Trinaesti bijenalni Međunarodni festival Organ Vida počinje u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 26. rujna. Okuplja suvremene umjetnice i umjetnike koji rade u mediju fotografije, a tema je ‘Jeza i leptirići’. Na natječaj je pristiglo 300 radova iz cijeloga svijeta, a odabrano je deset.

U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 26. rujna počinje trinaesto bijenalno izdanje Međunarodnog festivala Organ Vida, koji okuplja suvremene umjetnice i umjetnike koji rade u mediju fotografije, a često i u njegovu proširenom obliku Kustoski tim ovogodišnjeg Organa Vida čine Barbara Gregov, Lovro Japundžić i Lea Vene. Njih troje su osmislili i centralnu temu ovogodišnjeg izdanja Međunarodnog festivala fotografije, koju su nazvali „Jeza i leptirići“.

„Činilo nam se da taj naslov najbolje opisuje reakciju kakvu bismo htjeli da izloženi radovi izazovu kod publike — da je u isto vrijeme zbune i zainteresiraju, da je pomalo šokiraju, da s izložbe ne odu ravnodušni nego uzbuđeni“, rekla je kustosica Barbara Gregov te pojasnila zašto su najavljujući ovogodišnje izdanje Organa Vida naglasili da je sve krenulo od ružnoće, za koju se čini da se uvukla u sve pore vizualne kulture: „Da, zamijetili smo da je u zadnje vrijeme neuredno, neuljepšano, čak i odvratno polako zamijenilo dotjeranost, svojevrsnu ušminkanost tijela i slika kojima smo bili okruženi, kako na izložbama koje posjećujemo tako i na ekranima naših mobitela, dakle, u najšire moguće shvaćenom polju vizualne kulture. Zanimalo nas je je li takvo odmicanje od perfekcionizma samo isprazna estetička gesta ili ga je ipak moguće čitati kao politički intonirani izraz nezadovoljstva. Kada smo malo dublje zagrebli u temu, a pogotovo kada smo krenuli u proces selekcije radova, susreli smo se s najrazličitijim interpretacijama; od radova u kojima ružnoća naprosto funkcionira po principu šoka, preko onih koji su ružno uzeli kao optiku kojom su sagledali intimna iskustva i osobne povijesti, do radova koji su je doveli u vezu sa suvremenim fenomenima poput pornografije ili interneta. Zanimljivo nam je bilo to što su mnogi umjetnici ružnoću protumačili kao svojevrstan odušak, kao iskrenu, neuvijenu reakciju na različite društvene pritiske i nesigurnosti s kojima se svakodnevno suočavamo. Ružnoća tako, barem u kontekstu izložbe, ne funkcionira samo kao estetski nego i kao oblik društvenog otpora.“

‘Otvorenost Organa Vida prema različitim medijima razlog je velikog broja pristiglih prijava, što nas možda razlikuje od tradicionalnih fotografskih festivala’, kaže Lovro Japundžić.

Desetero međunarodnih finalistica i finalista odabrale su članice međunarodnog žirija koji čine kustosice Nadine Isabelle Henrich, Danaé Panchaud, Ana Škegro i Organ Vida. Na natječaj je pristiglo 300 umjetničkih radova iz cijeloga svijeta, a odabrani su radovi Tea Ala-Ruone, Huga Laportea, Clémence Elman, Julie Folly, Valerie Geissbühler, Annemarije Gulbe u suradnji s Annom Ansone i Krišjānis Elviksom, Zhao Qianma, Stacy Kranitz, Marianne Nardini i Mile Soporowske. U večeri otvaranja Organa Vida, 26. rujna, otvaraju se i grupna izložba „Ties That Bind“ europske fotografske mreže FUTURES te dvije samostalne izložbe: „ID_75“ domaćeg umjetnika Ivana Buvinića, dobitnika Nagrade Marina Viculin 2023/2024, i „Seasons in Hell“ suvremene britanske umjetnice Zoe Williams.

Ovogodišnji žiri, koji je izdvojio 300 radova, formiran je prema ideji kustoskog tima da budu zastupljeni domaći glasovi, ali i bitna međunarodna imena. Uz Anu Škegro iz MSU-a, pozvali su dvije strane kustosice čiji rad cijene: švicarsku kustosicu i direktoricu Centre de la Photographie u Ženevi Danaé Panchaud i Nadine Isabelle Henrich, direktoricu House of Photography / Deichtorhallen u Hamburgu. Obje kustosice upoznali su u okviru fotografske platforme FUTURES te ovu suradnju vide kao početak daljnjeg programskog umrežavanja. Lea Vene objasnila je što je FUTURES, tko ga čini i kako Organ Vida s njim surađuje te da približi ideju izložbe „Ties That Bind“ u organizaciji te platforme. Grupnu izložbu „Ties That Bind“ osmislio je i kurirao kustoski tim Organa Vida u suradnji s kustosicama i kustosima iz češkog Fotograf festivala i portugalskog Ci.CLO. „FUTURES je trenutačno najrelevantnija fotografska platforma koja od 2017. okuplja međunarodnu fotografsku zajednicu kako bi podržala profesionalni razvoj umjetnika u usponu. Projekt već treći put financira Kreativna Europa jer predstavlja jedinstven model podrške mladim umjetnicima u razvoju novih radova, plasiranju na umjetničkom tržištu te upoznavanju europske fotografske i umjetničke scene. Organ Vida je član platforme od 2021. godine, a sama mreža ima ukupno 19 partnera (institucija, časopisa, galerija, fotografskih festivala i izdavača) iz cijele Europe. Organ Vida ove godine ugošćava sve projektne partnere te preko pedeset umjetnika koji će sudjelovati u radioničkom, diskurzivnom i izložbenom programu. Svake godine Organ Vida u mrežu uvodi po pet domaćih i regionalnih fotografa kojima se otvara mogućnost daljnjeg međunarodnog profesionalnog angažmana“, rekla je Lea Vene.

Fotografija francuskog umjetnika Huga Laportea naslovni je vizual festivala.

Kustoski tim Organa Vida posvetio je posebnu pažnju Ivanu Buviniću i Zoe Williams, koji će iste večeri, 26. rujna, otvoriti izložbe svojih radova. Tko su Buvinić i Williams i zašto su im zanimljivi, objasnio je Lovro Japundžić:

“Ivan Buvinić mladi je fotograf čije radove već dugo pratimo i bilo je samo pitanje vremena kada će se otvoriti prilika za suradnju. Drago nam je što se prijavio na natječaj za ‘Marinu Viculin’, bijenalnu nagradu za domaće umjetnike kojima osiguravamo produkciju novog rada i pružamo priliku za izlaganje na festivalskom izdanju. Ivan će pokazati novi projekt koji je fokusiran na osobne mikro-povijesti, vezane uz prostor grada u kojem je odrastao. Lokacije koje je posjećivao prilikom snimanja unazad godinu dana služile su mu kao okidači memorija, vizualne asocijacije preko kojih uranja u vlastitu prošlost. Na postavu je surađivao s arhitekticom Anom Lisonek, čija minimalna, ali vješta rješenja sugeriraju različite razine čitanja radova. Odluka o drugoj samostalnoj izložbi bila je jednostavna s obzirom na to da smo rad britanske umjetnice Zoe Williams imali priliku vidjeti uživo na zajedničkom putovanju. Nakon povratka s međunarodnog festivala fotografije u Arlesu, svratili smo u Marseilles gdje smo uhvatili izložbu ‘Fondant’. Zagrebačka izložba predstavlja nastavak tog projekta koji će, kao i u francuskoj inačici, biti predstavljen u obliku dramatične teatralne instalacije. Luksuzne satenske tkanine, keramičke skulpture, toksično zeleno svjetlo i miris uvenule tuberoze i svježih ljiljana, stvaraju nelagodnu atmosferu, između užitka i gađenja. Koketiranje s campom, istraživanje granica dobrog ukusa, odnosa moći, taštine i klase, neke su od stalnih tema rada Zoe Williams. Ti interesi uklopljeni su u izložbu koja nalikuje tenzičnom kazališnom setu na kojem se izvedba može, ali i ne mora dogoditi.“

Glavica kupusa koja prikuplja lajkove, pornografski motivi kao pejzaži, toksično zeleno svjetlo, miris uvenule tuberoze i svježih ljiljana, ružnoća… Sve su to motivi izložbe.

Među izlagačima izdvojio se Hugo Laporte, koji s pomoću umjetne inteligencije dekonstruira pornografske motive. Japundžić je otkrio o kakvim je zapravo djelima riječ i zašto su ih izdvojili: „Nekako smo očekivali da će publiku zaintrigirati rad francuskog umjetnika Huga Laportea tako da je i njegova fotografija naslovni vizual ovogodišnjeg festivala. Bojali smo se cenzure na društvenim mrežama, ali izgleda da algoritmi još uvijek ne prepoznaju pornografiju stvorenu umjetnom inteligencijom. Umjetnik u svom radu često producira slike nastale suradnjom sa strojevima i različitim tehnološkim alatima, što mu omogućuje poigravanje sa sadašnjošću, ali i prošlošću koju treba korigirati. Fotografije selektirane za Organ Vida podsjećaju na apstraktne slikarske pejsaže, ali na malo bolji pogled otkrivaju eksplicitne pornografske motive. Na izložbi će publika imati priliku vidjeti čak 118 različitih porno slika koje zajedno postaju skulpturalni mozaik odnosno friz postavljen visoko iznad očišta. Osim pornografije, umjetnik pozicioniranjem rada propituje i sam medij fotografije kao fetišiziranog objekta koji njegovim tretmanom postaje omasovljen i dekorativan element muzejske arhitekture.“

Uz izložbeni program s radovima umjetnica i umjetnika iz europske fotografske mreže FUTURES, održat će se diskurzivni program posvećen suvremenoj fotografiji, a namijenjen umjetnicama i umjetnicima koji su dio mreže FUTURES. U Zagreb u toj prilici stiže 20 predstavnica i predstavnika fotografskih institucija te sto mladih umjetnica i umjetnika, a cjelokupni program održat će se u Pogonu Jedinstvo i klubu Močvara. O kakvom je diskurzivnom programu riječ i tko sve tim povodom stiže u Zagreb, otkrila je Lea Vene: „Okosnica programa su raznovrsne radionice pozvanih međunarodnih imena pa ćemo u okviru dvodnevnog programa ugostiti libanonsku fotografkinju Myriam Boulos, kustosa Fotofestiwal Lodz Krzysztofa Candrowicza, austrijski umjetnički kolektiv adO/Aptive, umjetnički duo Anu Zibelnik i Jakoba Ganslmeiera te srpsku fotografkinju Katarinu Šoškić. Njihove radionice pokrit će teme poput odnosa fotografije i ekologije, etičkog preispitivanje uloge fotografije u digitalnoj sferi ili pak analiziranja fotografije kao istraživačkog alata. Osim toga, u Pogonu ćemo predstaviti i eksperimentalni diskurzivni projekt ‘Crit Club’, koji je osmislio umjetnik Cem A. U formatu razigrane debate gosti će raspravljati o tome je li tehnologija dobra za umjetnost.“

Kako je kustoski tim uronjen u sve vidove suvremene fotografije i dobro upoznat s trendovima u tom mediju, za Nacional su ocijenili nova kretanja u suvremenoj fotografiji i gdje se tu nalaze hrvatski predstavnici i predstavnice.

Valerie Geissbühler: ‘Soft Matter in Interwoven Worlds’; Zhao Qianm: ‘wawawow’; Julie Folly: ‘High Vibrations Frequencies’.

„Ove godine imali smo zaista veliki broj dobrih domaćih prijava“, istaknula je Lea Vene te nastavila: „Drago nam je vidjeti da teme kojima se bavimo rezoniraju s lokalnom scenom. Umjetnike zanima hibridna praksa u kojoj se isprepliću fotografija, performans i film. S druge strane, na sceni fali dodatne kustoske/mentorske/financijske podrške za rad nakon završenog fakulteta, jer tada počinje ključan period za daljnji umjetnički razvoj. Čini mi se da su upravo projekti poput naše Nagrade Marina Viculin veoma bitni da otvore prostor za samostalna umjetnička istraživanja te lokalno i međunarodno pozicioniranje.“ Lovro Japundžić naglasio je prednost Organa Vida pred ostalim sličnim međunarodnim izložbama fotografije i pohvalio multimedijalan pristup: „Otvorenost Organa Vida prema različitim medijima razlog je velikog broja pristiglih prijava, što nas možda razlikuje od tradicionalnih fotografskih festivala. Možda zato i mi imamo osjećaj kako je fotografija oslobođena nametnutih konvencija budući da se klasična fotografija miješa sa slikama loše kvalitete, fotografiranih mobitelom ili preuzetih s interneta i arhiva. Jedna od izabranih domaćih umjetnica putem javnog poziva je i Marianna Nardini, koja nas je oduševila konceptom i formatom. Autorica s imaginarnim Dečkom, utjelovljenom u obliku glavice ljubičastog kupusa, skvotira kuću u predgrađu Zagreba pri čemu njihov zajednički boravak postaje oblik duracijskog performansa koji dokumentira i prenosi uživo putem društvenih mreža. Prikupljene dnevničke zapise i materijale montira u audio-vizualnu instalaciju.“

Glavica ljubičastog kupusa umjesto dečka koja prikuplja lajkove na društvenim mrežama, eksplicitni pornografski motivi kao pejzaži, toksično zeleno svjetlo, miris uvenule tuberoze i svježih ljiljana koji stvara nelagodnu atmosferu, ružnoća kao inspiracija… sve su to motivi suvremene fotografije, koju će Organ Vida približiti kroz umjetničko bavljenje čudnim neposlušnostima, mikro-pobunama, instinktivnim reakcijama, bizarnim opsesijama koje donose odbojne, ali i fascinantne slike koje istovremeno izazivaju jezu i leptiriće u trbuhu.