Najviša jadranska planina, Orjen, kojoj zbog vrhova u oblacima odlično pristaje metafora „jadranski Olimp“, nestala je iz hrvatske javnosti premda je gotovo cijelo dvadeseto stoljeće bila matična planina dubrovačkih planinara.

Zavičaj munja i gromova

Osim što je najveći, Orjen je prekriven brojnim izrazitim krškim oblicima, naseljen vrlo bogatim biljnim i životinjskim svijetom, te je područje s najviše oborina u Europi. Oborine utječu na osebujan razvoj reljefa, a prate ih brojne munje i gromovi, uz koje je slavenska mitološka tradicija vezala svog glavnog boga Peruna.

Većinom je smješten u Crnoj Gori, sjevero-zapadno od Kotorskog zaljeva, manjim sjevernim dijelom prelazi u Bosnu i Hercegovinu te rubno dodiruje Hrvatsku u Konavlima.

Hodanje za reportažu počelo je u selu Vrbanj, na oko 1000 metara nadmorske visine, a do ondje smo došli autom. Nastavili smo na istok dobro označenom planinarskom stazom koja više puta presijeca makadamsku cestu, najprije kroz bukovu šumu, a potom kroz mrtva debla endemske munike, koja je iza sebe ostavio katastrofalni požar iz 2008.

Cesta vodi u središte planine, na Orjensko sedlo (1600 mnv), a potom se spušta prema Risnu na istoku u Kotorskom zaljevu. Gradila ju je Austro-ugarska i završila pred Prvi svjetski rat. Na nekim mjestima su se zarušili njezini potporni zidovi, ali sve u svemu, i danas djeluje kao umjetničko djelo.

Realna visina 3122 metra

Planinski masiv ima promjer oko 20 kilometara i površinu oko 400 četvornih kilometara. Geomorfolog Dinarskog krša Andrej Mihevc napominje da o njegovoj veličini treba prosuđivati tako da se uzme u obzir ne samo razlika s najvišeg vrha do površine mora, nego do morskog dna. A vertikala s visine Velikog kabla do najdubljeg dijela Južnojadranske kotline, koja se nalazi podno Orjena, iznosi 3122 metra!

Uz Veliki kabao je još pet vrhova viših od 1800 metara. S njih se zvjezdasto na sve strane spuštaju doline nastale radom ledenjaka, koji su zbog oledbe koja je na Orjenu bila snažnija i dulje trajala, bili posebno izraženi. Istraživanja kažu da su morene u Reovcima, impresivnoj dolini od najvišeg vrha prema istoku, stare do 17 tisuća godina. Morene su zaustavljene rijeke kamena i gline koje su ledenjaci sobom snosili dolje i ostavili na ne nekom mjestu jer su se otopili.

Mnoštvo krških pojava najbolje predstavlja amfiteatar u stijenama vrha Subre na južnoj strani planine. Okružen je 300 metara visokim stijenama, koje su raskinute u “Zmajevo ždrijelo”, u kojima je prirodni mosti brojne duboke škrape. Na sjever i istok Orjen se spušta u mala polja: Dragaljsko, Grahovsko i Nudolsko polje, a na istok dalje šire se Krivošijski krš i Katunski krš, koje su stručnjaci opisivali s posebnim divljenjem.

Botanički vrt na otvorenom

Na istočnom rubu Orjena, u selu Crkvice, meteorološka postaja prosječno godišnje izmjeri pet tisuća milimetara oborina, što je najviše u Europi. Apsolutni maksimum zabilježen je 1937. – 8063 milimetara oborina. Ima ih u svim mjesecima, ali u ljetnim padne samo 10 posto godišnje količine. Snijeg se zna zadržati po dva mjeseca. Očekivalo bi se da na krškoj planini s toliko oborina ima mnoštvo jama, no izvori navode samo devet njih dubine od oko 100 do 662 metra, koliko iznosi jama Kozi dira (Kozja jama).

Orjen ima bogat biljni i životinjski svijet, ali on nije posve istražen. Na njemu je, prema nekim popisima, 38 nacionalno zaštićenih biljnih vrsta. Postoji veliki broj endema i uskih endema, a među onima s ponajvećim stupnjem endemizma je Horvatov vrisak, kratkozupčasta kadulja, orjenska hudika, orjenska perunika, jedna krčagovina čije se narodno ime spominje samo u knjizi sarajevskog botaničara Čedemila Šilića (1937-2010), koji je tijekom osamdesetih opisao na Orjenu nove vrste, zatim modro lasinje, medvjeđa ljeska, planinski javor i slične.

Botaničari ističu da su se neke od njih opstale tako što su se izborile za ta siromašna staništa Orjena ili šireg područja, a njihovoj konkurenciji to nije uspjelo. Najviše se u prostoru planine ističe crnogorična šuma endemske munike. Područje je označeno kao Emerald mreža, koje bi u perspektivi mogla postati mreža Natura 2000.

Život u oblacima

Očito su svi ozbiljno shvatili nepovoljnu vremensku prognozu, jer se te nedjelje na Orjenu moglo sresti samo Željka Starčevića, planinara iz Herceg-Novog i stručnog djelatnika Parka prirode Orjen.

Malo smo se pri susretu odmjeravali u dvorištu kuće na Orjenskom sedlu, a potom smo komentirali oblake koji su svakog časa mijenjali reljef i zastirali vrh, sat hoda udaljen od nas.

Put do vrha bio je doslovce život u oblacima. Hodao sam kroza nje. Promicali su po borovoj podlozi udaljenoj svega nekoliko metara. Povremeno bi se razbili i kroz njih bi se ukazala dolina. Tek što sam stigao do stupića koji označava vrh, jedna krupna kapljica označila je početak kiše. Srećom bez vjetra. Raširio sam kišobran, sračunato odabran s drvenom konstrukcijom, i krenuo sasvim polako natrag.

Grmljavina se približila s juga planine na susjedni vrh, Vučji zub, kao i bljeskovi munja. Bez najave, snažan tresak zaglušio zrak,a istodobno bljesak je ne samo Veliki kabao, nego i unutrašnjost moje usne šupljine. To je naš Olimp, eto dokaza Peruna gromovnika. Odlično označena staza uvelike je olakšala silazak.

Jeste li se sreli s munjama?, upitao je Starčević nakon što sam se sretno spustio s vrha i zavukao u unutrašnjost planinarske kuće na Orjenskom sedlu. Niste jedini. Brojni putopisci zabilježili su kako su s vrha bježali pred munjama, kazao je pripremajući mi čaj.

Počeci planinarstva

Doista, o tome govori i pomorski kapetan sa Sušaka, Gjuro Pany, zaslužan za razvoj dubrovačkog planinarstva na Orjenu. Opisao je oduševljenje koje je na nj ostavio opis uspona nekog „franjevca iz Trebinja“, koji je „završio zbog grmljavine na Lokvi“. Bilo je to početkom 20. stoljeća, pa je Panyiju trebalo do 1918. da uskladi svoje obaveze kapetana i nađe “tri druga” koja bi su pratila.

Krenuli su ujutro u 3 sata iz Risna, preko Crkvica; u podne su bili vrhu, pa se preko Kruševica i Zelenike vratili na brod u 23 sata. Išli su znatnim dijelom na skijama i prešli 70 km!

Taj je zanos doveo do osnivanja Planinarskog društva Orjen u Dubrovniku, koje je ove godine proslavilo 90 godina postojanja pod nazivom HPD Dubrovnik. Iste godine planinari su kupili karaulu na mjestu kuće u kojoj, nadograđivanoj i prepravljanoj, evo pijemo čaj. Deset godina potom Društvo je kupilo napuštenu žandarmerijsku stanicu dolje niže na Vrbanju i preuredili je u planinarski dom.

Povratak Orjenu

Ta je planina tijekom 20. stoljeća odnjegovala generacije dubrovačkih planinara i bila matično područje njihovom planinarskom društvu, a ono svojim aktivnostima ostavilo vrijedne baštinu. Primjerice, prvo skijanje u povijesti Dalmacije organizirali su ovdje.

Časopis Hrvatski planinar bilježi da je prvo organizirano skijanje održano 24.1.1930. na Orjenu kod Lokve. Pve godine ih je bilo troje, a godinu potom ono će biti znatno masovnije, dok su ispod njih bili oblaci s kišom. Svake godine planinari su organizirali na Vrbanju zimovanje za dubrovačku djecu.

Zbog napada na Hrvatsku 1991., državna granica je dugo vremena bila doslovce zatvorena, a Orjen udaljen i uvelike zaboravljen u hrvatskoj javnosti.

Jedan od trojice muškaraca koje smo zatekli dok smo fotografirali selo Kruševice sa serpentina iznad njega, kad je čuo otkud smo, prišao je i rekao: „Nikad se nećemo moći izvinuti koliko smo se osramotili 1991.“

Općina Herceg Novi u veljači 2003. je predala planinarski dom na Vrbanju HPD Dubrovniku i on je od tada ponovo vlasništvo dubrovačkih planinara.

Plusevi i minusi zaštite

Popularizacija Orjena rezultirala je 1965. idejom da se planina zaštiti visokom kategorijom nacionalnog parka. Interes su pokazale sve tri tadašnje jugoslavenske republike: Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Hrvatska.

Nakon više neuspješnih pokušaja, Orjen je zaštićen sredinom prošle godine – na području općine Herceg-Novi. Stručna javnost podržala je odluku i ističe da se na tom području nalazi najvrjednijih 88 četvornih kilometara zaštićenog  visokogorskog dijela Orjena. S druge strane, upućuje na nedostatke. Smatraju da je Orjen podcijenjen u Crnoj Gori, jer za nj nema mjesta među četiri postojeća nacionalna parka. Također, susjedne općine i države za sada se nisu pridružile njegovoj zaštiti. Koliko će stvarna biti zaštita koju podržava samo jedna općina sa skromnim resursima u tranzicijskoj državi, pitanje je koje se postavlja.

Starčević izbjegava komentirati politiku i stanje zaštite. Često organizira događaje kojim je cilj privući ljude na Orjen i ojačati ideju o važnosti njegove zaštite. Razgovor o prirodi Orjena brzo je prošao i trebalo se vratiti. Kiša nas je nastavila pratiti prema dolje. Ispunjavala je kanaliće škrapa, kao da želi demonstrirati tko je na Orjenu “doma”. Pred kraj staze se pojavilo sunce i rasulo svjetlost kroz kapljice po probranom orjenskom bilju.