U okviru međunarodnog festivala Organ Vida u četvrtak su otvorene dvije samostalne izložbe mladih hrvatskih umjetnika – “SKEN” Denija Horvatića u Galeriji Miroslav Kraljević i “Narančasto&Plavo” Katarine Juričić u Galeriji Karas.
Horvatićeva prva samostalna izložba “SKEN” pobjednički je projekt godišnje nagrade Marina Viculin, za rad umjetnika s izvanrednim postignućima u području hrvatske fotografije, koju je utemeljila fotografska udruga Organ Vida.
Na njoj predstavlja seriju s dvanaest radova velikih dimenzija koji se bave konceptom privatnosti u vrijeme samoizolacije uslijed pandemije uzrokovane koronavirusom.
Kustos izložbe Lovro Japundžić rekao je kako se na tom projektu počelo raditi još u rujnu prošle godine, no zbog epidemije i nemogućnosti dolaska modela na snimanje kod autora morao je biti zaustavljen.
“To nas je inspiriralo da u već postojeću temu skeniranja velikih objekata, ljudi i prostora kojima autor daje drugačiji pogled na svijet, uključimo i aktualnu tematiku”, dodao je.
Autor donosi priču iz pozicije skenera, odozgo, pa u drugom planu ostaje ono što se ne vidi. Posebnost je što su radovi u mjerilu 1:1 i pokušavaju preslikati stvarnost u što vjernijem obliku, onakvu kakva ona doista jest.
“Izložba je dosta visoke produkcije, to su jako kvalitetni printovi realizirani u Beču i kaširani na aluminijskim pločama, pa se nadamo da će se ona predstaviti i u drugim gradovima”, napomenuo je Japundžić.
Deni Horvatić (1991., Čakovec) studira povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a njegove umjetničke prakse združuju fotografiju te video umjetnost i CGI. Više je godina radio u umjetničkom Studiu Silvio Vujičić te za modni brend E.A. 1/1 S.V. kao istraživač i voditelj komunikacija i vizualnog dizajna. Danas surađuje s brendom XD Xenia Design.
Njegova izložba u okviru 11. Međunarodnog festivala Organ Vida ostaje otvorena do 17. rujna.
Katarina Juričić: Narančasto&Plavo
Katarina Juričić predstavlja se serijom fotografija “Narančasto&Plavo“, čija je finalna forma prostorna instalacija, “inscenacija familijarnog doživljaja izlaska i zalaska sunca te kontemplativnog osjećaja koje ono pruža.”
Po njezinim riječima, gledajući u sunce i more osjeća olakšanje, slike joj se urezuju u sjećanje, a scene poput prvih jutarnjih zraka te zalaska sunca iza horizonta, osim što su emocionalno snažne, apsolutno su fotogenične te pobuđuju intuitivnu reakciju da ih ovjekovječimo.
“Ovaj rad u svojoj je srži studija svjetla, forme i boje – elementarnih čestica od kojih se baš svaka fotografija prvenstveno sastoji. Uzimajući kao referencu ikonične slike izlaska i zalaska sunca, figrurativne motive dekonstruiram do razine apstrakcije ne bih li time došla do same suštine tog doživljaja”, ustvrdila je.
Umjetnica kaže da, ograničujući se na narančasto i plavo svjetlo, rekreira čitav spektar sunčeve svjetlosti koju doživljavamo tijekom dana, čime nastoji evocirati osjećaj bivanja na suncu i natapanja u njegovoj toplini i boji.
Katarina Juričić (1994, Zagreb) diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a 2019. u Haagu završila studij Fotografije na Royal Academy of Art.
U svojoj umjetničkoj praksi koja počiva na istraživanju fizikalnosti medija fotografije, vizualizira imaginarne, time fotografijom nezabilježive, aspekte stvarnosti kao što su sjećanja, emocije, vizije i halucinacije.
Dosad je izlagala, među ostalim, na Photo Basel u Baselu; Unseen Photo Festivalu, Galerie Ron Mandos, Melkweg Expo i SBK u Amsterdamu; Galerie Bart u Nijmegenu; Nest, te Grey Space in the Middle u Den Haagu.
Radovi joj se nalaze i u kolekciji AkzoNobel Art Foundation u Amsterdamu, a njena zagrebačka izložba, kojoj je kustosica Lea Vene, može se pogledati do 13. rujna.
Komentari