‘S v. d. ravnatelja Uskoka Željkom Mostečak i zamjenicom ravnatelja Gordanom Knaus toga dana 2023., ne sjećam se više datuma ni mjeseca, išao sam na sprovod u Đurđevac uslijed smrti člana obitelji jedne od zamjenica ravnatelja Uskoka. Išli smo službenim vozilom koji koristi Uskok, marke Škoda, a kojim je upravljala tadašnja namještenica Ureda Marijana Keleminović. Ja sam sjedio na suvozačevom mjestu, iza mene se nalazila ravnateljica, a pored nje zamjenica Knaus.“

Izjavio je to 22. ožujka 2024. u prostorijama Uskoka u Zagrebu današnji v. d. ravnatelja Uskoka Sven Mišković, praktički priznajući da su usred radnog vremena koristili službeno vozilo kako bi se kao kolege pojavili na tužnom privatnom događaju, sahrani oca svoje kolegice Martine Semeraj.

Dio je to ekstenzivne dokumentacije koju je Nacional dobio na uvid, a koja baca novo svjetlo na bizaran slučaj u kojem je Uskok optužio dvojicu policajaca nakon intrigantnih zbivanja uslijed zaustavljanja Mirjane Keleminović, vozačice zaposlene u toj instituciji ulovljene u prebrzoj vožnji dok su s njom u službenom automobilu bili čelni ljudi Uskoka. Osim toga, za Nacional je o tom slučaju svoju verziju zbivanja toga dana iznio jedan od optuženih policajaca Matija Ležaić.

Citirani dio izjave Svena Miškovića dio je sudskog spisa u slučaju u kojem su čelnici Uskoka iz prve ruke svjedočili tomu kako je njihova kolegica Marijana Keleminović ulovljena u teškom prometnom prekršaju jer su svi žurili na spomenutu sahranu, ali joj kazna nije naplaćena. Zaustavili su ih 30. kolovoza 2023. oko 13.30 na državnoj cesti D-10, na području Zagrebačke županije, prometni policajci Matija Ležaić i Mihael Zajec.

Nekoliko mjeseci kasnije njih dvojica suočila su se s optužnicom Uskoka zbog koje su suspendirani i protiv njih je već započelo suđenje na Županijskom sudu u Zagrebu. Uskok ih je optužio za zloporabu položaja i ovlasti i krivotvorenja službene ili poslovne isprave.

Aktualni v.d. ravnatelja USKOK-a Sven Mišković (na slici) bio je suvozač u trenutku kad je namještenica USKOK-a Marijana Keleminović vozila 40 kilometara više od dopuštene brzine. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Dvojica policajaca smatraju da su optužena bezrazložno, a pojedinosti iz njihovih izjava navode na zaključak kako smatraju i da neki svjedoci tog događaja, zaposlenici Uskoka koji su bili u tom automobilu, lažu i manipuliraju. Dokumentacija dostupna Nacionalu otkriva dvije prilično različite verzije onoga što se tom prilikom dogodilo. Što samo po sebi svjedoči o priličnom međusobnom nepovjerenju policije i Uskoka.

Matija Ležaić ovako je ukratko za Nacional opisao sporne događaje:

„Toga dana smo na području Vrbovca, unutar područnog sektora Prve policijske postaje prometne policije čiji smo mi djelatnici, uočili novo vozilo Škoda Octavia sa zatamnjenim staklima i puno putnika, koje nas je velikom brzinom preteklo pri čemu je vozačica stalno pogledavala u retrovizor. Potom smo uključili bljeskalicu, pretekli i zaustavili to vozilo. U tom času posumnjali smo da se radi o ilegalnom prijevozu migranata, koje na tom području nije neuobičajeno. Htjeli smo provjeriti i radi li se o ukradenom vozilu. Vozačicu Marijanu Keleminović potom smo upitali čemu žurba i zatražili prometnu i vozačku dozvolu. Jedino što smo je upitali jest zna li zašto je zaustavljena i koga vozi. U tom trenutku mi nismo željeli kontrolirati brzinu, čak kod sebe nismo tada niti imali uređaj za mjerenje brzine. Ona je, među ostalim, potom izjavila kako zna da je vozila 40 kilometara više od dopuštene brzine. Pitali smo je i koga vozi, a ona je odgovorila da vozi službenike Uskoka, što je proizlazilo i iz prometne dozvole vozila. Kako se naše sumnje da se radi o prijevozu migranata ili o ukradenom vozilu nisu pokazale točnima, a nismo imali dokaz o prekoračenju brzine, nismo mogli postupiti protiv nje i prekršajno je kazniti. Imali smo samo njenu izjavu koja nije mogla poslužiti kao dokaz. Zato smo ih pustili da se odvezu bez kazne, a njoj smo vratili dokumente.“

Ležaić navodi da su se ubrzo počele događati neobične stvari koje su dovele do toga da je Uskok protiv njih podigao optužnicu s ozbiljnim optužbama za zloupotrebu položaja i ovlasti te falsificiranje službenih isprava.

Ležaić te neobičnosti kratko opisuje ovako:

„U spisu postoje službene bilješke, izjava vozačice i drugi dokazi koji ukazuju na to da je izjava vozačice naknadno mijenjana za potrebe podizanja optužnice. Sve pršti od laži i konstrukcija koje su u funkciji našeg kaznenog progona.“

Željka Mostečak bila je u vrijeme incidenta šefica USKOK-a, sjedila je iza Svena Miškovića, a svi su išli na sprovod člana obitelji jedne od zamjenica ravnatelja USKOK-a. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Ležaić tako teške optužbe iznosi zbog razlika u iskazu Marijane Keleminović, zapravo njenih izjava koje oni smatraju lažnima, a koje su čelnici Uskoka Željka Mostečak i Sven Mišković, dajući izjave u svojstvu svjedoka, opisali kao vjerodostojne.

Marijana Keleminović u policiji je ispitana 10. listopada 2023. Izjavila je da je u Uskoku zaposlena kao vozač dostavljač te potom opisala što se zbilo spornoga dana. U službenoj zabilješci o tomu, među ostalim, piše:

„Upitana zna li zašto je zaustavljena, odgovorila je da zna da je vozila brže od ograničenja te su je upitali i koga vozi, na što je odgovorila da vozi ravnateljicu i zamjenike, uz napomenu da nije rekla kako vozi ravnateljicu i zamjenike Uskoka u vozilu. Nakon što im je Marijana Keleminović izjavila koga vozi, policijski službenici su se nasmijali i jedan od njih je rekao da što da sada rade te je suvozač tražio od Marijane broj telefona koji mu je dala, nakon čega su joj vraćene vozačka i prometna dozvola i policijski službenici su rekli da će joj se javiti te da može nastaviti vožnju. Nakon što se Marijana Keleminović vratila u službeno vozilo, Željka Mostečak upitala ju je što se dogodilo, na što joj je Marijana odgovorila da su je zaustavili zbog prekoračenja brzine i da imaju snimku koju joj nisu pokazali te su je pustili, ali da su od nje tražili broj telefona. Na to su odmah reagirali svi prisutni u vozilu kako policija ne smije brisati videosnimku prekršaja i da će Uskok platiti kaznu za prekoračenje brzine, ali da nipošto ne smiju uklanjati snimku prekršaja te je zamjenik ravnateljice Sven Mišković odmah pozvao nekoga, pretpostavlja iz policije, i objasnio što se dogodilo…“

Ležaić tvrdi kako je laž da je itko spominjao bilo kakvu videosnimku, a smatra i da Uskok ne smije plaćati prometne kazne umjesto počinitelja prometnog prekršaja.

Ista službena zabilješka otkriva da je Marijanu Keleminović istoga dana kada je počinila prometni prekršaj, putem aplikacije WhatsApp kontaktirao jedan od policajaca koji su je zaustavili i predložio joj da se nađu na kavi „da joj on objasni kako to funkcionira u praksi (nije detaljizirao o čemu se konkretno radi)“. Dalje u zabilješci piše: „Na navedenu izjavu ona je ostala iznenađena te mu je rekla je li on svjestan koga je zaustavio te da se nada da nije obrisao snimku prekršaja i da je morao pisati kaznu jer su njezini u Uskoku tražili podatke o tome tko ju je zaustavio, ali tada nisu mogli doći do tog podatka. Na to je policijski službenik ostao vidno iznenađen i uznemiren te je rekao kako će on sada imati velikih problema na poslu i da moli da zove svoje nadređene te da ih zamoli da ništa ne poduzimaju jer je sve riješeno. Na to mu je Marijana odgovorila da će ona nazvati i provjeriti što se događa i javiti mu povratno i nakon kratkog vremena nazvala policijskog službenika te mu rekla kako su u Uskoku tražili njegov broj telefona.“

Ležaić navodi da je riječ o očitim konstrukcijama, a posebno navodi kako nije bilo traga o tomu da su ih zaustavili jer u zapisnik ne unose podatke o događajima nakon kojih nisu izrečene nikakve kazne.

Kako je Uskok kompletnu situaciju počeo istraživati, Marijana Keleminović ponovo je ispitana i u Uskoku. Ona je 11. ožujka 2024. u Uskoku dala izjavu u kojoj je navela da ostaje pri svemu što je izjavila ranije u policiji, ali se taj njen iskaz ipak od prvog razlikuje u nekim znakovitim detaljima.

Njena izjava dostupna Nacionalu pokazuje da je Marijana Keleminović propustila u Uskoku izjaviti kako su se isprva svi nasmijali, a potom je spomenula i kako su joj policajci rekli da imaju videozapis prekršaja. Izjavila je i da joj policajci nisu rekli koliko je točno prekoračila brzinu.

Tijekom istrage u Uskoku je 22. ožujka saslušan i Sven Mišković. On je toga dana dao izjavu u kojoj, među ostalim, piše:

„Meni nije poznato kojom smo se brzinom kretali na ovom putu prema Đurđevcu, međutim, Marijana Keleminović niti nije, kako je sama navela, osporavala navode ovih osoba koje su je zaustavile navodeći da je prekoračila brzinu za 40 kilometara na sat.“

Međutim, Sven Mišković je u svojoj izjavio iznio i neke činjenice koje zasigurno ne idu u prilog dvojici optuženih policajaca. Nedugo nakon što su zaustavljeni pa pušteni, Mišković je nazvao pomoćnika načelnika Policijskog nacionalnog Uskoka Krunoslava Horvata, rekao mu što se zbilo i inzistirao na plaćanju kazne za počinjeni prekršaj.

Evo što o tomu piše u Miškovićevoj izjavi Uskoku:

„Dok sam se nalazio u Đurđevcu, nazvao me je Krunoslav Horvat i rekao mi da oni ne mogu utvrditi tko nas je zaustavio jer da prema podacima kojima raspolažu, na tom području toga dana nije bilo kontrole i da će izvršiti daljnje provjere. Sjećam se i da me pitao jesam li siguran da su u pitanju bili policijski službenici…“

Ispitivanjem dodatnih svjedoka, među ostalima i Tomislava Pranjića, policijskog službenika iz Službe prometne policije iz Zagreba, ustanovilo se da su Ležaić i Zajec zapravo toga dana bili na tzv. otkomandi te su bili primarno zaduženi za nadzor brzine vozila na području Jastrebarskog, a ne Vrbovca. Oni o odlasku na područje Vrbovca nisu informirali svog nadređenog, moguće jer se tvrdi da su otišli odnijeti neke dokumente jednom svom kolegi policajcu s tog područja. Pa su tijekom boravka na tom području zaustavili vozilo s vrhuškom Uskoka u teškom prometnom prekršaju.

Ravnatelj policije Nikola Milina i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović suočeni su s neugodnim slučajem u kojem USKOK optužuje dvojicu djelatnika policije koji su, navodno, radili svoj posao. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Uskok je na koncu protiv njih 8. srpnja podigao optužnicu u kojoj se navodi da su, suprotno zaduženjima, napustili mjesto na koje su bili raspoređeni kako bi primarno nadzirali brzinu da se „nepripadno materijalno okoriste naplatom novca od sudionika u prometu po osnovi počinjenih prekršaja“. U optužnici su zapravo naveli da uopće nisu imali namjeru evidentirati sporni prometni prekršaj kad su vidjeli koga su zaustavili, pa su lažno napisali gdje su toga dana boravili i mjerili brzinu vozila. Optužnicu baziraju na pedeset prikupljenih dokaza za koje smatraju da podupiru teze koje su u njoj iznesene. Uglavnom se radi o policijskim dokumentima kojima se određuje tko, gdje i kada provodi kontrolu prometnih prekršaja, zapisnicima o ispitivanjima svjedoka, ali i CD-ima sa sadržajima mobitela optuženih policajaca i drugim materijalnim dokazima.

Optuženi policajci smatraju da je proces krajnje tendenciozan. Stoga je Matija Ležaić 6. studenoga poslao glavnom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću zahtjev za delegaciju državnoodvjetničke nadležnosti u sudskom predmetu koji je protiv njih pokrenuo Uskok.

U njemu Ležaić navodi da je Uskok u svom postupanju lišen elementarne objektivnosti do te mjere da nalazi sasvim primjerenim da upravo Uskok zastupa optužnicu u kojoj se kao ključni svjedoci pojavljuju njegovi čelnici – Željka Mostečak i Sven Mišković.

Ležaić je u tom zahtjevu napisao da smatra sljedeće:

„… kako je nedopustivo da USKOK, iako je stvarno nadležan za postupanje u predmetu s obzirom na samo kazneno djelo koje se okrivljenom stavlja na teret, postupa u predmetu u kojem se djelatnici Ureda pojavljuju kao oštećeni, a istovremeno su djelatnici USKOK-a i svjedoci.

Naime, u postupku su kao svjedoci saslušani djelatnici USKOK-a Mirjana Keleminović – list 263-266 spisa, Sven Mišković list 267-270 spisa i Gordana Knaus list 271-273 spisa.

Dosadašnjim vođenjem kaznenog postupka od USKOKA kao tužitelja, a daljnjim zastupanjem optužbe kompromitiran je predmetni kazneni postupak, u situaciji kada je tužitelj USKOK, a glavni svjedoci inkriminiranog događaja koji bi trebali biti nepristrani, ujedno njegovi zaposlenici i to v.d. ravnatelja, njegovi zamjenici i vozač, uslijed čega je navedenim narušeno načelo nepristranosti.“

Ležaić stoga osnovano sumnja da bi Uskokovim zastupanjem optužbe moglo doći do povrede njegovih ustavnih i konvencijskih prava na pravično i pošteno suđenje. Pa zato smatra da bi postupak trebao preuzeti glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Postupak je stoga zasad privremeno zaustavljen dok se Turudić o svemu ne očituje.

Situaciju koja je nastupila podnošenjem optužnice u tom predmetu treba sagledati u smislu odredbe čl. 94. Zakona o državnom odvjetništvu, koji govori da se državni odvjetnik i zamjenik državnog odvjetnika moraju ponašati tako da ne umanjuju svoj ugled i ugled državnog odvjetništva te ne dovode u sumnju svoju nepristranost i samostalnost i neovisnost državnog odvjetništva.

Opravdanost tog zahtjeva proizlazi i iz sačinjenog Zapisnika Uskoka od 11. ožujka 2024. kojim je Marijana Keleminović kao zaposlenica Uskoka i ključna svjedokinja dala IZJAVU (list 130-132 spisa) o inkriminiranom događaju, a koja Izjava ima nažalost samo spoznajnu vrijednost dok se navedena IZJAVA u bitnome razlikuje od naknadnog Zapisnika o ispitivanju navedenog svjedoka sačinjenog u Uskoku 21. svibnja 2024. (list 263-266 spisa) kojim ista svjedokinja podržavajući naknadnu optužnicu teško optužuje dvojicu osumnjičenika neistinito navodeći da su joj isti predmetne zgode „priopćili da je vozila 40 km/h brže od dozvoljenog“ dok u prvobitnoj Izjavi ista iskazuje dijametralno suprotno, navodeći „a niti su mi rekli koliko sam točno prekoračila brzinu“ te da je upravo ona na upit policajca „zna li zašto je zaustavljena“, sama odgovorila ustvrđujući: „Budući da sam znala da sam se žurila na tu sahranu i da je tamo ograničenje negdje 80 km/h ili 100 km/h, a ja sam moguće vozila oko 120 km/h, ja sam policajcima rekla da znam da sam vozila brže od ograničenja.“

Obrana smatra da u tom predmetu treba postupati Županijsko državno odvjetništvo s obzirom na to da je za kazneno djelo iz čl. 291. Kaznenog zakona (KZ/11) utvrđena i nadležnost ŽDO-a.

Ako se, pak, stane na stanovište da se radi o nadležnosti Uskoka, tada svakako treba postupiti u smislu članka 85.st.1 Zakona o državnom odvjetništvu koji propisuje da je državni odvjetnik ovlašten obrazloženom odlukom preuzeti od svojeg zamjenika ili od nižega državnog odvjetnika postupanje u pojedinačnom predmetu.

Dakle, ako prevlada mišljenje da u ovom službeničkom djelu optužbu ne bi mogao zastupati ŽDO, tada svakako preostaje da više državno odvjetništvo, a to je DORH, preuzme vođenje tog postupka.

Naime, pred ne više od mjesec dana javnost je upoznata s delegacijom u predmetu ODO Šibenik, gdje je predmet delegiran zbog činjenice da je sestra osumnjičene Duić bila djelatnica kancela te je u smislu te odluke upravo nevjerojatno da se USKOK prihvatio vođenja postupka u činjeničnom opisu gdje su njegovi dužnosnici i zaposlenici oštećeni i svjedoci.

Slijedom navedenog, okrivljeni Matija Ležaić podnosi ovaj prijedlog i predlaže da Glavni državni odvjetnik odredi nadležnost drugog tijela iz sastava državnog odvjetništva u predmetu optužnice broj KO-Us-37/2024 od dana 8. srpnja 2024. godine u postupku koji se pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi pod brojem 15 K-Us­23/24.