Iako mi se papa Franjo čini prilično razumnim čovjekom, koji bi ako preživi VATIKANSKE SPLETKE i čudnovate napitke koje mu možebitno spremaju, sigurno shvatio primjenu one ‘bogu božje, a caru carevo’, u Hrvatskoj toga neće tako skoro biti. Iz jednostavnog razloga, a to je da se među političarima domesticus još nije pojavio netko tko bi imao muda staviti Crkvu na njeno mjesto
Baš me zanima je li premijer Plenković ljubeći prsten papi Franji ili prilikom prisnog čavrljanja tete a tete, osjetio potrebu prišapnuti Svetom Ocu ponešto o divljanju pastira Autokefalne Crkve u Hrvata po društvenim mrežama i oltarima, uplitanju biskupa kojima se stalno priviđa Sotona u politiku, obrazovanje i zakonodavstvo ili možda o održavanju svetih misa za ustaškog zločinca Antu Pavelića? Vjerojatno u tim preuzvišenim trenucima nije želio traćiti vrijeme na nebitne teme poput ratifikacije Istanbulske konvencije o sprječavanju nasilja nad ženama kojoj se otvoreno opire Hrvatska biskupska konferencija, kada Hrvatska s time nema problema. Jest da od ruke muških partnera svake godine život izgubi otprilike 25 žena, ali čemu se zamarati glupom statistikom…
Komentari