Vrhunac bala vampira bio je nastup UVAŽENOG DOKTORA SA SORBONNE Mire Kovača koji je svojim koalicijskim partnerima namigujući došao držati štangu. Za dom spremni!

Jedno kratko vrijeme bili smo uljuljani u iluziju da desničarski ridikuli, koji su zagađivali političku i javnu scenu devedesetih i ranih dvijetisućitih, pripadaju našoj mračnoj prošlosti iz preddemokratskog razdoblja, kada se namnožilo sijaset fašistoidnih stranaka i strančica koje je na putu u Europsku uniju majstorski usisao i eliminirao ćaća Sanader. Naravno, ne iz uvjerenja, nego iz čistog koristoljublja. Koliko je to bilo iluzorno, dokazuje trend neoprimitivluka i neonacionalizma koji nekotrolirano buja sve od one pobjedonosne noći HDZ-ova valjanja po zastavama. Atmosfera tolerancije prema fašizmu stvorena u društvu, kulminirala je proustaškim skupom pod prozorima Agencije za elektroničke medije, nakon koje su uslijedila i postrojavanja crnokošuljaša iz sportsko-rekreativne sekcije Branimira Glavaša na Markovu trgu, kao i sličnih amaterskih skupina na Trgu bana Jelačića. Izostanak bilo kakve reakcije vlasti i njenih institucija toliko je ohrabrio Hrvatsku stranku prava i njene simpatizere da su, shvativši kako više ne moramo glumiti civiliziranu europsku zemlju, bez ikakva ustezanja ustupili pozornicu ustašluku i govoru mržnje na stranačkom saboru, na kojem je ponovnim izborom na mjesto predsjednika trijumfirao junak naših dana Ivan Tepeš!

POD NJEGOVOM PALICOM, pozdravom „za dom spremni!“ oduševljenoj publici redom su se obraćali brojni uzvanici i gosti, među ostalima i optuženi ratni zločinac Tomislav Merčep i gotovo zaboravljeni košarkaš Anto Đapić. Ko da su se opustili uz brlju u birtiji u kojoj je obješena slika Ante Pavelića, pravaši i njihovi pajde dali su si maha, pozivajući s govornice na pročišćenje hrvatskog naroda kojem je ugrožena biološka supstanca, na lustraciju i osvetu prošloj vlasti koja je, dakako, bila nehrvatska i nenarodna, kao i na to da budemo spremni sravniti cijeli svijet. Ni manje ni više! Tomislav Merčep, začuđujuće živahan i raspoložen za čovjeka na samrti, zbog čije se navodne teške bolesti suđenje za ratni zločin za koji je optužen svako malo prekidalo, ukazao je na notornu činjenicu da Hrvat koji nema djece – nije Hrvat. Za dom spremni! A poznati stihoklepac i šaljivdžija Anto Kovačević, nakon desetljeća medijske šutnje, u rimama je poručio izdajnicima i orjunašima, među kojima su i Pupovac i Vesna Pusić i Zoran Milanović, da se bace sa Savskog mosta! Da ih ne bi morali pravaši. Za dom spremni! Vrhunac ovog bala vampira s pratećom opremom i folklorom bio je nastup uvaženog doktora znanosti sa Sorbonne, Mire Kovača, koji je svojim koalicijskim partnerima došao držati štangu, svako malo prijateljski namigujući okupljenoj gomili, dok u navedenim obraćanjima nije čuo ama baš išta sporno. Za dom spremni! Možemo se samo pitati je li tijekom vatrenih govora sjedio na ušima i čavrljao s Doricom Nikolić, jesu li to zapravo korienska uvjerenja našeg ministra vanjskih poslova ili mu je, pak, želja za vlašću totalno pomutila um. Politika je, naravno, kurva i njoj je sve dopušteno i moguće, no neka donja granica civilizacije i pristojnosti postoji, osobito u redovima europske demokršćanske desnice kojoj gospodin Miro Kovač i njegova stranka pripadaju. Navodno.

Hoće li na ustaške pozdrave i prijetnje opoziciji iz redova svoje koalicije, naš kanadski premijer Tim Orešković opet ostati bez teksta na dulje vrijeme, ostaje vidjeti. I čekati, čekati, čekati… No dobro, znamo – on se bavi brojevima, a ne ideologijama, ali i to mu nekako ne ide. Nisu zadovoljni ni njegovi ni oni koji nisu njegovi, a ni financijske agencije. Iako je, po prirodi stvari, domoljubno biračko tijelo puno tolerantnije prema greškama vlasti ako su na vlasti njihovi, ipak je, nakon svih onih obećanja o blagostanju, pravdi i demografskoj obnovi, imalo određena očekivanja od SVOJIH!

EH, KAD DOĐU NAŠI, da vidiš! Bit će para za zemljačke klubove, za Bleiburg, za petnaest savjetnika premijera i dva potpredsjednika Vlade, za naknade za odvojeni život saborskih zastupnika i vjerske zajednice. Bit će i za penzije HVO-a, i dijasporu, i državotvornu kulturu! A kad ono, za osnovne škole – nema! Za invalide – jok! Za znanost? Dosta im je i ovo, tako i onako svi bježe van! Za prijevoz djece u udaljene škole – samo do kraja godine! Za programe za zapošljavanje – ni da bi! Za branitelje? Vidjet ćemo. Za manjine – njih bi trebalo ukinuti, a ne davati im pare! Za žrtve ratnog silovanja – jeste pali s kruške? Dosta im je Bujanec! Za Rome? Nek pjevaju i skupljaju perje! Baš kao da je Superhik, poznat po tome što je krao siromašnima da bi davao bogatima, slagao reformski proračun 2016. Crkni sirotinjo i budi sretna jer ovo su reforme koje je donijela prava domoljubna vlast! Oni kojima je Rvacka u srcu, a ruka u džepu. I neka uzimaju, neka si dijele, važno je da su naši! Jer kad se veliki Toma primi za sisu i mrda ustima dok svira himna, svakom istinskom Rvatu i Rvatici toplo je oko srca. Pa što košta da košta.

A koštat će nas opet snižavanja kreditnog rejtinga i loših prognoza agencije Moody’s koja nešto nije impresionirana proračunom. Ti prokletnici usudili su se primijetiti i da je parlamentarna većina tanka, a i da postoji širok raspon političkih pogleda, uz neiskustvo Mostovih parlamentaraca! Otkud im to? Možda imaju krticu koja im druka sve što se urla na hitnim sastancima iza zatvorenih vrata, recimo, onom u Saboru u petak, kada su mostovljani demonstrativno srušili kvorum. Moguće objašnjenje za takav bezobrazluk Moody’sa jest i da su među njima sigurno četnici koji mrze Hrvatsku!

I DOK SE NAŠ PREMIJER batrga s proračunom i koalicijskim partnerima, politički Mefisto iz devedesetih, čovjek s dva prezimena – Ivić Pašalić – car kriminalne privatizacije i medijske monopolizacije, čiji je povratak u visoku politiku Nacional prvi u Hrvatskoj objavio kao prvorazrednu vijest, doista se i pojavio kao Deus ex machina na svom Facebooku, s kojeg se povremeno obraća neukom puku željnom njegovih savjeta. To su posebno vrijedni savjeti jer čovjek koji je slobodan “ka tica” nakon svih nedokazanih marifetluka, od Hypo banke do Večernjeg lista, vrijedan je svakog poštovanja. Nije ni čudo da mu se u međuvremenu ukazao Bog. Vjerojatno da mu čestita što je i njega uspio obmanuti! Prvi Facebook savjet gospodina s dva prezimena bio je u skladu s poznatom doktrinom iz devedesetih, često primjenjivanom na sindikate, nevladine udruge ili medije, a ona glasi – divide et impera – iliti podijeli pa vladaj! Pašin briljantni um smislio je kako da ih sve posvađa do kosti, a istovremeno se riješi šatora iz Savske i Đure Glogoškog! Neka uđe u zgradu! On je jedini shvatio da Đuro preko godinu dana čubi u šatoru i oko njega, šeće s plinskim bocama i provaljuje u crkve zato što želi biti ministar. Prosto ko pasulj! A možda je i gospođa Glogoški odlučila da je vrijeme da postane gospođa ministarka. Ide li i gospođa Glogoški redovito na zornice ili nema vremena zbog administracije u šatoru, nije nam poznato. No sasvim je izvjesno da kadrovsku politiku višeglave domoljubne aždaje vode žene sa zornica, čiji muževi povremeno odu po mišljenje u sjedište nevladine udruge Opus Dei.

NA DOBRO OBAVIJEŠTENIM KATOLIČKIM PORTALIMA pročitali smo da je Ante Ćorušić došao do Tima Oreškovića preko supruge koja je s njegovom išla na zornice. Slična shema ponovila se i u slučaju Orešković – Pašalić. Karamarko je malo zakinut jer nemamo informaciju da nova supruga ide na zornice. Veliki propust! U međuvremenu, čini se da je premijer dobro shvatio Pašin savjet i otvorio natječaj za izbor ministra branitelja, što je toliko iznerviralo Milijana Brkića, bivšeg Vasu, da je uz sliku vuka koji se ne da dresirati, odustao od kandidature. Hoće li sada Glogoški ostati na istoj adresi, ali u malo većem komforu, ovisi o Oreškoviću. Bilo kako bilo, taj ishod je sasvim sigurno razbjesnio Tomu Karamarka koji se sve više spotiče o samovolju premijera koji se neplanirano oteo njegovoj kontroli. Tko zna, možda će i Timu koalicijski partneri uskoro poručiti da se baci sa Savskog mosta?! A što drugo preostaje?