Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević zgrožena je slučajem u kojem je osuđeni pedofil kažnjen radom za opće dobro u udruzi za djecu s posebnim potrebama. U razgovoru za Hinu kaže da su lani 43 zatvorske kazne počiniteljima seksualnih delikata nad djecom zamijenjene radom za opće dobro.

Ističe i kako se njezin Ured zauzimao da se zakonom zabrani izricanje rada za opće dobro počiniteljima seksualnih delikata na štetu djece, te da se trajno čuvaju podaci o počiniteljima takvih kaznenih djela, ali da to nije prošlo.

Javnost je proteklih dana zgrozila vijest da je osuđeni pedofil kažnjen radom za opće dobro i to u udruzi za djecu s posebnim potrebama. Kako se to moglo dogoditi, tko je zakazao u tom slučaju?

– Osobno sam zgrožena slučajem i žao mi je da se na naša upozorenja da se to može dogoditi do sada nije reagiralo. Moj Ured je upozoravao o nedopustivosti da se počinitelj seksualnog nasilja nad djetetom kažnjava radom za opće dobro, jer se time šalje kriva poruka počinitelju, javnosti, a posebno djetetu žrtvi da je ono što je doživjelo zapravo beznačajno. Tražili smo da zakon zabrani izricanje kazne rada za opće dobro, ali naš prijedlog nije prihvaćen.

Upozoravali smo i da počinitelji seksualnog nasilja mogu doći u kontakt s djecom jer su upućivani na rad za opće dobro u udruge i mjesta na kojima je kontakt s djecom neizbježan. Teško je reći tko je u konkretnom slučaju zakazao. Zakazali su svi koji su trebali osigurati da do toga ne dođe: od suda, koji odlučuje o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro, do probacijske službe tj. onih koji su organizirali izvršavanje rada za opće dobro.

Postoji li jamstvo da se takav ili sličan slučaj neće ponoviti?

– Ne, takvo jamstvo ne postoji, jer sve dok sudovi koriste zakonsku mogućnost izricanja rada za opće dobro, imam dojam da pravosudni postupak više vodi računa o počinitelju, a manje o tome kako kazna treba biti jasna poruka društvu i kako ima značajnu ulogu u prevenciji takvih ponašanja.

Sudovi sude po zakonima koje predlaže izvršna, a donosi zakonodavna vlast, tj. Hrvatski sabor. Jesu li to možda slabe točke?

– Svatko od navedenih snosi svoj dio odgovornosti, ali kritična je provedba propisa u praksi.

Je li moguće da udruga koja brine o djeci s posebnim potrebama nije znala tko joj dolazi, dobivaju li udruge informaciju koga im šalje probacijska služba?

– Kao pravobraniteljica ne mogu tumačiti probacijske propise, ali koliko mi je poznato, kod dogovaranja izvršavanja kazne radom za opće dobro, probacijski službenik morao bi dati okvirne podatke o počinitelju, vrsti kaznenog djela, rizicima za okolinu. Po mojim saznanjima, ministar pravosuđa najavio je zakonske izmjene kojima će se uvesti dodatni kontrolni mehanizmi kod upućivanja osobe na rad za opće dobro.

Lani 43 kazne zatvora zamijenjene radom za opće dobro

Ima li Vaš Ured podatak koliko je osuđenih pedofila upućeno na rad za opće dobro i u koje institucije?

– Takve podatke objavljujemo u našem godišnjem Izvješću. Prema podacima Uprave za zatvorski sustav i probaciju za 2021. u 43 slučaja je počiniteljima seksualnih delikata na štetu djece kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro: devet za bludne radnje, 12 za spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od 15 godina, 14 za iskorištavanje djece za pornografiju, tri za upoznavanje djece s pornografijom, dva za spolno uznemiravanje i jedan na zadovoljavanje pohote pred djetetom te dva slučaja za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Na popisu pravnih osoba u koje su počinitelji spolnih delikata upućeni na izvršavanje rada za opće dobro (koji smo dobili od Uprave za zatvorski sustav i probaciju) nalazi se 30 ustanova i udruga. U kontaktu smo s Upravom, imali smo i nekoliko sastanaka, jer smo bili upućeni da ima još nekih situacija gdje se rad za opće dobro izvršavao u udrugama čija je osnovna djelatnost okrenuta djeci. Zasigurno znamo da su lani bila dva takva slučaja.

U svom Izvješću za 2021. jasno ste napisali da država nije postigla dostatnu razinu zaštite djece od seksualnog nasilja, da su lani prijavljena 804 kaznena djela spolne naravi na štetu djece, što je 231 više u odnosu na 2020. Čitaju li nadležni vaša izvješća, jesu li zatražili suradnju na rješavanju tog problema?

– Nadam se da su pročitali, mi svake godine u Izvješću ukazujemo na probleme koje uočimo u sustavu zaštite djece, pa i u sustavu zaštite djece od seksualnog nasilja. O našem Izvješću raspravljaju Vlada i Sabor, ali pomaci su spori i nedostatni. No, moram istaknuti učinkovitu suradnju s Ministarstvom pravosuđa. Naši prijedlozi o zaštiti djece od seksualnog nasilja kroz izmjene Kaznenog zakona su djelomično prihvaćeni što je dovelo do pooštravanja kazni, no još ima prostora za unaprjeđenje. U tijeku je i realizacija naše inicijative da se posebnim zakonom zaštite djeca od nasilja, no bez snažne volje onih koji provode propise, teško se mogu očekivati pomaci.

Predlagali smo trajno čuvanje podataka o pedofilima

Što je ključan problem u zaštiti djece od seksualnog nasilja – predugi sudski postupci, blage kazne, kratko čuvanje podataka u kaznenoj evidenciji ili brzi nastup rehabilitacije? Koliko se čuvaju podaci da je netko osuđen kao pedofil?

– Sve navedeno su ključni problemi ovoga područja. Za počinitelja seksualnog nasilja kojemu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, podaci se čuvaju šest godina, nakon proteka tog roka više nema ograničavanja njegovih prava i postoji opasnost da on može biti zaposlen u dječjem vrtiću, školi. U nekim europskim državama se takvi podaci trajno čuvaju

Jeste li Vi predlagali da tako nešto bude i u Hrvatskoj?

– Da, osim zabrane izricanja rada za opće dobro počiniteljima seksualnih delikata nad djecom, predlagali smo i da se trajno čuvaju podaci o počiniteljima takvih kaznenih djela na štetu djece, što nije prošlo.

Na sastanku s ministrom ponovili ste da treba donijeti poseban zakon kojim bi se na jedinstveni način propisali uvjeti za rad s djecom, uz obveznu provjeru svih osoba koje u radu dolaze u kontakt s djecom. Kako je ministar na to reagirao, hoće li biti pomaka?

– Ministarstvo je podržalo tu inicijativu. Obrazložili smo kako bi se time otklonile postojeće pravne praznine, odnosno izbjegla mogućnost da se ponovi nedavni slučaj. Predložili smo i osnivanje tzv. „kuća za djecu“po uzoru na skandinavski model. Bilo bi to mjesto na kojemu bi se djetetu, žrtvi seksualnog nasilja, pružila pomoć i podrška različitih stručnjaka i ono što je posebno važno – dijete se ne bi ispitivalo više puta i retraumatiziralo. Prije ljeta i Slovenija je osnovala takvu kuću.

Kod nas se samo povremeno govori i o seksualnom uznemiravanju djece, o neprimjerenim „dodirima“, porukama koje djeci najčešće šalju osobe kojima vjeruju. Kako bi poseban zakon, koji spominjete, uredio pravila za osobu koja, primjerice, želi biti trener nekog dječjeg kluba?

– Osim provjere prethodne osuđivanosti, odnosno prošlosti, ono što je bitno i za što se zauzimamo je licenciranje profesija u sustavima u kojima se nalazi veći broj djece – vrtićima, školama, domovima za djecu. Puno osoba kroz sustav sporta dolazi u kontakt s djecom i mislimo da bi one, osim što bi trebale biti provjerene, trebale biti i licencirane za svoj rad. Licencirala bi ih nadležna ministarstva, odnosno tijela u čijem je djelokrugu njihov rad. No, kad se radi o seksualnom uznemiravanju djece, posebno me zabrinjava što se preko toga olako prelazi, što se takvo ponašanje rijetko sankcionira i daje prednost interesima odraslih, a zanemaruje pravo djece.

Školski bi obrok trebao biti standard

Počela je škola, s njom i pitanje prehrane, neke je osnovne škole nemaju, druge od roditelja traže bjanko zadužnicu. To bi trebao plaćati prehranu?

– Svaki učenik osnovne škole trebao bi imati pravo na obrok, to bi trebao postati standard. Imamo najave resornog ministra da će to u određenom periodu biti realizirano. Za sada je financiranje prehrane prepušteno osnivačima škola, no mislim da bi se u to trebala uključiti i država. Važno je sustavno rješavanje školske prehrane za svu djecu. Osiguranje naplate prehrane putem zadužnica nije primjereno, no najgore je kad se djeci uskraćuje školski obrok jer roditelji nisu platili.

Vjerujete li najavi ministra Radovana Fuchsa da se unatoč energetskim neprilikama djeca ove zime neće smrzavati u školama?

– Nadam se da nikome neće pasti na pamet da se štedi na djeci na takav način.

Dvije županije – Primorsko-goranska i Krapinsko-zagorska i Grad Zagreb, u kojima su na vlasti SDP i Možemo, uvele su predmet “Škola i zajednica” (ŠiZ), predmet bez ocjena i udžbenika. Iako njegovi priređivači ističu njegovu višestruku korist, ima li taj predmet, ipak, više politički, a manje obrazovni predznak?

– Za sada to ne mogu procijeniti, važno je pratiti kako će taj predmet prihvatiti učenici.