Azerbajdžan je danas, prenijeli su svi svjetski mediji, pokrenuo “antiterorističke aktivnosti” u regiji Nagorno-Karabah, objavivši kako želi povratiti ustavni red i istjerati, kako navode iz Bakua, armenske snage iz ove regije.

Vijest je među prvima prenio Reuters navodeći kako bi ovaj potez mogao pokrenuti novi rat kavkaskih država.

Armenija i Azerbajdžan ranije su vodili dva rata oko Karabaha tijekom tri desetljeća otkako se raspao Sovjetski savez čije su bili članice.

Reuters, Politico i druge strane agencije objavile su kratak povijesni pregled sukoba.

Što je Nagorno-Karabah?

Nagorno-Karabah, koga Armenci nazivaju i Artsakh, planinska je regija na južnom kraju planinskog lanca Karabah, unutar države Azerbajdžan. Međunarodno je priznat kao dio ove države, no ogromna većina od 120 tisuća njegovih stanovnika su etnički Armenci. Oni imaju svoju vladu koja je bliska s Armenijom, ali je ni Erevan, ni bilo koja druga država ne priznaju.

Armenci, inače kršćani, pozivaju se na svoje jako dugo prisustvo u ovom području, odnosno na nekoliko stoljeća prije nove ere. Azerbajdžan, čiji su stanovnici većinom turkijski muslimani, također tvrdi kako ima duboke povijesne veze s regijom koja je tijekom duge povijesti bila na udaru Perzijanaca, Osmanlija, Rusa… Krvavi sukob ova dva naroda star je više od stoljeća.

Za vrijeme Sovjetskog saveza Nagorno-Karabah bio je autonomna regija unutar republike Azerbajdžana.

Photo: Aljazeera/YouTube/Screenshot

Prvi rat (1988-1994)

Kako se SSSR raspadao, tako je došlo do Prvog karabaškog rata (1988-1994) između Armenaca i susjednih Azerbajdžanaca. Blizu 30 tisuća ljudi je poginulo, a više od milijun ih je raseljeno.

Većinom je riječ o Azerbajdžancima koji su protjerani iz svojih domova, te je armenska strana na kraju preuzela kontrolu nad Nagorno-Karabahom i velikim dijelom sedam okolnih distrikta.

Potom 2020. godine još jedan 44-dnevni rat

Nakon povremenih okršaja tijekom desetljeća, 2020. je Azerbajdžan lansirao vojnu operaciju koja je na kraju postala Drugi karabaški rat i u kojem je brzo probio armensku obranu. Baku je ostvario veliku pobjedu za 44 dana, preuzevši nazad sedam distrikta i trećinu samog Nagorno-Karabaha.

Upotreba bespilotnih letjelica koje je kupio od Turske i Izraela, smatraju analitičari, bila je jedan od glavnih razloga azerbejdžanske pobjede. Najmanje 6.500 ljudi je u tom sukobu ubijeno.

Rusija, koja ima sporazum o obrani s Armenijom, ali i dobre odnose sa Azerbajdžanom, vodila je pregovore o prekidu vatre. Dogovor je podrazumijevao raspoređivanje 1.960 ruskih mirovnjaka da čuvaju ključnu vezu teritorija s Armenijom: put kroz Lachinski koridor koji armenske snage više nisu kontrolirale

Mirovni pregovori

Analitičari navode kako su brojne runde pregovora, kojima su posredovali Europska unija, Sjedinjene Američke Države i Rusija, približile dvije strane stalnom mirovnom sporazumu više nego ikada proteklih godina, ali ipak nije došlo do konačnog dogovora.

Najosjetljivije pitanje bilo je: kakav je status 120 tisuća etničkih Armenaca u Karabahu za koje je Armenija tražila poštivanje prava i sigurnost i to kroz jamstva. Premjer Nikol Pashinyan je kazao kako Armenija priznaje suverenitet i teritorijalni integritet Azerbejdžana, no iz Bakua navode kako nisu sigurni da je taj potez iskren i optužuju službeni Erevan da potpaljuje separatizam.

Blokade koridora i humanitarna kriza

U prosincu 2022. godine azerbejdžanski civili, koji su se predstavljali kao borci za zaštitu okoliša, počeli su s blokadom Lachinskog koridora, da bi potom u travnju 2023. Azerbajdžan uspostavio zvanične kontrolne točke uz objašnjenje da pokušava spriječiti šverc naoružanja. Tim potezom gotovo se prekinuo protok ljudi i dobara između Armenije i Nagorno-Karabaha.

Iz SAD-a su upozoravali na ‘rapidno pogoršanje humanitarne situacije’. Ovog tjedna Međunarodni Crveni križ je (ICRC) uspio istovremeno dostaviti pomoć i kroz Lachinski koridor i drugim putem koji povezuje Karabah s azerbejdžanskim gradom Agdamom.

Usprkos tomu, tenzije su ovog mjeseca žestoko porasle, s obostranim međusobnim optužbama za masovno okupljanje vojske. Armenija se glasno žalila kako je ruski rat u Ukrajini skrenuo pažnju Moskve s uloge, kako iz Kremlja inače navode, jamca sigurnosti na Južnom Kavkazu.

Azerbajdžan krenuo u vojno osvajanje Nagorno Karabaha. Ministarstvo: “Ne gađamo civile”