Festival Organ Vida nastavlja s intenzivnim programom – uz predavanja i promociju knjige u petak se otvaraju dvije izložbe, “Ego, Eco, Crescendo” Anouk Kruithof u Francuskom paviljonu i “YU: Izgubljena zemlja” Dragane Jurišić u Galeriji AMZ Arheološkog muzeja.

Nizozemska umjetnica predstavit će se zagrebačkoj publici kroz razgovor i radom kojim preispituje odnos čovjeka i prirode obilježen onečišćenjem, uzajamnim promjenama, ali i normalizacijom.

Izlaže objekte nastale na temelju slika ekoloških katastrofa, pronađenih ili kupljenih na internetu te tiskanih na gumenom lateksu i plastici. “Antropogene slike prirodnih katastrofa su prisvojene, rastočene i transformirane u objekte, a interveniranjem u ideal netaknute prirode razotkriva se nova vizija veze između čovjeka i prirode”, napominje se u najavi izložbe.

Kruithof je nagrađivana autorica rođena u Nizozemskoj, a radi u Mexico Cityju, New Yorku i Amsterdamu. Izražava se kroz fotografiju, skulpturu, instalacije, umjetničke knjige, tekst, performans, video te intervencije u javni prostor.

Dragana Jurišić, porijeklom je iz Slavonskog Broda odakle je s obitelji otišla 1991. nakon što im je u požaru uništen stan, a danas djeluje u Irskoj.

Konceptualno-umjetničkim radom “YU: Izgubljena zemlja”, koji će se izložiti u novoj Galeriji AMZ, daje svoju osobnu povijest nakon raspada Jugoslavije.

“Nazivam se izgnanicom, a ne iseljenicom – zato što ne mogu, čak i kada bih htjela, vratiti se ‘kući’. Na popisu stanovništva 1990. bilo mi je uskraćeno pravo da se izjasnim kao Jugoslavenka, što je nacionalnost s kojom sam se poistovjećivala od rođenja. Kao dijete Hrvata i Srpkinje, bila sam pomalo zbunjena. Popisivačev odgovor na moje pitanje zašto nije moguće izjasniti se kao Jugoslavenka bio je vrlo sličan nečemu što je Mussolini jednom izjavio: ‘Jugoslavija ne postoji. To je heterogeni konglomerat koji ste sklepali u Parizu’”, ustvrdila je Jurišić.

Jurišić je 2011., tražeći izgubljenu zemlju i izgubljeni identitet, krenula putevima Rebecce West, autorice putopisa “Crno janje i sivi soko” iz 1941., što je portret Jugoslavije na rubu Drugog svjetskog rata, To je djelo reinterpretirala korištenjem fotografije i teksta, u pokušaju da ponovno proživi svoje iskustvo i preispita suprotstavljene emocije i sjećanja o zemlji koja je ‘bila’.

Projekt “YU: Izgubljena zemlja” prvotno je bio zamišljen kao oživotvorenje autoričine domovine koja je izgubljena no, umjesto toga njeno putovanje pratio je osjećaj odbacivanja, nepripadanja i izgnanstva koji je bio jači kod ‘kuće’ nego u stranoj zemlji u kojoj je odabrala živjeti.

Jurišić djeluje pretežno u mediju fotografije, filma i instalacije, baveći se temama kao što su rod, stereotipi i posljedice izgnanstva i izmještenosti na sjećanje i identitet.

Za svoj je rad višestruko nagrađivana, a projekt “YU: Izgubljena zemlja” kulminirao je hvaljenom putujućom izložbom i knjigom.

Ana Opalić predstava knjigu “Brsalje”

Hrvatska fotografkinja Ana Opalić predstavit će u petak u Booksi knjigu “Brsalje”, seriju analognih crno-bijelih fotografija koje je počela snimati 1996. uvijek s istim kadrom – površinom mora i neba razdijeljene točno po sredini linijom horizonta i uokvirene stijenama.

“U svom intimnom, pomalo hermetičnom dijalogu s prostorom, umjetnica odabire punkt preko kojeg je moguće pratiti mijene svjetlosti, pokrete vjetra i gibanje mora, mijene doba dana i godišnjih doba i, u konačnici, osvijestiti nevidljivo tijelo samog vremena”, ustvrdila je u predgovoru knjige Rozana Vojvoda.

“Ono što promatranje niza fotografija Brsalja, između ostalog, inicira, jesu pitanja o granicama; od granica kadra, neba i mora, preko vremena zbivanja, do granica naše vlastite vizije i bivanja u vremenu”, dodala je.

Ana Opalić (Dubrovnik, 1972.) diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Koristeći autobiografske sekvence, umjetnica se bavi pitanjima identiteta i pripadanja, sudbina mjesta, i bilježenjem promjena u nezaustavljivom tijeku vremena.

Predavanja uz temu festivala “Novi građani”

Festivalskom temom “Novi građani” u petak će se baviti i dva predavanja – novinar i kritičar Sean O’Hagan će u Galeriji Forum govoriti o vlastitom osjećaju nepripadanja, dok će Davor Konjikušić u Galeriji Šira govoriti o svom radu “Autocesta”.

O’Hagan je svoje predavanje naslovio “Ni tu ni tamo”, što opisuje njegov osjećaj da nije sasvim ni Britanac niti Irac, koji se pojačao nakon Brexita.

Nepripadanje opisuje kao vrstu zamrznutog stanja koje spaja mnoge, izbjeglice, imigrante, tražitelje azila, ali i one koji su isključeni iz Europe zahvaljujući novom nacionalizmu i Brexitu.

Kroz fotografiju, umjetnost i pisanje O’Hagan će istražiti ideju ne/pripadanja i njezine posljedice s osvrtom na vlastito iskustvo – odrastao je za vrijeme sukoba u Sjevernoj Irskoj, ali se preselio u London gdje živi dulje nego u Irskoj i unatoč tome i dalje se osjeća kao Irac.

Sean O’Hagan piše o fotografiji za Guardian i Observer, za što je i nagrađivan – na British Press Awards 2003. je proglašen najboljim novinarom koji radi intervjue, a 2011. mu je Kraljevsko fotografsko društvo dodijelilo nagradu J. Dudley Johnson.

Davor Konjikušić, koji je rođen u Zenici, a živi u Zagrebu, će kroz istraživanje prostornih tragova nekadašnjeg Autoputa “Bratstva i jedinstva”, današnje autoceste A3, predočiti svoje iščitavanje povijesti rada, vlasništva, političkih sustava i društveno-ekonomskih odnosa.

Na izložbi “Autocesta”, koja se može razgledati u Galeriji Šira, umjetnik autorskim fotografijama i intervencijama u suvremenom pejzažu unosi svoj pogled konstruirajući pitanja o svijetloj ili mračnoj prošlosti. Kroz zidne novine obrađuje najvažnije točke povijesti autoceste stvarajući time otvoren prostor za nova i drugačija iščitavanja.

Sve se izložbe mogu razgledati do kraja festivala Organ Vida, 20. rujna.