N1 televizija u posjedu je optužnice protiv četvorice hrvatskih pilota. Podsjetimo, apelacijski sud u Beogradu potvrdio je optužnicu srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine protiv pripadnika HRZ-a Vladimira Mikca, Zdenka Radulja, Željka Jelenića i Danijela Borovića. Četvoricu pilota tereti se da su 7. i 8. kolovoza 1995. naredili raketiranje kolone izbjeglica na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca i u mjestu Svodna kod Novog Grada (prije Bosanski Novi). Smatra ih se odgovornima za kazneno djelo ratnog zločina u supočiniteljstvu.

U nastavku donosimo dijelove optužnice koja broji 26 stranica:

“Viši sud u Beogradu, Odjel za ratne zločine

Na osnovu članka 333 stavak 1 u vezi članka 331 stavak 1 i članka 43 stavak 2.5 Zakonika o krivičnom postupku i članka 4. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine podižem optužnicu protiv:

1. Brigadira Hrvatske vojske Vladimira Mikaca, rođen 1955. godine u mjestu Ormož, Slovenija, pilot avijacije, zapovjednik 92. Zrakoplovne baze, bivši major Jugoslavenske narodne armije, na službi u JNA do 15. 9. 1991., bez poznatog mjesta prebivališta/boravišta, neosuđivan, ne vodi se postupak za neko drugo kazneno djelo prema kojem je rješenjem Višeg suda u Beogradu – Odjela za ratne zločine od 29. 12. 2021. određen pritvor.

2. Brigadira Hrvatske vojske Zdenka Radulja, rođen 1953. u Osjeku, Hrvatska, pilot avijacije, zapovjednik 91. Zrakoplovne baze Pleso, bivši major Jugoslavenske narodne armije, na službi u JNA do 19. 9. 1991. bez poznatog mjesta prebivališta/boravišta, ne vodi se postupak za neko drugo kazneno djelo prema kojem je rješenjem Višeg suda u Beogradu – Odjela za ratne zločine od 29. 12. 2021. određen pritvor.

3. Vojnika Hrvatske vojske Željka Jelenića, rođen 3. 6. 1953. u Puli, Hrvatska, pilot avijacije, zapovjednik 22. eskadrile lovačkih zrakoplova, bivši kapetan prve klase JNA, na službi u JNA do 19. 9. 1991. bez poznatog mjesta prebivališta/boravišta, ne vodi se postupak za neko drugo kazneno djelo prema kojem je rješenjem Višeg suda u Beogradu – Odjela za ratne zločine od 29. 12. 2021. određen pritvor.

4. Pukovnika Hrvatske vojske Danijela Borovića, rođen 17. 12. 1958. u mjestu Kneginec Gornji, pilot avijacije, zapovjednik 21. eskadrile lovačkih zrakoplova, bivši kapetan prve klase JNA na službi u JNA do 4. 2. 1992. bez poznatog mjesta prebivališta/boravišta, ne vodi se postupak za neko drugo kazneno djelo prema kojem je rješenjem Višeg suda u Beogradu – Odjela za ratne zločine od 29. 12. 2021. određen pritvor.

Što su u vremenskom periodu od 5. – 8. 8. 1995. za vrijeme oružanog sukoba koji je tada postojao u Republici Hrvatskoj, a nije imao karakter međunarodnog sukoba, između Hrvatske vojske i Ministarstva unutarnjih poslova RH s jedne strane i vojske Republike Srpske Krajine s druge strane, nakon što je dana 31. 7. 1995. na Brijunima na sastanku vojnog i političkog rukovodstva RH odlučeno da se započne s vojno-policijskom akcijom tzv. Oluja i napadne južni i sjeverni dio Republike Srpske Krajine (RSK) s ciljem da se (u kratkom roku) vojska RSK porazi i preuzme kontrola nad tim dijelom RSK za što, kako je naveo predsjedavajući sastanka, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik RH sada pokojni Franjo Tuđman postoji podrška Njemačke, NATO-a i SAD-a i ‘da nanesemo takve udarce da Srbi praktički nestanu’ te s daljnjim ciljem da se srpsko civilno stanovništvo prisili da trajno napusti teritorij na kojem su do tada živjeli s tim da im se ostave dva cestovna pravca za izlazak iz Republike Hrvatske, jedan za one s područja Dalmacije i Like, a drugi za one s područja Korduna i Banije, pri čemu (kako je naveo pokojni Tuđman) Srbima treba tobože jamčiti građanska prava i javno ih pozivati da se ne iseljavaju, ali istovremeno im, preko radija i televizije, odnosno putem letaka, priopćavati kojim se cestovnim pravcima stanovništvo kreće odnosno napušta Hrvatsku nakon čega su, provodeći spomenutu brijunsku odluku i zajednički ostvarujući navedene ciljeve u koordinaciji viših i nižih komandi u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani okrivljeni Vladimir Mikac, Zdenko Radulj, Željko Jelenić i Danijel Borović kao pripadnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, kršeći pravila međunarodnog prava sadržanih u Ženevskoj konvencije naredili, pri čemu su njihove naredbe bile izvršene, avionske napade na civilno stanovništvo koje ne sudjeluje u neprijateljstvima, prema kome se mora u svakoj prilici postupati čovječno, bez ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na etničkoj pripadnosti i koje mora biti humano tretirano i zaštićeno od svakog nasilja, a što je za posljedicu imalo smrtno stradanje i ranjavanje više civila srpske nacionalnosti i panični bijeg civila prema Republici Srbiji, uz učvršćivanje njihove odluke da napuste teritorij na kojem su do tada živjeli i više se ne vraćaju, a što je dovelo i do promjene etničkog sastava Republike Hrvatske,

Pri čemu je:

Sada pokojni Josip Čuletić, general bojnik Hrvatske vojske, načelnik Stožera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane izdao naređenje okrivljenom Vladimiru Mikcu, brigadiru Hrvatske vojske, zapovjedniku 92. zrakoplovne baze Pula u čijem je sastavu 22. eskadrila lovačkih zrakoplova i okrivljeniku Zdenku Radulju, brigadiru Hrvatske vojske, zapovjedniku 91. zrakoplovne baze Pleso za avionske napade po ciljevima na zemlji što uključuje i civilno stanovništvo koje je, bježeći od napada HV-a i MUP-a Republike Hrvatske, već napustilo svoje domove u RH i prešlo u dubinu teritorija susjedne međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine krećući se prema preporukama hrvatskih vlasti cestama koje su im bile sugerirane kao sigurne i otvorene za odlazak, u kolonama u kojima nije bilo vojnih formacija, oklopnih vojnih vozila, tenkova ili teškog naoružanja vojske RSK, nakon čega je okrivljeni Vladimir Mikac postupajući po dobivenom naređenju izdao naređenje okrivljenom Željku Jeleniću bojniku HV-a, zapovjedniku 22. eskadrile lovačkih zrakoplova za avionski napad na izbjegličku kolonu koja se kretala na području na kojem nije bilo nikakvih oružanih sukoba cestom Bosanski Petrovac-Ključ, a okrivljeni Zdenko Radulj također postupajući po dobivenom naređenju izdao je naređenje okrivljenom Danijelu Boroviću pukovniku HV-a zapovjedniku 21. eskadrile lovačkih zrakoplova za avionski napad na izbjegličku kolonu koja se kretala također u području na kojem nije bilo nikakvih oružanih sukoba cestom Bosanski Novi-Prijedor da bi potom okrivljeni Željko Jelenić postupajući po dobivenom naređenju naredio NN 22. eskadrile lovačkih zrakoplova da koristeći avion MiG-21 izvrši napad na izbjegličku kolonu koja se kretala cestom Bosanski Petrovac-Ključ što je ovaj i učinio 7. 8. 1995. u popodnevnim satima na području Bravskog polja u mjestu Bravsko na lokalitetu Kapljuh, općina Bosanski Petrovac BiH, tako što je najprije preletio izbjegličku kolonu (koja je do tada prevalila više od 60km od granice s Hrvatskom), a potom okrenuo avion i u povratku, iako je vidio da se ne radi o legitimnom vojnom cilju, djelovao iz avionskih topova i raketnim udarima raketama S24 (namijenjenim za uništavanje neprijateljske žive sile) po izbjegličkoj koloni, zaprežnih, putničkih, teretnih vozila i traktora kojom prilikom je ubijeno deset civila i to:

1. Darinka Drča, rođena 1927.

2. Mika Kovačević, rođena 1912.

3. Krstan Vuković, rođena 1950.

4. Branko Stijelja, rođen 1923.

5. Mirko Stijelja, rođen 1961.

6. Trudnica Mirjana Dubaić, rođena 1974.

Te maloljetnici:

7. Jovica Drča, rođen 1989.

8. Darko Vuković, rođen 1982.

9. Nevenka Rajić, rođena 1984.

10. Žarko Rajić, rođen 1986.

A više njih je ranjeno, od kojih je do sada identificirano 15 osoba, a kritičnom prilikom više vozila u koloni uništeno, dok je okrivljeni Danijel Borović postupajući po dobivenom naređenju naredio dvojici NN pilota da koristeći dva aviona MiG-21 (s aerodroma Pleso) izvrše napad na izbjegličku kolonu koja se kretala cestom Bosanski Novi-Prijedor što su oni i učinili 8. 8. 1995. u mjestu Svodna općina Bosanski Novi, tako što su prvo preletjeli izbjegličku kolonu (koja je do tada prevalila više od 15 kilometara od granice s Hrvatskom), a potom okrenuli avione i u povratku, iako su vidjeli da se ne radi o legitimnom vojnom cilju, djelovali iz avionskih topova i raketnim udarima raketama S-24 po izbjegličkoj koloni, zaprežnih, putničkih, teretnih vozila i traktora, kao i po civilnim objektima u blizini ceste, kojom prilikom su ubijena tri civila i to:

1. Marta Galogaža, rođena 1935.

2. Rade Galogaža, rođen 1955.

3. Mile Malobabić, rođen 1953.,

a više njih je ranjeno od kojih je do sada identificirano 9 osoba, čime su izvršili kazeno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.”

Predlaže se da se okrivljenima sudi u odsutnosti

U nastavku optužnice se predlaže da se pred sudom zakaže i održi glavna rasprava na kojoj će se pozvati tužitelj za ratne zločine, optuženici Branimir Mikac, Zdenko Radulj, Željko Jelenić i Danijel Borović, branitelji optuženih, 17 svjedoka oštećenih, 10 drugih svjedoka, vještak vojne struke general major pilot Branko Bilbija iz Novog Beograda.

Navodi se da će se na glavnoj raspravi pročitati brojni pismeni dokazi i zapisnici, među kojima se posebno navodi tijek vojno-redarstvene operacije Oluja, Zakon o obrani RH od 27. 7. 1993., Zakon o službi u oružanim snagama od 24 .3. 1995., Službovnik oružanih snaga RH od 20. 5. 1992. Na suđenju se namjerava prikazati i shema vjerojatnog manevra u području djelovanja te brojni drugi dokumenti i navodi iz glasila MORH-a Hrvatski vojnik, knjiga “Istra u Domovinskom ratu 1991-1995”, izjašnjavanja zastupnika Republike Hrvatske pred Međunarodnim sudom u Haagu, zapisnik sa sastanka hrvatskog vojnog i političkog vrha na Brijunima 31. 7. 1995. te brojni drugi dokumenti.

Isto tako se navodi da će se zatražiti uvid u brojne videozapise. U nastavku optužnice predlaže se da se okrivljenima Vladimiru Mikcu, Zdenku Radulju, Željku Jeleniću i Danijelu Boroviću sudi u odsutnosti. I dodaju da zato postoje “naročito opravdani razlozi”, a među njima je i tvrdnja da se okrivljenima stavlja na teret izvršenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Okrivljeni nisu dostupni državnim organima Republike Srbije.

“Tužiteljstvo za ratne zločine smatra da je stvarno nadležno za postupanje u ovom slučaju, uporište za ovaj svoj stav nalazi u odredbi članka 3. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa koji između ostalog navodi da su državni organi Republike Srbije određeni ovim zakonom nadležni za vođenje postupka za kaznena djela koja su izvršena na teritoriju bivše SFRJ bez obzira na državljanstvo izvršitelja ili žrtve. Osim toga navedeno je da jugoslavensko kazneno zakonodavstvo vrijedi i za stranca koji izvan teritorija SRJ-a izvrši prema njoj ili njenom državljaninu kazneno djelo što je upravo ovdje slučaj. Ovakva odredba postojala je i postoji i u kaznenim zakonodavstvima država u regiji. Tužiteljstvo za ratne zločine ocjenjuje da protok vremena daje dovoljno razloga za sumnju kako bi države u regiji npr. Republika Hrvatska ili Bosna i Hercegovina mogle pokrenuti kaznene postupke i pokušati odgovorne za izvršenje ovog kaznenog djela izvesti pred sud. To je jedan od razloga zašto je Tužiteljstvo za ratne zločine odlučilo pokrenuti postupak makar i suđenjem u odsutnosti”, zaključuje se u optužnici koju potpisuje zamjenik tužitelja za ratne zločine Dušan Knežević.