Iako smo znali da je zdravstvo ozbiljno bolesno i prije pandemije covida-19, tek kad se te pošasti jednom riješimo, shvatit ćemo u kakvim smo govnima. To je prvi priznao jedan od predstavnika Hrvatske liječničke komore, analizirajući za neku od televizija stanje u kojem se sustav nalazi. Dakako, korona je uzela svoj danak, no zdravstvo je na respiratoru već desetljećima.

Iako se dugovi godinama gomilaju, liječnici i sestre bježe u Irsku i Njemačku trbuhom za kruhom, liste čekanja rastu, dok se blokada opskrbe lijekova događa svako malo, zbog kaosa koji je nastao s cijepljenjem čini se da će Pedro za sve biti nitko doli ministar Vili Beroš, prošlogodišnja zvijezda u usponu i heroj nacije u borbi protiv pandemije. Sudeći po premijerovom znakovitom muku kada je njegov opstanak u Vladi u pitanju, izgleda da je gadno nagrabusio.

I to ne zato što su prvo USKOK, a onda i mediji počeli čačkati po aferi Cijepise i ugovoru teškom 4,6 milijuna kuna za platformu koja ne funkcionira i stvara pomutnju online pozivima za cijepljenje onima ispod 20 godina, ne zbog pregolema duga veledrogerijama za koji je Ministarstvo financija iskrcalo 6,5 milijardi kuna i dodatno zadužilo državu, i ne zbog rasipanja novca poreznih obveznika kroz nesređeni bolnički sustav, već zato što se heroj Vili drznuo sugerirati da je svemoćni premijer Andrej Plenković kočničar provođenja nužnih reformi u zdravstvu do lokalnih izbora.

Tu se našao na skliskom terenu jer Plenkijeva taština takve gafove ne oprašta. Drugim riječima, u HDZ-tu sve može proći – i sumnje na korupciju, i sukob interesa, i trgovanje političkim i javnim funkcijama, i pogodovanje kumovima, rodbini i pajdama na namještenim natječajima, ali ne i spominjanje premijerova imena uzalud. Ukratko, čuvaj se Plenkijeve srdžbe!

Kada se samo sjetimo kako je zubima branio Vilijeva prethodnika Milana Kujundžića, koji se uoči prodora korone malo previše bavio vlastitim aferama pa je na kraju bio prisiljen abdicirati, nemoguće je ne primijetiti premijerovo ‘ladno prebacivanje odgovornosti za raščišćavanje svinjca koji je zatekao u zdravstvu, isključivo na Beroša i njegove suradnike. „Ministar zdravstva odgovoran je za provedbu reforme zdravstva“, poručili su šturo iz Vlade. Hm?!

Utoliko je izjava predsjednika Milanovića da je Beroš došao na funkciju s previše emocija i entuzijazma i da očito nije znao s kim ima posla, jer će ga Plenković na kraju odbaciti kao potrošeni ručnik, ovoga puta pogodila ravno u sridu. Jednako je točna i dijagnoza da su ovakve krize jasan pokazatelj da nešto ne štima u odnosima u vrhu Vlade i drugih ministara, što možda i ne bismo tako zorno doživjeli da omiljeni Plenkijev računovođa, ministar Zdravko Marić, nije otkrio brutalnu istinu izvevši šou na saborskom Odboru za medije, uvjeren da su kamere ugašene. Ili je možda znao da nisu, ali mu je trebalo negdje istresti dušu: „Meni se sviđa da ovdje nemamo kamera i da se ne moramo suzdržavati, da možemo krajnje otvoreno govoriti, da dođemo s prijedlogom koji ćemo skupa podržati“, rekao je Marić i počeo sipati crne brojke o nabujalim dubiozama i katastrofalnom raskolu između rashoda i prihoda od doprinosa u zdravstvu koji se mjeri milijardama, a o kojemu javnost teško da bi inače čula.

Naravno, prosječnom rvackom građaninu koji cijeli radni vijek calta za socijalno i zdravstveno osiguranje, nikako nije jasno zašto se sustav, koji je do prije tridesetak godina funkcionirao, urušio tako kako se urušio. I zašto se svako malo organiziraju humanitarne akcije za liječenje ili operacije djece u inozemstvu, za obnovu bolničkih odjela, za kupnju inkubatora ili neke druge medicinske opreme nasušne za preživljavanje najugroženijih.

A sve je počelo, kao što legenda kaže, još s ratnim ministrom zdravstva Andrijom Hebrangom i uništavanjem primarne zdravstvene zaštite otkad ambulante u domovima zdravlja vode privatnici u koncesiji. Mahom su to liječnici obiteljske medicine preopterećeni prevelikim brojem pacijenata koji trebaju specijalističke preglede. Poučeni iskustvom, oni radije idu na hitnu umjesto da čekaju na red dvije godine, do kada bi mogli završiti i u vječnim lovištima. I zbog toga je trenutačno Vili Beroš u ratu s Koordinacijom hrvatske obiteljske medicine. Uostalom, sve je, još od nastanka neovisne nam i demokratske rvacke države i ideje neumrlog predsjednika Franje o 200 bogatih obitelji, mirisalo na pokušaj privatizacije cijelog sustava na tragu američkog modela, gdje deseci milijuna građana nemaju socijalno osiguranje i možeš krepati na cesti ako nemaš para.

Budući da HDZ baš nije imao sreće s ministrima zdravstva, kad čovjek malo bolje razmisli, dobro je da bilo kakvo javno zdravstvo još uopće postoji. Osobito ako se prisjetimo da su o zdravlju nacije svojedobno brinuli i Vitez Svetog groba Jeruzalemskog Željko Reiner i lički Putin Darko Milinović, koji se proslavio zabranom umjetne oplodnje i kupnjom milijun i pol doza cjepiva protiv gripe. I bio prvi koji je pred kamerama pokazao mišiće i zavidni torzo, kada se cijepio svima za primjer iako gripe te godine ko za vraga nije bilo.

Već smo zaboravili kako je razorni gazda HDZ-ta Tomislav Karamarko na ministarsko mjesto posadio nepoznatog zadarskog nefrologa Daria Nakića, koji je najkraći ministarski mandat u rvackoj povijesti iskoristio da razbuca sustav, „disciplinira pacijente“ i razvali pokušaj reforme pajserom. U prvoj Plenkovićevoj vladi naslijedio ga je Milan Kujundžić, inače osnivač stranke Hrvatska zora i povratnik u HDZ, kojeg javnost i struka nikako nisu mogli provariti. Iako je djelovao smjerno poput propovjednika, osim što od reformi nismo vidjeli ni r, i gramzivog su Kujundžića pokopale nebrojene nekretnine kojih se na čudesan način domogao, kao i pogodovanje tvrtki Smart Medical u vlasništvu njegova susjeda i poslovnog partnera Nevena Mrkše, kojem je u dvije godine mandata iz Ministarstva isplaćeno 4,7 milijuna naših para. Treba li posebno isticati i da su ravnatelji bolnica redovito politički imenovani, a budući da je HDZ u posljednjih 30 godina bio najviše na vlasti, sve muljaže s preskupim lijekovima i opremom također idu uglavnom njima na dušu.

Kad čovjek malo bolje pogleda, Vili Beroš je prema svima njima mala beba. Iako se od njegova dolaska u Ministarstvo slično tako, šakom i kapom, dijelilo poslove izvjesnom Vinku Kojundžiću, vlasniku tvrtke Cuspis kojem je za projekt platforme Cijepise isplaćeno oko 200 tisuća kuna, čini se da Kojundžiću nije išlo ništa lošije ni prije. Naime, on i njegove tvrtke bili su povezani s aferama u HZZO-u još 2009., a blizak HDZ-tu bio je još početkom devedesetih, kada se fotografirao u društvu s neumrlim predsjednikom Franjom. Vili vjerojatno takvu fotku u svom albumu nema.

Beroš sigurno nije svetac, ali treba se sjetiti svega što ga je snašlo u prvom valu pandemije. Tada su ga svi doživjeli kao pravog čovjeka na pravom mjestu, sve dok on i njegov Nacionalni stožer civilne zaštite nisu pokleknuli pred diktaturom politike premijera i njegove Stranke opasnih namjera, koja je proglasila pobjedu nad koronavirusom uoči lanjskih prijevremenih parlamentarnih izbora. Tada su, baš kao i kod Ace Vučića u Srbiji, preko noći ukinute sve epidemiološke mjere, u izbornoj se noći grlilo, đuskalo i slinilo bez maski i distance, da bismo danas bili suočeni s trećim ubojitim valom covida-19.

Budući da zdravlje nema politički ni ideološki predznak, već je problem cijele nacije i svih vlada i ministara, bili oni lijevo, desno ili u centru, bez konsenzusa svih parlamentarnih stranaka od reforme bolesnog zdravstva opet neće biti ništa. Sva sreća da je Rvacka obećana zemlja za krijumčare droge, pače, kokaina visoke kvalitete. Pa umjesto da unište više od pola tone bijelog praha zaplijenjenog u Pločama, mogli bi ga početi dijeliti na recept, prije izbora. Da narod zaboravi na surovu stvarnost i nedostatak cjepiva, za koji nije kriv ministar zdravstva, već premijer koji se uvlačio u analni otvor nadređenima u Europskoj komisiji. No čini se da će danak platiti Vili Beroš.