Objavljeno u Nacionalu br. 484, 2005-02-22

Iako u Hrvatskoj već godinama djeluje razgranata kriminalna mreža liječnika, odvjetnika i kriminalaca koja na temelju lažne liječničke dokumentacije od domaćih osiguravatelja izvlači ogroman novac, u posljednjih nekoliko godina ni jedan takav slučaj nije završio na sudu

Većina osiguravajućih društava koja posluju u Hrvatskoj još su prije nekoliko godina uočila vrlo sumnjiv uzlazni trend odštetnih zahtjeva zbog trzajnih ozljeda vrata zadobivenih u navodnim prometnim nezgodama. Prema podacima koje je Nacional proteklih dana dobio od nekoliko osiguravajućih društava, brojka od petnaestak tisuća takvih odštetnih zahtjeva samo u Zagrebu zvuči gotovo nevjerojatno. Od 2001. neke od većih osiguravajućih kuća počele su provjeravati odštetnu dokumentaciju i tada se počela otkrivati kriminalna mreža lažnih podnositelja odštetnih zahtjeva. Prije nego što bi Euroherc pristao isplatiti odštetu, dokumentaciju podnositelja zahtjeva, koja uključuje rendgenske snimke i liječničke nalaze, upućivali su bolnicama u kojima je navodni pacijent bio liječen, te bi tražili utvrđivanje vjerodostojnosti takve dokumentacije. Rezultati provjere bili su iznenađujući: u 99 posto slučajeva ustanovilo bi se da je riječ o lažnoj liječničkoj dokumentaciji. U većini slučajeva bolnice bi pismenim putem obavijestile osiguravajuće društvo da određeni pacijent nikad nije bio liječen u toj ustanovi, da ne postoje podaci o njegovu liječenju, da liječnik koji je potpisao određeni nalaz uopće nije zaposlen u toj bolnici ili da ? uopće ne postoji. Kako ističe Nacionalov izvor, osiguravajuća kuća Euroherc od 2001. je počela provjeravati gotovo svaki sumnjiviji odštetni zahtjev, a u suradnji na otkrivanju takvih slučajeva iskazala se tek Klinička bolnica Merkur, odnosno njezin Zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju koji je tada vodio donedavni ministar zdravstva Andrija Hebrang. Nacional posjeduje nekoliko službenih dopisa u kojima je Hebrang, tada kao predstojnik Zavoda, izvještavao osiguravajuću kuću da je riječ o nevjerodostojnim dokumentima, što je poslužilo kao dokaz kojim se u sporu na Općinskom sudu dokazivala prijevara. Druge zagrebačke bolnice, poput KB-a Rebro i KB-a Dubrava, najčešće nisu bile sklone surađivati, ili bi to činile tek u iznimnim slučajevima. Ipak, na upit o medicinskoj dokumentaciji izvjesnog Renata Kovčalije iz ožujka 2001., iz Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb u Jadransko osiguranje pristigao je dopis u kojem piše: “Uvidom u medicinsku dokumentaciju ‘oštećenog’ Renata Kovčalije i našu arhivu obavještavamo vas da ne postoji arhivirana dokumentacija o pregledu pacijenta u našoj Hitnoj službi navedenog datuma, niti je navedena liječnička ekipa tog dana bila dežurna. EEG kao dijagnostička pretraga u našoj se ustanovi ne radi u poslijepodnevnim i večernjim satima, tako da informacija u dokumentaciji da je Renato Kovčalija pregledan u 23 sata nije vjerodostojna.” Nadalje dr. Sporiš iz KBC-a Zagreb objašnjava da je u nalazima Renata Kovčalije sporno mnoštvo drugih podataka, čime je ustanovljeno da je riječ o očito gruboj manipulaciji, falsifikatu liječničke dokumentacije, što je kažnjivo po čak dva članka Kaznenog zakona RH: članak 225. o zloporabi osiguranja propisuje kaznu zatvora do jedne godine za osobu koja lažno pokuša ishoditi novac od osiguravajuće kuće, a za krivotvorenje službenih isprava i dokumenata po članku 312. može se dobiti i zatvorska kazna od tri godine. Valja spomenuti da po članku 316. Kaznenog zakona u zatvor na godinu dana može otići i liječnik koji izda neistinitu liječničku svjedodžbu.

“Dok sam bio predstojnik Zavoda u bolnici Merkur, često sam od osiguravajućih kuća primao upite o vjerodostojnosti medicinske dokumentacije. Svaki sam slučaj pomno ispitao i našao sam mnogo nalaza koji nisu odgovarali istini. Uvijek bih pozvao k sebi liječnika čiji je potpis ili pečat bio na spornom nalazu, no najčešće bi se otkrilo da su ti nalazi posve falsificirani, ili bi liječnik dokazao da potpis na spornom nalazu ne odgovara njegovu potpisu. Za vrijeme mog mandata nijedan takav problem nije službeno došao u moje ministarstvo, tako da se ovdje nitko ne bavi takvim slučajevima”, kazao je za Nacional Hebrang.

Sadašnji ravnatelj Kliničke bolnice Merkur Željko Vidas također je komentirao slučajeve lažnih odštetnih zahtjeva: “Uobičajeno je da nam često pristižu sudski upiti o liječničkim nalazima, i mi uvijek odgovaramo na njih. Evidentirali smo neke zloporabe liječničkih pečata, a što se tiče evidencije izvršenih pretraga, zakonski smo dužni čuvati svu medicinsku dokumentaciju deset godina, sve imamo u kompjutorskoj bazi, tako da se vrlo lako može ustanoviti je li određeni nalaz vjerodostojan ili nije.”

Nagađa se da u Croatia osiguranju postoje osobe koje u sprezi s kriminalnim skupinama odobravaju sumnjive zahtjeve Devedeset devet posto odštetnih zahtjeva zbog ozljeda u prometnim nesrećama, koje svake godine deseci tisuća hrvatskih građana prijavljuju osiguravajućim kućama, lažno je

U cijeloj priči najzanimljivija je činjenica da do danas nitko iz državnih službi, Državnog odvjetništva ili policije nikad nije reagirao na kriminalne aktivnosti oko odštetnih zahtjeva, pa ne začuđuje što je kriminalna skupina često bila toliko hrabra da je u nekoliko navrata krivotvorila čak i podatke Doma zdravlja MUP-a. Tako je, primjerice, u travnju 2001. ondašnji ravnatelj te ustanove Božidar Grgić dopisom izvijestio Euroherc osiguranje da izvjesni “dr. Neven Šikić” uopće ne radi u toj ustanovi, te da je dokumentacija za neke pacijente očito falsificirana i nevjerodostojna. Osiguravajuća društva već dulje vrijeme pomno kontroliraju sve slučajeve mogućih lažnih odštetnih zahtjeva, pa čak i onih u kojima je navodnom oštećeniku isplaćena odšteta, jer tada osiguravajuće društvo može od bolnice potraživati cjelokupan isplaćeni iznos zbog nevjerodostojne dokumentacije. Slična je situacija i s HZZO-om koji od osiguravatelja pokušava naplatiti liječenje takvih lažnih pacijenata, a kad u tome zbog dokazane nevjerodostojnosti ne uspije, teret troškova pada na HZZO. Većina osiguravajućih društava svjesna je ovakvih kriminalnih pokušaja s lažnim odštetnim zahtjevima, pa se protiv toga već godinama brane. Kako je saznao Nacional, u tome jedino zaostaje Croatia osiguranje: nagađa se da u državnoj osiguravateljskoj tvrtki postoje određene osobe koje u sprezi s kriminalnim skupinama odobravaju sumnjive zahtjeve i tako oštećuju svoju tvrtku, ali i cjelokupan državni proračun. Premda je na sudovima u mnogim slučajevima dokazano da su na tisuće građana predale lažne odštetne zahtjeve, zanimljivo je da nema podataka da je neki sudac po službenoj dužnosti podigao kaznenu prijavu protiv počinitelja ili upozorio policijske službenike na takva kršenja zakona. Kako ističe Nacionalov izvor iz jedne osiguravajuće tvrtke, zanimljivo je i da se u većini slučajeva lažnih odštetnih zahtjeva pojavljuje desetak zagrebačkih odvjetnika poput Mladena Dragičevića, Alena Blagajca, Krešimira Vlajčevića, Blaženke Musulin, Jerka Bakule, Anđelka Jureška i drugih, pa su u osiguravajućim tvrtkama već odavna počeli provjeravati gotovo svaki odštetni zahtjev u kojima se kao zastupnici tužitelja pojavljuju baš ti odvjetnici.

Ohrabrena neaktivnošću Državnog odvjetništva i policije, kriminalna skupina krivotvori i podatke Doma zdravlja MUP-a

“Optužbe osiguravajućih kuća na moj i račun drugih kolega su smiješne, jer mi zastupamo klijente s dokumentacijom koju oni donesu i prilože. Otkud bismo mogli znati je li riječ o lažnoj dokumentaciji ili ne? Ne čudim se informaciji koju ste čuli u osiguravajućim kućama ? oni su vam naveli desetak ‘neprijatelja’, odvjetnika s kojima imaju najviše sporova. Kad se već toliko žale na lažne odštetne zahtjeve, zanimljivo je da sve te osiguravajuće kuće svake godine bilježe sve veće prihode, a na tržištu osiguranja među njima vlada prava jagma za osiguranjima od auto-odgovornosti. Drugim riječima, osiguravajuće kuće kao da govore nešto posve nelogično: Stalno nas pljačkaju, ali svake godine imamo sve veće prihode”, kazao je Nacionalovu novinaru zagrebački odvjetnik Mladen Dragičević.

Da je riječ o dobro uhodanom poslu pokazuje i činjenica da su se u Hrvatskoj pojavile tvrtke “specijalizirane” za “pomoć u obradi šteta”. Tako se često događa da građani samo nekoliko dana nakon lakše prometne nesreće na kućnu adresu dobiju letak u kojem im neka od takvih tvrtki nudi “pomoć u obradi šteta te procjeni rizika i šteta”, te navodi svoje usluge: “obavljamo stručni pregled liječničke dokumentacije, a naš liječnik cenzor može uputiti na odgovarajuće kliničke pretrage radi bolje argumentacije odštetnog zahtjeva”. Policijskim službenicima bilo bi zanimljivo otkriti i tko su osobe zaposlene u prometnoj policiji koje takvim tvrtkama, vjerojatno uz novčanu naknadu, odaju informacije o prometnim nezgodama i prosljeđuju imena i kućne adrese sudionika tih nezgoda. Nacionalovi sugovornici iz policijskih krugova priznaju da je moguće da neki policajci i službenici ilegalno distribuiraju osobne podatke sudionika prometnih nesreća, no ističu da su tijekom svake prometne nesreće na mjestu događaja i druge službe, poput Hitne pomoći ili službe za odvoz vozila, što znači da se informacije o unesrećenima mogu dobiti i od njih. U PU zagrebačkoj u protekle tri godine službeno su zabilježena samo tri slučaja kaznenih prijava, ali sve one odnose se na fingiranje prometnih nesreća radi naplate odšteta zbog materijalnih oštećenja na vozilima, a za slučajeve lažnih odštetnih zahtjeva zbog ozljede vratne kralježnice nije zabilježen ni jedan slučaj.

Otkako je u nekim državama, poput Španjolske, ukinuto pravo na odštetu, ili je limitirana mogućnost naknade na 200-300 eura, kao primjerice u Austriji i Njemačkoj, primijećen je snažan pad broja takvih odštetnih zahtjeva, ali i evidentiranih slučajeva trzajne ozljede vrata. U Hrvatskoj, međutim, ona je još uvijek visoko rangirana na ljestvici bolesti od koje nekim čudom počesto boluju mnogi. A novac od takvih lažnih odštetnih zahtjeva indirektno se ipak izvlači od hrvatskih poreznih obveznika.

Posrednici u osiguranju

U tvrtki Distrireks, jednoj od 14 hrvatskih tvrtki registriranih za posredovanje u osiguranju, direktorica Melita Đogić za Nacional je kazala: “Priče o lažiranim prometnim nesrećama i lažnim odštetnim zahtjevima uvijek postoje. Što se tiče naše tvrtke, mi živimo od posredovanja u osiguranju, a ne od naknada štete. Riječ je o apsolutno legalnom savjetodavnom poslu, a o ozbiljnosti i kontroli našeg rada valjda dovoljno govori činjenica da je za osnivanje posredničke tvrtke potrebna dozvola Ministarstva financija i Direkcije za nadzor osiguravajućih društava. Od naknada šteta najveću korist imaju odvjetnici koji zastupaju takve klijente, no u posljednjih godinu, dvije za trzajnu ozljedu vrata od osiguranja se može ishoditi tek nekoliko tisuća kuna, pa je valjda jasno da mi svoj poslovni ugled koji se teško stječe ne bismo željeli prokockati zbog vrlo niskog postotka od takve naplaćene odštete.”