Da, da, zvučalo je predobro da ne bi postojala neka perfidna kvaka 22. Kada je veliki vođa AP svečano najavio da će femicid, šest godina nakon ratifikacije Istanbulske konvencije i nakon stotina od partnera ili muških članova obitelji ubijenih žena, napokon ući u Kazneni zakon kao zasebno kazneno djelo, ženske udruge, pa čak i zastupnice i zastupnici iz redova opozicije, bili su ugodno iznenađeni. Usprkos činjenici da su u tome naslućivali natruhu uznapredovale predizborne kampanje, čestitali su Plenkoviću na progresivnosti i barem formalno iskazanoj brizi za zaštitu žena. Naravno, to nije značilo da će pravosudni sustav – spor, neučinkovit i sklon pronalaženju olakotnih okolnosti za predatore i nasilnike – automatski prevenirati nasilje ili smanjiti broj ubojstva žena samo zato što su žene, ali to je, u svakom slučaju, pozitivan korak.

No oduševljenje nije predugo trajalo. Prefrigan kakav već jest, premijer je o istom trošku – to jest, u istom paketu izmjena Kaznenog zakona – podmetnuo kukavičje jaje. Točnije, odredbu prema kojoj curenje informacija iz sudskih procesa u medije ili, kako se to službeno zove, „neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje“ postaje kazneno djelo, što su svi s više od dva neurona u glavi protumačili kao pokušaj skrivanja korupcijskih afera vladajućih od javnosti i nečuveni pritisak na novinare, koji će završavati u bajbokani ako objave nešto što se HDZ-tovom faraonu ne sviđa. Iako se isti kune da se to ne odnosi na novinare, već na one koji te informacije odaju. Dakle, nije govno nego drek. Ukratko, vrhunac cinizma. No ma koliko se žilio, Plen Ki-mun nije uspio uvjeriti ni Hrvatsko novinarsko društvo ni opoziciju da se lex AP, već nazvan „zakonom opasnih namjera“, ne donosi isključivo zbog njega.

Vođen starom krilaticom da cilj opravdava sredstva, lukavi je premijer po sistemu spojenih posuda doveo opoziciju pred gotov čin, dapače, ucijenio ih je: ili ćete glasati za jedno i drugo ili nikako. Dakle, ako glasaju za ovaj paket, podržat će pokušaj pritiska na medije kakav nije viđen ni u doba neumrlog predsjednika Franje, a ako ne glasaju, izjasnit će se protiv odredbe prema kojoj femicid postaje kazneno djelo, za što su se godinama zalagali. Hm? Iza takve vrhunske subverzije najvjerojatnije stoji i maliciozniji um od Plenkijevog, netko tko se od njega bolje razumije i u politiku, i u pravo, i u pravne akrobacije. Da nije možda vječni consigliere Vladimir Šeks, kodnog imena Sova? Ta tko bolje od njega zna zapapriti opoziciji i istovremeno vršiti pritisak na medije i njihove izvore informacija?

I tako je na grbači pretučenih, zlostavljanih i ubijenih žena veliki Europćanin na čelu rvacke vlade, netom prije parlamentarnih izbora, odlučio pokušati zakonom zaštititi samog sebe i svoju HDZ-tovsku kliku od očiju i ušiju rvackih građana, kako bi u miru mogli nastaviti dalje krasti javne pare i baviti se već uhodanim marifetlucima. Od pogodovanja podobnima unosnim poslićima s državom do uhljebljivanja rodbine, kumova, prijatelja i članova partije na lukrativne pozicije u javnim službama i poduzećima.

Naravno da za sve korupcijske afere i muljaže teške milijarde eura javnost ne bi nikada saznala da prokleti mediji nisu razotkrivali inkriminirajuće detalje iz sudskih procesa, iz kojih je bilo razvidno da je rvacko pravosuđe daleko od neovisnog i da štiti one koji su na poziciji moći. Ili tek bliski HDZ-tu na ovaj ili onaj način.

Ako čovjek malo bolje razmisli, logično da su pod krinkom zaštite sudskih procesa i okrivljenika vladajući pokušali podrezati krila istraživačkim novinarima i zviždačima koji im dostavljaju svakakve dokumente, jer svojim zabadanjem nosa tamo gdje ne trebaju kvare Plenkijeve šarene laže o socijalno osjetljivoj državi koja vodi odgovornu fiskalnu i monetarnu politiku te prije svega nudi stabilnost, bla bla bla. Uostalom, što ima javnost znati kamo sežu kraci korupcijskih afera u koje su umočeni sve sami rasni HDZ-tovci! Saznat će možda kad sudski postupak završi. Za jedno 20, 30 godina. A do tada izio vuk magare.

Kao što je poznato, sve je počelo kada su u transkriptima razgovora između dviju posrnulih HDZ-tovih visokih dužnosnica – Josipe Pleslić ex Čulina ex Rimac i Plenkijeve omiljene ministrice regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabike Žalac – osvanuli inicijali AP. To je bila kap koja je prelila čašu uzoritom premijeru, koji je, ‘ajde, nekako istrpio da se mediji naslađuju detaljima o nestašlucima njegovih smijenjenih odabranika iz dviju vlada, ali ne i kad se njegovo ime našlo u kriminalnom kontekstu. Doduše, dugo je neuspješno opovrgavao da je bio predmet prepiske Gabike i Josipe, ali što se više pjenio to je javnost bila uvjerenija da se AP odnosi baš na njega. I zato je AP odlučio pokušati zaustaviti tu neugodnu praksu.

Odabrao je naprosto sjajan trenutak budući da se polovicom godine održavaju i izbori za Europski parlament i preslaguju karte za čelna mjesta u EU-u. I ma koliko se dernjala opozicija i bunila tamo neka novinska piskarala, teško da bi se netko od Plenkijevih europćanskih prijatelja u Bruxellesu poželio baš sada baviti Rvackom, koja je u usporedbi s Mađarskom i Slovačkom uzor demokracije i vladavine prava.

Tu priču AP već godinama uspješno prodaje po Bruxellesu, kojem i sam stremi iako mu, by the way, puca prsluk ne samo za slobodu medija već i za to što je GREVIO, Grupa stručnjaka Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, uputio Rvackoj čak 68 preporuka kako unaprijediti primjenu Istanbulske konvencije, koja je uglavnom ostala mrtvo slovo na papiru.

Doduše, splitski gradonačelnik Ivica Puljak nagovijestio je da će ga prijaviti europskim institucijama kako bi pokvario njegove međunarodne ambicije, no na to se AP vjerojatno tek slatko nasmijao. Ma dajte, molim vas! Kao da oni u Europi nemaju pametnijeg posla nego stopirati promjene rvackog Kaznenog zakona i pozivati na red vjernog vojnika partije europskih pučana. I to istovremeno dok mađarski diktator Orbán blokira 50 milijardi eura pomoći Ukrajini. Naime, uvijek može gore.

Osim toga, za razliku od Slovaka koji su se digli na noge protiv sličnih izmjena Kaznenog zakona u režiji svog populističkog premijera Roberta Fica, a kojima se predviđa smanjenje kazni za korupciju i ukidanje zaštite zviždača, Rvati se po običaju ne bi šteli mešati. Istina, Hrvatsko novinarsko društvo priprema prosvjed 31. siječnja u 11 sati, no pitanje je koliki će biti odaziv građana koji nisu te struke.

Na rvacku šutnju i opću rezignaciju računa i veliki vođa AP i zato ga ne uznemiruju previše optužbe iz redova opozicije, koja se našla u krajnje nezavidnoj dilemi kako glasati. Ili narodski – kako biti jeben i ostati pošten. Možda mu je malo digla tlak bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković, koja ga je nazvala „Führerom“ i usporedila s Adolfom Hitlerom, ali ulogu gromobrana uspješno je odigrao „politički preživljavač“ Gordan Jandroković Njonjo, koji je s gnušanjem odbacio takav govor mržnje uz napomenu da će ga ubuduće najstrože sankcionirati. Šteta što nije bio tako dosljedan kada su u pitanju gadosti koje izgovaraju zastupnici iz redova HDZ-ta, osobito one upućene ženama.

A kad smo već kod dosljednosti vladajućih i dilema opozicije kako glasati o kukavičjem jajetu ubačenom u izmjene Kaznenog zakona, možda su neki zaboravili proceduru donošenja Zakona o ratnom zločinu silovanja, kada su organizacije Centar za žene žrtve rata – ROSA, Ženska mreža Hrvatske i Inicijativa za Ženski sud žestoko osudile neprimjerenu raspravu u Saboru jer se njome vrijeđalo dostojanstvo žrtava. A onda su, prilikom izglasavanja zakona kojim se sada hvastaju po svijetu dokazujući kako je Rvacka najnaprednija zemlja regije, svi zastupnici HDZ-ta ‘ladno napustili sabornicu. I Zakon je donesen bez njih.

Vjerojatno ništa drugo ne preostaje opoziciji iako je već sada kristalno jasno da će se AP naslađivati njenim mukama i zasipati je uoči izbora zlobnim optužbama da je bila protiv uvrštavanja femicida u Kazneni zakon. Valjda misli da će kukavičje jaje s lex AP povijest zaboraviti. A povijest ionako pišu pobjednici, zar ne?