Prošloga petka, 17. studenoga, uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva promovirano je novo, ilustrirano izdanje knjige „Priče iz Vukovara“, ratnog novinara Radija Vukovar Siniše Glavaševića koji je mučki ubijen na Ovčari 1991.

Uz promociju knjige u izdanju nakladničke kuće „Katarina Zrinski“, otvorena je i izložba ilustracija „Priča iz Vukovara“ Ane Jakić Divković. Prije same promocije položeno je cvijeće na spomen-ploču hrvatskim novinarima, snimateljima i tehničarima ubijenima u Domovinskom ratu, u povodu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.

Siniša Glavašević bio je sa svojim kolegama do zadnjeg dana na Radiju Vukovar, požrtvovno radeći svoj posao i izvještavajući o gorkoj istini ratnih strahota, a ranjen je krhotinom granate 4. studenoga 1991., na svoj 31. rođendan, na putu za bolnicu kamo je krenuo prikupiti podatke. Posljednje izvješće poslao je iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer. Nakon pada Vukovara odveden je iz vukovarske bolnice i tada mu se izgubio trag. Naknadno je otkriveno da je mučki ubijen na Ovčari 20. studenoga 1991. sa svojim kolegom Branimirom Polovinom, koji je po nacionalnosti bio Srbin. Iz masovne grobnice ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.

Njegove poznate „Priče iz Vukovara“, posvećene slušateljima opkoljena grada i cijele Hrvatske, slane su iz podruma vukovarske Opće bolnice te čitane u večernjem programu Hrvatskog radija, a u zbirku ih je objedinila zagrebačka Matica hrvatska posthumno 1992. godine. Zahvaljujući novinarskim izvještajima Siniše Glavaševića, javnost nije samo bila upoznata sa strahotama koje su se događale u Vukovaru, nego i s pronalaženjem ljudskosti i ljubavi u okolnostima strašnih ratnih razaranja. Najpoznatiji eseji iz njegova pera su „Priča o gradu“ i „Priča o ljubavi“, koje i danas šalju uvijek aktualne poruke.

Više o novom izdanju knjige, ali i ovogodišnjem Danu sjećanja na žrtvu Vukovara, tjednik Nacional razgovarao je s Bojanom Glavaševićem, sinom Siniše Glavaševića, saborskim zastupnik platforme Možemo! i bivšim pomoćnik ministra branitelja.

NACIONAL: Prošloga tjedna promovirano je novo izdanje knjige vašeg oca „Priče iz Vukovara“. Kako je došlo do ideje da se objavi novo, ilustrirano izdanje te legendarne knjige?

Nažalost, zbog korone nisam mogao biti prisutan na promociji što ne mogu prežaliti. Prije svega zato što je riječ o izdanju na kojem sam s izdavačkom kućom „Katarina Zrinski“ iz Varaždina radio posljednjih desetak mjeseci. Budući da su „Priče iz Vukovara“ uvrštene u lektiru za osme razrede osnovne škole, ideja je bila napraviti izdanje koje je prije svega orijentirano toj publici. Iako su „Priče iz Vukovara“ univerzalne, smatram da ih treba posebno približiti posebno baš tom uzrastu. Zato nam je bila namjera napraviti izdanje koje će njima biti puno bliskije nego prethodna izdanja koja su bila opremljena uglavnom ratnim fotografijama. A „Priče iz Vukovara“ nisu priče samo o ratu, dapače, one su puno više i ispunjene puno šarenijim i toplijim bojama. Želja nam je bila napraviti izdanje koje to i reflektira, jer ne bismo željeli da mlada publika zbog opreme teksta ima određeni zazor od samog sadržaja knjige. Ili da to na neki način utječe na njihovu interpretaciju. Jako sam zadovoljan novim izdanjem i vjerujem da će se svidjeti i mladima. „Priče iz Vukovara“ već godinama imaju svoju publiku, a nadam se da će ovim dobiti i novu.

NACIONAL: U kojem su obliku sačuvani originali tih priča koje su pisane u opkoljenom Vukovaru? 

Original je sačuvan na faksovima koje je moj otac slao Mladenu Kušecu, jer drugog načina nije bilo. Oni su, naravno, kasnije digitalizirani. Moram reći da to djeluje vrlo interesantno, osobito iz ove vremenske distance.

NACIONAL: Prije nekoliko dana Hrvatsko novinarsko društvo, kao jedan od utemeljitelja manifestacije “Grad, to ste vi” pokrenute 2005., objavilo je da se povlači iz službene organizacije novinarsko-književnih susreta posvećenih legendarnom novinaru Hrvatskog radija Vukovar Siniši Glavaševiću. Ogradili su se i od ovogodišnjeg programa o kojem nisu bili konzultirani. Kakav je vaš stav o tome? Naime, nekad ste i sudjelovali u tim susretima?

Mi smo, kao obitelj, javno podržali odluku HND-a. Istina je da već godinama, točnije, otkad je Ivan Penava gradonačelnik, mi gledamo kako se u Vukovaru drugi dio organizatora tih susreta ponaša kao da im oni zapravo ne odgovaraju, kao da im nisu politički oportuni. Ti susreti obično su se događali 20. 11., onda su ih preselili na 17. 11., a onda na njih pozivali ljude o čijem ugledu i stvarima kojima su se bavili imam velike dvojbe. Onda su oko toga prestali uopće ikako konzultirati Hrvatsko novinarsko društvo i, naravno, već godinama izostavljaju iz organizacije nas kao obitelj. Zato ja u tome više ne sudjelujem. Mi ništa o tome nismo željeli govoriti javno i nismo sebe željeli stavljati u prvi plan. Naravno, zahvalni smo na svakom obliku čuvanja uspomene na mog oca i njegove kolege koji su žrtvovali sebe u Vukovaru. Ali sada kada se HND i službeno ogradio i odlučio odstupiti, nama je ostalo jedino da im u tome damo podršku. Jer mi već godinama dijelimo njihovo mišljenje.

NACIONAL: Penava je nedavno otkrio spomen-ploču „Harrisonovo cvijeće“ u središtu Vukovara, u spomen na vašeg oca Sinišu Glavaševića i ostale novinare i izvjestitelje poginule tijekom Domovinskog rata. Je li vas vukovarski gradonačelnik Ivan Penava pozvao na tu svečanost? 

Ne, nije ni mene, ni moju mamu, ni bilo koga iz naše obitelji. To je dio ovoga o čemu sam do sada govorio. Nama kao obitelji čini se da nema prave iskrenosti u obilježavanju sjećanja na te ljude, već da je za Penavu i vodstvo Vukovara to pitanje političkog oportunizma. Kao što sam rekao, mi cijenimo svako čuvanje uspomene, ali više cijenimo iskrenost.

‘Kada ne bi postojali Srbi u Hrvatskoj, ne bi postojao ni Domovinski pokret. Oni su klasični trgovci mržnjom koji su zapravo predatori na ljudsku bijedu, sigurnost i siromaštvo’, rekao je Bojan Glavašević. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Ovogodišnji Dan sjećanja na žrtvu Vukovara opet se brutalno politizirao, ovoga puta u režiji Domovinskog pokreta. Naime, Ivan Penava je poručio da u Vukovar ne dolaze članovi političkih stranaka kojima se ne sviđa i koji ne poštuju Domovinski rat i HOS, kao i oni kojima se možda ne sviđa ‘za dom spremni’ u HOS-ovu grbu, dok su HOS-ovci predvoditi kolonu. Kako to komentirate? 

Rekao bih da je to jedan obrazac ponašanja Ivana Penave prema kojem se manipulira ljudima koji su poginuli i politički se zloupotrebljava Dan sjećanja. Meni je apsolutno nevjerojatno da si to jedan čovjek, koji je pritom gradonačelnik Vukovara, takvo što dopušta. Pritom, budimo sasvim iskreni, o HOS-u se apsolutno sve zna. Zna se koja je ideologija stajala iza njih, zna se kome su pripadali. A o tome jedini ovih dana vrlo otvoreno govori jedan od osnivača HOS-a Ante Prkačin. Oni su željeli obnoviti NDH i to nisu skrivali. To nije slučajno i to nije tajna. Fascinantno je kako se Domovinski pokret skriva iza toga i tvrdi kako to nije istina i kako „za dom spremni!“ iz 1941. i onaj iz 1991. nije isti pozdrav, a oni koji su osnivali HOS tvrde da jest. Postoji još jedan dio povijesne istine koji je bitan i o tome postoje različita svjedočanstva. A to je činjenica da se dečki koji su išli u HOS u 99 posto slučajeva uopće nisu priključili toj paravojnoj jedinci zato što su bili ustaše ili su vjerovali u tu ideologiju, već zato što se iz različitih razloga nisu uspjeli uključiti u Zbor narodne garde, a u HOS-u su odmah mogli dobiti oružje i priliku da brane domovinu. O tome piše Alenka Mirković u knjizi „92,6 MHz, glasom protiv topova“. To je jedno svjedočanstvo osobe koja je bila u stalnom kontaktu s vukovarskim HOS-ovcima i koja u svojoj knjizi upravo spominje taj dio. A time Ivan Penava i Domovinski pokret koji se, kako sam rekao, pokreću na plinski pogon, manipuliraju.

NACIONAL: Prema odluci Ivana Penave, Kolonu sjećanja predvodili su pripadnici HOS-a, a odvijala se pod sloganom koji je otisnut na plakatima “To je moj izbor, i u dobru i u zlu”, s naglašenim ustaškim U. To su navodno bile posljednje riječi francuskog dragovoljca i pripadnika HOS-a Jean-Michela Nicoliera koji je brutalno ubijen na Ovčari, a čije su fotografije na plakatu. No njegova obitelj o tome nije bila konzultirana. Kako to komentirate?

Uvjeren sam da Jean-Michel Nicolier nije imao pojma o ustaškoj ideologiji, kao što ni njegova obitelj nije bila konzultirana o korištenju njegove fotografije. Stavljanje lika jednog ubijenog mladića na takav jedan plakat bez konzultacije s njegovom obitelji, zaista je zastrašujuće i sramotno. Uvjeren sam da Hrvatska to vidi, da je prozrela Penavu i da će mu to doći na naplatu, odnosno, da će mu to doći glave, dakako, političke.

NACIONAL: Kako komentirate reakcije HDZ-a na Penavinu političku provokaciju?

Jasno je da je Penavi jedini cilj bio zaraditi političke bodove, i to u predizbornoj godini. Zašto mu prethodnih godina nešto slično nije palo na pamet, nego baš ove, kao uvod u izbore? To je jasna stvar. On sada radi sve ono što je mogao naučiti dok je bio član HDZ-a. Ono što je HDZ 2013. radio s podjelom na dvije kolone – vukovarsku i nevukovarsku, odnosno, hrvatsku i nehrvatsku, kada su državnom vrhu na čelu s Josipovićem i Milanovićem silom spriječili odlazak do vukovarskog groblja, to sada Domovinski pokret radi HDZ-u. Fascinantno je promatrati kako se HDZ u toj situaciji zapravo uopće nije snašao.

NACIONAL: Danima smo slušali kako isti taj HDZ, na čelu s Andrejem Plenkovićem, optužuje Penavu da privatizira žrtvu Vukovara, a bivši šatoraš Tomislav Medved govori kako je nedopustiva politizacija i podjela Hrvatske oko Dana sjećanja. Nije li to malo licemjerno? 

Pa jest. Ali draže mi je da su bili licemjerni i govorili pravu stvar, nego da i dalje govore nešto što može omalovažiti i obezvrijediti sve ono što se događalo u Vukovaru 1991., odnosno, obilježavanje te uspomene. Pokušavam biti realan oko toga. Kao što sam rekao, HDZ  se nije snašao. Oni su donijeli Zakon o Vukovaru kao mjestu od posebnog pijeteta, koji Penava vrlo svjesno i ciljano krši. Mi smo i tada, kada se Zakon donosio, upozoravali na moguće posljedice. Penava je svime što je radio uoči i na Dan sjećanja želio pokazati kako može biti po njegovom, a ne po Plenkovićevom. Ja se nadam da će Penava na prvim sljedećim lokalnim izborima izgubiti Vukovar i da će nova gradonačelnica ili gradonačelnik Vukovara postati netko tko doista može voditi brigu o tom gradu, koji je dovoljno propatio i bez ovakvih kao što je Penava.

NACIONAL: Jeste li bili nedavno u Vukovaru? Kako na to gledaju Vukovarci? 

Imam puno prijatelja tamo i dalje i oni mi kažu da je Penava ovime zapravo izgubio Vukovar. Kažu kako sigurno nisu glasali za njega da bi radio ovakve stvari i kako bi uvodio ustaštvo na mala vrata u Domovinski rat i Vukovar. Apsurdno je da je sve ono što je velikosrpska propaganda godinama govorila, tvrdeći kako su obrana Hrvatske i Domovinski rat vođeni radi obnavljanja fašističke tvorevine NDH i ustaštva, upravo ono što sada Penava pokušava reći. Dok su naša diplomacija i sve političke stranke desetljećima to nastojale demantirati, jer to doista nije istina. A Penava upravo igra na tu kartu.

To je bilo vrlo bolno iskustvo, upravo zato što su nas optuživali za nešto za što mi ne bismo ni bili sposobni. Naše domoljublje je dio naših identiteta i to što smo prošli – Fred kao branitelj i logoraš, a ja kao civilna žrtva rata – nešto je što nas obilježava i obilježavat će nas do kraja života. To su nam pokušali oduzeti najgorim lažima i optužbama. Djelomično su u tome bili uspješni; naime, i Fred i ja bili smo štićene osobe sljedeće dvije godine, dakle, do kraja mandata. Navukli su silnu mržnju krajnje desnice na nas, mi i naše obitelji dobivali smo brojne prijetnje smrću i zato nas je policija čuvala 24 sata na dan. To je bilo strašno. No ako ćemo biti pošteni, nisu svi ti voditelji prosvjeda bili isti, nisu svi imali jednaku retoriku. Neki su bili puno okrutniji od drugih i puno prljaviji posao su odrađivali, a sve to ostavilo je određeni trag na nama. Jest da uvijek vrijedi ona „ono što te ne ubije, to te ojača“, ali zapravo je i danas strašno da su oni koji su taj prosvjed organizirali bili spremni pogaziti sve što smo zajednički dali za ovu zemlju, svaki na svoj način. Kosti moje obitelji u temeljima su ove zemlje. Moj otac ubijen je na Ovčari, njega smo pronašli 1997., moja baka nije pronađena, a djeda smo pronašli 2015. godine.

NACIONAL: Tomo Medved, jedan od predvodnika šatoraša, sada drži predavanja o tome kako se Hrvatska ne smije dijeliti oko svetinje kakva je Vukovar i Dana sjećanja, u čemu ima svesrdnu podršku premijera. Kako to vama sada zvuči?

Mislim da je Tomo Medved došao na sasvim drugu poziciju od one na kojoj je startao kada je prosvjedovao pod prozorima Ministarstva. Vjerujem da mu se perspektiva značajno promijenila. Nadam se da je sada, kada Domovinski pokret protiv njih širi mržnju, svjestan da je nama bilo vrlo slično dok su oni širili mržnju protiv nas. Nije mi drago zbog svega što se događalo i događa, jer pokazuje da se povijest mora ponavljati i da se iz nje ništa ne uči. Nadam se da cijela Hrvatska vidi da je to lice i naličje iste stvari, samo što su ovoga puta ljudi koji su u glavnim ulogama malo drugačiji, ali narativ je isti. Nadam se da nakon ovoga nikome od tih ljudi iz HDZ-a koji su sada žrtve, neće pasti na pamet ponovo to raditi.

‘Jko sam zadovoljan novim izdanjem i vjerujem da će se svidjeti i mladima. ‘Priče iz Vukovara’ već godinama imaju svoju publiku, a nadam se da će ovime dobiti i novu’, nacionalu je rekao Bojan Glavašević, A Uz promociju knjige otvorena je i izložba ilustracija ‘Priča iz Vukovara’ Ane Jakić Divković. FOTO: Izdavačka kuća Katarina Zrinski

NACIONAL: Usprkos vlastitoj obiteljskoj tragediji, nikada niste pokazivali ni mržnju ni netrpeljivost prema pripadnicima srpske nacionalne manjine. Kako komentirate prijetnje Stipe Mlinarića da neće dopustiti Miloradu Pupovcu i SDSS-u da bace vijence u Dunav? 

Koliko mene sjećanje služi, svojevremeno se taj vijenac znao bacati i 18. studenoga i SDSS je sudjelovao nekih godina i u Koloni sjećanja. Ali otkad se pojavio Domovinski pokret, temeljna poanta i njihova jedina politika jest da su Srbi „ružni, prljavi i zli“. Oni drugu politiku nemaju. To ja zovem mržnjom na plinski pogon. Jer što bi zapravo bilo ispravno ponašanje SDSS-a za Domovinski pokret? Ne valja ako ne sudjeluju u Koloni sjećanja, a ako ne dolaze, onda kažu – e, dođite vi u Kolonu, zašto bacate vijenac ranije? Ako dolaze u Kolonu sjećanja, onda govore da je to sramota, da nemaju tu što raditi, da je to provokacija i vrijeđanje žrtava. Nema za njih točnog odgovora. Za Domovinski pokret bilo bi najbolje da Srbi u Hrvatskoj ne postoje i da nestanu. A kada ne bi postojali Srbi u Hrvatskoj, ne bi postojao ni Domovinski pokret. Oni su klasični trgovci mržnjom, koji su zapravo predatori na ljudsku bijedu, sigurnost i siromaštvo. I u takvim okolnostima u kakvima živi istočni dio Hrvatske, koji je zapostavljen i siromašan, oni samo crtaju metu za strah i mržnju. To su klasične fašističke metode. To smo vidjeli tridesetih godina prošlog stoljeća. To je isti obrazac.

NACIONAL: Zastupnici platforme Možemo! bili su u Koloni?

Jesu. Ja, nažalost, zbog korone i liječničke zabrane prisustvovanja bilo kakvim masovnim okupljanjima, nisam bio, ali moji kolege i kolegice jesu. Inače smo imali običaj ići 20. studenoga. Ali ove godine, baš zbog svih okolnosti i politizacije, odlučili smo ići i ne propustiti nijedan vijenac koji uvijek polažemo, pa tako i onaj u Dunavu.

NACIONAL: Kako komentirate ovogodišnji Dan sjećanja, je li prošlo u skladu s očekivanjima?

Imali smo i boljih, ali i gorih Dana sjećanja. Nisu bile dvije kolone, ali bilo je i uzvikivanja ustaških pozdrava i trivijaliziranja tog dana, a zanimljivo je bilo vidjeti kako se Most zapravo upecao na Penavin narativ oko civilnih žrtava pa su napali Sandru Benčić jer je u Dunav bacila vijenac na kojemu je, na lenti koja je bila u bojama hrvatske zastave, pisalo “Svim nevinim civilnim žrtvama Domovinskog rata”. Fascinantno je koliko je dio političke desnice, ali i njima bliskih političkih komentatora, spreman bez trunke ikakvog argumenta civilne žrtve – dakle, hrvatske državljane hrvatske, srpske i svake druge narodnosti – izjednačiti s agresorskom vojskom. To je izrazito uvredljivo svima čije su obitelji stradale u ratu. I usput, primijetite kako se udruge civilnih žrtava Domovinskog rata nisu zakačile za tu priču. Desnica time ozbiljno griješi dušu.