Dva neovisna izvora s HRT-a, od kojih je jedan dugogodišnji visoki dužnosnik te kuće, izjavila su za Nacional da Mislav Stipić, ravnatelj Poslovne jedinice Poslovanje HRT-a, zapravo nikada nije bio žrtva političkog progona bivšeg ravnatelja HRT-a Gorana Radmana, što je teza s kojom je Stipić pokrenuo tužbu protiv HRT-a koja je rezultirala nevjerojatnom nagodbom koju je sa Stipićem po stupanju na funkciju v. d. ravnatelja HRT-a sklopio Siniša Kovačić, kao kadar od povjerenja tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka.

Stipić je taj spor pokrenuo nakon što je ostao bez posla na HRT-u jer je odbio radno mjesto koje mu je bilo ponuđeno. A to je, kako tvrde isti izvori, bilo upravo ono koje je i ranije obnašao – mjesto glavnog tajnika HTV-a. Samo što ono u Radmanovu ustroju HRT-a više nije imalo tu specifičnu težinu koja je Stipiću svojedobno omogućila da se zapravo kao anonimni pravnik afirmira kao umalo nezamjenjivi politički pulen svih političkih elita od 2008. do danas, za kojeg bi valjda trebale biti rezervirane lukrativne funkcije na čelu HRT-a.

Vodstvo HRT–a na čelu s bivšim v. d. ravnateljem Sinišom Kovačićem vratilo je Stipića u ožujku 2016. na posao na temelju nagodbe kojom su mu isplatili i odštetu u iznosu oko 85 tisuća kuna, odnosno dvogodišnju razliku u plaći između plaće koju je dobivao na mjestu savjetnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, gdje se privremeno zaposlio nakon odlaska s HRT-a, i one koju je trebao dobivati na HRT-u. Riječ je o razlici u plaći za period od oko dvije godine.

Drugim riječima, Stipić nije bio žrtva Radmanova političkog progona, nego mu je teškom manipulacijom i odlukom koja je HRT-u nanijela financijsku, a kako se danas nazire i puno težu reputacijsku štetu, Siniša Kovačić kao politički pulen rigidno desnog HDZ-a omogućio da se predstavlja kao politička žrtva lijeve političke opcije.

Da je HRT sa Stipićem sklopio nagodbu za naknadu štete po političkoj osnovi, doznalo se nakon što je objavljen dio godišnjeg izvještaja o radu Nadzornog odbora HRT-a za 2016. Neki su mediji tada neprecizno prenijeli kako u izvještaju stoji da je nagodba postignuta, a da pritom glavna rasprava u tom radnom sporu nije ni dovršena. Točno je, međutim, da se u tom izvještaju navodi da su tijekom 2016. godine odgovorne osobe i zakonski zastupnici HRT-a sklopili višemilijunske izvansudske nagodbe s pravnim i fizičkim osobama, zbog čega je Nadzorni odbor zatražio pisano izvješće. Dalje se navodi da je “Nadzorni odbor primijetio da su se u pojedinim sudskim predmetima, izvansudske nagodbe sklapale bez da je prethodno održana glavna rasprava u tim predmetima, da većinom nisu pribavljena odgovarajuća pravna mišljenja, a kada su i bila pribavljena, tada su bila neprilično uobličena, kao na primjer ‘da je sutkinja sklonija tužitelju’ i slično”. Tek nakon toga spominje se slučaj Mislava Stipića, ali bez navođenja njegova imena, pa tako u izvješću stoji: “Nadzorni odbor također je primijetio da su se izvansudske nagodbe u radnim sporovima tijekom 2016. godine sklapale čak i zbog ‘diskriminacije po političkoj osnovi’, zbog čega je HRT u izvansudskoj nagodbi, u jednom od slučajeva, isplatio tužitelju 85.000,00 kuna za naknadu štete zbog povrede ugleda i časti te diskriminacije po političkoj osnovi.”

Drugim riječima, Stipićev slučaj problematizirao se i u izvješću Nadzornog odbora.

Prema tvrdnjama Nacionalovih izvora s HRT-a, do dokumentacije o nagodbi i cijelog spisa tada nije mogao doći ni saborski odbor koji je o tome raspravljao, jer se HRT branio – poslovnom tajnom.

Da nije bilo nikakvog političkog progona, već upravo suprotno, da je Mislav Stipić taj koji je vješto iskoristio promjenu političkih okolnosti kako bi se uz pomoć kadrova odanih tadašnjem vrhu HDZ-a vratio na jedno od čelnih mjesta na HRT-u, tvrdi Nacionalov izvor blizak nekadašnjoj rukovodećoj strukturi HRT-a i upoznat sa svim detaljima sukoba između bivšeg ravnatelja HRT-a Gorana Radmana i Mislava Stipića. Taj izvor tvrdi:

“Sukob između Radmana i Stipića ne postoji i nikad nije postojao. Riječ je bila o tome da je Goran Radman, koji je došao na čelo HRT-a u vrijeme kad je HRT bio pod pritiskom zbog lošeg upravljanja dotadašnjeg ravnatelja Vanje Sutlića, naprosto birao sebi novu ekipu ljudi. Mislav Stipić i jedan uzak krug ljudi oko njega do tada su kontrolirali HRT. Međutim, svi redom iz tog kruga nekad najbližih Stipićevih suradnika pred Radmanom su ga se odrekli i opisivali ga kao ‘zlu osobu koja je spremna činiti zlo drugima’. Dakle, svi redom iz nekadašnje uprave. Nakon toga Radman se zapravo samo Stipiću zahvalio na suradnji i rekao mu da ga ne vidi u krugu svojih bliskih suradnika. No zato mu je ponuđeno najbolje radno mjesto prema kvalifikacijama koje je imao, a on je pravnik po struci. Problem je u tome što on time nije bio zadovoljan i to je doživio kao poniženje i protjerivanje. U tom periodu punih 15 mjeseci primao je plaću, a da ništa nije radio. U međuvremenu su se mijenjali neki interni akti HRT-a te je njegovo radno mjesto naprosto ukinuto. Ponuđeno mu je da se javi na javni natječaj koji se raspisivao za više rukovodećih funkcija ili da prihvati drugo radno mjesto sukladno svojim kvalifikacijama, ali umjesto toga, on je odlučio podnijeti tužbu protiv HRT-a i kao razlog navesti politički progon. Pravno govoreći, on je izgubio radno mjesto jer je ono ugašeno, a nije prihvatio preraspored na drugo mjesto niti se javio i na jedan natječaj za neko drugo rukovodeće mjesto.”

Na pitanje koje je radno mjesto Stipiću ponuđeno, Nacionalov izvor kaže:

“Nuđeno mu je najviše radno mjesto koje se moglo dobiti, to je bilo mjesto pravnog savjetnika u Pravnoj službi HRT-a, jer je on pravnik po struci i to mu je pripadalo. No nije mogao postati, primjerice, rukovoditelj Pravne službe.”

Mislav Stipić na pitanje Nacionala o okolnostima pod kojima je najprije smijenjen, a onda otišao s HRT-a, ponudio je posve drugačiju priču i tvrdi:

“Kad je preuzeo mjesto ravnatelja, Goran Radman pozvao me 12. studenog 2012. i rekao mi: ‘Ne želim te, želim da odeš.’ U usmenom razgovoru spominjao je i politički nalog. Pitao sam se od koga. Znao sam da tadašnjeg premijera Zorana Milanovića nije zanimao ni HRT, a kamoli ja. Kad sam taj razgovor prepričao sebi bliskoj osobi, dobio sam savjet da odem kod bilježnika i sastavim izjavu. To sam i učinio i vjerno sam prenio to što mi je Radman tada rekao. Moja izjava ovjerena kod javnog bilježnika morala bi se nalaziti u spisu.”

Iako ovjerena kod bilježnika, ta izjava na sudu ne bi imala težinu bez drugih dokaza, već bi se slučaj sveo na Stipićevu riječ protiv Radmanove, s obzirom na to da je riječ o razgovoru koji su njih dvojica vodila u četiri oka.

Stipić tvrdi da je Radmanovo traženje da ode s HRT-a bilo suprotno njegovom ugovoru o radu prema kojem je imao pravo ostati na HRT-u, ali da su ga razvlastili još u vrijeme dok je na mjestu v. d. ravnatelja bio Domagoj Novokmet.

“Na papiru sam ostao na radnom mjestu rukovoditelja proizvodnje programa, ali sam bio razvlašten i bez operativnih ovlasti. Poslije su išli u izmjene akata. Ali nije točno da se kasnije nisam javio na javni natječaj za rukovodeće funkcije. Koliko se sjećam, javio sam se na barem dva natječaja, od kojih je jedan bio za rukovoditelja Radne jedinice pravnih poslova, prijavu sam poslao 23. svibnja 2013., a bio sam i na intervjuu kod šefice ljudskih resursa. Sve to mora biti u arhivi.”

Situacija se, međutim, ubrzo promijenila. Goran Radman je također smijenjen, a istog dana kad je Goran Radman smijenjen, a Siniša Kovačić preuzeo mjesto v. d. ravnatelja, na HRT-u se, prema tvrdnjama svjedoka, pojavio Mislav Stipić. Kasnije se saznalo da je u njegovom slučaju sklopljena izvansudska nagodba. Ljudi koji su bili bliski s tadašnjom upravom tvrde da je Goran Radman bio uvjeren da je Stipić aktivno sudjelovao u njegovoj smjeni, odnosno da je oko toga bio itekako angažiran. “Radman mi je tada rekao da se to može precizno rekonstruirati, od toga tko su bili članovi Nadzornog odbora koji su pokrenuli njegovu smjenu do toga tko su bili glavni govornici na tu temu u Saboru. Glavni su bili Jasen Mesić i Andrija Mikulić, obojica u bliskim odnosima sa Stipićem, a Radman je bio uvjeren da ih je za raspravu pripremao Stipić osobno. To je on tada iščitao iz njihove argumentacije”, rekao je Nacionalov izvor.

Radman je nakon toga morao otići, a Stipić se slavodobitno vratio na HRT zahvaljujući nagodbi koju mu je potpisao novi v. d. Ravnatelja Siniša Kovačić. Smjena Radmana i imenovanje Kovačića dogodili su se 3. ožujka 2016. godine, dok je Tomislav Karamarko još uvijek bio prvi potpredsjednik vlade Tihomira Oreškovića koji je došao kao kompromisno rješenje jer HDZ nije mogao samostalno formirati vlast, već u suradnji s MOST-om.

Vraćanje Stipića na vrh HRT-a bilo je jedan od prvih Kovačićevih poteza, s tim da nije poznato kako je uopće uspio s njim u tako kratkom roku napisati i sklopiti nagodbu, kada su pripremljeni dokumenti za nagodbu te tko ih je i kada pripremao. Naime, prema tvrdnjama Nacionalova izvora, Stipić se vratio na HRT istoga dana kad i Kovačić, odnosno istoga dana kad je Radman otišao. Stipić tvrdi kako je moguće da se pojavio radi razgovora, ali da se vratio tek nekoliko tjedana kasnije. Konkretno, njegov novi ugovor o radu potpisan je 16. ožujka, dakle, 13 dana nakon što je Kovačić imenovan, a prvi radni dan bio mu je 17. ožujka. Neovisno o tome je li se vratio istoga dana ili formalno nakon dva tjedna, to upućuje na zaključak da je Kovačićevo instaliranje na vrh HRT-a u režiji vrha HDZ-a išlo “u paketu” s povratkom Stipića. Po čemu onda također ispada da je Stipić taj koji je koristio političke veze za svoj profesionalni uspon, a ne da je on žrtva bilo kakvog političkog progona.

Nacionalov sugovornik iznio je dodatne argumente u prilog tezi da je Stipić priču o političkom progonu naprosto izmislio jer je smatrao da će mu to proći.

“Kao prvo, Radman uopće nije znao niti ga je interesiralo kojeg je Mislav Stipić političkog opredjeljenja. Kao drugo, Mislav Stipić je politički hermafrodit, on nema politički stav ni opredjeljenje. Rekao bih da je on ono što tog trenutka smatra da će mu pomoći ili da će uz pomoć toga ostvariti svoj cilj. Pred jednim Hasanbegovićem salutirat će ako treba, ali ga to neće spriječiti u tome da se pola sata kasnije kune u poslušnost i odanost Milanoviću ako procijeni da mu je to korisno i oportuno. On je vješti manipulator i razumije što koga može zadovoljiti.”

Izvori s HRT-a upozoravaju na još jednu okolnost. Oni tvrde da je nakon sklapanja nagodbe Stipić “vraćen” na radno mjesto na kojem se u tom trenutku nalazila druga osoba: “Radno mjesto rukovoditelja imalo je samo jednog izvršitelja, nisu istovremeno mogla biti dva izvršitelja. Na mjestu izvršitelja tada je bio Boris Sruk, Radmanov pomoćnik za poslovanje, ali budući da Stipić očito nije pristajao ni na koje drugo radno mjesto, morali su ga staviti tamo. Tako da je tih mjesec dana tijekom otkaznog roka Borisa Sruka, Stipić tamo bio protuzakonito. Znači, on je to s nekim dogovorio iako je znao da je na tom radnom mjestu netko drugi.”

Stipić, međutim, tvrdi da ugovorom koji je potpisao 16. ožujka 2016. nije bio vraćen na mjesto na kojem je tada bio Boris Sruk, već na mjesto odgovornog producenta programa na kojem je bio i ranije te da su apsurdne tvrdnje prema kojima je mogao biti na mjestu na kojem je bila zaposlena druga osoba.

Nakon toga, tvrde izvori s HRT-a, Stipić počinje dosljedno provoditi osvete protiv ljudi iz Radmanova mandata, a opisuju ga i kao “iznimno osvetoljubivu osobu manijakalne energije” koja kad se na nekog namjeri, ne pušta dok ga ne uništi.

“Dio ljudi iz Radmanova mandata dobio je otkaze, primjerice, rukovoditeljica pravnih poslova M. V. dobila je otkaz čim je Kovačić preuzeo dužnost. On je preuzeo dužnost u subotu u ponoć, a ona je u ponedjeljak dobila otkaz i sad je u sudskom sporu s HRT-om. Kako je ona, primjerice, mogla dobiti otkaz? Odgovor je vrlo jednostavan. Vi nekom možete dati neosnovan otkaz, ali sud će ga onda vratiti na posao. Međutim, Stipića nije briga hoćete li vi dobiti spor ili ne niti koliko će to HRT stajati. Njemu je bitno da on ostvari svoj cilj, da vas makne s HRT-a. A sve to plaćaju porezni obveznici. Otkaz je dobila i rukovoditeljica kadrovske službe K. P. koja je isto u sporu s HRT-om. I nju i šeficu pravnih poslova Stipić je nemilosrdno posmicao. Od tada traje taj njegov džihad protiv raznih ljudi. No imate i slučajeve Željka Rogošića i Hrvoja Zovka koji su sudskim putem vraćeni na posao. Ali to Stipiću nije bitno. Njega nije briga za posljedice, novac, troškove ni sudbine ljudi povezane s tim. Kad nekog želi maknuti, koristi najmanji mogući detalj koji zvuči dovoljno plastično da može poslužiti za obrazloženje otkaza i treba zvučati dovoljno uvjerljivo da neki sudac to prihvati kao osnovu za spor. A poslije ako bude odbačeno, nije ga briga. On jednostavno progoni sve koje smatra rivalima, neprijateljima ili ih doživljava kao osobe koje su mu osujetile neke njegove planove i ciljeve.”

Stipić na to kaže: “Nikada nisam nikoga proganjao niti smjenjivao, to je totalna laž.”

Tvrdi da s otkazima šefice pravnih poslova i šefice kadrovske službe nije imao veze, štoviše, da su one dobile otkaze prije no što se on formalno vratio te misli da je jedna od njih nepravomoćno izgubila spor na sudu: “Niti sam im ja davao otkaze niti sam u tome sudjelovao.” Sam je spomenuo i slučaj Zovko, koji je Hrvoje Zovko na sudu dobio. Unatoč tome što mu je dobro poznat sudski epilog te situacije, Stipić tvrdi: “Ja sam razgovarao sa Zovkom. Pitao sam ga: ‘Jesi li vikao? Jesi. Svi znaju da si vikao. Je li tako teško otići kod Katarine (Periša Čakarun, op.a.) i ispričati se?’ On je pitao je li to uvjet. Svatko može imati loš dan i pogriješiti, ali onda je u redu da se i ispričaš. Pa ne može se tako urlati i psovati na kolege. Zar to ne zaslužuje ljudsku ispriku? I ako pogledate obrazloženje njegovih presuda, ni jedan sud nije utvrdio da se nije dogodio cirkus.”

Na tvrdnje da je osvetoljubiv, Stipić odgovara:

“Niti sam osvetoljubiv niti zločest čovjek. Ne razmišljam na način da ima takvih ljudi. Kad god sam mogao nekome pomoći u okviru zakona, to sam učinio, kad nisam mogao, barem sam svakog saslušao. Sada sam upao u zasjedu osobe s kojom sam se jednom našao izvan HRT-a, a koja me prethodno sa svojim suprugom pozvala na tulum. I protiv mene se vodi iskonstruirana haranga.”

Među ljudima za koje se tvrdi da ih se Stipić “riješio” bio je i Radmanov urednik programa Saša Runjić. Stipić ga je, svjedoče s HRT-a, preko noći izbacio na ulicu. Istina je da je krivnja tada bila na Runjiću, međutim, ističu: “To je taj Stipićev um koji samo čeka dobru priliku. Umjesto da čeka priliku da riješi problem, on čeka priliku da se riješi čovjeka. I pritom pronalazi i privatne razloge da ljude ucjenjuje i čini ih podložnima sebi. Pa je, između ostalog, zato osnovao sindikat koji su čak prozvali ‘Stipićev sindikat’. To je bilo u vrijeme kad je bio član uprave u mandatu nakon Vanje Sutlića. To je njegov način upravljanja, da manipulira i da si čuva leđa, on napravi sindikat. U tom sindikatu neko vrijeme bila je aktivna bivša novinarka HRT-a, a danas zastupnica Karolina Vidović Krišto. Stipić je takav lik da on cijelo vrijeme igra neki šah, ima neki ‘master plan’, ploču na kojoj povlači poteze. Jedan od njih upravo je taj sa sindikatom.”

No Stipića kolege s HRT-a uglavnom opisuju kao “sivu eminenciju”, čovjeka iz sjene koji se ne voli previše javno izlagati:

“Nikad se on previše ne istura u prvi plan. Pa koliko ste ga puta čuli da daje neku izjavu ili intervju? On sve što želi reći, kaže kroz usta glavnog ravnatelja ili nekog drugog.”

Izvori s HRT-a smatraju da bi u pozadini sukoba Radmana i Stipića moglo biti to što je Radman, kad je došao, na HRT-u zatekao brojne razgranate i uhodane biznise, među kojima i ugovore s nekim odvjetničkim društvima koje je raskinuo. Čim se Stipić vratio na poziciju šefa poslovanja, ugovori su tim društvima vraćeni. Među njima je bio i odvjetnički ured Gajski, Grlić, Prka i partneri.

Stipić, međutim, objašnjava: “Koliko znam, nikakvih velikih promjena među odvjetničkim društvima koja rade za HRT nije bilo zadnjih deset godina. A po Radmanovom ustroju, pravna služba bila je pod glavnim ravnateljem. Tek kad je došao Kazimir Bačić, radio se preustroj i taj sektor je došao u moj resor.”

Ali Stipić zaboravlja da je on na HRT došao prije više od deset godina i da je i tada imao snažan utjecaj na brojna zbivanja. Prema tvrdnjama jedne od osoba koje ga prozivaju za seksualno uznemiravanje, upravo je on pripomogao da unosne poslove s ovrhama dobije sestra jedne tada moćne novinarke.