Nacional je tijekom proteklog vikenda u razgovoru s visokim političkim izvorom iz HDZ-a ekskluzivno doznao kako vodeći političari Hrvatske, Srbije i BiH intenzivno traže rješenje za koncept budućeg funkcioniranja Bosne i Hercegovine, kao i da se u pozadini rasta političkih napetosti u toj državi nalazi sve intenzivniji diplomatski angažman SAD-a.

Taj američki diplomatski angažman trebao bi u drugoj fazi dovesti do rješavanja osobnih političkih sudbina Milorada Dodika, Dragana Čovića i nekih muslimanskih političara u BiH.

A potom trasirati put toj zemlji prema EU-u, što u ovom trenutku u regiji bez zadrške i političkih kalkulacija priželjkuje jedino Hrvatska. To je ono što bi trebali pripremiti, potpomoći i provesti novi diplomatski kadrovi koje je u regiju poslao američki predsjednik Joe Biden.

Biden je tijekom ljeta prvo započeo s izgradnjom nove zgrade ambasade SAD-a u Crnoj Gori. Na nju planira potrošiti 295 milijuna dolara, a zgrada bi trebala pružiti sigurnu, održivu i otpornu platformu za američku diplomaciju u toj zemlji. Drugim riječima, dodatno ondje osnažiti američki utjecaj, prvenstveno kako bi pomogli u borbi tamošnjih političara protiv organiziranog kriminala, ali i u pristupanju EU-u. Što može značajno utjecati na preslagivanje unutarnjopolitičkih odnosa u toj zemlji.

Potom je Biden za američkog ambasadora u BiH nominirao Michaela J. Murphyja, diplomata s tridesetogodišnjim stažom u američkoj politici, koji je dotad bio član više službe za vanjske poslove u rangu ministra-savjetnika i neposredno prije služio kao zamjenik pomoćnika državnog tajnika u Uredu za europska i euroazijska pitanja.

Nadgledao je europsku sigurnost, uključujući NATO, OESS, kontrolu konvencionalnog naoružanja i sigurnosnu politiku Arktika, kao i bilateralne odnose sa sjevernoeuropskim i baltičkim zemljama. Prije tri godine bio je politički savjetnik u ambasadi SAD-a u Sarajevu.

Prije dva tjedna Biden je za američkog ambasadora u Srbiji imenovao Christophera Hilla. On je u svojoj bogatoj diplomatskoj karijeri obnašao dužnost specijalnog izaslanika SAD-a za Kosovo, a bio je i zamjenik Richarda Holbrookea, glavnog američkog pregovarača tijekom mirovnih pregovora uoči sklapanja Daytonskog sporazuma.

Usporedo s time uslijedili su prvi u nizu nervoznih poteza bosanskih Srba na području BiH, a zatim su zaredali naoko neočekivani sastanci predsjednika Zorana Milanovića s čelnikom bosanskih Srba Miloradom Dodikom, kao i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića s čelnikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem. Nisu to bili jedini sastanci povezani sa sve napetijom situacijom u BiH, ali su učestali zbog sve očitijeg i intenzivnijeg političkog angažmana SAD-a na prostoru zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije. Nacional je tijekom vikenda ekskluzivno doznao da se temeljni Vladini stavovi podudaraju sa stajalištima pregovarača SAD-a i EU-a: zajednička je ocjena kako je trenutna situacija u BiH najlošija od rata te kako što prije treba pronaći koncept za buduće funkcioniranje BiH, kako situacija ne bi izmakla kontroli. Hrvatska su stajališta jasna: “BiH može opstati samo po modelu Daytonskog sporazuma. Hrvati u BiH moraju moći izabrati svog člana u Predsjedništvo BiH, pri čemu taj predstavnik ne mora biti Hrvat po nacionalnosti. Temelj za dogovor može se pronaći i u poznatoj presudi ‘Sejdić-Finci’ Europskog suda za ljudska prava. Također, Hrvati moraju moći birati svoje predstavnike i u Dom naroda Federacije BiH.

To su ključni mehanizmi u zaštiti svakog naroda u BiH”, kazao je Nacionalov sugovornik. U HDZ-u su uvjereni da će SAD odabrati upravo službeni Zagreb kao najpouzdanijeg partnera u budućim pregovorima za institucionalni dogovor u BiH i sada se, u suradnji s EU-om, traži rješenje koje bi omogućilo efikasne pregovore. “Prvo će se tražiti koncept za pregovore”, objasnio je naš sugovornik, dodajući kako je prošlotjedni posjet Palmera i Eichhorst trebao poslužiti baš tome. “Tek potom, kad pregovori uznapreduju, rješavat će se pitanja personalne odgovornosti, primjerice, sudbina Milorada Dodika ili Dragana Čovića, koji također nije idealan i o kojemu se također može svašta reći, a ni Amerikanci ga ne vole. No prvo se mora pronaći dogovor”, kazao je Nacionalov sugovornik.

A to, naravno, nipošto neće biti lako. Međunarodni kontekst u BiH nepovoljniji je nego ranije: nakon što BiH godinama nije bio u fokusu interesa međunarodne zajednice, a ni Hrvatska ni Srbija nisu pomogle institucionalnu konsolidaciju susjedne zemlje, Rusija i Turska danas su snažni zagovornici vlastitih, suprotstavljenih interesa u BiH. “Treba biti svjestan toga da Putinova Rusija nije Jeljcinova Rusija: uzela je istok Ukrajine, prisutna je u Siriji, a i vrlo tvrdo podržava Srbiju i Milorada Dodika. Isto tako, Turska Sulejmana Demirela i Recepa Tayyipa Erdoğana dva su različita svijeta: Demirelova Turska podržavala je suradnju Hrvata i Bošnjaka, dok Erdoğanova Turska BiH promatra kroz neootomanski sentiment, kao posljednju tursku provinciju u Europi: brutalno podupire Bakira Izetbegovića, a Erdoğanove vlasti govore kako podržavaju građansku državu u BiH, a same guše civilno društvo u Turskoj”, ocrtava visoki dužnosnik HDZ-a trenutni međunarodni kontekst Bosne i Hercegovine. U takvim okolnostima BiH dodatno traumatizira otvorena suradnja vlasti Hrvatske i Srbije, koja podsjeća na zajedničko okretanje leđa trećoj strani u BiH, Bošnjacima: uoči Palmerova dolaska u regiju, hrvatski predsjednik Zoran Milanović primio je Milorada Dodika, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića; predsjednik SDA Bakir Izetbegović odbio je Vučićev poziv u Beograd. Dodatnu nervozu u BiH izazvala je jedna neoprezna i nespretno formulirana izjava hrvatskog ministra obrane Marija Banožića, koji je 29. listopada, u unutarnjopolitičkom kontekstu sukoba s hrvatskim predsjednikom, zapovjednika Glavnog stožera Oružanih snaga RH admirala Roberta Hranja optužio da je “htio slati vojsku u BiH”, što su neoprezni mediji u BiH netočno protumačili kao tvrdnju hrvatskog ministra obrane da je hrvatski predsjednik Zoran Milanović “htio poslati vojsku u BiH”. Uza sve to, u BiH već tjednima traje prava prijeratna psihoza zbog najava Milorada Dodika da će osporiti nadležnosti niza ključnih institucija na razini države, uključujući Oružane snage BiH i pravosudni sustav, te da će, čak, predstavnicima tih institucija zabraniti djelovanje na području RS-a i protjerati ih iz tog entiteta.

Ako je boravak američkih i europskih pregovarača prošloga tjedna donio ikakvu korist Bosni i Hercegovini, ona je u razjašnjavanju pregovaračkih pozicija te u pokušaju da se kontrolira i uspori proces dezintegracije Bosne i Hercegovine, koji je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik najavio proteklih tjedana, a Narodna skupština Republike Srpske i institucionalno započela 20. listopada, prihvativši zakon o osnivanju entitetske Agencije za lijekove i osporavajući nadležnost državne agencije na području RS-a. Taj proces Dodikova samovoljnog rastakanja postojeće državne strukture BiH, koji je unio nemir i obnovio ratnu retoriku u susjednoj zemlji, trebao bi, prema zamislima predstavnika SAD-a i EU-a, biti zaustavljen te kanaliziran u obnovljene pregovore političkih predstavnika svih triju strana, kako bi se postigao politički dogovor koji bi BiH, iz političke slijepe ulice, vratio na kolosijek učinkovitih i uspješnih pregovora o približavanju zemlje Europskoj uniji. Zbog toga su prošloga tjedna u regiji boravili zamjenik pomoćnika državnog tajnik SAD-a u Uredu za Europu i Euroaziju Matthew Palmer i direktorica u Službi za vanjske poslove EU-a (EEAS) Angelina Eichhorst, koji su u Sarajevu razgovarali s nizom sugovornika uključenih u proces iznalaženja političkog rješenja za Bosnu i Hercegovinu. I premda su razgovori, prema informacijama dostupnim javnosti, u stanovitoj mjeri razjasnili polazišta za pregovore političkih predstavnika Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH, ostalo je nejasno kako međunarodna zajednica misli zaustaviti Milorada Dodika i Republiku Srpsku u onome što oni zovu “vraćanjem RS-u izvornih nadležnosti Daytona”, a što nije ništa drugo nego rastakanje državne strukture BiH, oduzimanje zemlji sposobnosti za nastavak pregovora s EU-om, te u krajnjem slučaju – raspad zemlje.

Palmer i Eichhorst boravili su u BiH desetak dana nakon što su američki državni tajnik Anthony Blinken i šef europske diplomacije Josep Borrell u zajedničkoj izjavi izrazili zabrinutost “sve glasnijom retorikom podjela u BiH” te pozvali “sve strane da poštuju i štite državne institucije, nastave konstruktivan dijalog i poduzmu korake za napredak na putu europskih integracija, uključujući i relevantne reforme”. “Naglašavamo svoju punu podršku procesu proširenja EU-a. Pristupanje Uniji, koje je prioritet za cijeli Zapadni Balkan, pomaže u konsolidaciji demokratskih institucija, zaštiti temeljnih prava i unaprjeđenju vladavine prava”, istaknuli su Blinken i Borrell u zajedničkoj izjavi. Boravak Palmera i Eichhorst u državama regije bio je pokušaj operacionalizacije te platforme, a to se vidjelo i u izjavama nakon sastanaka u Sarajevu 29. listopada, a i Zagrebu, gdje je Matthewa Palmera 26. listopada primio hrvatski premijer Andrej Plenković. Palmer je u Sarajevu izrazio zabrinutost međunarodne zajednice sve izraženijim tenzijama u BiH te naglasio spremnost da “učini sve što može da situacija ne eskalira te da se vrati osjećaj mira”. Sankcije protiv Milorada Dodika, međutim, nisu predviđene: na novinarsko pitanje o toj mogućnosti, Eichhorst je odgovorila kako međunarodna zajednica “radi na procesu u kojemu bi se mirnim sredstvima došlo do rješenja, kroz dijalog i pregovore. Krajnji je trenutak da svi izabrani dužnosnici sjednu za stol i nadvladaju razlike”, naglasila je Eichhorst.

Međunarodni posrednici nisu u Sarajevo donijeli gotova rješenja. “Nemamo konkretan odgovor, nismo došli zagovarati neko konkretno rješenje”, jasno je rekao Matthew Palmer. “To je vaš proces, a ne naš. Mislim da postoji nekoliko principa, a bilo koji model koji prihvate stranke trebalo bi usvojiti kroz demokratske mehanizme. Nismo angažirani u pregovorima, ali pomažemo razgovore”, kazao je izaslanik SAD-a na konferenciji za novinare u Sarajevu, nakon što su međunarodni pregovarači obavili razgovore. Angelina Eichhorst izjavila je kako su imali niz sastanaka na kojima su pokušavali naći način da objedine ideje i prijedloge te ih postave u okvir oko kojega bi mogli započeti pregovore. “Radimo korak po korak, transparentno i inkluzivno. Želimo osigurati da su svi uključeni u proces. Razgovori se nastavljaju, vratit ćemo se zadatku. Suština svega je jačanje institucija na nivou BiH i Federacije BiH”, naglasila je Eichhorst, dodajući da građani trebaju imati povjerenje u institucije, da rade na dobrobit građana. “Vjerujem da većina građana želi da ova zemlja postane članica EU-a. Ohrabreni smo porukama koje smo čuli od svih sugovornika”, zaključila je izaslanica EU-a.

I to je, u glavnim crtama, doseg posjeta američkih i europskih pregovarača, od kojega se mnogo očekivalo. Ostalo je, međutim, otvoreno pitanje je li taj posjet uspio sniziti tenzije izazvane Dodikovim početkom političkoga i institucionalnog razgrađivanja BiH te je li pokrenuo pregovore s mrtve točke – i to pregovore na svim razinama, jer BiH je trenutno institucionalno blokiran u svim svojim ključnim institucijama: blokirano je Predsjedništvo BiH, državni parlament i Parlament Federacije, a odluke u sadašnjem trenutku može donositi samo Narodna skupština Republike Srpske. Koja je, kako vidimo, počela donositi odluke kojima, bez konsenzusa i jednostrano, oduzima nadležnosti državnim institucijama.

Što se hrvatske strane tiče, polazište za pregovore precizno je formulirao hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je 26. listopada u Zagrebu primio Matthewa Palmera. Nakon razgovora Plenković je novinarima kazao kako su SAD i EU tu da pomognu političkim strankama i liderima u BiH da se tijekom 2021. postigne dogovor o izmjeni izbornog zakona. “Naša je želja da svaka takva izmjena bude prihvaćena, ako je moguće, konsenzusom svih aktera u BiH, a da njen konačni rezultat bude takav da konstitutivni narodi biraju svoje legitimne predstavnike u najviša predstavnička tijela, pa i u samo Predsjedništvo. Tu je posebno važna zastupljenost Hrvata kao konstitutivnog naroda na legitiman način, to jest da se ne događa anomalija da predstavnici drugog naroda u Federaciji, to jest Bošnjaci, biraju Hrvatima njihova člana Predsjedništva, a to je nešto što traje od 2006. godine”, izjavio je Plenković.

S druge strane, dan uoči dolaska Palmera i Eichhorst u Sarajevo, 28. listopada, Glavni odbor Dodikova Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) usvojio je dva, kako su ih mediji u BiH nazvali, “strateška dokumenta”, u kojima SNSD potvrđuje, razrađuje i precizira Dodikove ranije najave dezintegracije BiH. U jednom od tih dvaju dokumenata “Informaciji o prenesenim nadležnostima RS-a na nivo BiH i postupku vraćanja nadležnosti” piše, među ostalim, i ovo: “Ovaj proces vraćanja nadležnosti, također, uključuje donošenje odluke o proglašenju ništavnim zakona o Sudu, Tužilaštvu i svim drugim aktima koje je nametnuo Visoki predstavnik i usvojila Parlamentarna skupština BiH. Nakon toga slijedi zabrana rada organa i institucija nastalih iz tih zakona na prostoru RS s utvrđenim rokom u kojem se trebaju iseliti same, a ako ne, putem intervencije organa Republike Srpske.“ U tom dokumentu detaljno je razrađen način djelovanja institucija Republike Srpske pa se predviđa da Vlada RS u sljedećim tjednima u Narodnu skupštinu RS-a treba uputiti niz zakona o vraćanju nadležnosti s razine BiH na RS. U RS-u to nazivaju “vraćanjem na ustavno stanje”. “Jedini način za opstanak Bosne i Hercegovine jest poštovanje Ustava BiH. U suprotnom, ako ovakav realan i svrsishodan pristup Republike Srpske naiđe na osporavanje, Republika Srpska će aktivirati pravo naroda na samoopredjeljenje“, stoji u “Informaciji o prenesenim nadležnostima RS-a na nivo BiH i postupku vraćanja nadležnosti”.

Osim tog dokumenta, Dodikova stranka usvojila je i “Deklaraciju o ustavnim principima”, dokument pripreme za donošenje Ustava RS-a kojim će entitet osporiti nadležnosti države BiH. “Svi zakoni koje je nametnuo Visoki predstavnik su neustavni, jer nisu doneseni po predviđenoj ustavnoj proceduri”, stoji u tom dokumentu, u kojemu se tvrdi da su “obrana i vojska po Daytonskom sporazumu u nadležnosti entiteta”, a isto se odnosi i na pravosuđe BiH. “Narodna skupština zadužuje Vladu RS da, u koordinaciji s predsjednikom RS-a, pripremi tekst Ustava RS-a kojim će potvrditi sve nadležnosti RS, izuzimajući nadležnosti koje po Ustavu BiH pripadaju BiH. Novim ustavom RS-a, između ostalog, Banja Luka će biti određena kao glavni grad RS-a, a Pale kao prijestolnica”, stoji u tom dokumentu. Palmer i Eichhorst o njemu nisu govorili. Nisu spomenuli ni posve jasan stav vlasti u RS-u, koji, posve jasno, postavlja neprihvatljive uvjete za dogovor: zastupnica Dodikova SNSD-a u državnom parlamentu Snježana Novaković – Bursać najavila je uoči Palmerova dolaska u BiH da SNSD, bez kojega u državnom parlamentu nema većine, “neće glasati ni za jedan zakon, posebno ne izmjene Ustava i Izbornog zakona BiH, dok se ne povuku zakoni koje je nametnuo visoki predstavnik (OHR)”.

“Ono što je sigurno, izvjesno je da mi nećemo pristupiti nikakvim izmjenama nijednog zakona, a kamoli Izbornog zakona BiH, dok se ne razriješi ovo pitanje nametnutog zakona. Svi su ostali komentari bespredmetni”, kazala je Novaković – Bursać za Radio Slobodna Europa.

No to je samo jedna razina blokade susjedne države. Dogovoriti se ne mogu ni politički predstavnici Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH. Dodatnu je zabunu unijela Palmerova izjava uoči dolaska u BiH iz njegova intervjua Glasu Amerike od 29. rujna, kako bi želio vidjeti “neke ograničene, ciljane promjene Ustava koje bi uklonile etničke prefikse s izbora za Predsjedništvo BiH”. Samo dan kasnije predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je da “o etničkim prefiksima pri izboru vlasti u BiH ne treba pregovarati”, kao i da se “može raspravljati o racionalnoj organizaciji BiH, ali ne i o pitanju zadovoljenja potrebe osiguranja jednakopravnosti triju naroda”. Ipak, najava Palmerova dolaska pomogla je da se razjasne barem početna polazišta u dijalogu političkih predstavnika Hrvata i Bošnjaka u Federaciji BiH. Tako je HDZ BiH, uz podršku Hrvatskog narodnog sabora BiH, koji okuplja hrvatske parlamentarne stranke u susjednoj zemlji, potvrdio hrvatski uvjet da hrvatski član Predsjedništva BiH mora biti izabran većinom glasova Hrvata u BiH. Zato su HDZ BiH i HNS, kako je objavio Radio Slobodna Europa, predložili podjelu Federacije BiH na tri izborna područja: područje A bile bi općine u kojima po popisu stanovništva iz 2013. živi više od dvije trećine Bošnjaka, područje B ono u kojem živi više od dvije trećine Hrvata, a sve ostale izborne jedinice bile bi izborno područje C. Izborni sustav organizirao bi se tako da bi jedan član Predsjedništva BiH bio onaj koji je osvojio više glasova u područjima A i C nego u području B i C – dakle, najvjerojatnije Bošnjak. Drugi član, koji bi najvjerojatnije bio Hrvat, bio bi izborni pobjednik u područjima B i C.

Taj prijedlog HDZ-a bošnjačke stranke su odbacile, a Stranka demokratske akcije (SDA), vodeća bošnjačka stranka, predložila je da se članovi Predsjedništva BiH biraju u državnom parlamentu. “Mislim da smo najbliži prijedlogu da se članovi Predsjedništva BiH biraju u Parlamentarnoj skupštini BiH, s tim da bi HDZ tu morao napraviti određene ustupke, što podrazumijeva da Federacija BiH ne bi imala dvodomni zakonodavni parlament. Mislim da su i druge političke stranke tu blizu tog rješenja da se članovi Predsjedništva BiH biraju u Parlamentarnoj skupštini BiH, što znači da bi svi mogli biti potencijalni kandidati – i iz reda Srba, i iz reda Hrvata i iz reda Bošnjaka i iz reda ostalih, ovisno o tome kako bi se dogovorili u Parlamentarnoj skupštini BiH”, kazao je za Radio Slobodna Europa potpredsjednik SDA Adil Osmanović. Stajališta HDZ-a BiH i SDA, dakle, jako su udaljena i ne vidi se kako ih približiti. No čak da se i dogovore, odlučivanje u državnome parlamentu, prema najavi SNSD-a, blokirano je dok se ne povuku zakoni koje je nametnuo Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH. Kako bi se to moglo učiniti, jer riječ je o desecima, ako ne i stotinama zakona – nije jasno. Ni o jednom od tih iznimno kompliciranih problema tijekom prošlotjednog boravka Matthewa Palmera i Angeline Eichhorst u BiH nismo čuli ni riječi. A stare fraze zasigurno neće riješiti nijedan problem. Štoviše, trenutnu situaciju u BiH, koju su Palmer i Eichhorst možda privremeno i malo ublažili, najbolje je proteklih dana, u razgovoru za Radio Slobodna Europa, definirao vojvođanski političar Nenad Čanak, uspoređujući je s početkom devedesetih: “Ne mislim da je opasno kao onda, međutim, stvari koje tinjaju uvijek prijete da u nekom trenutku eksplodiraju.”