Nacional je koncem protekloga tjedna došao u posjed ekskluzivne fotodokumentacije koja otkriva kako izgledaju sofisticirani uređaji i prislušna oprema putem kojih su istražitelji mjesecima tajno nadzirali telefonsku komunikaciju i kretanje bivše gradonačelnice Knina i državne tajnice u Ministarstvu uprave Josipe Rimac.

Radi se o fotografijama koje su istražitelji pronašli u telefonskom uređaju koji su oduzeli Josipu Plesliću, označenom kao osoba od najvećeg povjerenja Josipe Rimac. Pleslić je vlasnički ili upravljački povezan s više tvrtki, prije nekoliko godina bio je i direktor Narodnog radija, ali i Nestro Save, nekadašnjeg predstavništva ruskog Zarubežnjefta, vlasnika rafinerije u Bosanskom Brodu. Pleslić je također bivši zaposlenik SOA-e i MUP-a, koji je nedavno u toj aferi ispitan u svojstvu svjedoka.

Izvor koji je Nacionalu dostavio spomenutu fotodokumentaciju, uz pojašnjenja kako ta prislušna oprema funkcionira, otkrio je još jedan šokantan detalj koji, kako je naveo, policija i Državno odvjetništvo prešućuju hrvatskoj javnosti.

Tvrdi da istražitelji prilikom uhićenja Josipe Rimac i pretresa prisluškivanog automobila, nisu s prislušnom opremom pronašli njen vjerojatno ključni dio – memorijsku karticu na kojoj se nalaze svi snimljeni telefonski razgovori Josipe Rimac u svom izvornom obliku. Memorijska kartica je nestala.

Drugim riječima, ako nije slučajno izgubljena, netko ju je sklonio i može s memorijske kartice rekonstruirati apsolutno sve ono što su s te kartice na servere postupno prebacivali istražitelji angažirani na tom slučaju. To znači da se mogu rekonstruirati baš svi snimljeni razgovori Josipe Rimac. Pa se kao ključno otvara pitanje kamo je ta memorijska kartica nestala, tko je ima, kao i kad će se ona pojaviti, hoće li netko kompletan sadržaj tako snimljenih razgovora dostaviti javnosti – i na koncu, krije li ona neke tajne koje se pokušavaju zataškati.

Sada to otkriće baca sasvim novo svjetlo na tvrdnje Josipe Rimac koje je Nacional objavio još početkom kolovoza, a koje se svode na sljedeće: “Ako ću ja biti u zatvoru, onda bi tu trebalo biti pola Vlade.”

To je posebno važno zato što je sadržaj transkripata koje je Nacional dobio u posjed još početkom kolovoza, već tada otkrio neke čudne i suspektne stvari kada je riječ o onima koji su prisluškivali i potom transkribirali te razgovore, jer se pritom nisu dosljedno držali pravila prema kojima bi to profesionalno trebalo raditi.

Očito je da su prilikom transkribiranja prikrivali neke stvari kako bi zaštitili neke ljude kada ti dokumenti dođu u sudsku proceduru. Vidi se sasvim jasno da se i u načinu njihova prijepisa nisu uvijek slijedili isti kriteriji, odnosno da su imena nekih aktera koji se spominju samo imenom u nekim slučajevima ostala nepoznata te da neki dijelovi razgovora uopće nisu transkribirani.

Izvor koji je Nacionalu omogućio uvid u sadržaj tih transkripata navodi da je Josipa Rimac u jednom od svojih razgovora objašnjavala kako je izravno kontaktirala Plenkovića kad joj je u nekim situacijama bila potrebna pomoć za neke poduzetnike. Taj izvor navodi i da se u zaplijenjenom mobitelu Josipe Rimac nalazi i njena SMS prepiska s premijerom Andrejem Plenkovićem, ali i da sadržaj mobitela Josipe Rimac još uvijek nije dostupan sudu pa tako još uvijek nema ni sadržaja njezinih poruka, među kojima bi trebale biti i one s premijerom, kao ni fotografija. A preko popisa njenih poziva s tog telefona može se rekonstruirati i koga je sve ona zvala, a da ti razgovori možda uopće nisu u transkripciji.

To je izuzetno važno jer se putem memorijske kartice može rekonstruirati svaki razgovor, a ne samo onako kako to možda u pojedinim trenucima odgovara istražiteljima.

Nacionalovi izvori tvrde da je Josipa Rimac – što samostalno, što kako bi pomogla eksponentima interesne hobotnice bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka i donedavnog potpredsjednika Sabora i zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića – vodila u najmanju ruku politički kompromitantne razgovore s petero, što bivših, što sadašnjih ministara iz administracije Andreja Plenkovića. Ako je tako, sve se to može rekonstruirati putem memorijske kartice, čiji nestanak DORH i policija prešućuju od izbijanja afere.

Izvor koji je Nacionalu dostavio fotografije prislušnog uređaja RM 300-20530, navodi da je uređaj talijanske proizvodnje te da vrijedi približno 80 tisuća eura. Nacionalovi izvori navode da je uređaj kupljen od talijanske tvrtke RM Costruzioni Elettroniche, osnovane 1974. Uz njega je u automobilu kojim se služila Josipa Rimac pronađen i baterijski sklop koji se sastoji od triju setova baterija. U svaki stanu četiri baterije, koje zajedno omogućavaju napajanje punih šest mjeseci. Sva tri seta baterija međusobno su povezana, spojena jedan na drugi.

Napajanje prislušnog uređaja nalazilo se u konzoli automobila, neposredno iza ventilatora. Prislušni uređaji i mikrofoni bili su postavljeni ispod mjenjačkog sklopa. U automobilu su bila postavljena dva mikrofona, jedan lijevo, drugi desno usporedo s pozicijom gdje se nalazi mjenjač brzina, ali sa strane. Isti izvor navodi da su za montažu te opreme bila potrebna najmanje puna tri sata.

Prislušna oprema, po svemu sudeći, montirana je u Auto-kući Kovačić u Splitu. Za montažu te sofisticirane opreme bili su potrebni i vješti stručnjaci. To je sigurno tako, jer je uređaj bio montiran u Audi marke Q5, koji je Josipa Rimac dulje koristila kao zamjensko vozilo. A riječ je o vozilu za koje se može reći da je ionako prepuno sofisticirane elektronike i električnih žica. Drugim riječima, oni koji su postavljali tu opremu morali su dobro poznavati taj model automobila kako ne bi doveli u pitanje njegovo besprijekorno funkcioniranje. A za postavljanje te opreme bili su potrebni i posebni alati, s obzirom na to da je riječ o kompliciranom i zahtjevnom poslu koji je uključivao neprimjetno skidanje i ponovno montiranje tapecirunga i plastičnih obloga unutar automobila. Josipa Rimac preuzela je spomenuti Q5 u Auto-kući Kovačić u Splitu. Ondje ga je dobila kao zamjensko vozilo umjesto svog Audija marke A4 koji im je dovezla na servis i popravak. Taj Audi A4 bio je u njenom privatnom vlasništvu i naveden je u njenoj imovinskoj kartici.

Izvor koji je Nacionalu dostavio fotografije prislušnog uređaja navodi da istom takvom prislušnom opremom raspolaže i srpska policija, da su pripadnici policijskih snaga obiju zemalja kupili te uređaje praktički istodobno, kao i da su hrvatski policajci sa svojim srpskim kolegama u Italiji boravili na obuci o rukovanju tom opremom.

Uređaj se aktivira na zvuk, odnosno glas – reagira u istom trenutku kad ga čuje, pali se i počinje snimati. U slučaju Josipe Rimac prislušni uređaj je postavljen kako bi se preko mikrofona moglo slušati razgovore koje je ona vodila preko mobilnih aplikacija WhatsApp, Viber ili drugih. Upravo zato su bili važni mikrofoni, jer preko njih se moglo snimati telefonske razgovore koje je ona vodila putem tih aplikacija dok se nalazila u autu. To je istražiteljima bilo važnije i dragocjenije od snimanja njenih razgovora koje je s raznim sugovornicima uživo vodila dok ih je vozila.

Sva tako snimljena komunikacija ostala je zabilježena na memorijskoj kartici, ali se istodobno slala na server koji odmah povlači podatke s kartice i snima ih. Drugim riječima, postoje dvije lokacije na kojima su zabilježeni svi tako snimljeni razgovori Josipe Rimac. To su server kojim se istražitelji koriste i memorijska kartica koju su postavili u prislušni uređaj. A ona je nestala.

Izvor Nacionala napomenuo je da je potpuno svejedno koliko je puta kartica presnimljena. Svaki put kad bi joj kapacitet bio ispunjen, raniji bi se sadržaj brisao, a preko njega snimao novi. Ali uz primjenu digitalne forenzike, prema tvrdnjama istog izvora, mogu se rekonstruirati apsolutno svi razgovori koji su ikad snimljeni na toj kartici.

Među fotografijama ustupljenima Nacionalu nalazi se i fotografija GPS uređaja za praćenje koji je pronađen u zadnjem braniku Audija Q5 kojim se koristila Josipa Rimac. Riječ je o magnetskom GPS uređaju koji je također spojen s GSM karticom i tako je istražiteljima odavao točnu lokaciju Josipe Rimac. Taj uređaj postavlja se brzo i jednostavno.

Nedugo nakon izbijanja afere Jutarnji list je objavio da istražitelji pokušavaju utvrditi je li netko “iznutra”, netko tko je znao za tajne mjere koje se nad njom provode, direktno upozorio Josipu Rimac da joj je vozilo ozvučeno. I to zato što je ona iznenada, nekoliko dana prije naprasnog okončanja tajnog nadzora, odjednom odlučila obaviti protuprislušni pregled automobila. To su za nju napravile stručne osobe iz tvrtke koja raspolaže za to potrebnom opremom. Prema izvorima Jutarnjeg lista, istražitelji su zabilježili da je o tome razgovarala s Tonijem Matasom, nekadašnjim šefom zadarskog Centra SOA-e, a danas direktorom za korporativnu sigurnost Hrvatske pošte, te sa svojim prijateljem, poduzetnikom Josipom Pleslićem.

Nacional je prošloga tjedna otkrio da je Pleslić, kada je nedavno ispitan, upravo Matasa označio i prokazao kao dosad nepoznatog protagonista afere u čijem je središtu Josipa Rimac. Matas je i nakon tog otkrića opstao na funkciji direktora za korporativnu sigurnost unutar Hrvatske pošte, kao čovjek od osobitog povjerenja predsjednika uprave Ivana Čule. Matas je nekoć bio djelatnik SOA-e, izuzetno blizak Tomislavu Karamarku i Milijanu Brkiću. Pleslić je istražiteljima rekao da Matas u toj aferi ima puno značajniju ulogu no što se to dosad znalo. Nacional je prošloga tjedna otkrio i vrlo značajne detalje povezane s Matasovim utjecajem na Josipu Rimac, koji pokazuju kako zapravo funkcionira interesna hobotnica bliska Karamarku i Brkiću.

Istražitelji su ispitali i Tonija Matasa. Moguće je da Matas i Pleslić znaju i za neke istražiteljima nepoznate okolnosti vezane uz pronalazak prislušnih uređaja.

Nakon što je pronašla uređaj za prisluškivanje, Rimac nije odmah otišla u policiju prijaviti da je netko prisluškuje, nego se obratila SOA-i. Nije bila sigurna tko je doista prisluškuje pa je, s obzirom na to da je državna tajnica, mislila da ako je netko neovlašteno prisluškuje, time ugrožava nacionalnu sigurnost. Ali nije bilo tako. Tek nakon nekoliko dana otišla je u sjedište zagrebačke Kriminalističke policije u Heinzelovoj ulici i prijavila pronalazak prislušnog uređaja. Bio je to naprasni kraj te faze višemjesečnog istraživanja.

Postupak je prošloga tjedna ušao u novu fazu proširenja istrage, kada je istragom osim Josipe Rimac obuhvaćeno još 17 osoba, a među njima i bivša ministrica Gabriela Žalac, pomoćnik ministra Tomislava Ćorića Domagoj Validžić, koji je smjesta podnio ostavku, kao i zlatar Paško Dodić i nekoliko državnih tajnika. Nedugo potom u javnost su plasirani i dijelovi transkribiranih razgovora koji potvrđuju da je Josipa Rimac utjecala na sređivanja polaganja državnih ispita, ali i vršila druge vrste pritisaka. Pritvor joj je potom produljen na dodatna dva mjeseca.