Slikar Oton Iveković je stvarao od kraja 19. stoljeća do 30-ih godina 20. stoljeća i jedan je od utemeljitelja likovnog života u Hrvatskoj, uz Bukovca, Medovića, Čikeša i ostale aktere prve hrvatske moderne. Obrazovanje započeo kod Ferde Quiquereza u Zagrebu, zatim u Beču, potom u Münchenu i Karlsruheu. Radio je kao nastavnik crtanja u zagrebačkoj gimnaziji te u Obrtnoj školi (1895.), a od 1908. bio je predavač u Umjetničkoj školi (poslije Akademiji likovnih umjetnosti). U I. svjetskom ratu bio je vojni slikar.

Smatraju ga najvećim hrvatskim slikarom iz razdoblja historicizma. Velikan je Hrvatskog narodnog preporoda koji je sav svoj stvaralački rad posvetio hrvatskom narodu, vođen idejom nacionalnog oslobođenja, čovjek koji je svjestan da se do toga cilja može doći samo jedinstvom cjelokupnog nacionalnog korpusa. Od samog početka svog stvaralaštva Oton Iveković slikao je motive iz hrvatske povijesti kao što su Oproštaj Zrinskog i Frankopana od Katarine, Smrt Petra Svačića, Starčević na Odru, Provala Nikole Zrinskog, Dolazak Hrvata na more i mnoga druga znamenita slikarska sjela kroz koje su mnogi naraštaji Hrvata upoznavali svoju povijest.

Potkraj života povukao se u dvorac Veliki Tabor u Hrvatskome zagorju. Akademskim pristupom slikao je povijesne kompozicije u kojima ima domoljubnoga romantičarskog zanosa, kao i elemenata poentilizma te Bukovčeve „šarene palete“; neposredniji su žanr-prizori te skice i akvareli krajolika. Slikao je i velike zidne slike folklornog, alegorijskog i vjerskoga sadržaja (Zagreb, Požega, Kansas City, Križevci). Iveković je tijekom života naslikao više od tisuću slika, bavio se fresko slikarstvom, grafičkim oblikovanjem knjiga, časopisa i plakata, ilustriranjem te scenografskim i kostimografskim radom. Tijekom cijelog života u tisku se javljao kao likovni komentator, putopisac i polemičar.