Najbolji hrvatski igrač boccije Davor Komar plasirao se u polufinale kategorije BC4 na Paraolimpijskim igrama u Parizu osiguravši borbu za jedno od odličja.

Komar je u četvrtfinalnom ogledu pobijedio Tajlanđanina Pornchoka Larpyena sa 7-2 ostvarivši i četvrtu pobjedu na turniru nakon što je prve tri ostvario u skupini.

Komar, koji je aktualni europski prvak, je u prvom kolu pobijedio Slovaka Martina Streharsykog sa 10-1, potom i Španjolca Vasilea Agachea sa čak 18-0, da bi nastup u skupini zaključio slavljem protiv Kolumbijca Edilsona Chica Chicu u “tie-breaku”.

Larpyen je do sada osvojio tri paraolimpijske medalje – srebro u Tokiju, te dvije bronce u Rio de Janeiru. Međutim, protiv Komara nije imao izgleda.

“Sretan sam i ponosan. Već sam godinama među prvih 10 u svijetu i mislim da je bilo vrijeme za ovako nešto,” kazao je.

“Ispred mene su još dvije prilike, ne mislim ih propustiti. Zaslužujem medalju, puno je tu muke, rada i truda,” dodao je.

Protivnik na putu do finala bit će mu Britanac Stephen McGuire.

“Vrlo se dobro poznajemo, bit će zanimljivo. Sretan sam, veseo i zadovoljan,” kazao je 53-godišnji Puležan.

Komar je na posljednjim POI u Tokiju bio prvi hrvatski predstavnik u ovom sportu ispavši u natjecanju po skupinama.

“Teško je usporediti Tokio i Pariz. Bile su to moje prve paraolimpijske igre, sve je bilo zatvoreno. Ona tišina u praznim dvoranama, te maske, stalna testiranje. Ne može se usporediti s ovom dvoranom i predivnom publikom,” poručio je na kraju Komar.

Nažalost, Dora Bašić u kategoriji BC1 nije se uspjela plasirati u polufinale nakon što je izgubila od Japanke Hiromi Endo sa 0-7.

“Nisam zadovoljna, mogla sam puno bolje i više,” kazala je razočarana 39-godišnja Brođanka koja je na lani u Rio de Janeiru osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu.

Za nju su ovo bile prve paraolimpijske igre.

“Atmosfera je bila sjajna, drugačija od ostalih natjecanja, ali ostaje mi gorak okus nakon poraz. Treba proći neko vrijeme da sve ovo prođe,” dodala je.

Boccia je paraolimpijski sport, koji je osmišljen početkom 80-ih kao sport kojim se mogu baviti isključivo osobe s najtežim lokomotornim oštećenjima, koje se za kretanje koriste invalidskim kolicima.

Na početku je to bio sport isključivo za osobe s cerebralnom paralizom, no od početka ovog stoljeća otvoren je i za ostale vrste invaliditeta.

Po pravilima slična je boćanju, igra se na ravnom terenu (najčešće na parketu ili tarafleksu) veličine 12,5×6 metara, a u igri se upotrebljavaju kožne loptice punjene plastičnim granulama, opsega između 262 i 278 milimetara i težine između 263 i 287 grama.

Jedan je od rijetkih paraolimpijskih sportova (i parasportova općenito) koji je ciljano osmišljen za osobe s invaliditetom.