Tko bi rekao da je on nekada bio bezazleni dječak rumenih obraza, koji se iz petnih žila trudio impresionirati građane Zagreba svojom visokom figurom, crnom kosom i NABUBANIM FRAZAMA za recikliranje u svakoj prilici. Premda je nakon prvog izbornog debakla bilo jasno da je taj njegov dječački san apsolutno neostvariv, ni sam ne zna kako se našao na čelu SDP-a

Kako ga je krenulo, oko Davora Bernardića Bere više neće biti nikoga. Kad sve svoje oponente čiji broj raste geometrijskom progresijom, suspendira ili izbaci iz stranke, moći će do mile volje sam trčati hodnicima na Iblerovu trgu, spuštati se niz gelendere, visiti s lustera. Moći će se kreveljiti i beljiti sam sebi u ogledalu, snimati selfieje s lubenicama, bundevama, kupusom, čokoladama i plišanim medom. Moći će prosipati satiru po svom Facebooku, na kojem će biti sam sebi jedini prijatelj. Moći će do besvijesti slati nesuvisla priopćenja o krivoj temi u krivom trenutku i na krivom mjestu. Neće biti nikoga tko bi ga mogao nervirati svojim kritikama, neće biti ni tajnice da ga podsjeti na neki besmisleni sastanak niti čistačice da usisa prašinu ispod njegovih nogu. Carevat će u svom malom carstvu kako mu je ćeif, bit će sam svoj predsjednik i sam svoj gazda. Njegov najveći obožavatelj i jedini glasač bit će Andrej Plenković, koji će mu svako malo slati bombonijere i bukete, uz želje da što dulje ostane na čelu SDP-a, u kojem više neće biti nikoga i koji nitko osim Plenkija neće podržavati.

DAJ ČOVJEKU MOĆ i vidjet ćeš kakav je, kaže stara poslovica koju Davor Bernardić već dulje potvrđuje u praksi. Tko bi rekao da je on nekada bio bezazleni dječak rumenih obraza, koji se iz petnih žila trudio impresionirati građane Zagreba svojom visokom figurom, crnom kosom i nabubanim frazama za recikliranje u svakoj prilici. Netalentirani šegrt Milana Bandića, s ambicijom da ga jednog dana zamijeni. Premda je nakon prvog izbornog debakla bilo jasno da je taj njegov dječački san, čak i uz opijate koji bi se eventualno dijelili biračima, apsolutno neostvariv, ni sam ne zna kako se našao na čelu SDP-a. Kao truli kompromis zakrvljenih strana, na zgarištu stranke koju je temeljito poharao njegov karizmatični prethodnik Zoka Milanović. Kao projekt uvrijeđenih veterana koji su ga namjeravali kontrolirati. Malo morgen. I eto u što se pretvorio u samo malo više od godinu dana. U napuhani balon koji će se uskoro raspuknuti od nadmenosti i zadivljenosti samim sobom u svom paralelnom svemiru. U malog diktatora koji čeličnom rukom mete sve koji mu se suprotstavljaju. U satiričnu političku figuru koju nitko više ozbiljno ne doživljava, a najmanje birači ljevice.

NO USPRKOS VIŠE nego skromnom osobnom rejtingu od 0,7 posto i spektakularno najnižoj podršci SDP-u u posljednjih 10 godina, koja je dosegla jedva 18 posto, Berino samopouzdanje nije ni najmanje uzdrmano. Eh, što bi ljudi dali za takve živce i takvu konjsku upornost. Svatko drugi bi nakon tolikih javnih kritika, pisama, priopćenja i postova podvio rep i otiš’o se baviti onime što zna, na primjer fizikom u nekoj osnovnoj školi. Ali ne i Bero. Bero je jedinstveni fenomen, endemska vrsta na političkoj sceni, vrijedna znanstvene studije koja bi se zvala „Sposobnost preživljavanja”. Njegovoj izdržljivosti u velikoj mjeri pridonijela je i sada već notorna filozofija nečinjenja inertnog potpredsjednika stranke Zlatka Komadine, koji se uporno drži svoje županijske hladovine umjesto da preuzme odgovornost. ČAK I NAKON ŠTO JE nezadovoljstvo SDP-ovaca kulminiralo na pobunjeničkom sastanku u Kamanju, s kojeg je poslano nekoliko ultimatuma, primorsko-goranski župan mudro šuti i ne zna se što čeka. Možda da se nezadovoljstvo preusmjeri prema njemu osobno. Ili da mali diktator i njega suspendira i izbaci iz SDP-a? Ili će ga konačno uvjeriti da se makne s čela stranke?

INAČE, TREND „JEDNA STRANKA za svakog Hrvata” ozbiljno je uzeo maha u posljednje vrijeme. Kao u pretpotopnom razdoblju demokracije, kada su stranke nicale kao gljive poslije kiše, tako i u ovim beznadnim posttranzicijskim vremenima razočarane jedinke iz različitih političkih opcija iz protesta osnivaju svoje protestne stranke. I Vlaho Orepić, i Bojan Glavašević, i Dalija Orešković, i Mirando Mrsić – svaki od njih imat će svoju stranku i u njoj biti svoj na svome. Pa neka cvate tisuću cvjetova na rvackoj političkoj sceni, kojoj nema spasa. A jedinke će zahvaljujući svom jednom glasu biti u Hrvatskom saboru. I tamo će imati klub od jednog člana, koji će ujedno biti i sam predsjednik svog kluba. Kao i Bero, koji namjerava sebe imenovati na tu funkciju kada svi postojeći članovi Kluba zastupnika SDP-a napuste SDP. Pionir ovoga trenda bio je Berin politički otac i majka, vječni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je prvi osnovao svoju istoimenu stranku čije se članstvo iz sitnosopstveničkih i ostalih razloga znatno razmnožilo u posljednje vrijeme. Dočim članove drugih stranaka zaposlene u Zagrebačkom holdingu, poput na primjer SDP-ovaca, drži ne samo na svojoj platnoj listi, već i za jaja. Budući da ni Bojan Glavašević, ni Vlaho Orepić, ni Dalija Orešković ne posjeduju njegove nadnaravne moći niti kontroliraju gradski proračun težak preko milijardu kuna, njihove stranke gotovo sigurno neće doživjeti takav planetarni uspjeh.

Iako je još uvijek nedostižan u javnim gafovima i gluparijama koje izvaljuje, Mileta njegovi birači shvaćaju itekako ozbiljno. Jer on svima daje šakom i kapom, osobito opskurnim udrugama koje bi ga mogle podržati, političkim prebjezima koji spas traže u njegovu toplom dupetu ili nesretnicima u potrebi koji predstavljaju potencijalno biračko tijelo. Lijepo se to moglo čuti na više puta odgađanom suđenju u aferi Štandovi, na kojem su puštene snimke lascivnih telefonskih razgovora s Ivicom Lovrićem, njegovim čovjekom za specijalne operacije.

IZ NJIH SE DALO ZAKLJUČITI da je Mile umalo od Željke Markić napravio Monicu Lewinsky. “Neka mi popuši kurac i nek’ se jebe i nek’ ne kokošari, ja ću joj biti najbolji partner”, tako je profinjenim rječnikom objašnjavao koja su njegova očekivanja od predsjednice svenarodnih pokreta Narod odlučuje i U ime obitelji. Koja se čak nije ni skanjivala saznavši za te njegove nemoralne telefonske ponude. A zašto i bi, kad je dobila ono što je htjela – promotivnu kampanju, plakate, štandove i radijske spotove za džaba. Odnosno – za naše pare. No i nakon slušanja vlastitih gadarija, gradonačelniku u cijeloj priči nije ništa sporno. Dapače, čini se da ga sve to urnebesno zabavlja i da sam sebi djeluje kao filmska frajerčina koja zna zavaljati pravosuđe. Eto, tako svoje poslove rješava zagrebački pastuh koji bi, samo da je žena, svima dao. Sad smo saznali i zašto. I dok Donalda Trumpa i njegovu opasnu prirodu nastoje obuzdati neki savjesni suradnici zabrinuti za budućnost nacije, u Kabinetu zagrebačkog gradonačelnika takvih očito nema.

Iako je i anemičnog Andreja krenulo izbacivanje, za razliku od Berine njegova stranka, kojoj rejting iz nekog čudnog razloga raste dok potpora radu Vlade pada, ne pokazuje ozbiljniju tendenciju osipanja. Magnet vlasti drži sve vojnike HDZ-ta na okupu, ma koliko im mio bio Čovjekoliki Darko kojeg su, kao što je poznato, izbacili prošloga tjedna. Jest da su se Domagoj Milošević i Milan Kujundžić nešto uzjogunili pred kamerama zbog „nedemokratskih procesa”, a gradonačelnik Vukovara Ivan Penava najavio prosvjed protiv državnih vlasti zbog neprocesuiranja ratnih zločina, ali ostalima nije nakraj malog mozga da zbog toga demonstrativno izađu i osnuju svoj vlastiti, novi HDZ. Puno je veća šansa da će im se u trenutku kada im nasušno fali ruku u Saboru, pridružiti netko od otpadnika iz povećeg bazena nezavisnih zastupnika.

PITANJE JE SAMO – POŠTO? Neka konzultiraju Milana Bandića. No i bez njegove pomoći HDZ-tovci su majstori u lovu na labilne osobnosti iz ostalih političkih opcija, jer poslovično nude sve – od bubrega do zapošljavanja ljubavnica i dobrih pozicija u ministarstvima. To najbolje dokazuje koalicija s HNS-om i prevrtljivim Ivanom Vrdoljakom, samozvanim herojem kurikularne reforme. Zbog svega navedenog, čini se da Andrej, za razliku od Bere, neće ostati sam u svojoj stranci. Možda bi stranka jednoga dana mogla ostati bez njega, ali to će se dogoditi tek kada HDZ izgubi izbore. S ovakvim SDP-om to će biti kada na vrbi rodi grožđe. A možda ni tada.