Nitko nema dva portreta, pa nemam ni ja! Zapjevao je samo za rvacke medije šaljivdžija Gordan Jandroković Njonjo koji neće dobiti još jedan portret na Markovu trgu, ali će zato na konstituirajućoj sjednici sam sebe pozvati da prisegne na novu-staru dužnost predsjednika Hrvatskog sabora i održi prigodni govor.

Ovoga puta neće mu trebati ruka prebjega iz SDP-a Tomislava Sauche, optuženog za pronevjeru državnih para, jer je gazda HDZ-a već osigurao većinu. Tanašnu, ali većinu. K’o što reče cinik s Pantovčaka Zoka Milanović, predajući mandat za sastavljanje Vlade Andreju Plenkoviću: Nadam se da će svih 76 potpisanih zastupnika biti zdravi i čili, veseli i prisutni na sjednicama, kako bi mogli raditi.

Ne daj Bože da korona pohara redove vladajućih jer smo onda u ozbiljnoj banani. Bandićevih žetončića koji bi mogli spasiti većinu više nema, kao ni mnogih koji su svojim ispadima dosadan rad parlamenta činili uzbudljivijim, pretvarajući ga povremeno u pravu balkansku krčmu. Umjesto njih učmalu političku rutinu posljednjih je dana uzburkao ćudljivi predsjednik Republike, koji je, iz samo njemu poznatih razloga, odbio sudjelovati u svečanom konstituiranju novog saziva Sabora. Probudivši se konačno iz korona letargije, lansirao je par novih zoranizama, ne samo prilikom formalnog imenovanja novog mandatara već i dan kasnije, na temu curenja informacija s razgovora u četiri oka s Plenkovićem u Uredu predsjednika. Što je, onako usput, doista nečuveno jer se takve stvari ne prepričavaju. Ali nije nečuveno da ih mediji objavljuju jer im je to posao. No čak ni Zoka, ma koliko otrova ubacio u svoje izjave, ne može nadoknaditi gubitak saborskih performera koji su nakon posljednjih izbora završili u bespućima povijesne zbiljnosti.

Eh, gdje su oni nezaboravni dani kada su Ivana Pernara stražari iznosili iz Sabornice, držeći ga za ruke i noge, dok se on u živom prijenosu preko Facebooka obraćao svojim obožavateljima. Ili dok je na njega arlaukao notorni Hrvatina Stevo Culej, bivši oficir JNA, poznat po bogatom i rafiniranom rječniku: „Balavac jedan, jesam ja krvave gaće nosio po Velebitu za tebe, da bi ti to radio ovdje? Sram te bilo. I onaj tko te doveo ovdje, jebem ti!“ Koliko su nam spektakularnih scena njih dvojica priredili, zabavljajući ne samo domaću javnost već i onu u regionu. A sve džaba! Kakva šteta za rvacku političku scenu da ni jedan ni drugi nisu uspjeli prijeći izborni prag, što bi moglo fatalno utjecati na pad gledanosti prijenosa saborskih sjednica. Nažalost, ni riječki gradonačelnik Vojko Obersnel iz redova SDP-a nije uspio ući u Sabor, iako je svojim ispadima na lokalnoj razini dokazao da je dorastao makljažama bez rukavica i pardona na Markovu trgu.

Ljubitelji sočnog političkog rječnika i poremećenih izljeva govora mržnje neće moći prežaliti ni odlazak osebujnog Željka Glasnovića, iza kojeg ostaje praznina koju će teško biti ispuniti. Jer, mala je vjerojatnost da će se još nekome priviđati jugozomboidi, udbaši, studenti kao komunistički paraziti, partizani i SKOJ-evke s dlakavim nogama, o kojima je u svojim raspravama često elaborirao nesuvisli general iz Legije stranaca, nazivajući novinare moralnim tifusarima. Ta tko će ikada nadmašiti njegove kočijaške prostakluke, poput onog u sukobu sa Željkom Lenartom iz HSS-a: „Ti si kameleon i gnjida! Ti si govno, majmune jedan!“ Civilizirani desničarski teoretičar, profesor filozofije i talijanistike, Nino Raspudić, na primjer, kao ni njegova mlađahna supruga iz znanstvenih krugova, toga se nikada ne bi mogli dosjetiti.

Nedostajat će nam, dakako, i vickasti SDP-ov Gordan Maras, koji se iz petnih žila trsio biti zamijećen, sve do posljednje sjednice prije raspuštanja Sabora. Njegovi dueli s premijerom Plenkovićem, a osobito s imenjakom Gordanom Jandrokovićem Njonjom, ući će u legendu, kao i svi rekviziti koje je sa sobom donosio u saborske klupe ne bi li digao tlak vladajućima. Od laptopa s promidžbenim plakatom za europske izbore do zaštitne kacige za Njonjin rektalni alpinizam. Bacao je Maras papire s govornice, ignorirao opomene, inatio se i bio jedan od najviše kažnjavanih zastupnika 9. saziva Sabora. No usprkos iskazanom trudu, potopio ga izborni poraz pa će karijeru možda nastaviti kao stand-up komičar.

Ni hiperosjetljivi ministar obrane Damir Krstičević, poznat po tankim živcima, neće više nikoga gađati maketama aviona, kao što je to svojevremeno učinio prilikom histeričnog napada na Franka Vidovića, u jeku afere s nabavkom izraelske vojne flote. Tko će umjesto njega nekontrolirano podnositi ostavke pa ih povlačiti, teško je procijeniti jer će, po svemu sudeći, novu Vladu činiti stari-novi bezlični birokrati, neskloni javnom iskazivanju emocija.

Sva sreća, među nama su i dalje Miro Bulj i Hrvoje Zekanović, koji su se u posljednje četiri godine također iskazali svojim verbalnim eskapadama i originalnim doprinosom saborskim raspravama. Gospodin Panj, kako je Plenković posprdno nazvao Bulja, svojedobno mu je poklonio vreću smeća, kako bi pokazao što misli o vrgoračkom otpadu koji se dovozi na deponij kod Sinja. Bulj se proslavio i majicama s različitim natpisima kojima je slao poruke rvackoj javnosti. Poput, na primjer, one: „Čoban, a ne stranačka ovca!“ Mora se priznati da je junak Cetinske krajine znao majstorski izbaciti iz cipela inače anemičnog Andreja, a osobito njegovu smijenjenu potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić s kojom se gadno zakačio oko termoelektrane Peruća.

Iako je novi-stari premijer nakon nove izborne pobjede prepun zena i zadovoljstva samim sobom, nema sumnje da će još koji put zaiskriti između njih dvojice jer ga Bulj neće štedjeti. Kao ni Nikola Grmoja, na kojeg je staloženi Plenković svojedobno fizički nasrnuo u Sabornici, ali su ga od blamaže spasili Pupovac i Bulj, prepriječivši mu put.

Nije nestala ni osobna netrpeljivost Mostovog Nikole Grmoje i HRAST-ovog Hrvoja Zekanovića koji su se također znali držati za gušu , što bi ovaj potonji začinio glasnim: „Marš!“ Dočim je Vesni Pusić, koja je nakon posljednjih izbora napustila politiku, dovikivao: „Kuš!“

Inače uzoriti otac, Rvat i katolik, borac protiv ćiriličnih natpisa u Vukovaru i prava na pobačaj, ugrožen od Antife i ostalih ljevičarskih nevladinih udruga, Hrvoje Zekanović ne preže od uličarskih ispada pa nije birao riječi ni u obraćanju već prije spomenutom Ivanu Pernaru, kojeg je također povremeno želio umlatiti: „Glupane glupi, idi se liječiti“, bjesnio je na Pernara koji je propitivao duljinu stanke u Saboru povodom samoubojstva generala Praljka. Budući da je Pernar izvisio, morat će Zekanović svoje retoričke bravure usmjeriti na nekog drugog.

Zbog Ruže Tomašić, koja je na listi Domovinskog pokreta bila u ulozi zeca jer je, naime, unaprijed znala da ostaje u Bruxellesu, ostat ćemo prikraćeni za Roberta Pauletića, najpametnijeg kandidata, čiji je IQ preko 172, a koji je svojim pitalicama mogao izludjeti kolege. No, iako je s osvojenih gotovo 4000 preferencijalnih glasova prvi na listi iza Ruže, Sabora vidjeti neće, budući da nije iz njene stranke. Badava su se njih dvoje javno počerupali, kad je zakon navodno na njenoj strani, pa će je tako zamijeniti anonimni Marko Milanović Litra koji je osvojio 19 preferencijalnih glasova. To sigurno odgovara i Andreju Plenkoviću, koji naprosto ne podnosi da netko u blizini bude pametniji od njega.

Po svemu sudeći, najžešći okršaji u budućnosti mogu se očekivati u redovima krajnje desnice, osobito one iz Škorinog Domovinskog pokreta koja se podžapala već nakon izborne noći. Kako ne mogu dijeliti vlast s HDZ-tom, jer su ponešto podbacili s rezultatima, probudile se niske strasti pa će si očito međusobno vaditi crijeva i napadati mostovce, što bi ipak moglo unijeti neku živost u saborsku stvarnost.

Doskočicama na račun poreznih obveznika stvar bi mogao spasiti i narodni zabavljač i ljubitelj hladnih gemišta Davor Dretar-Drele, a možda i Škoro zapjeva koju, kao potpredsjednik Sabora. Nema smisla da pjeva samo Jandroković. Budući da su na centru i ljevici sve samo fini ljudi – od Peđe Grbina do Dalije Orešković, od kojih čovjek ne može očekivati da se potuku, legnu na pod ili ispale neku psovku – prijete nam smrtno dosadne četiri godine u Hrvatskom saboru.