Građanski nogometni klub Dinamo u protekle dvije godine ušao je u više poslovnih i financijskih aranžmana koji ukazuju na to da izravno ili neizravno financira Gorana Hajdukovića zvanog Čupko, nekadašnjeg vođu navijačke grupe Bad Blue Boys. Taj čovjek je u proteklom periodu bio izravno svrstan na stranu Zdravka Mamića i bivao proglašen dijelom njegovih „plaćenika“, a postoje i informacije da je riječ o višestruko osuđenom kriminalcu u čijem se dosjeu nalaze nasilje, premlaćivanja, pucnjave i krijumčarenje više od 170 kilograma droge. Hajduković je dobro poznato lice zagrebačke krim scene, trenutno je na odsluženju sedmogodišnje kazne zatvora, a u navijačkim krugovima već godinama je poznat kao jedan od sudionika napada na Bad Blue Boyse koji nisu na Mamićevoj i klupskoj platnoj listi te nastoje dokinuti njegovu vladavinu obilježenu kriminalom, korupcijom i namještanjem. Iz dijela dokumenata koje Nacional posjeduje vidljiva je veza GNK Dinama prema Hajdukoviću i njemu bliskim osobama, ali se mogu iščitati i sumnje u radnje kojima je sam klub ponovno oštećen, ovoga puta „tek“ za stotine tisuća kuna.

Jedan od primjera je nabava 30 tisuća komada Dinamovih šalova, izrađenih uoči utakmice protiv FC Viktorije iz Plzena u veljači 2019. godine: premda je klub imao ponudu tvrtke koja bi ih isporučila za ukupno 722.250 kuna, odabrao je drugu tvrtku kojoj je za isti posao platio 843.750 kuna. Kao dvojbene poslovne poteze izvodi Nacionala navode i neobičnu nabavu klupskih majica, od privatne tvrtke registrirane za proizvodnju filmova, videofilmova i televizijskog programa, na što je u dva navrata potrošeno ukupno više od 150 tisuća kuna. U oba slučaja postoji barem neizravna poveznica s Hajdukovićem: tvrtku koja je izrađivala šalove vodi osoba čije se ime nalazilo na putovnici koju je koristio u višegodišnjem bijegu pred policijom, a drugoj je vlasnica redateljica u čijem je filmu glumio.

Ovog kriminalca se do odlaska u zatvor često moglo vidjeti na Maksimiru jer je udruga kojoj je on predsjednik, Šakački klub Dinamo Zagreb, jedini korisnik prostorija pod sjevernom tribinom stadiona – koje su u ostalom dijelu prazne. Sugovornici Nacionala vrlo upućeni u situaciju u Dinamu i oko njega tvrde da se tu doista radi tek o vrhu ledenog brijega jer je Goran Hajduković Čupko navezan na klub na više načina koje je teško dokučiti jer je dokumentacija pažljivo skrivena.

„On je u proteklim godinama osnivao paralelne navijačke udruge lojalne Mamiću i klupskom vodstvu, izazivao sukobe zaštićen Dinamovom policijskom i parapolicijskom mrežom, sudjelovao u brojnim napadima i ustrojavao mlade plaćenike koji su obične navijače napadali sjekirama. Nema sumnje da je on produžena ruka klupske vrhuške“, rekao je jedan Nacionalov sugovornik.

Jedan od primjera takvog Hajdukovićeva angažmana jest pucnjava u zagrebačkoj Dubravi 2014. godine, koja je u medijima još tada prepoznata kao „sukob mamićevaca i antimamićevaca“ i u kojoj je više osoba ozlijeđeno. Pucali su „navijači“ bliski vodstvu kluba, a formalno vodstvo BBB-a tada se i javno oglasilo.

„Nakon što je sinoć u pomno smišljenoj akciji plaćenika direktno povezanih sa Zdravkom Mamićem, iz vatrenog oružja pokušano ubojstvo dvojice pripadnika navijačke skupine Bad Blue Boys, što je bila direktna posljedica neuspješne sačekuše u kojoj je trebao biti ubijen jedan od najistaknutijih ljudi naše grupe, više ne možemo šutjeti. Ne treba biti Sherlock Holmes da bi se shvatilo kako je nalogodavac sinoćnjeg pokušaja ubojstva nekoliko pripadnika naše skupine Zdravko Mamić“, stajalo je u njihovu priopćenju.

GNK Dinamo ustvrdio je da s događajem nije imao nikakve veze i da je „šokiran količinom besmislica“. Policija je tada tragala za 28-godišnjim Markom Tunjićem, Hajdukovićevim bliskim suradnikom, no slučaj nije formalno razriješen jer su obje strane ispoštovale navijački kodeks po kojemu „nema drukanja“. Ipak, u godinama koje su uslijedile dogodio se niz sličnih obračuna u kojima su „mamićevci“ često imali vidljivo jača sredstva i blaži represivni tretman. Čak se tvrdi da su oni sugerirali imena navijača čije je dosjee Zdravko Mamić pribavio preko sebi odanih osoba unutar policijskih struktura, da bi potom šokirao javnost kada je njima mahao u HRT-ovoj emisiji „Nedjeljom u 2“.

Informacije o dvojbenoj nabavi skupljih Dinamovih šalova vrijednih 843.750 kuna potvrđuju ponude dviju tvrtki, koje Nacional ima u posjedu. Jeftiniju je poslala tvrtka Rost šport, no posao je dobila Natura gama. Odgovorna osoba ondje jest Matko Štambuk, što je ime koje se nalazilo na putovnici koju je kod sebe imao Goran Hajduković Čupko kada je 2008. godine uhapšen na njemačko-austrijskoj granici prilikom pokušaja ulaska u zemlju tijekom Europskog prvenstva u nogometu. Austrijska policija vratila ga je u Njemačku, no potom su nastali problemi jer se njegov identitet nije mogao utvrditi – naime, jagodice prstiju bile su mu spaljene. Tek naknadno otkrivena su pisma koja su proslijeđena Interpolu i dokazala da je riječ o kriminalcu kojeg Hrvatska tereti za pokušaje ubojstva iz 2001. i 2005. godine te traži već godinama, pa je dva mjeseca poslije izručen Hrvatskoj.

Nacional također posjeduje dva računa koja pokazuju da je GNK Dinamo od privatne tvrtke Četiri film d.o.o., registrirane za proizvodnju filmova, videofilmova i televizijskog programa, u dva navrata nabavio majice, kape, šalice i slične suvenire, premda klub ima registriranu i svoju tvrtku za suvenire. Vlasnica te tvrtke je Anita Juka, sestra redateljice Ivone Juke, a zajedno su snimile film i seriju „Ti me nosiš“ u kojoj je Goran Hajduković Čupko igrao glavnu mušku ulogu i neku umivenu verziju samoga sebe. Film i serija koncentrirani su oko djevojčice fascinirane likom i djelom Zdravka Mamića, čiji se citati često spominju. Ivona Juka komentirala je 2015. godine prigovore zbog angažmana nasilnika i kriminalca, i to u ulozi koja bi se mogla protumačiti i kao poliranje njegova imidža, pa je kazala da se radilo o dobroj odluci.

„On je moj izbor i to izbor za koji su me svi uvjeravali da nije dobar, dakle da nisam vjerovala da on to može, ne bih ga ni odabrala. Izvrsno je napravio ulogu i stranci ne vjeruju da je naturščik, svi koji su gledali film, a naravno, ne poznaju našu glumačku scenu, bili su uvjereni da je profesionalni glumac. U film je unio autentičnost, a svoju ulogu je napravio sa zadivljujućom koncentracijom i prisutnošću“, kazala je Ivona Juka.

O Dinamovim vezama sa spomenutim tvrtkama i razlozima njihova angažmana, kao i potpisnicima tih ugovora te razlogu što Hajdukovićev šakački klub koristi prostorije na Maksimiru, odnosno radi li se o primjerenom potezu, Nacional je uputio detaljan upit u zagrebački klub. „Za tvrtke/dobavljače za koje pitate, ističemo da je riječ o dvama od nekoliko stotina dobavljača s kojima posluje GNK Dinamo. Konkretne poslovne odnose ne možemo javno komentirati, osim što ističemo da uz svaki poslovni odnos postoji prateća dokumentacija, kao i da su odluke o poslovnim suradnjama donesene na temelju internih klupskih akata i pozitivnih pravnih propisa. Znanja radi ističemo da se Dinamo trade d.o.o. (koju nazivate tvrtkom za suvenire) ne bavi proizvodnjom suvenira niti tiskom na suvenire, već za navedene usluge GNK Dinamo koristi druge dobavljače“, stoji u odgovoru Dinama.

„Što se tiče vašeg upita o korištenju prostora unutar sjeverne tribine od strane Šakačkog kluba Dinamo Zagreb, možemo potvrditi da s navedenim klubom, koji ima preko stotinu aktivnih članova sa zapaženim sportskim rezultatima, imamo zaključen Sporazum o sportskoj suradnji. Dakle, osnova za korištenje navedenog prostora nije ni zakup ni najam. Riječ je o prostoru veličine 300 m2 na prvom katu, u kojem je ŠK Dinamo uredio boksačku dvoranu i prateće prostorije za boksačke treninge te iste i održava.

U odnosu na dio pitanja vezano uz osobe ovlaštene za zastupanje, od glavnog trenera ŠK Dinamo upoznati smo s činjenicom da su poduzeli adekvatne postupke za promjenu osoba ovlaštenih za zastupanje, dok nemamo nikakvih drugih saznanja o ‘osuđujućim presudama’ na koje se referirate u svom upitu“, stav je Dinama o Hajdukovićevu klubu podno tribine vlastitog stadiona.

Sam Šakački klub je, inače, prije tri godine bio na meti napada maskiranih huligana te je potpuno demoliran, navodno u znak odmazde zbog napada na Bad Blue Boyse i krađu njihovih transparenata, za koje je tražena otkupnina.

Goran Hajduković Čupko, nekoć navodno uzoran student arhitekture, koncem devedesetih i početkom dvijetisućitih u sklopu smjene generacija nametnuo se na zagrebačkoj navijačkoj sceni. Deklarirani neonacist, jedan od ključnih pripadnika pokreta skinheada, u javnosti je postao poznat kada je 2001. godine bio osumnjičen da je u Dubravi nožem izbo dvojicu Hajdukovih navijača koji su slavili osvojenu titulu splitskog kluba. Pobjegao je u inozemstvo pa se vratio, da bi već godinu kasnije na Zagrebačkom velesajmu teško premlatio jednog muškarca. U svibnju 2005. godine pokušao je ubiti redara ispred zagrebačke diskoteke Sokol na Mažuranićevu trgu, kada je u njega ispalio tri hica, pa je ponovno pobjegao u inozemstvo. Osuđen je, no ostalo je nejasno je li odslužio dvogodišnju kaznu zatvora. Iz bijega se prisilno vratio u Hrvatsku 2008. godine, sa spaljenim jagodicama i putovnicom na ime Matka Štambuka; navodno je u međuvremenu boravio u Španjolskoj i Nizozemskoj.

Potom biva nepravomoćno osuđen za pucnjavu u Sokolu, zatim ozlijeđen u navijačkom obračunu Torcide i BBB-a u Brinju, a 2010. godine u kafiću Krivi put u Zagrebu, pijan i odjeven u jaknu s kukastim križem, napao je dvojicu zaštitara i prijetio im. Kada su ga izbacili iz kluba, potegnuo je pištolj koji je u naguravanju slučajno opalio i pukom srećom nije nikoga ozlijedio. Ponovno je vrlo kratko završio u zatvoru. Otprilike u to doba s partnerom je otvorio klub Svijet stripa Confetti (i kraticom SS), koji propada, a na svoje ime osnovao je i dvije tvrtke naziva Nejednako i Ništa s ničim. Obje su također propale.

U sukobu navijača i Zdravka Mamića tada se otvoreno svrstao na Mamićevu stranu i u njegovu službu, osnovao je paralelne udruge i bio blizak upravi kluba, odrađujući za nju različite „ulične“ poslove i neuspješno rušeći proglašeni prosvjedni bojkot utakmica Dinama. Sudjelovao je u različitim napadima i premlaćivanjima te spomenutoj krađi transparenata, koju je objasnio time da „želi isprovocirati militantnu skupinu navijača koja se protivi sadašnjoj upravi Dinama i vidjeti dokle su spremni ići da zabrane drugo mišljenje“.

„Dosta mi je te boljševičke manjine iz Draškovićeve. Za njih je demokracija dopuštena jedino kad njima ide u prilog. Ako imaš drukčije mišljenje, automatski si plaćenik“, kazao je 2011. godine za Večernji list. Konačno, u travnju 2019. godine pada u velikom stilu: policija kod Karlovca zaustavlja kamion u kojemu se vozi s jednim od vođa beogradskih Delija Draganom Pavlovićem i kod njih pronalazi dva pištolja s 53 metka, a potom i 170 kilograma marihuane pakirane u poliesterske vreće i pakete građevinskog stiropora. Brani se da je bio samo kurir i da je pristao prevesti drogu od Zagreba do Splita za 7,5 tisuća eura. Naručitelje nije htio otkriti „zbog sigurnosti svoje djece“ (ima ih sedmero s pet žena, op. a.), dok je za vođu Delija Pavlovića kazao da nije znao što se u kamionu vozi, nego je s njim putovao „radi društva“. Nepravomoćno je osuđen na sedam godina zatvora i trenutno iza rešetaka čeka pravomoćnost presude.

Tamo bi se ovoga puta trebao zadržati nešto dulje, usprkos logističkoj i financijskoj pomoći koju od Mamića prima cijelo jedno desetljeće.