Logično je da dr. Mile širi horizonte i na račun poreznih obveznika odlazi na putovanja u veliki svijet, tamo gdje su takvi kao on na visokoj cijeni. I sklapa poslove k’o od šale, ne obazirući se na suvišne formalnosti kao što je izglasavanje njegovih HALUCINOGENIH VIZIJA u Gradskoj skupštini

Eh, što bi dao Mile Fontana, sa svojim nadnaravnim moćima, da je gradonačelnik Dubaija! Zagreb mu je odavno postao premalen. Bagerist, trgovac, vizionar, antifašist, vjernik i miljenik Crkve, socijaldemokrat i koalicijski partner HDZ-ta i počasni doktor znanosti u jednoj osobi. Pa gdje to ima? Samo da mu se posrećilo da se tako svestran rodio u Emiratima, nesretnici iz Dubaija nasipavali bi još bezbroj otoka, dizali nebodere u svemir, izmještali hipodrome na oblake, gradili nepotrebne arene i stadione za milijunski auditorij, kongresne centre i garaže pod morem, izmišljali najskuplje žičare, osnivali korporacije za održavanje sportskih objekata i nitko ga ne bi ništa pitao, a Miletovi kumovi, svojta i prijatelji mogli bi se bezbrižno ugraditi u narudžbu. Kakvi urbanistički planovi, kakvi natječaji, kakvi bakrači! Uostalom, kakva glupa demokracija i lokalna samouprava, kakve javne rasprave kada doktor Mile sve može sam, svojom čvrstom rukom i snažnom voljom neimara. Budući da je s idejama koje mu naviru kako mu dođe ćeif, povremeno neshvaćen u našoj maloj palanci, logično je da dr. Mile širi horizonte i na račun poreznih obveznika odlazi na putovanja u veliki svijet od Dubaija do Pariza, tamo gdje su takvi kao on na visokoj cijeni. I sklapa poslove k’o od šale, ne obazirući se na suvišne formalnosti kao što je izglasavanje njegovih halucinogenih vizija u Gradskoj skupštini.

MANHATTAN NA SAVI, luksuzni hoteli, elitni stanovi, skupi uredi, ukratko – ludilo na prostoru u gradskom vlasništvu, sve mu je to palo na pamet dok je vježbao kopati rupe bagerom ili se šetao Kozari bokom. Ili dok je možda nehajno gledao fasade u centru grada koje padaju po glavama prolaznika. Dosta je bilo fontana, reče sam sebi Mile, vrijeme je za nešto veće, nešto po čemu će me pamtiti generacije! Grad u gradu, Milegrad, a u centru glomazna skulptura gradonačelnika na konju! Mile Veliki! Kao što je bivši makedonski premijer u bijegu Nikola Gruevski nasadio sijaset megalomanskih Aleksandara Velikih po Skoplju, tako bi konačno i Mile trebao osvanuti usred svog remek-djela u Zagrebu. A ne da mu se u posao miješaju minorne strančice, dosadni aktivisti, naporni arhitekti i dokoni sveučilišni profesori, ukratko – luzeri koji nemaju pametnijeg posla, nego lamentirati o javnom interesu i znanstvenim idealima izvrsnosti. I još organiziraju prosvjed protiv njegova počasnog doktorata! Pa što ga nisu organizirali protiv Dragana Čovića, kontroverznog predsjednika HDZ-ta druge države?

SLIČNIH PROBLEMA IMA I KOMŠIJA ALEKSANDAR VUČIĆ-VUČKO, kojeg također ne shvaćaju najbolje u Srbiji pa mu stalno nešto demonstriraju i marširaju pod prozorima, provaljuju na javnu televiziju i žele zarobiti u Skupštini. Umjesto da ga na rukama nose zbog mega-projekta Beograda na vodi, koji će pretvoriti srpsku metropolu u Šangaj Balkana. Jest da se gradnji ni izbliza ne nazire kraj, kao i da nitko još ne zna kako će točno izgledati i što će od toga imati građani Beograda, al’ dobro zvuči. Osim toga, to je postao eksteritorijalni prostor pa ako Vučka natjeraju u egzil, neće morati daleko. Dosta mu je da prekorači obalu Save. I eto ga u tuđoj državi. Hoće li i doktor Mile osnovati svoju državu na prostoru Hipodroma kojeg namjerava potaracati soliterima i betonom, a konje valjda poslati Talijanima za kobase – ili možda kani osnovati svoje eksteritorijalno carstvo na Velesajmu – još se nije izjasnio, no kako mu je krenulo, nema te sile koja će ga zaustaviti. Otkad se otarasio Malog Hase i njegove fašistoidne strančice te pokupovao nekoliko labilnih gradskih vijećnika, otkad Plenković opet ima problema sa svojim ministrima i koalicijskim partnerima, Mile ponovo jaše i uzdiže se kao Feniks iz pepela, a samo mu je nebo granica.

Isto kao što je svemoćni Vučko odlijepio od stvarnosti i trabunja nebuloze o vrhunaravnim postignućima svoje vlade i neviđenom napretku koji je donio Srbiji, tako je dugogodišnja svevlast u ‘rvackoj metropoli ozbiljno poremetila kognitivne sposobnosti gradonačelnika iz Pogane Vlake, koji o sebi priča u trećem licu i čini se da je istinski povjerovao da je imperator i jedini gospodar Zagreba. U najmanju ruku Neron. Ili barem Vladimir Putin. Doduše, mora se priznati da njegovih šest gradonačelničkih mandata i bujanje saborskog kluba od jednog do dvanaest zastupnika zaslužuju strahopoštovanje i da bi mogao osnovati doktorski studij političke trgovine.

OD STVARNOSTI JE ODLIJEPILA I VINKOVAČKA POLITIČKA ZVIJEZDA u usponu, HDZ-tova ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabrijela Žalac, kojoj je vlast opasno lupila u glavu. Nakon suza zbog nevažeće vozačke i djevojčice na koju je naletjela autom, u aferi „otkud Mercedes u mom dvorištu?” mam se druga slika kaže. Kad je vidjela kako je Plenković zubima štiti jer je jako tvrdoglav čovjek i ne podnosi da mu javnost smjenjuje ministre, razbahatila se Gabrijela do krajnjih granica. Skoro k’o doktor Mile Fontana. Ne samo što je izgadila novinare, već je krenula vaditi prljavi veš svoje stranke. Koja joj je valjda podmetnula i djevojčicu, i Mercedes, i kumu koja je također zgazila dijete, i to pijana. E pa ako je i Plenkijeva osobna izabranica, previše je, brate. Do te mjere previše da je čak i Gordan Jandroković Njonjo postao duhovit i nadmašio samoga sebe. Pa je Gabrijeli zapjevao poznati hit Vojka V: „Možda netko je sabotira, protiv nje lobira, možda je vlada, možda su Srbi, možda masoni… ” Eto kako vlast blagotvorno djeluje ne samo na Njonjin imidž, već i na njegovu visprenost. On je onako markantan s prosijedom bradom možda već umislio da je stvarno postao George Clooney. A kada Njonjo tako nešto izvali, to znači da je ministrici odzvonilo. Uskoro.

NO SINDROM SVEVLASTI koji od skromnih provincijalaca stvara balone napunjene helijem koji su zaboravili otkud su došli, kako su se domogli vlasti i tko ih je izabrao, nije tipičan samo za Hrvatsku. Ne možemo ne spomenuti Viktora Orbána, koji si je umislio da je jači od cijele Europske unije zajedno pa ga ipak suspendiralo među njegovim Europskim pučanima. Nisu ga, naravno, izbacili jer, Bože moj, donosi određeni broj zastupnika u Europskom parlamentu, a Plenkovićevi europćanski jarani ipak su praktični ljudi. Iz istih razloga, iako Plenkija ždere opozicija, ni Žalac nije zamoljena da napusti Vladu ili stranku, samo su, primjera radi, izbacili njezinu kumu.

Da su, recimo, u Dubaiju i da su odabranici šeika Muhameda, ni doktor Mile ni Gabrijela Žalac ne bi imali problema s narodom i pritiskom javnosti. Bilo bi samo nezgodno da šeik izgubi živce i primijeni šerijatski zakon. Miletu bi vjerojatno odrezali ruku i nogu, a što bi radili ministrici, bolje da i ne spekuliramo. Šerijatski zakon, doduše, riješio bi pitanje alkoholizma u Rvata pa ne bismo bili rekorderi u opijanju s preko 250 tisuća ovisnika, a kuma ministrice Žalac koja je pijana izazvala prometnu nesreću i pobjegla s mjesta događaja, ne bi dobila samo prekršajnu prijavu. No kako Plenković nije šeik – niti će Bandiću odrezati ruku niti će kuma u bajbuk. Niti će Žalac dobiti pedalu.

ZATO SE ZBOG MAGNOVENJA o zagrebačkom Manhattanu i odabiru investitora u roku od 15 dana, još uvijek ne bune Andrejevi pijuni u Skupštini Grada na čelu s Andrijom Mikulićem, čak su podržali još jednu dubioznu ideju o osnivanju gradskog Društva sportski objekti, jer nikako ne bi željeli riskirati Miletovu benevolentnost u Saboru. Pa zašto bi se onda protivili tituli počasnog doktora koju mu sprema Sveučilište u Zagrebu? Zar je Mile nije zaslužio, zbog svih svojih već nabrojanih vrlina? Koje ne može zasjeniti tih nekoliko besmislenih sudskih procesa zbog korupcije koje neki zavidni ljudi protiv njega vode. Općenito, poznato je da se anemični premijer teško odriče onih čija bi mu podrška kad-tad mogla zatrebati pa Mile u tom smislu može biti miran, a još se teže Andrej odriče onih koji su bili njegov vlastiti izbor. Ma koliko skandala izazivali i ma koliko ih ponijela moć. Sve dok njegova glava nije na panju. Po šerijatskom zakonu.