Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), zajedno s tvrtkom SPV za sanaciju, koju je sama osnovala i ima stopostotno vlasništvo, u proteklom je razdoblju na krajnje neuobičajen način i bez raspisivanja javnog natječaja prodala preko 50 milijuna kuna vrijedna potraživanja nekadašnje Jadranske banke prema Hotelima Vodice, i to nepoznatoj tvrtki osnovanoj prije tek pet mjeseci. Radi se zapravo o prodaji imovine u državnom vlasništvu, u ovom slučaju u obliku nenaplativih potraživanja, koju je država u stvarnosti platila kroz proces sanacije i prodaje ove šibenske banke prije nekoliko godina, a potez je posebno problematičan jer postoje pismeni dokazi da su za otkup tih potraživanja bile zainteresirane i druge tvrtke, kojima je poručeno da trebaju pričekati javnu objavu. To se nije dogodilo pa se postavlja legitimno pitanje jesu li DAB i SPV potencijalno oštetili državu time što su sklopili direktan ugovor s privatnom tvrtkom, odbacivši druge potencijalne ponuđače i njihove potencijalno unosnije ponude.

Dodatno, postoje ozbiljne indicije da su ova državna agencija i tvrtka i u nekim ranijim prodajama potraživanja Jadranske banke postupale u najmanju ruku neobično i premda je tom prilikom ipak objavljen poziv za prikupljanje ponuda, postoje indicije da se pogodovalo samo jednom ponuđaču i isključilo sve ostale. Stoga je podnesena kaznena prijava koju, kako je Nacionalu potvrđeno, USKOK obrađuje. Posebnu zabrinutost izaziva podatak da prilikom prodaje preko 50 milijuna kuna u prvom i preko 70 milijuna kuna u drugom slučaju po svemu sudeći uopće nisu provedene mjere propisane Zakonom o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, što predstavlja ozbiljan propust zbog kojega su, kako je Nacional nedavno otkrio, nastupili potres i niz smjena u vrhu Zagrebačke banke. U slučaju SPV-a i prodaje potraživanja Jadranske banke ugovori su se sklapali s tek osnovanim tvrtkama s kapitalom od 20 tisuća kuna, ali i onima čiji su formalni osnivači skriveni u poreznim oazama poput otoka Isle of Man.

Prilikom prodaje imovine u državnom vlasništvu, nisu provedene mjere propisane Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, što je izazvalo niz smjena u vrhu Zagrebačke banke

Kako je Nacionalu neslužbeno poručeno iz izvora vrlo bliskih Vladi, o ovim transakcijama ona navodno nije bila obaviještena čak ni preko tročlane Uprave DAB-a kojom predsjeda ministar financija Zdravko Marić, a u njoj sjede još saborska zastupnica HDZ-a i predsjednica Odbora za proračun Grozdana Perić te nekadašnji predsjednik HSLS-a Darinko Kosor. Jadranska banka Šibenik je tijekom 2016. godine propala zbog utvrđenih gubitaka od 742 milijuna kuna i na njoj je kao prvoj u Hrvatskoj primijenjen sanacijski instrument bail-in, kojim su gubici podmireni prije svega na teret dioničara i postojećeg kapitala banke, a iskorišteni su i svi kapitalni instrumenti. No kako banka nije mogla poslovati s negativnim kapitalom, DAB je sanacijskim odlukama osigurao novi kapital, i to primjenom bail-ina (instrument unutarnje sanacije) te uplatama iz fonda osiguranja depozita i sanacijskog fonda, sve prema Zakonu o sanaciji te shemi za sanaciju koju je odobrila Europska komisija. Dakle: dioničari, vlasnici kapitalnih instrumenata, neosigurani vjerovnici, fond osiguranja depozita i sanacijski fond sudjelovali su u podmirivanju troškova sanacije, a DAB je za ovu prigodu osnovao tvrtku SPV koja je otkupila potraživanja Jadranske banke prema trećim stranama i koja je imala zadatak prodati ih putem javnih ponuda i tako minimizirati financijski trošak za porezne obveznike. Među tim potraživanjima nalazila su se i ona prema tvrtkama Novicom u stečaju (11,2 milijuna kuna), A&K Commerce (14,3 milijuna), Hoteli Imperijal Vodice (41 milijun kuna), Rivijera d.d. u stečaju (4,7 milijuna kuna), Hoteli Vodice (preko 50 milijuna kuna) i tako dalje.

Nacional je tijekom proteklog tjedna došao u posjed dokumentacije koja dokazuje da je tvrtka SPV prenijela potraživanja prema Hotelima Vodice na potpuno nepoznatu tvrtku Ktitor d.o.o., osnovanu koncem listopada prošle godine s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna. Kao njen osnivač u poslovnim dokumentima spominje se stanoviti Željko Keleč, kojega se povezuje s još samo jednom tvrtkom, naziva Savatank d.o.o. – nju je osnovao godinu ranije, ali ne bilježi nikakav promet.

Također, Nacional je došao u posjed i pismene ponude tvrtke B2 kapital, lidera na hrvatskom tržištu otkupa i naplate potraživanja, koji je još u prvoj fazi procesa sanacije Jadranske banke poslao pismo namjere SPV-u za otkup ovih potraživanja, pa tako i potraživanja Hotela Vodice. Odgovoreno im je dopisom koji Nacional također posjeduje, a u kojemu decidirano stoji da će ova potraživanja biti predmet prodaje kroz javnu objavu u narednim poslovnim razdobljima, kao i sva potraživanja koja ima SPV. „Na to nas obvezuju načela transparentnosti pod kojima posluje SPV za sanaciju d.o.o.“, stoji na kraju navedenog dopisa. Međutim, u razdoblju između listopada prošle i ožujka ove godine navedena potraživanja od preko 50 milijuna kuna ipak su bez natječaja ili javne objave prodana spomenutom Ktitoru.

Nacional je kontaktirao glavnu i izvršnu direktoricu Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) Mariju Hrebac, koja se na tom položaju nalazi još od doba nekadašnjeg SDP-ovog ministra financija Slavka Linića. Ona je tek kratko prokomentirala da se ništa sporno nije radilo i da je „javni natječaj konstantno oglašen na stranicama SPV-a“. Kako to naprosto nije slučaj, Nacional se upravo po njenoj uputi obratio samom SPV-u, čija direktorica Ana Marija Maksić odgovara pismenim putem sa začudnom prvom rečenicom u kojoj stoji da potraživanja koja je ova državna tvrtka otkupila od Jadranske banke u sanaciji „ni na koji način ne predstavljaju državnu imovinu“. Ugledni pravni stručnjak kojega je Nacional kontaktirao frapiran je ovakvim stavom.

„Radi se o potraživanju koje je u Zakonu o upravljanju državnom imovinom opisano kao državna imovina. Istina, u jednom drugom članku spominje se da se Zakon ne primjenjuje na državnu imovinu kojom prema posebnim propisima upravljaju druga tijela ili pravne osobe kojima je država član ili osnivač – no to se apsolutno ne odnosi na imovinu koju DAB stekne u sanaciji banaka. Dapače, izričito je naglašeno da državnu imovinu na koju se odnosi ovaj Zakon predstavlja i ona imovina koju DAB stekne u sanaciji banaka. Slijedom toga, potraživanja su apsolutno morala biti ustupljena putem javnog natječaja“, kazao je ovaj ugledni odvjetnik.

No što su još – izuzev stava da potraživanja skupo plaćena od strane države ne predstavljaju državnu imovinu – odgovorili Nacionalu? Uglavnom ništa konkretno: objašnjavaju svoju ulogu u cijelom procesu sanacije Jadranske banke i blisku suradnju s Europskom centralnom bankom, zadatak da naplate što veći mogući iznos otkupljenih potraživanja i tvrde da „razvijaju unaprijeđeni model unovčenja“. Dužnik, kažu, ne smije doći u lošiji položaj nego što je to bilo kod prvog vjerovnika, „a to se u svakom pojedinom slučaju dosad osiguralo“. No nije odgovoreno na ključno postavljeno pitanje: kako je zapravo potraživanje prema Hotelima Vodice ustupljeno tvrtki Ktitor i što se dogodilo s najavom da će zbog transparentnosti biti objavljen javni poziv. Stigla je tek uopćena rečenica kojom se izbjegava konkretan odgovor: „Na našim mrežnim stranicama već više od godinu dana kontinuirano objavljujemo pozive svim dužnicima i zainteresiranim stranama za reguliranje duga po navedenom portfelju, temeljem kojeg smo po tzv. ‘tailor made’ principu do danas unovčili oko 60 posto NPL-ova (potraživanja, op.a.), u sklopu čega i dugovanje za koje se vi zanimate.“ Drugim riječima, za državnu imovinu vrijednu preko 50 milijuna kuna u državnoj tvrtki SPV imali su tailor made, posebno krojen postupak, po kojemu je bilo logično da ona umjesto zainteresiranom najjačem igraču na tržištu dođe u ruke tek osnovane anonimne tvrtke bez prihoda i bilo kakvih referenci. Pogotovo stoga što je, kako je Nacionalu potvrđeno, i više drugih tvrtki i poduzetnika iskazalo usmeni interes za otkupom ovih potraživanja pa se može pretpostaviti da bi postignuta cijena – a time i prihod države – na natječaju bila znatno viša.

‘Riječ je o prividnom pozivu za prikupljanje ponuda, zapravo namijenjenom već odabranom ponuditelju, s kojim je unaprijed dogovoren otkup uz naknadu’, stoji u kaznenoj prijavi protiv DAB-a