Sve se vraća, sve se plaća – ili tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada – ili tko se mača laća, od njega pogiba. Postoji sigurno još niz poslovica koje bi se mogle primijeniti na HDZ-tovce i njihov odnos prema Vukovaru, koji su godinama beskrupulozno koristili za vlastite političke interese. A sada im se to vraća kao bumerang, u režiji Domovinskog pokreta i njegova predsjednika, odmetnutog člana HDZ-ta i vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave. Koji Plenkovića očima ne može vidjeti. Da nije tragično, bilo bi smiješno. Jer nema ništa zabavnije nego kada se desnica čerupa s još desnijima i u predizborne svrhe dokazuje tko je veći domoljub.

Točno deset godina nakon što je samozvani „Stožer za obranu hrvatskog Vukovara“, uz svesrdnu potporu predsjednika HDZ-ta Tomislava Karamarka, silom zaustavio državni vrh, to jest tadašnjeg predsjednika Republike Ivu Josipovića i premijera Zorana Milanovića, u namjeri da odaju počast žrtvama četničkih zvjerstava u gradu heroju, isto bi se moglo dogoditi i Andreju Plenkoviću i njegovoj vladi. I kao što je famozni Stožer svojedobno podijelio kolonu sjećanja na dvije – onu hrvatsku i vukovarsku i onu drugu, nehrvatsku i nevukovarsku – tako sada Ivan Penava zabranjuje dolazak svima koji ne poštuju insignije HOS-a, odnosno, grb na kojem stoji ustaški poklič „za dom spremni!“

Buntovan kakav već jest, Penava je poručio državnom vrhu, diplomatima, sucima, državnim odvjetnicima i novinarima da se ne pojavljuju ako ne žele prihvatiti njegove uvjete, među kojima je i onaj da će pripadnici HOS-a predvoditi kolonu. Iako je Vukovar branio niz brigada i postrojbi koje se nisu pozivale na NDH, već su se borile za slobodnu i demokratsku Republiku Hrvatsku. Nažalost, takvi su uvijek u drugom planu jer se ne busaju dovoljno u domoljubna prsa i ne naplaćuju već trideset godina svoje ratne zasluge.

I to nije sve – poigrao se pravednik Penava i sa slovom U na službenom plakatu Dana sjećanja na žrtve Vukovara, na kojem piše „Vukovar – moj izbor i U dobru i U zlu“. Na plakatu se ističe i naziv HOS, a vide se i dvije fotografije francuskog branitelja i dragovoljca Jean-Michela Nicoliera koji je bio u njihovim redovima i čije su to riječi navodno bile. Na užas i zgražanje njegove obitelji, koju nitko ništa nije pitao. Prema takvoj manipulaciji i zlorabljenju vukovarske tragedije, Karamarko ispada mala beba. Dakako, ako on i ovoga puta ne stoji iza svega, rovareći iz pozadine u nadi da će poniziti i svrgnuti svog nasljednika na čelu HDZ-ta, velikog Europćanina Andreja Plenkovića.

Onog istog Andreja čije je famozno Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću svojedobno donijelo čuvenu odluku kojom je Ustavom zabranjen ustaški poklič „za dom spremni“ ipak dopušten u određenim situacijama. Naprimjer, na komemoracijama HOS-ovcima, što oni u svakoj prilici debelo koriste. Treba li podsjećati na to da je čak i neumrli predsjednik Franjo, Titov general i bivši komunistički komesar, bio svjestan da bi svako vezivanje Domovinskog rata uz ustašluk imalo razorne posljedice na podršku međunarodne zajednice Hrvatskoj, pa je nabrzinu raspustio HOS i već ga 1992. inkorporirao u redove Hrvatske vojske.

Osim toga, koliko god danas HOS-ovci pokušavali romantizirati svoje domoljubne namjere, činjenica je da su mahom sanjali obnovu NDH i da taj pozdrav na njihovu grbu nije nimalo slučajan. Sve interpretacije prema kojima „za dom spremni“ iz 1991. nije onaj isti iz 1941., već ima neko drugo značenje, obična su lupetanja, što je odavno potvrdio i general Ante Prkačin u jednom od svojih iskrenih javnih nastupa. Dakle, nema nikakve sumnje kakva je ideologija stajala iza te paravojne formacije. Naravno da je među njima bilo i naivnih dragovoljaca koji su isključivo željeli braniti Hrvatsku, kao i da nesretni Francuz sasvim sigurno nije imao na umu fašističku tvorevinu kada se nesebično žrtvovao za tuđu zemlju.

Ovo što se događa samo je logična posljedica politike najdugovječnijeg rvackog premijera AP-a, koji već sedam godina silom pokušava biti j… i pošten. I sada kada mu to najmanje treba, uoči superizborne godine, nedostatak muda i flertovanje s ustašlukom u cilju pridobivanja radikalno desnog biračkog tijela, dolaze na naplatu. Ono što je HDZ na čelu s Karamarkom činio Josipoviću i Milanoviću ne bi li ih srušio s vlasti, sada Penava namjerava učiniti Plenkoviću s istim motivom. Osim toga, čovjek je ipak bio član HDZ-ta i jako dobro zna kako diše njihovo biračko tijelo. A Bože moj, jedno je lakirovka za Europćane, a drugo su njihova stvarna uvjerenja.

Baš je zanimljivo slušati Tomu Medveda, jednog od viđenijih šatoraša i stručnjaka za plinske boce, koji je s Klemom, Glogoškim i ostalim pomalo zaboravljenim i pacificiranim braniteljskim radikalima proveo punih 555 dana ispred Ministarstva branitelja i zagorčavao život dvojici Vukovaraca, tadašnjem ministru Fredu Matiću, heroju Trpinjske ceste i zarobljeniku srpskih koncentracijskih logora, i njegovu pomoćniku Bojanu Glavaševiću, sinu legendarnog ratnog izvjestitelja i novinara Siniše Glavaševića, mučki ubijenog na Ovčari. Tada su Medved i ekipa tražili njihove ostavke proglašavajući ih izdajnicima.

Eh, što ti je život i kako se uloge mijenjaju! Od svih ljudi na svijetu ovih dana baš Tomo Medved, Plenkovićev ministar branitelja, naširoko i nadugačko objašnjava kako su politizacija Vukovara i podjela Hrvatske oko Dana sjećanja nedopustivi jer u prvi plan stavljaju nezajažljive političare, a ne žrtve. Ma hajde?

Nije li apsurdno da upravo Fred Matić i mrska im ljevica osuđuju Penavu i njegovo predizborno i vampirsko zlorabljenje Vukovara i ponavljaju iste rečenice kao i vladajući, jer je to, naime, civilizacijsko pitanje. Za razliku od HDZ-ta koji se naslađivao mukama Josipovića i Milanovića nakon što im je spriječen put prema vukovarskom groblju.

Naravno da veliki vođa AP, koji je ovih dana bio u Bruxellesu na summitu Europskog vijeća, gdje se ionako osjeća svoj na svome, osim Ante Deura, također šatoraša, nema koga poslati na megdan s Penavom, Stipom Mlinarićem i ostalim zajapurenim članovima Domovinskog pokreta. Pa neće se valjda on upuštati u raspravu kako bi mu spočitnuli ono što već jesu – a to je da za razliku od Nicoliera koji je iz Francuske došao u Hrvatsku kako bi je branio od četnika i velikosrpske Miloševićeve agresije, on je te godine proveo u sigurnosti hodnika MVP-a da bi ubrzo kao perspektivni mladi diplomat iz Hrvatske zapalio u Francusku.

I što sad? Ostalo je još malo vremena da se eventualno spriječi skandal na još jednom Danu sjećanja na žrtvu Vukovara. Desnica se uzjogunila, skupljaju se politički bodovi, na Domovinski rat pozivaju se mnogi koji s njim nisu imali blage veze, ali znaju da to uvijek pali i uzburkava duhove. To je tek početak, bit će još i gore! Kao i 2013. godine, kada je trebalo svrgnuti SDP s vlasti pod parolom „Oba će pasti!“

Hoće li premudri Europćanin AP pokleknuti i nastojati se dodvoriti ne samo biračima Domovinskog pokreta, već i onima HDZ-ta koji duboko u sebi misle isto što i Penava? Ili će ustrajati u tome da Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, kao i Domovinski rat, ne pripada nijednoj političkoj stranci – čak ni HDZ-tu koji ih svojata desetljećima – već cijeloj Hrvatskoj. Kao i da je „za dom spremni“ Ustavom zabranjen, ne samo na nogometnim utakmicama, koje pomno prate FIFA i UEFA, već i u svim situacijama?

Teška je to dilema za premijera koji je od samog početka strano tijelo u stranci kojoj je na čelu. A u koju je ušao isključivo iz častohlepnih razloga, znajući dobro u kakvom će se društvu naći. Zato je i pristao na kompromise koji bi ga sada mogli stajati glave. Dakako, one političke. Pa da završimo s poslovicama kako smo i počeli: s kim si takav si ili tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se obijaju. Domovinski pokret naučio je zanat od HDZ-ta, a kao što se često događa, čini se da je šegrt postao bolji od majstora. Pa i u gadljivoj zloupotrebi vukovarske tragedije.