Za razliku od Mallorce i Ibize, poznatih po masovnom turizmu i divljim zabavama, otok Menorca u Balearskom otočju, koji je posjetio novinar Navigarea Dino Geromella, uspio je sačuvati autentičnost i tradiciju
Iako se imidž Balearskog otočja često veže uz masifikaciju, nekontroliranu apartmanizaciju i devastaciju prirode u službi masovnog turizma, jedan od tih otoka kroz godine je uspio zadržati vlastitu autentičnost, a turističku ponudu isprofilirati kroz očuvanje tradicija i poštovanje prirode.
Dok je Mallorca poznata po krajoliku uništenom turizmom i destinacijama koje su se odlučile za jeftini profil masovnih gostiju zvan “desmadre” (divljanje), a stupce ljetnih izdanja tabloida već godinama pune smrti britanskih turista zbog “balconinga” (skakanja s balkona hotelskih soba u bazen) i “mamadinga” (lokali mladim britanskim djevojkama nude besplatna pića u zamjenu za oralni seks s drugim gostima), susjedna Ibiza već desetljećima svoju ponudu temelji na najboljim zabavama elektronske glazbe, koje se često povezuju i s drogom.
Iako je s površinom od preko 695 četvornih kilometara Menorca veća od najvećeg hrvatskog otoka, njeno ime govori da se radi o manjoj sestri popularnije Mallorce. Na Menorci su se odlučili za sasvim drugačiju strategiju. Iako je turizam najveći izvor prihoda na otoku, striktna pravila za očuvanje prirode, arhitekture i krajolika omogućavaju razvoj turizma bez većih posljedica za prirodu i lokalno stanovništvo. Uvjerio se u to i novinar magazina Navigare, koji je posjetio otok prije nekoliko tjedana.
“Na Menorci vrlo dobro znamo da luksuz nije u gomilanju velikog blaga. Luksuz je ovdje uživanje u stvarima koje se čine jednostavnima, ali su važne za dušu. Luksuz je u malim zadovoljstvima”, poručuje slogan otočke turističke zajednice.
Menorca se počela posvećivati turizmu mnogo kasnije od ostalih otoka u arhipelagu jer je gospodarstvo (proizvodnja obuće, poljoprivredna industrija) moglo održati otok bez potrebe za turizmom. Zato su tu plaže i prirodni krajolici puno bolje očuvani. Osim toga, Menorcu je 2003. godine UNESCO proglasio rezervatom biosfere, a svoju turističku djelatnost razvila je prema kriterijima održivosti, u skladu s poštivanjem okoliša koje ova deklaracija podrazumijeva, a to joj je, za razliku od drugih susjednih otoka, pomoglo zadržati i očuvati vlastiti identitet. Iz ptičje perspektive Menorca je najuređeniji od Balearskih otoka. Naseljena središta jasno su diferencirana na tlu, a građevine uglavnom bijele boje. Tu nema nekontrolirane urbanizacije, nego vladaju red, jednostavnost i mir. Urbanistički planovi, recimo, ne dopuštaju višekatnu gradnju, a privrženost domaćeg stanovništva svom otoku pridonosi tome da ona ostane njihov zaštićeni raj. Cilj rezervata biosfere poput Menorce je pronalazak ravnoteže između društvenog i gospodarskog napretka i poštovanja teritorija i tradicije. Održivost, riječ koja je danas tako moderna, bila je i još uvijek jest zaštitni znak otoka. Put započet 90-ih godina obilježio je liniju političkog, društvenog, ekološkog i turističkog djelovanja, uz maksimalno poštovanje krajolika i očuvanja okoliša. Nastavljen je 2019., kada je UNESCO 12 milja obale oko otoka proglasio rezervatom biosfere. To znači da Menorca ima najveći morski rezervat biosfere na Mediteranu, s površinom većom od 500.000 hektara.
No osim krajolika i mora, Menorcu se smatra najboljom destinacijom na Mediteranu za promatranje neba. Dobila je, naime, titulu “Starlight destination” Astrofizičkog instituta Kanarskih otoka i pod pokroviteljstvom UNESCO-a, za najbolje očuvan okoliš za promatranje zvijezda.
Jedno od najvećih blaga Menorce nedvojbeno su njene plaže i uvale. Iako od jednog do drugog kraja otoka ima tek 45 kilometara, Menorca broji preko 200 kilometara plaža i uvala, a poznate su po kristalno čistom moru i beskonačnosti boja i tekstura. Plaže na sjevernom djelu otoka okružene su divljim krajolikom u kojem se ističu crvenkasti tonovi pijeska i plavo zeleni tonovi mora, dok one na jugu karakteriziraju tanki bijeli pijesak i tirkizno kristalno čisto more.
Ljubitelji mora će ovdje, osim kupanja, pronaći niz specifičnih aktivnosti, od jedrenja na dasci, skijanja na vodi, sportskog ribolova, jedrenja ili ronjenja. Široka je ponuda i izletima brodom. Budući da je životinja simbol otoka konj, najvažnija sportsko-turistička aktivnost na Menorci je jahanje. Izleti na konjima seoskim stazama i rutama još su jedna zanimljiva mogućnost spajanja jahanja s promatranjem prirode. Naime, na kopnu, kao i na obali, postoji preko stotinjak kilometara staza isključivo za konje, a poznate su pod imenom Camí des Cavalls. Ljeti se tu održavaju razne konjske utrke, a neke od njih dio su tradicije koja datira iz srednjeg vijeka i koja je očuvana do današnjeg dana. Od ostalih sportskih aktivnosti koje nudi Menorca tu su trekking, brdski biciklizam i, u puno manjem postotku, golf. Kao i u ostatku prirodnih područja od posebnog interesa, na Menorci je strogo zabranjeno “divlje” kampiranje.
Neizostavna gastronomska stanica na otoku je Café Balear u lučkom gradu Ciutadelli, kamo dolazi i ‘Don Giorgio’. Njihova paella stajat će vas 80-ak eura
Osim turizma, Menorca živi od industrije i rukotvorine obuće, kožne galanterije, nakita i bižuterije. Te su se industrije razvile na otoku iz nužde, dok je još bio izoliran. Obuća koja se proizvodi na otoku međunarodno je prepoznata po kvaliteti i dizajnu, a posebno je poznat model kožnih japanki – Menorquinas. Ljubitelji kulture i povijesti na Menorci mogu posjetiti niz prapovijesnih ostataka i nekropola, neke od kojih su smještene nadomak najpoznatijih plaža. Međunarodni institut za gastronomiju, kulturu, umjetnost i turizam proglasio je Menorcu Europskom gastronomskom regijom 2022. Naime, klima, predanost poljoprivredi i stočarstvu, drevni oblici ribolova koji su još uvijek očuvani i konzervativna priroda krajolika Menorce pomažu u postizanju proizvoda najviše kvalitete, ali tu je i zadržavanje korijena koji karakteriziraju menorčansku kuhinju. Od gastronomskih delicija tu su puževi i lokalne kobasice, ali je otočka gastronomska ponuda bazirana na njihovom najpoznatijem proizvodu – siru. Sir Mahón, koji se proizvodi u više od pola milijuna komada godišnje, cijenjen je zbog svoje tradicionalne zanatske obrade. Od alkoholnih pića Britanci su iz kolonijalnog razdoblja otočanima u nasljedstvo ostavili tradiciju džina, pri čijoj se proizvodnji na otoku još i danas slijede drevne tehnike.
Neizostavna gastronomska stanica na otoku je Café Balear u lučkom gradu Ciutadelli. Bila je to stara ribarska konoba koja još i danas održava svoj moto “od mora do stola”. Nalazi se, naime, unutar luke i svakoga dana ribarice tu donose svježe upecanu ribu. Doduše, njihova paella koštat će vas osamdesetak eura po glavi. U ovom cafeu česti gost je Giorgio Armani, čiju je 65-metarsku jahtu “Maìn” ljeti moguće vidjeti diljem otoka i kojeg otočani jednostavno zovu Don Giorgio.
Kažu da niste bili na Menorci ako niste vidjeli zalazak sunca ispijajući koktel u klubu Cova d’En Xoroi, smještenom u špilji iznad jedne od najpoznatijih uvala na otoku Cala d’en Porter. Iako je cijena ulaznice za taj elitni klub u vrijeme zalaska između 12 i vrtoglavih 600 eura za VIP zonu, u ljetnim mjesecima traži se karta više. Stoga smo se za gledanje zalaska odlučili za tek nekoliko metara udaljeni Club Menorca, gdje je ulaz besplatan. Radi se o nekad derutnom hotelu kojeg je prije nekoliko godina uzeo u zakup mladi Britanac Alex i koji ga polagano sam renovira. Na terasi tog kluba je daleke 1978. talijanska pjevačica Raffaella Carrà snimila spot za pjesmu “Hay que venir al sur”, koji joj je donio svjetsku popularnost.
Treba priznati da je Menorca izuzetno dobro povezana s ostatkom Europe (između 84 i 103 direktnih aviodestinacija u proteklih nekoliko godina, među kojima i 22 grada u Španjolskoj). Na otoku na kojem živi 96 tisuća stanovnika, godišnje boravi oko 3,5 milijuna gostiju, od kojih su većina domaći gosti. Budući da je Menorca nekad bila britanska kolonija, Britanci su najbrojniji strani gosti, ali posljednjih godina bilježi se eksponencijalni rast francuskih i talijanskih turista. Kruzerima u luku Mahón, koja je sa svojih preko šest kilometara dužine druga najveća prirodna luka na svijetu, godišnje uplovi oko 100 tisuća turista. Zbog cjelokupne ponude koja se znatno razlikuje od ostalih susjednih otoka, Menorca je nakon pandemije podigla cijene smještaja. Tako je prosječna cijena sobe na otoku, koja je prije pet godina bila 64,7 eura, ove godine narasla na 82,8 eura.
Komentari