Mars nas privlači još od davnina. Ljudi su kroz povijest obraćali posebnu pažnju na ovu crvenkastu točku koja se presijava na noćnom nebu, povezujući je sa mitovima i legendama o mogućim vezama s Zemljom. Dok smo promatrali Mars kroz teleskope, ta naklonost postala je svojevrsna znanstvena fascinacija.

Ljudi su planirali misije s ljudskom posadom na Mars još od 50-ih godina prošlog stoljeća. Znanstvenici i direktori kompanija iznijeli su razrađene ideje o uspostavljanju prisutnosti na Crvenom Planetu, od malih istraživačkih postaja do većih naselja. Unatoč tome, planovi Elona Muska da na Mars pošalje ljude u skoroj budućnosti predstavljaju izuzetno hrabar pothvat.

No, unatoč svim sredstvima i velikoj ambiciji za postavljanja otisaka stopala na tlo Marsa, postoje značajne sumnje hoćemo li ikada tamo stići. Između ekonomskih i ekoloških problema koji se gomilaju ovdje na Zemlji i glavnih izazova s kojima se suočava čak i najosnovnija misija slanja ljudi na Mars, motivacija za ulaganje potrebnog novca u takvu inicijativu oscilira s političkim prilikama više nego kod bilo koje druge svemirske misije. Bilo da se radi o opasnostima od radijacije u dubokom svemiru ili mogućnosti kvara opreme koja ih održava živima, astronauti koji putuju na Mars morat će savladati opasnosti prije, za vrijeme i nakon svog putovanja na Crveni Planet. Ipak, tisuće prijava koje su podnesene ugašenom projektu Mars One jasno pokazuju da bi se mnogo ljudi, unatoč opasnostima, rado prijavilo.

Što je to na Marsu što privlači ljude? Uostalom, to je pusto, bezlično mjesto. To je bilo jasno još od ranog preleta 1960-ih. Doba u kojem su sanjari poput Percivala Lowella i Edgara Ricea Burroughsa zamišljali Mars kao nesavršenu, ali i dalje primamljivu destinaciju prošla su odavno, a zamijenjena su erom u kojoj futurolozi raspravljaju o tome ima li smisla terraformirati Mars, tj. promijeniti Crveni Planet tako da više podsjeća na Zemlju. (I gotovo nitko realno ne razmatra je li takvo što zapravo moguće.)

No, fascinacija ostaje, a poziv Marsa još je uvijek glasan kao što je bio futuristima iz prošlosti.

U najranijim danima Svemirske utrke, mnogi su smatrali neizbježnim da će ljudi jednog dana kročiti na površinu Mjeseca, čak i ako bi to moglo trajati desetljećima, a ne samo nekoliko godina, kako su obećavali vizionari poput Johna F. Kennedyja.

Tada su naravno i slijetanja na Mjesec bila predmet pogrešnih predviđanja. Tako ne možemo zaboraviti izjavu New York Timesa iz 1920. godine da rakete ne mogu letjeti kroz svemir zbog nedostatka zraka. Ipak, 21. srpnja 1969. godine, dvojica ljudi s Zemlje zakoračila su na površinu Mjeseca, dokazujući kako su sve sumnje i loše predikcije bile krive. Hoće li njihovi duhovni nasljednici u NASA-i i drugim svemirskim agencijama jednog dana učiniti isto na Marsu? Prva osoba koja će kročiti na Mars vjerojatno šeta među nama, a njezin trenutak u povijesti možda dolazi uskoro.

Pogledajmo kako stoje stvari sada. Početkom 2023. godine NASA i DARPA objavili su partnerstvo za dizajniranje nuklearnih raketa, što neki tvrde da bi mogao biti prvi korak prema misiji na Mars. Znanstvenici koji proučavaju staništa financirani od strane organizacija poput Mars Society simuliraju misije na Mars kako bi pripremili potencijalne putnike za putovanje. A futurolozi poput Roberta Zubrina i Elona Muska izrađuju planove za slanje ljudi na Mars već do kasnih 2020-ih, pri čemu Musk tvrdi da može uspostaviti koloniju od milijun ljudi do 2100. godine, piše astronomy.

No, znači li sve to da Mars sada privlači nas s većim intenzitetom nego u doba vrhunskog optimizma Svemirskog doba, kada su vizije velikih gradova na Marsu izgledale kao ostvarive?

Osnovna činjenica je da kada ljudi odluče nešto učiniti, češće nego ne, to i ostvarimo. Južni pol, vrh Everest-a samo su neki od primjera…

Stoga, iako su točni detalji buduće misije na Mars nejasni – gdje će se odvijati, tko će biti prvi koji će kročiti iz svemirskog broda, koju će zastavu nositi (ako uopće), i možda najvažnije, kada će se dogoditi – mogućnost da se to dogodi mnogo je veća od šanse da nikada ne kročimo na Mars. Može potrajati desetljećima, ali čak i ako prođe još stoljeće, izgledno je da će netko jednog dana postati “Neil Armstrong” na Crvenom Planetu.