Nakon dviju knjiga putopisa Borisa Rukavine koje su polučile izniman uspjeh, „Euroazijske priče i jedna afrička“ (2017.), u kojoj je opisano desetak putovanja motorom kroz više od četrdeset zemalja, od Zapadne Sahare do Bajkalskog jezera, zatim od Murmanska do Omana te knjige „Priče iz daljina – motorom od Zagreba do Vladivostoka“ (2019.), svi ljubitelji putovanja i putopisa, a posebice motocikliste iznenadit će vijest da će već dulje vremena najavljivanja nova knjiga Borisa Rukavine „Putovati motorom“ biti predstavljena u kazalištu Knap u Zagrebu, 13. ožujka, u 19 sati. Ta knjiga jedinstven je priručnik za sigurniju vožnju motorkotača u cestovnom prometu, svojevrsna praktično-filozofska zbirka uputa i savjeta stečenih kroz gotovo pola stoljeća iskustva vožnje motorkotača (i) po mnogim od najzahtjevnijih i najopasnijih svjetskih prometnica.

Uz tu praktičnu knjigu, promovirat će se još jedna knjiga novih putopisa „“Island – Himalaja u pet moto priča”, u kojoj Boris i Ksenija Rukavina opisuju pet putovanja motorom od 2019. do 2022., kroz dvadeset i tri države; od Islanda, preko Azerbajdžana i Libanona, do Portugala i Pakistana. Poseban čar ovim putopisima daje činjenica da su neka putovanja ostvarena u doba najstrožeg “covid lockdowna”. Mnoge od opisanih destinacija, poput Rusije, Ukrajine, jugoistoka Turske, Irana ili Pakistana trenutno je iznimno teško posjetiti, što ovim putopisima daje dodatnu vrijednost neponovljivog trenutka u vremenu.

Naime, na svim putovanjima Borisa Rukavinu prati supruga Ksenija, također iskusna suvozačica koja u svim putopisima sudjeluje i sa svojom fotografskom kamerom, opisujući posebna iskustva s njihovih avanturističkih putovanja kroz fotografski objektiv. Ksenija se ujedno na putovanjima brine za nabavu namirnica i kuhanje hrane, za što u nekim dijelovima svijeta u tim okolnostima treba biti iznimno spretan. Tekstovi ovog para putnika na motorkotaču imaju i razinu književne vrijednosti, vrlo su dinamično pisani, s iznimno bogatim vokabularom i opisima, što je sigurno jedan od razloga zašto njihovi putopisi osim egzotičnih mjesta imaju takav uspjeh kod čitalačke publike, a već su ih do sada u recenzijama uspoređivali s putopisima legendarnog Jože Horvata.

Boris i Ksenija prvi su hrvatski motoristi koji su vlastitim motorom proputovali Kinu i jedni od rijetkih koji su nekoliko puta prošli Srednju Aziju te posjetili Mongoliju, a najnovija iskustva putovanja za vrijeme pandemije upravo graniče s nevjericom, što je sve detaljno opisano u tekstovima nove knjige.

Boris Rukavina progovorio je za Nacional o svojim iskustvima putovanja, kao i o prvom ozbiljnom hrvatskom profesionalnom priručniku za vožnju motorkotačem.

„U knjizi ‘Putovati motorom’ sabrao sam iskustva stečena na više od milijun prijeđenih kilometara tijekom skoro pola stoljeća vožnje motorkotača. Prvotno zamišljena kao još jedan moj putopis proširen s nekoliko savjeta za sigurniju vožnju motora na cesti i mojih iskustava s brojnih moto putovanja, ‘Putovati motorom’ je na kraju ispala zasebna knjiga, a pet putovanja od 2019. do 2022. opisao sam u drugoj knjizi koju također predstavljam javnosti u kazalištu Knap – putopisu ‘Island – Himalaja u pet moto priča’“, tumači Boris Rukavina.

U deset poglavlja “Putovati motorom” sadrži pregršt savjeta za ono što najviše vole i u čemu uživaju – voziti motor i na motoru otkrivati daleke svjetove. Osim vlastitih razmišljanja i iskustava, Boris je zamolio i nekolicinu naših moto putnica i putnika da i oni u knjizi podijele svoje razloge zašto putuju motorom.

„Prvo poglavlje ‘Deset moto zapovijedi’ napisao sam prije nekoliko godina potaknut sve češćim prometnim nesrećama u kojima su motociklisti stradavali, prečesto i gubili živote na našim prometnicama. Uglavnom su nastradali tuđom krivnjom, nesretnim spletom okolnosti, ali često i vlastitom nesmotrenošću. Da su preporuke koje sam sažeo u tih deset zapovijedi vrijedne upute za svakog motociklista potvrđuje i činjenica da je jedna od vodećih svjetskih udruga koja promiče sigurniju vožnju motorkotača, američka ‘Motorcycle Safety Foundation’, dopustila da u knjigu uvrstim i neke njihove materijale. Vjerujem da će moja knjiga osim motociklistima koristiti i ostalim sudionicima u prometu da dobiju uvid kako motociklisti razmišljaju i doživljavaju promet na cesti“, pojašnjava Boris.

Sudski vještak za cestovni promet Goran Husinec u predgovoru knjizi istaknuo je kako bi ovu fenomenalnu knjigu preporučio svakom motoristu i onom koji to nije, a tako se osjeća. „Knjigu je napisao čovjek koji je cijeli svoj život proveo na dva kotača i prošao kilometre koje je teško i izgovoriti, a kamoli napraviti. U knjizi se nalaze zlatna, dragocjena iskustva koja je ovaj legendarni motorist desetljećima skupljao, ponekad uz rizik po svoj i život svoje supruge kako bi stekao ta iskustva i osjetio svjetska prostranstva ispod svoja dva kotača.”

Iran, mauzolej Soltanija; pekara u iranu; Francuska, Combe Laval; španjolska, Alhambra; Iran, Fath Abad. FOTO: Boris i Ksenija Rukavina

Boris smatra kako na neki način ne postoji kraći i duži put motorom, barem što se tiče opreme, a ono što bi svaki motorist/ica trebali znati prije planiranja puta sažeo je u nekoliko bitnih točaka: „Naravno, vikend vožnja nije putovanje, ali odgovoran motociklist koji razmišlja prvenstveno o svojoj, a zatim i o tuđoj sigurnosti i na takvoj kratkoj vožnji u velikoj mjeri opremljen je kao i za dugačko putovanje. To se prvenstveno odnosi na opremu vozača i suvozača, koja za svaku vožnju mora biti potpuna. Bez iznimaka. Nema razlike u opremi i prtljazi za put od pet i za put od pedeset ili sto dana. Moraš sa sobom imati sve. Sad nije prilika da detaljnije obrađujem ovu temu, sve piše u knjizi. Razumljivo je da su duža putovanja organizacijski puno zahtjevnija i da pripreme za ozbiljno putovanje često traju i po nekoliko mjeseci. Pribavljanje informacija o destinaciji i tranzitnim zemljama, ishođenje viza, uvid u lokalnu sigurnosno-političku situaciju, stanje putova po kojima se planira voziti, planirani troškovi, na sve se mora na vrijeme obratiti pažnja, kako bi na samom putu bilo što manje neugodnih iznenađenja. A uvijek ih ima, ma koliko se temeljito pripremite za put“.

I za gradsku i za izvangradsku vožnju motorima Boris će uvijek naglasiti kako je njegov prvi savjet korištenje odgovarajuće opreme.

„Zatim, motocikl mora uvijek biti u besprijekornom stanju. Nekakva polurješenja mogu biti vrlo opasna. Prometni propisi nisu toliko bitni. Nemojte me krivo shvatiti, treba ih se pridržavati, ali postoje određene prometne situacije kad je bolje prekršiti kakav propis koji bi vas u tom času mogao dovesti u veći rizik. Svaki vozač povremeno prekrši neko pravilo iz Zakona o sigurnosti na cestama. Uključite zdrav razum. Naravno, ne trebam niti spominjati da vožnja bilo kojeg vozila, pogotovo motorkotača, ni u kojem slučaju ne ide uz alkohol i ostale opijate ili lijekove koji utječu na sposobnost vozača. Ako idete nekamo gdje znate da ćete se ‘jako razveseliti’, ostavite motor kod kuće ili prespavajte noć dok ne dođete k sebi. Isto tako, motorom ne rješavajte svoje frustracije i probleme, svoje osobne sukobe. Ne sjedajte na motor ljuti, nervozni, nekoncentrirani, kad vam se jako žuri. Najviše nezgoda događa se u blizini kuće, kad ‘samo negdje skočite na tren’. Vožnja motora nije opasna. Međutim, nimalo ne oprašta nepažnju, neznanje, nesposobnost, lakomislenost i glupost“, kategoričan je Boris Rukavina.

Putovanje iz druge knjige, od Islanda do Himalaje, planirali su dosta dugo i nisu htjeli od njega odustati radi lockdowna.

Planiranje određene rute putovanja prije polaska ovisi o ruti. Za putovanja po Srednjoj Aziji, za Mongoliju, Sibir, Kinu i još neka duža putovanja, pripreme su znale trajati i duže od samog putovanja. Ponekad su potrebni mjeseci, čak i po pola godine priprema da bi nabavili sve potrebne dokumente, vize, da bi saznali je li uopće moguće ono što su bili zamislili. A zatim to treba ostvariti. Boris ističe kako niti jedno putovanje ne ide baš onako kako je planirano, ali to mu upravo daje draž. Svako putovanje ima ‘’svoj plan za njih’’ i nastoje mu se prilagoditi.

„U ono vrijeme najvećeg lockdowna 2020. bilo nam je prekrasno maknuti se makar do juga Italije. Već sama činjenica da smo na motoru i da su oko nas ljudi koji govore drugim jezikom puno nam je značila. To nam je kratko putovanje značilo kao da smo otišli na ne znam kako egzotičnu destinaciju. I, da, cijene su bile bitno niže nego što je uobičajeno u tom dijelu svijeta. Barem nekakva korist od pandemije. Što se srdačnosti tiče, Talijani, kao i svi Mediteranci i stanovnici jugoistoka Europe oduvijek su srdačniji i gostoljubiviji od zapadnih i sjevernih Europljana. To smo i ranije dobro znali, a to je samo potvrdilo naše putovanje po Danskoj, Farskim otocima i Islandu 2021. Ali ako želite iskusiti istinsku gostoljubivost i dobrodošlicu, idite u Aziju. Iranci su po srdačnosti i gostoljubivosti neprikosnoveni, a odmah uz njih su i ostale muslimanske, budističke, kao i pravoslavne države. Iako trenutno to nije popularno izjaviti, Rusi su nas uvijek prekrasno prihvaćali i iz Rusije nosimo neke od naših najljepših uspomena. U vrijeme lockdowna se u stvari nije ništa posebno kompliciralo. Sve one priče i plašenja po medijima pokazala su se na klimavim nogama. Imali smo sve potrebne potvrde, no Talijane to nije ništa zanimalo. Zato su nas iduće godine Islanđani testirali prije ukrcavanja u trajekt, iako smo imali potvrde o cijepljenju. A cijepili smo se isključivo zato što nam je to bio uvjet za putovanje“, tumači Boris Rukavina.

Reći će uvijek kako je osjećaj putovanja motorom neopisiv i daje putniku osjećaj slobode koji je neusporediv s bilo čime, osim što uživa u vožnji na motorkotaču.

“Kao prvo, volim voziti motor. Uživam u vožnji motora, a još više uživam kad u društvu najbolje žene na svijetu – moje Ksenije – motorom otkrivamo svijet. Vožnja motorom, uz pješačenje, jahanje i vožnju bicikla, omogućuje najintenzivniji doživljaj putovanja, ceste, prirode i novih krajolika. Sve moguće neugodnosti, sva vrućina, hladnoća, mirisi koje osjećaš samo na motoru u mojim očima potvrđuju da je putovanje motorom idealan način putovanja. Povremene neizbježne neugode i izlazak iz komfornog, sigurnog i poznatog okruženja mala su cijena za ispunjeno srce i dušu i, možda i lažan, ali vrlo stvaran osjećaj slobode kad motorom putuješ u nepoznato. Mala su cijena za nezaboravne poglede na još neviđene planinske vrhunce pod snijegom, maglovite šume, surove kanjone, pješčane dine, zelene stepe i nečije tuđe nebo. Mala su cijena za kliktaj orla koji te pozdravlja lebdeći gotovo na dohvat iznad tvoje glave. Mala su cijena za bezbrojne osmijehe i izraze dobrodošlice upućene od potpunih stranaca. Mala su cijena za nesebičnu pomoć koju smo dobili i kad nam je bila i kad nam objektivno nije bila potrebna. I opet, mala su cijena za iskrena prijateljstva ljudi koje smo vidjeli jednom i vjerojatno nikad više nećemo. Na putovanju motorkotač kao nekom čarolijom prevladava sve jezične i kulturološke razlike i barijere i omogućava doživljaje koje bismo teško iskusili da putujemo na bilo koji drugi način. Zaista, niti na jednom od naših putovanja na koja smo išli nekim drugim prijevoznim sredstvom, a i takvih je bilo poprilično, nismo doživjeli niti djelić onoga što uvijek doživimo kad putujemo na dva kotača. I zato ja putujem motorom”, rekao je.