Željko Širić, osječki moćnik koji je zbog primanja mita u sklopu afere Pošteno suđenje osuđen na četiri godine zatvora i trenutno je na odsluženju kazne u Glini, početkom ove godine ponovno se aktivirao u poslovnom smislu tako što je formalno postao prokurist tvrtke Mursa d.o.o. Zasad nije poznato kako je ostvario taj potez budući da je više instanci – a prije svega Ministarstvo pravosuđa, zatim njegova Uprava za zatvorski sustav, Županijski sud u Sisku i na koncu sama Kaznionica u Glini – u više navrata naprosto odbilo odgovoriti na pitanja Nacionala i partnerskog portala Nogometplus, čak i usprkos evidentnom javnom interesu i činjenici da su podaci zatraženi na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama. No Nacionalu je potvrđeno da je Širić na dužnost prokurista stupio 31. siječnja ove godine, što znači da od toga datuma zastupa ovu tvrtku, dok je promjena službeno registrirana na Trgovačkom sudu u Osijeku dana 11. veljače. Također, potvrđeno je da je Širić za stupanje na dužnost morao ovjeriti svoj potpis kod javnog bilježnika, što ostavlja samo dvije mogućnosti – ili je to učinio tijekom eventualnog privremenog izlaska na slobodu ili je bilježnik došao k njemu u zatvor. No više državnih institucija odbilo je odgovoriti na postavljena pitanja i razriješiti tu dilemu.

Tvrtka Mursa kojoj je Širić postao prokurist zapravo je njegova od samog osnivanja u travnju 2007. godine, no vrlo brzo u suvlasništvu se pojavljuje stanovita Nikolina Šarić koja, kako proizlazi iz dokumenata, u temeljni kapital unosi oko 4,7 milijuna vrijedne nekretnine – preciznije, dio zgrade na Trgu Ante Starčevića u Osijeku i jednu drugu, manju nekretninu. Koliko se može razabrati iz niza podataka na poslovnim servisima, tvrtka Mursa upala je u poslovne probleme i prije nekoliko godina nad njom je otvoren stečaj, a tada dolazi do zanimljivog slijeda događanja. Kao najveći stečajni vjerovnik pojavljuje se Gradska banka u stečaju s potraživanjima od oko šest milijuna kuna, zatim Porezna uprava, Grad Osijek i Hrvatske vode s po nekoliko desetaka tisuća kuna te sam Željko Širić s 323 tisuće kuna. No on redom otkupljuje i podmiruje spomenuta potraživanja, pa tako i prema subjektu formalno nazvanom „Stečajna masa iza Gradska banka“, te na koncu ostaje jedini vjerovnik. Stečaj tvrtke Mursa se zaključuje, ona nastavlja formalno poslovati, a Širić iz zatvora postaje osoba ovlaštena za njeno zastupanje.

Da bi stupio na dužnost prokurista, zatvorenik Širić morao je ovjeriti potpis kod javnog bilježnika pa nije jasno je li mu bilježnik došao u zatvor, a Ministarstvo pravosuđa i niže institucije o tome šute

Vrijedi primijetiti da je milijunska potraživanja Gradske banke ovaj nogometni sudac i profesor tjelesne kulture podmirio početkom 2017. godine, odnosno tri godine nakon što je nepravomoćno osuđen za uzimanje mita za ‘pošteno suđenje’ i neposredno prije nego što će Vrhovni sud u cijelosti potvrditi presudu i kaznu od četiri godine zatvora. Također, iz zemljišnih knjiga proizlazi da Širić na istoj toj adresi posjeduje jedan stan, a na njegovu zemljišnom izvatku vidljivo je da je i ranije imao poslovne odnose s Gradskom bankom te nizom drugih subjekata: na ovoj nekretnini, naime, upisivane su i brisane brojne zabilježbe i protuzabilježbe, ovrhe i protuovrhe i slično. Radi se, zapravo, po svemu sudeći, o jednom u nizu njegovih nekretninskih pothvata, s obzirom na to da je sa Širićevim imenom povezano najmanje devet vrijednih nekretnina na području Osijeka, kuća na Braču i brojne druge.

Ministarstvo pravosuđa, Uprava za Zatvorski sustav, Županijski sud u Sisku i Kaznionica u Glini redom su odbili zahtjeve Nacionala i Nogometplusa da se dostave informacije o tijeku odsluženja Širićeve zatvorske kazne, a pozivajući se mahom na zaštitu osobnosti i tajnost osobnih podataka, službenu i profesionalnu tajnu i slično, premda su se traženi podaci odnosili isključivo na podatke koji predstavljaju javni interes. Željko Širić je, naime, u lokalnoj javnosti i nogometnim krugovima već desetljećima poznat kao izuzetno utjecajna i moćna osoba, no sa sobom osim nogometnih marifetluka nosi i niz drugih pravosudnih postupaka i sukoba sa zakonom.

Vlasnik je, između ostalog, i ugostiteljskog objekta u kojemu se često može vidjeti velik broj sudaca Županijskog suda, otkuda navodno proizlazi njegova bliskost s mnogima od njih. Državno odvjetništvo svojedobno je protiv njega otvorilo izvide i istragu oko načina stjecanja obilne imovine, no ona nije rezultirala konkretnim rezultatima. Dodatno, istraživale su se i ozbiljne sumnje da je Željko Širić brojnim osobama, među kojima su bili i policajci, kao profesor pomogao nabaviti lažne diplome, zatim da je sudjelovao u nekim provalama, a u medijima su se spominjale i navodno dvojbene epizode iz vremena Domovinskog rata, u kojemu je formalno zapovijedao sportskom jedinicom u sastavu Hrvatske vojske.

U ljeto 2006. godine u alkoholiziranom stanju kožnim remenom je brutalno premlatio 20-godišnju kćer iz prvog braka i završio u policiji, gdje se pravdao da se radilo o „odgojnim mjerama“. Prije nekoliko godina osuđen je i na osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, zbog kaznenog djela protupravne gradnje: u uvali Spacamiža kod Milne na otoku Braču, na čestici koja se nalazi u zaštićenom obalnom pojasu od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, izgradio je kuću, dvije pomoćne građevine, golemo stubište i betonski potporni zid. Pored svega, upravo u vrijeme dok mu je trajao proces zbog „poštenog suđenja“, Širić je priveden i jer je u loži osječkog stadiona uz pomoć zaštitara fizički nasrnuo na novinare i oduzeo im mobitele.

U samom predmetu za koji je osuđen na četiri godine zatvora trebalo se raditi o početku raščišćavanja kriminala u hrvatskom nogometu, budući da je akcijom tadašnjeg predsjednika Hajduka i Uskokova pouzdanika Hrvoja Maleša on s danas pokojnim Stjepanom Djedovićem uhvaćen u primanju mita za navodno pošteno suđenje. No klupko se nije dalje razmotavalo zbog inertnosti države i zaštitničkog stava Hrvatskog nogometnog saveza, gdje je Širić predstavljao jednu od glavnih figura. Naime, dok su Maleš i njegova obitelj godinama bili pod danonoćnom zaštitom policije, osječki moćnik bio je rado viđen gost u ložama nogometnih stadiona, javno se družio s Davorom Šukerom, prisustvovao sjednicama na kojima su se pod njegovom kontrolom imenovali nogometni suci, nastavio raditi u lokalnom sportskom savezu, pa čak i upisao specijalistički poslijediplomski studij sportskog prava na Pravnom fakultetu u Splitu.

Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Mihaela Grahovac na izricanju presude Širiću kazala je da ‘ljudima poput njega ne bi smjelo biti mjesta u hrvatskom nogometu’ te dodala da se ponaša kao ‘vladar nogometne igrice’

U samom sudskom postupku koji je uslijedio gotovo nitko od preko stotinu svjedoka nije želio iznijeti konkretna saznanja o kriminalu u nogometnim sferama. Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Mihaela Grahovac to je primijetila i na izricanju presude kazala da se Širić ponašao „kao suvereni vladar nogometne igrice“, dok samom Malešu apsolutno nitko od nogometnih dužnosnika nije izrazio zahvalnost ili divljenje na činu građanske hrabrosti. „Umjesto toga, ti su ugledni djelatnici na sudu mijenjali i ublažavali iskaze koje su davali u USKOK-u, a s obzirom na odjek koji je Malešova gesta imala u javnosti i napade kojima je bio izložen, za njega je bilo bolje da je šutio o svemu. Ali nije i to je sud znao cijeniti“, izrekla je ova zagrebačka sutkinja uz poruku da „ljudima poput Širića ne bi smjelo biti mjesta u hrvatskom nogometu“.

Nacional je s Nogometplusom u kolovozu 2018. godine detaljno rekonstruirao način na koji je Željko Širić čak u četiri navrata izbjegao otići na odsluženje zatvorske kazne tako što je prilagao potvrde osječkog fakulteta FERIT o svojoj navodnoj nezamjenjivosti na poslu, a zatim i liječničke potvrde s nizom različitih i teško dokazivih dijagnoza, kao i uputnice na operativne zahvate koji bi uvijek bivali otkazani. Nakon tog otkrića Širiću je napokon odbijena nova odgoda, a idućeg mjeseca napokon je uhićen i poslan u zatvor. Dugogodišnje iznimno benevolentno ponašanje niza institucija prema moćniku kojega se u Osijeku opisuje kao „onoga kojemu svatko nešto duguje“, baca dodatne sumnje na njihovu šutnju o pitanjima o Širićevu izdržavanju kazne. Tijekom kojega se, kako je vidljivo, godinama prije izlaska na slobodu svejedno uspijeva i baviti biznisom.