Objavljeno u Nacionalu br. 526, 2005-12-12

Početkom iduće godine Ravnateljstvo policije planira formiranje specijalnog sektora koji bi se bavio mafijom, a imao bi ovlasti infiltrirati agente među kriminalce i plaćati informacije od doušnika

Ravnateljstvo policije na početku sljedeće godine osnovat će specijalnu jedinicu kriminalističke policije koja će se boriti protiv organiziranog kriminala. U sastavu jedinice koja se radno zove Sektor za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta bit će između 250 i 300 najboljih kriminalista u Hrvatskoj, koji će u timovima od pet ljudi u suradnji s USKOK-om rješavati najteže zločine, slučajeve korupcije i organiziranog kriminala na cijelom teritoriju Hrvatske. Na čelu Sektora, prema Nacionalovim saznanjima, trebao bi biti šef hrvatske krim policije, 33-godišnji Željko Cvrtila. Kada bude odobreno osnivanje tog sektora, MUP će mu morati osigurati i odvojen proračun.

Sudeći prema iskustvima Mađarske, čiji je specijalni ured od 600 ljudi imao proračun od 20 milijuna eura, hrvatski bi mogao biti upola manji. Osim na bolje plaće djelatnika Sektora, novac iz proračuna trošit će se i na kupovanje informacija, nešto što dosad policija uopće nije smjela raditi. U jedinici će biti dobro provjereni i pomno odabrani ljudi koje će se tijekom njihova rada stalno kontrolirati. Timovi koji se osnuju i surađuju s državnim odvjetništvom imat će svoje metode rada i vlastitu kriminalističku obavještajnu agenciju, a njihovi agenti infiltrirat će se u kriminalni milje.
U sklopu nje je i novi kompjutorski analitički sustav kupljen u Engleskoj koji će omogućiti i uvezati sve informacije, a plaćen je oko tri milijuna eura. S pomoću njega moći će se sortirati svi dostupni podataci o traženoj osobi. Posebni analitički timovi usmjeravat će istrage. Danas MUP ima samo devet takvih analitičara, a predviđeno je da bi ih čak 30 bilo potpora Sektoru za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.

U timu za analitiku neće raditi policajci nego analitičari i informatičari koji drukčije razmišljaju. Radno ime analitičkog sustava je Nacionalni kriminalistički obavještajni sustav.
Sektor se osniva kako bi bio operativna pomoć USKOK-u, koji ima premalo ljudi, a i oni su dio Državnog odvjetništva i zapravo su tužitelji a ne policajci. Sada će dobiti “produženu ruku” u toj posebnoj policijskoj postrojbi. Zadatak USKOK-a bio bi pripomoći u podizanju optužnice i usmjeravanju na dokaze za koje su sigurni da će donijeti presudu, a novi bi ih sektor krim policije prikupljao.

Sve veće akcije izvodile bi se na sljedeći način: tim sastavljen od specijalista za određene segmente kriminala osnovao bi se kada se dogodi neko zlodjelo iz kruga odgovornosti Sektora, poput mafijaškog ubojstva, šverca ljudi, droge, automobila. U svakom slučaju, zadatak bi obavljalo više specijaliziranih krim policajaca, forenzičara i balističara, ali i financijskih eksperata koji znaju pratiti tragove novca te IT stručnjaka koji će vještačiti eventualno zaplijenjene elektroničke uređaje. Tim bi prikupio sve dostupne podatke o slučaju i predao ih analitičaru. Analitičar sve podatke unosi u novonabavljeni kompjutorski analitički sustav i stvara procjene koje predaje timu.

Istražitelji tako dobivaju procjene navika osobe koju traže, mjesta po kojima se kreće i ljude s kojima bi se mogao povezati. Isto tako procjenjuju kako bi reagirao u različitim situacijama, što će u konačnici pridonijeti adekvatnijem uhićenju. Naime, dosad je nerijetko policija na privođenje opasnih međunarodnih kriminalaca znala poslati temeljne policajce umjesto specijalaca zbog nepravodobnih i nepovezanih informacija unutar MUP-a. Kako je curenje informacija dosad bio velik problem, reorganizacijom policije selektirat će se mogućnost uvida u policijske podatke: moći će se vidjeti da je neka osoba pod nadzorom, ali ne i zašto.

Svaka će policijska postaja imati pristup sustavu za događaje na svom području, a i svaka policijska uprava moći će vidjeti sve što se događa kod nje. Ako požele vidjeti nešto više, morat će tražiti dopuštenje. Također, izradit će se pravilnici kojima će se odrediti zadaci policije u postaji, policijskoj upravi ili na državnoj razini, ovisno o vrsti i težini prekršaja. To znači da će se organizirani kriminalitet rješavati isključivo na državnoj razini, kako je to riješeno u većini susjednih zemalja.
Jedna od promjena koje su predviđene skorim reformama u policiji je i preuzimanje odgovornosti za slučajeve. Naime, ako policijska uprava izuzme predmet od postaje, mora ga samostalno i obraditi, a danas se događa da jedan predmet istodobno obrađuje postaja, uprava i policijsko ravnateljstvo.
Promjene koje će se neizbježno dogoditi u organizaciji policije vjerojatno će izazvati žestok otpor u višim policijskim krugovima, gdje su se naviknuli baviti administrativnim a ne policijskim poslovima. S obzirom na to da ministar Kirin podupire takve reforme, teško da će ih zaustaviti dok je on na vlasti, a nedavni slučajevi u kojima je policija agresivnije reagirala, donijeli su mu dosta kredita. Riječ je o dvama obračunima s kriminalcima u Zagrebu. Oba su rezultat nove policijske taktike koju zovu “pojačano postupanje”.

Dosad je policija postavljala klasične zasjede, na primjer, policajci bi se rasporedili ispred neke mjenjačnice i čekali. Nakon dan-dva svi bi znali da su tu. Novost je to što se kreću po čvorištima za koja su procijenili da su pod rizikom. Osnovani su timovi koje predvodi policajac koji poznaje teren a prate ga interventni policajci.
U prvom spomenutom obračunu, ophodnji se jedan čovjek učinio sumnjivim pa su ga htjeli legitimirati. Prvo je počeo bježati, a zatim stao i izvadio nož te krenuo na policajca, koji je smjesta upotrijebio pištolj ustrijelivši napadača u nogu, što je donedavno bilo nezamislivo. Poslije je otkriveno da je napadač planirao opljačkati kiosk, a kod sebe je čak imao i kapu “fantomku” s prorezima za oči.

Drugi slučaj, u kojem su nakon pljačke poginula dva kriminalca s debelim dosjeom, a jedan je policajac ranjen, potvrda je promjene policijske taktike. Policajci koji su bili u ophodnji krenuli su na intervenciju, ali su u dolasku u jednoj koloni koju su prošli vidjeli sumnjivo vozilo. Dva policajca, interventni i temeljni, iskočili su iz kombija. Jedan je prišao sumnjivom auitomobilu, a drugi je nekoliko metara dalje ostao nadzirati situaciju. Kada je prvi policajac prišao automobilu, razbojnici su zapucali, a policajac koji je nadzirao situaciju odmah je uzvratio vatrom. Pogodio ih je i jednog na mjestu ubio, a drugog teško ranio pa je nedugo zatim preminuo. Policajac se nije dao u potjeru za ranjenim razbojnikom, koji je počeo bježati, nego je prvo prišao ranjenom kolegi. Ovaj je slučaj pokazao da su policajci solidno obučeni, a da su se drukčije postavili na početku akcije, vjerojatno bi sada oni bili mrtvi, a kriminalci na slobodi.

Unatoč svemu, oba ta slučaja nemaju za krim policiju neko dublje značenje. No za rad budućeg odjela iznimno su važne nove taktike koje su u posljednje vrijeme usvajane kroz nekoliko manje eksponiranih policijskih akcija. Akcija “Kuna 200” trajala je osam mjeseci, a rezultirala je razbijanjem lanca krivotvoritelja novca. Vođena je iz Ravnateljstva policije, a u istragu je bila uključena japanska, njemačka i talijanska policija.
Slično je bilo i s akcijom “Put”, koja je završila nedavno, a vođena je u suradnji s USKOK-om. Radilo se o suzbijanju međunarodnog lanca trgovine drogom. Također je koordinirana iz Ravnateljstva policije, a provedena je u pet policijskih uprava uz istodobno uhićenje dvadesetak osoba.

Važan pokazatelj bila je i akcija nakon koje je u okolici Novog Sada u Vojvodini razbijena banda kradljivaca automobila. Njoj je prethodilo nekoliko uhićenja u Osijeku, a zatim je održan izravan sastanak šefova hrvatske i srpske krim policije. Akcija je zajednički organizirana i razrađena u Novom Sadu, bez koordinacije preko Interpola i Europola, kako je inače bio slučaj. U proteklih pola godine razrađivale su se taktike za borbu protiv krijumčarenja vozila, trgovanja oružjem, trgovanja ljudima, drogom, protiv gospodarskog kriminaliteta, naručenih ubojstava te organiziranih pljački i prostitucije. Sudeći prema završenim akcijama, promjena načina borbe s organiziranim kriminalom očigledno će se voditi povezivanjem s policijama susjednih zemalja, pa će Hrvatska organiziranom kriminalu napokon suprotstaviti organiziranu policiju.

Indikativno je da je 33-godišnji Željko Cvrtila na mjesto šefa kriminalističke policije došao s položaja prvog čovjeka unutarnje kontrole MUP-a. Godine 1991. završio je policijsku školu, a zatim tri godine proveo u specijalnoj policiji. Prešavši u temeljnu policiju, brzo je od pozornika u Policijskoj postaji Medveščak postao vođa ophodnje, zatim vođa sektora i šef smjene. Godine 1998. imenovan je načelnikom u PP Medveščak. Nakon promjene vlasti 2001., degradiran je na mjesto vođe grupe u PP Novi Zagreb uz obrazloženje da je premlad, jer je sa 26 godina bio najmlađi zapovjednik postaje u Hrvatskoj. Njegov ponovni uspon u policijskoj hijerarhiji krenuo je 2003. godine: imenovan je pomoćnikom za krim policiju u zagrebačkoj Policijskoj postaji Centar, a zatim i načelnikom unutarnje kontrole MUP-a. Završio je Policijsku akademiju, a na postdiplomskom studiju iz nasilničkog kriminaliteta ostao mu je još jedan ispit.

Željko Cvrtila, koji bi prema Nacionalovim saznanjima, trebao biti prvi čovjek novog sektora, potvrdio nam je da je osnivanje takve jedinice u pripremi, ali nije želio potvrditi kako će se zvati, kako će biti ustrojen i od koliko će se ljudi sastojati. U kraćem razgovoru s Nacionalovim novinarem Cvrtila je dao tek šture informacije o predstojećim promjenama.

NACIONAL: Što mislite o kriminalu u sklopu policije koji je spomenuo ministar Kirin?

– Činjenica je da svako malo protiv nekog policajca podnesemo prijavu. Bude li prihvaćena, nova organizacija spriječila bi curenje informacija o važnim slučajevima. Organizirani kriminal ima težnju da se infiltrira u policiju, politiku, sudove… Sav novac koji zarade, peru kroz restorane, građevinu… Stoga je novi pristup borbi s njima prijeko potreban. Organizirani kriminal nije provala pa da se “pročitaju” tragovi, analiziraju i riješi slučaj. Neće nitko policiji prijaviti da mu je netko prodao kilu heroina.

NACIONAL: Kako mislite riješiti problem s curenjem informacija, za što su takvi kriminalci uvijek voljni izdvojiti novac?

– Unutar operativne skupine kojoj je povjeren slučaj informacija će biti sigurna. Taj predmet nema veze ni s kim drugim, nitko drugi ne može mu pristupiti preko baze podataka dok se ne završi. Ako informacija procuri, znat ćemo odmah odakle je izišla. Dvadeset tisuća policajaca ne može se dobro nadzirati, ali u novoj jedinici svi će biti pažljivo odabrani i stalno nadzirani i provjeravani. To moraju biti najkvalitetniji policajci u ovoj državi. Time će se izbjeći da informacije cure kroz dug hijerarhijski sustav.

NACIONAL: Kako je regulirana situacija s policijskim informatorima, koliko policija može sada ponuditi za informaciju?

– Nula kuna. No očekujemo da se donese pravilnik koji će to promjeniti, ali o detaljima ne smijem govoriti. Prva verzija je gotova, čekamo njezino usvajanje.

NACIONAL: Možete li barem reći kolike su najveće svote koje će policija moći ponuditi informatoru?

– Gornji limit nije određen. Stvar je procjene štete koja se sprječava i koliki je učinak informacije. To treba biti čekić koji će lupiti organizirani kriminalitet u glavu. Već sada kasnimo s uvođenjem takvog sustava, a bojim se što će biti za nekoliko godina ako ga odmah ne uvedemo.

NACIONAL: Očekujete li promjene u načinu istrage, izbacivanje istražnog suca?

– Neka vrsta suca odnosno kontrole nad policijskom istragom treba ostati, nije važno kako će se on zvati. On mora kontrolirati zahtjeve za nalozima i ostalim hitnim istražnim postupcima. Policija ne želi upadati ljudima u stanove, naravno da moramo imati nalog. Ali sadašnji model istrage ne valja jer kriminalac na sudu samo kaže da se šalio kada je priznao i može se izvući s tim. Želimo imati mogućnost da izuzmemo slučaj i radimo samostalno. Neka pet ljudi radi na slučaju pet mjeseci ili godinu dana ako imamo indicije da je to organizirano. USKOK-u se prezentira situacija, a njihov se čovjek od početka uključuje u akciju i prati slučaj do pravomoćne presude. Bez povezivanja se ne možemo boriti. Trebaju nam njihova iskustva s optužbama, oni bolje od krim policije znaju koliku realnu težinu pojedini dokazi imaju na sudu. Mi znamo kako prikupiti dokaze koje oni trebaju. Kada je čovjek s nama od početka, on zna sve pojedinosti slučaja, a sada dobije hrpu papira u kojoj se izgubi pa ne može postići osuđujuću presudu, što nas sve frustrira. Uz to, Zakonom o policiji iz 2000. godine ukinuto je pravo policije da proaktivno prikuplja obavijesti. Dok nema prijave, upitno je svako saznanje do kojeg policija dođe. Nama nije dopušteno ni da posumnjamo u nekoga ako je kupio novu BMW sedmicu, iako je očigledno da to ne odgovara njegovim primanjima.

NACIONAL: Čak i ako je nezaposlen i prima socijalnu pomoć?

– Niti u tom slučaju.