Nacional otkriva kako ljudi od najvećeg povjerenja premijera Plenkovića u strogoj tajnosti obilaze suce Vrhovnog suda ne bi li izlobirali da oni pri odlučivanju u predmetu Ina-MOL prihvate obrazloženje mađarske obrane da je u slučaju šefa MOL-a Zsolta Hernádija nastupila zastara – a pritom se pozivaju na šire geostrateške interese. Ako im to ne uspije, Mađarska će nas blokirati na putu u Schengen
Nacional je od triju neovisnih izvora, od kojih je jedan iz Slovenije, dobio šokantne informacije o tijeku opsežne pozadinske političko-pravosudne operacije kojom se iz vrha Vlade Republike Hrvatske pokušava utjecati na pravosudni epilog slučaja dugogodišnjeg bjegunca od hrvatskog pravosuđa Zsolta Hernádija, predsjednika Upravnog odbora mađarskog MOL-a.
Ta operacija počiva na sljedećoj agendi – Vlada potiho treba utjecati na Vrhovni sud Republike Hrvatske da u žalbenom postupku u predmetu Ina-MOL prihvati argumente mađarske strane prema kojima je u slučaju Zsolta Hernádija već nastupila zastara, a Mađarska zauzvrat neće Hrvatskoj stvarati probleme prilikom ulaska u Schengen već iduće godine.
Zbog osjetljivosti te situacije i straha za vlastitu sigurnost, Nacionalovi izvori, čiji je identitet poznat redakciji, zasad žele ostati anonimni. Ali smatraju da im je dužnost upozoriti na operaciju kojoj je cilj da se i službeno sudski zanemari činjenica da je Hernádi u ime najviših struktura MOL-a i s njima povezanih političkih struktura u Mađarskoj, podmitio bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera kako bi MOL-u nezakonito predao upravljačka prava nad Inom i time otvorio vrata potpunom uzurpiranju Ine kao jednog od najvećih i najvažnijih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj, o kojem ovise kompletna energetska politika i energetska neovisnost Republike Hrvatske.
Takva štetna politika svoju je nadogradnju doživjela u premijerskom mandatu Andreja Plenkovića, kada je njegova vlada dopustila da se hrvatska nafta umjesto na preradu u domaće rafinerije, od kojih je jedna ugašena, potajno prebacuje u Mađarsku, po nepoznatoj cijeni, što je otkrio Nacional. A sada ista ta Plenkovićeva administracija, prema navodima istih izvora, lobira da se Hernádiju praktički oprosti podmićivanje bivšeg hrvatskog premijera.
Nacional je preko visokog poslovnog izvora iz Slovenije doznao da u toj operaciji značajnu ulogu ima i slovenski premijer Janez Janša. Janša je krajem svibnja ove godine, uoči početka slovenskog predsjedanja EU-om i predstavljanja prioriteta, dao podršku ulasku Hrvatske u Schengen s Bugarskom i Rumunjskom.
Međutim, visoki poslovni izvor iz Slovenije tvrdi da bi Janša vrlo lako mogao “okrenuti ploču”, i to na poticaj mađarskog premijera Viktora Orbána koji preko svoje mreže kontrolira značajan dio slovenskih medija i time ima izravan utjecaj na političku atmosferu u Sloveniji te može, ako želi, ucjenjivati Janšu. Naime, desni mediji koji podržavaju Janšu u pretežnom su vlasništvu mađarskih kompanija. Sve se to dešava u situaciji u kojoj je MOL ponovo izigrao odredbe ugovora s Inom i pod krinkom zajedničke transakcije kupio OMV-ove benzinske crpke u Sloveniji, čime je dodatno prodro u hrvatski tržišni prostor, što po ugovoru nije smio.
Vrhovni sud treba odlučiti o žalbama u predmetu Ina-MOL u kojima se USKOK žalio na preblage kazne, bivši premijer Ivo Sanader na nepravedno suđenje, a šef MOL-a Zsolt Hernádi zbog nastupanja zastare. PHOTO: Jurica Galoic/PIXSELL, Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Nacionalov izvor o tome kaže: “Ako ne bude zastara za Hernádija ili ako, kojim slučajem, ne bude oslobođen, Mađari nas neće pustiti u Schengen i utjecat će i na Sloveniju da nas opstruira.”
Prema tako opisanom scenariju, o kojem se u javnosti zasad ne zna apsolutno ništa, Mađari su Hrvatskoj ponudili tajni deal ili, bolje rečeno, ucjenu, koja ukratko glasi: ulazak u Schengen za Hernádija!
Ako bi to bilo točno, radilo bi se o dosad najskandaloznijoj ucjeni koja dolazi od najmoćnijih ljudi Mađarske i MOL-a, ali i jednako skandaloznom prešutnom pristanku premijera Andreja Plenkovića na ustupak bez presedana, pod pritiskom mađarskog premijera Viktora Orbána, a sve kako bi Hrvatska u njegovu mandatu ušla u schengensku zonu.
Plenković je u svibnju ove godine na summitu EU-a u Bruxellesu, istoga dana kad je Janša izjavio da podržava hrvatski ulazak u Schengen, izjavio sljedeće:
“Hrvatska je na dobrom putu da 2022. godine postane članica schengenskog prostora, a nakon toga i uđe u eurozonu.”
No Plenković nije rekao koliku cijenu Hrvatska za to mora platiti. Da se upravo iz premijerova ureda kroji posljednja u nizu operacija spašavanja Orbánova vojnika Zsolta Hernádija, po svemu sudeći njegova najvažnijeg i najpovjerljivijeg operativca i čovjeka koji kontrolira najmoćniju kompaniju u Mađarskoj, Nacionalu je izravno i neizravno potvrdilo više izvora iz visokih pravničkih i sudskih krugova. Ti su izvori vrlo precizno opisali tko i kako u ime premijera pokušava utjecati na suce Vrhovnog suda u Zagrebu kako bi oni prihvatili argument mađarske obrane da je za Hernádijev slučaj nastupila zastara. Jedan od izvora s najizravnijim saznanjima o tim utjecajima za Nacional je otkrio tko su dvojica bliskih premijerovih suradnika koja su komunicirala s najmanje jednim sucem Vrhovnog suda. Nacionalu je poznat identitet tih osoba, ali one zbog osjetljivosti situacije žele ostati anonimne. Ovako je jedan od tih izvora opisao što se točno dogodilo:
“Jedan od savjetnika premijera Andreja Plenkovića, osoba iz dugogodišnjeg HDZ-ova establishmenta, došao je do jednog od sudaca Vrhovnog suda i počeo ga suptilno i perfidno obrađivati riječima: ‘Mi znamo da se ne može utjecati na hrvatsko pravosuđe. Međutim, moramo imati u vidu i širu geopolitičku sliku. Znamo da je Hernádi vrlo vjerojatno kriv barem za dio stvari koje mu se stavljaju na teret, ali s druge strane, ako je nešto došlo u zastaru, onda je nastupila zastara i tu se više ništa ne može učiniti.’“
Bivši mađarski premijer Bajnai, kao i Jadranka Kosor, bio je opredijeljen za borbu protiv korupcije pa su mađarske tajne službe tada de facto radile na razotkrivanju korupcijske mreže MOL-a
Nakon te osobe istom sucu pristupila je druga osoba, također visokopozicioniranI Plenkovićev bliski suradnik i čovjek od velikog povjerenja. Kako je izgledao razgovor tog premijerova suradnika i suca, prepričao je Nacionalov izvor:
“Taj drugi Plenkovićev suradnik prišao je sucu i potvrdio mu da premijer jako cijeni onog prvog svog suradnika, čovjeka iz starijeg establišmenta HDZ-a. Rekao mu je da je taj suradnik u mnogim stvarima pomogao Vladi, pa i s geopolitičkog aspekta. Drugim riječima, on je kod suca želio pojačati dojam da je taj suradnik izuzetno važan premijeru te da zastupa ispravna stajališta i glede širih, geopolitičkih interesa Hrvatske.”
Dvoje premijerovih suradnika nastupilo je, dakle, koordinirano i s točno određenim ciljem, ali nastojali su to izvesti dovoljno vješto da ih se ne bi moglo izravno prozvati za pokušaj utjecaja, trgovinu utjecajem ili pritisak na sud. Naime, da je kojim slučajem netko tajno snimao njihov razgovor i objavio ga, oba suradnika poricala bi namjeru da utječu na sud i rekla bi da je bila riječ o neformalnoj razmjeni mišljenja, bez ikakve težine.
Međutim, Nacional je dobio informacije da lobiranje u korist Hernádija nije išlo samo preko tih dvoje premijerovih suradnika i jednog suca, već su, prema navodima istih izvora, u to bile uključene i druge osobe od Plenkovićeva velikog povjerenja. Aludiralo se na predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, kao i na Vladimira Šeksa.
Navodi se da ti pritisci nisu vezani samo uz slučaj Ina-MOL, već i uz slučaj Fimi media u kojem je HDZ osuđen kao stranka. Isti izvori tvrde da je premijer Plenković kao predsjednik HDZ-a u tom smislu zainteresiran da se s HDZ-a skine odgovornost, a manje mu je bitno kako će u toj priči proći bivši premijer Ivo Sanader. To je posve suprotno politici koju je provodila bivša premijerka Jadranka Kosor u čije vrijeme su, u kontekstu borbe protiv korupcije i zatvaranja Poglavlja 23, započeli procesi Fimi media i Ina-MOL.
Upravo jedno pismo koje je Jadranka Kosor u to vrijeme predala DORH-u, a koje je dio sudskog spisa protiv Sanadera i Hernádija, postalo je jedan od ključnih dokaza u toj aferi.
Sve je izašlo na vidjelo na suđenju Sanaderu, kad je bivša premijerka u svojstvu svjedoka opisala kako se u siječnju 2010. sastala s tadašnjim mađarskim premijerom Gordonom Bajnaijem. Nakon što je taj sastanak završio, Mađari su joj ostavili jednu omotnicu u kojoj je bio dokument s oznakom „strogo povjerljivo“. Dokument se odnosio na transakcije između Ine, MOL-a, Podravke i OTP banke, a sastavile su ga mađarske tajne službe. Bila je riječ o analizi pozadinskih informacija, tijeka pregovora i ključnih podataka za navedenu transakciju. Kako je tada objavio Večernji list, iz tih podataka proizlazilo je da je nakon zaključenja ugovora između MOL-a i Vlade RH, vezano uz Inu, mađarska OTP banka u ožujku 2009. odobrila kredit Podravki u iznosu 34 milijuna eura, za čiji je povrat jamčio upravo MOL. To da MOL garantira za povrat kredita Podravke bilo je posve neobično i nelogično, s obzirom na to da između njih nije bilo nikakvog službenog odnosa niti je Podravka bila konsolidirana u bilanci MOL-a.
Nakon sastanka s Orbánovim prethodnikom, mađarskim premijerom Gordonom Bajnaijem, u siječnju 2010. tadašnja premijerka Jadranka Kosor našla je na stolu povjerljivo pismo koje je predala DORH-u. PHOTO: Zeljko Hladika/PIXSELL
U ugovoru je postojala i stavka prema kojoj Podravka može vraćati kredit dionicama Ine, što je podrazumijevalo moguće tajne manevre MOL-a i plan za alternativno preuzimanje većinskog paketa dionica Ine i kontrole nad kompanijom. Dokument koji je Jadranka Kosor predala DORH-ovim istražiteljima bio je dodatni dokaz da je Hernádi dobro znao što radi kada je Sanaderu, kako je navedeno u optužnici, dao mito kako bi MOL preuzeo upravljačka prava nad Inom.
Ono što je puno važnije i što proizlazi iz tog pomalo neobičnog poteza bivše mađarskog premijera Bajnaija, jest činjenica da je on, kao i Jadranka Kosor, bio opredijeljen za borbu protiv korupcije te su mađarske tajne službe tada de facto radile na razotkrivanju korupcijske mreže MOL-a.
Pojavljivanje tog pisma bilo je težak udarac za MOL koji je pokušao sve banalizirati tvrdnjama da mađarski premijer nije predao hrvatskoj premijerki nikakav dokument mađarske tajne službe, već običnu analizu.
“Suprotno spekulacijama nekih medija, tajne službe nisu imale ništa s navedenim izvješćem koje je pripremio MOL, a nosilo je oznaku ‘strogo povjerljivo’, što je u skladu s uobičajenom poslovnom praksom”, izjavili su tada Večernjem listu iz MOL-a.
Međutim, socijalist Gordon Bajnai izgubio je te godine izbore od desničara Viktora Orbána, u čijem su mandatu mađarske tajne službe stavljene u funkciju zaštite spornih aktivnosti MOL-a, a u nastojanju da ospore optužbe protiv Hernádija služile su se i najprljavijim metodama koje su uključivale tajno praćenje visokih hrvatskih dužnosnika, što je tada otkrio upravo Nacional. U toj prljavoj raboti MOL-u su, čini se, pomagali i pojedinci povezani s HDZ-om, uključujući razne lobiste, koji su se osobno okoristili na razne načine, izdajući tako, zapravo, nacionalne državne interese.
‘Mi znamo da se ne može utjecati na hrvatsko pravosuđe. Međutim, moramo imati u vidu i širu geopolitičku sliku. Ako je nešto došlo u zastaru, onda tu više ništa ne možemo’, uvjeravao je Plenkovićev suradnik suca
Nacionalov izvor iz pravosudnih krugova tvrdi da je Jadranka Kosor bila čvrsto i bez ikakve zadrške opredijeljena za borbu protiv korupcije te je smatrala da pojedinci, pa makar bili iz HDZ-a, koji su osramotili i sebe i stranku korupcijskim aferama, moraju snositi posljedice. Međutim, premijer Plenković, po mišljenju tog izvora, ima drukčiji pristup i stao je na stranu onih koji žele pod svaku cijenu maknuti odgovornost sa stranke. Zanimljivo je kako su i neki danas visokopozicionirani i utjecajni HDZ-ovci, poput predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, nekad imali vrlo jasne stavove kad je riječ o korupciji. Tako je Jandroković u intervjuu Globusu 2011. godine na pitanje što je najveći grijeh HDZ-a u proteklih 20 godina, odgovorio sljedeće:
“Kao i u svakoj stranci, to su pojedinci koji su iskoristili stranku za osobne interese, bogaćenje i korupciju.”
Jandroković je tada zapravo samo slijedio političku agendu koju je zacrtala Jadranka Kosor, a to je bio obračun s onim dijelom HDZ-a koji je bio duboko umočen u korupciju. Na tome joj je, uostalom, u to vrijeme čestitala i tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton, koja joj je u pismu poručila:
“U povijesti će ostati zapamćeno da ste vodili Hrvatsku na uspješnom putu prema članstvu u EU-u. Još više od toga, vaša potpora istragama samog vrha Vlade je bez premca i poslala je jasnu poruku da se u Hrvatskoj više ne tolerira politička korupcija.”
Za razliku od Kosoričina pristupa, opredijeljenost borbi protiv korupcije u vrijeme Vlade Andreja Plenkovića nije toliko jasna i nedvosmislena, a taj dojam pojačavaju afere u koje su bili upleteni brojni Plenkovićevi suradnici i kadrovski odabiri. Štoviše, čini se da je upravo Andrej Plenković nekim svojim potezima ostavio negativan dojam i na visoke američke diplomatske predstavnike. U jednom neformalnom razgovoru visoki predstavnik američkog veleposlanstva tako je, govoreći o Plenkoviću, izrazio sljedeći stav:
“Kad bi Plenković određene poteze povlačio zbog trgovanja pozicijama, to bi bio izravan oblik korupcije.”
A sada su se pojavile i ozbiljne sumnje da se, u njegovo ime i s pozicije vrha izvršne vlasti, pokušava neprimjereno i nezakonito utjecati na jednu od najvažnijih sudskih instanci u Hrvatskoj, i to iako bi po Ustavu sudstvo trebalo biti neovisno.
‘Očito u državnom vrhu postoji takva politika da se MOL-u maksimalno izlazi u susret i popušta na više razina, a da sve to Hrvatskoj stvara stotine milijuna kuna štete’, kaže izvor involviran u slučaj Ina-MOL
Ovaj slučaj najzornije ilustrira zašto je važno za novog predsjednika ili predsjednicu Vrhovnog suda odabrati osobu imunu na bilo kakve političke i druge pritiske, osobu koja se isključivo drži pravnih argumenata i slova zakona. HDZ na čelu s Andrejem Plenkovićem bojkotirao je mogućnost da se takva osoba instalira odbivši kandidaturu profesorice s Pravnog fakulteta u Zagrebu Zlate Đurđević. Moguće i zato što je upravo ona osporila kontroverznu odluku Ustavnog suda kojom je poništena prva presuda u predmetu Ina-MOL s opravdanjem da Sanader nije imao pošteno suđenje. Nacional je upitao Zlatu Đurđević misli li da je u slučaju Hernádi nastupila zastara, ali ona nam je poslala sljedeći odgovor:
“Nažalost, zbog ispita i drugih obveza koje danas imam, ne mogu odgovoriti na navedeno pitanje, a koje bih, s obzirom na to da se radi o materijalno-pravnom institutu, morala proučiti.”
Razloge potencijalne zastare pojasnio je nedavno, gostujući na televiziji N1, Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović:
“U odnosu na Hernádija je prijepor. Zastara za njegovo djelo nastupa nakon 10 godina plus dvije, ako je donesena prvostupanjska presuda. No taj je predmet bio na Europskom sudu u Luksemburgu i prijepor je oko toga je li za to vrijeme prekinut zastarni rok ili ne. U svakom slučaju, Hernádijeva obrana smatra da je zastara nastupila, a sud nije donio odluku. No i po sudačkom računanju roka zastare, ona se približila.”
Na Vrhovnom sudu je 6. srpnja, dakle, prije dva tjedna, održana sjednica u povodu žalbi u predmetu Ina-MOL. U tom predmetu, u kojem su Ivo Sanader i Zsolt Hernádi u ponovljenom postupku proglašeni krivima, žalile su se sve tri strane. USKOK kao tužitelj žalio se na, po njima, preblage kazne Sanaderu i Hernádiju, Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović tražio je u žalbi blažu kaznu ili ponovljeno suđenje zbog povrede odredbi ZKP-a i nedovoljno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a Hernádijeva odvjetnica Laura Valković navela je kako je za njegov kazneni progon nastupila zastara, kao i da je od početka kaznenog postupka bilo jasno da predmet nema samo pravosudni nego i politički kontekst te da optuženici nisu imali neovisno i nepristrano suđenje pa im je zbog toga povrijeđeno pravo na obranu.
Odluka sudaca Vrhovnog suda očekuje se vrlo skoro. O tome kada bi to točno moglo biti, Nacional je poslao upit glasnogovorniku Suda Željku Pajaliću. Također smo postavili pitanje ima li saznanja o tome jesu li u tom predmetu vršeni bilo kakvi pritisci na suce kako bi usvojili pojašnjenje da je u slučaju Zsolta Hernádija nastupila zastara ili da su vršene bilo kakve druge vrste pritisaka, ali on je samo načelno odgovorio da su suci i sudbena vlast samostalni i neovisni.
Jedan dio tih pritisaka još ranije bio je usmjeren i prema DORH-u, a drugi se odnosi na potpuni zaokret Sigurnosno-obavještajne agencije u pristupu tom slučaju u vrijeme Plenkovićeve administracije, što su potvrdila dva neovisna izvora koja su ranije u tom predmetu surađivala sa SOA-om, koja je trebala davati podršku DORH-u u progonu Sanadera i Hernádija.
HDZ na čelu s premijerom Plenkovićem odbio je imenovati profesoricu Zlatu Đurđević predsjednicom Vrhovnog suda pa tu funkciju još uvijek obnaša Đuro Sessa, a mogao bi ga naslijediti Marin Mrčela. PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL
Jedan od upućenih visokih izvora s kojima je Nacional razgovarao, a koji je na više načina involviran u predmet Ina-MOL, potvrdio je kako je vrlo vjerojatno da su iz samog državnog vrha vršeni pritisci na pravosudne organe, posebno na DORH i USKOK, da sudski postupak protiv prvog čovjeka MOL-a Zsolta Hernádija zbog davanja mita bivšem premijeru Ivi Sanaderu otežu do zastare.
„Nažalost, to su navodi koji, prema onome što se može saznati iz pravosudnih krugova, i te kako imaju temelja. To me ne čudi, jer očito u državnom vrhu postoji takva politika da se MOL-u maksimalno izlazi u susret i popušta na više razina, a da sve to Hrvatskoj stvara stotine milijuna kuna štete. Indirektne i neslužbene informacije o tome da s mađarske strane postoje razgovori s hrvatskim državnim vrhom koji vode upravo u smjeru zastare progona Hernádija, proširile su se i iz samih mađarskih izvora, što je posebno zabrinjavajuće“, potvrdio nam je taj izvor.
Isti izvor potvrdu te konstatacije nalazi u činjenici da je Državno odvjetništvo prošle godine u potpunoj tišini, daleko od očiju javnosti, također odbacilo dvije kaznene prijave koje je bivši čelnik Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) Ante Samodol podnio protiv više odgovornih ljudi u MOL-u i Ini zbog manipulacije tržištem, prijevare u gospodarskom poslovanju i zlouporabe povlaštenih informacija utemeljenih na kontroverznoj Listi ovlaštenja za donošenje odluka (LODO) u Ini, o čemu je pisao i Nacional. Na meti istrage, a potom i na listi za uhićenja, tvrdi Nacionalov izvor, tada su se našla imena osmero mađarskih i troje slovačkih visokopozicioniranih menadžera MOL-a, među kojima su i ključni ljudi kompanije poput Zsolta Hernádija i Sándora Csányija. I te su prijave, potvrđeno nam je, odbačene uslijed političkih pritisaka iz samog državnog vrha.
“Još u prvoj polovini prošle godine stizale su potvrde iz vrha DORH-a da njihovi istražitelji intenzivno rade na prikupljanju informacija i dokaza o umiješanosti MOL-ovih menadžera u navedene ilegalne poslove. No kratko nakon toga doznalo se da je DORH predmet iz neobjašnjivih razloga prebacio na Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, a ovi su u kratkom roku odbacili prijavu. Neformalno mi je iz samog ODO-a potvrđeno da je slučaj odbačen uslijed pritisaka koji su stizali direktno iz najviših političkih instanci”, potvrdio je Nacionalov izvor i dodao kako je svjesno napuštanje sudskog progona Zsolta Hernádija samo nastavak očito dobro isplanirane, ali nesumnjivo sluganske i višestruko štetne hrvatske politike prema MOL-u.
Vrhovni sud: ‘Sudbena vlast i suci su samostalni i neovisni – članak 115. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske’
Glasnogovornik Vrhovnog suda, sudac Željko Pajalić, na Nacionalov upit o tome kada će točno ili u kojem roku Vrhovni sud odlučiti o žalbama USKOK-a, kao i obrane Ive Sanadera i Zsolta Hernádija u predmetu Ina-MOL, te koliko sudaca Vrhovnog suda odlučuje o tom predmetu, dostavio je sljedeći odgovor:
“Sastav vijeća za svaku vrstu predmeta određen je zakonom. Za vrstu kaznenih predmeta kao što je predmet iz Vašeg upita, propisan je sastav vijeća od tri suca. Postupak donošenja, izrade i otpreme odluke propisan je zakonom, Sudskim poslovnikom i Poslovnikom o radu Vrhovnoga suda Republike Hrvatske. Za donošenje i izradu odluke mjerodavno je isključivo vijeće koje odlučuje. Vrijeme od donošenja do otpreme odluke ovisi o mnogim činiteljima, ponajprije o vrsti, složenosti i opsežnosti pojedinog predmeta. Zato je nemoguće odgovoriti kada će točno odluka u pojedinom predmetu biti otpremljena. Otprema važnih odluka objavljuje se na Twitteru, a na mrežnoj stranici Vrhovnoga suda Republike Hrvatske objavljuju se i odluke.”
Na pitanje imaju li saznanja o tome jesu li u tom predmetu vršeni bilo kakvi pritisci na suce s ciljem da usvoje pojašnjenje prema kojem je u slučaju Zsolta Hernádija nastupila zastara, odnosno jesu li eventualno vršene bilo kakve druge vrste pritisaka, dao je ovakav odgovor:
“U odlukama se odgovara na sve žalbene navode stranaka i na sva bitna pravna pitanja. Nije jasno kakvi su to pritisci ‘druge vrste’ pa na to ne možemo odgovoriti. Sudbena vlast i suci su samostalni i neovisni (članak 115. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske).”
Što sve Hrvatskoj stoji na putu mogućeg ulaska u Schengen iduće godine
Hrvatska bi uskoro, ako je suditi po izjavama koje dolaze iz vodećih europskih institucija, trebala napokon ući u schengenski prostor. Na to upućuje i podrška koju je prije desetak dana, tijekom posjeta Zagrebu, u tom smislu dala predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, kao i ocjena zastupnika u Europskom parlamentu koji su zatražili da se u Schengen što prije uključe Hrvatska, kao i Rumunjska i Bugarska, koje na članstvo u tom prostoru slobodnog kretanja ljudi čekaju još i duže od nas. Iako konkretnih datuma našeg ulaska u Schengen još nema, sve češće se kao ciljani datum spominje početak sljedeće godine. Ako se taj scenarij obistini, to onda znači da je ovogodišnja turistička sezona ujedno i posljednja koju provodimo izvan schengenske zone, iz koje nam ionako dolazi najveći dio turista.
Budući da su i zastupnici Europskog parlamenta na sjednici početkom srpnja potvrdili da je Hrvatska ispunila sve uvjete za ulazak u schengenski prostor, sada glavnu ulogu preuzima Slovenija koja od 1. srpnja predsjeda Vijećem EU-a, pa o slovenskom premijeru Janezu Janši ovisi hoće li ulazak Hrvatske, Rumunjske i Bugarske staviti na dnevni red. Iako bi slovensko predsjedanje u prošlosti bilo loš znak za Hrvatsku, s obzirom na to da je ta država blokirala ulazak Hrvatske u EU, a potom je bila rezervirana i prema ulasku u schengenski prostor, danas je situacija drugačija i Janšina vlada podržava hrvatski ulazak u Schengen, što je sada u prilici i pokazati stavljanjem te točke na dnevni red. Međutim, jednom kada hrvatski ulazak u unutargranični sustav Europske unije i bude na dnevnom redu, to svejedno ne znači da je to gotova stvar jer još uvijek sve preostale 24 države članice EU-a moraju jednoglasno prihvatiti ulazak Hrvatske, Bugarske i Rumunjske u schengenski prostor.
Za Hrvatsku je u ovom trenutku jako važno da je dobila podršku jedne velike i utjecajne članice poput Italije, koja je u prošlosti bila rezervirana po tom pitanju. Podrška Italije bitna je i zbog Slovenije jer nijedna država ne voli tijekom svog šestomjesečnog predsjedanja otvarati temu koju ne može zaključiti, pa će tako odluka Slovenije ovisiti o signalima članica koje sve moraju poduprijeti Hrvatsku da bi se ona pridružila schengenskom prostoru. S druge strane, postoji već tradicionalni otpor članica poput Nizozemske i Danske, koje se godinama protive daljnjem širenju schengenskih granica i njihov otpor nije rezerviran isključivo za Hrvatsku, već i Bugarsku i Rumunjsku. No može se očekivati da će i sjeverne članice Europske unije na kraju popustiti ako budu jedine koje se protive širenju schengenskog prostora, a to bi se pogotovo moglo dogoditi ako pritisak na Nizozemsku i Dansku pojača i sama Europska komisija, ali i neke utjecajne države na čelu s Njemačkom i Francuskom, čiji se čelnici Angela Merkel i Emmanuel Macron zalažu za širenje europskih granica. Pogotovo će zanimljiva biti uloga Angele Merkel jer bi insistiranje na ulasku Hrvatske, Bugarske i Rumunjske praktički moglo biti njena posljednja odluka na čelu njemačke vlade prije parlamentarnih izbora na kojima popularna njemačka kancelarka neće tražiti novi mandat. Baš iz tih razloga u Europskoj uniji sve je više onih koji smatraju da više praktički i nema otvorenog otpora ulasku Hrvatske, ali kod određenih država još uvijek postoji doza opreza koja se prije svega odnosi na sposobnost Hrvatske da čuva vanjske granice EU-a.
Koliko je zapravo cijeli proces ulaska u tzv. Schengen spor, pokazuje i činjenica da je zeleno svjetlo za Hrvatsku dala još bivša Europska komisija na čelu s već zaboravljenim predsjednikom Jean-Claudeom Junckerom. On je u posljednjim danima svog mandata, u listopadu 2019., objavio da je Hrvatska ispunila sve uvjete za pristupanje schengenskom prostoru. Iako su od tada prošle gotovo dvije godine, Hrvatska još uvijek čeka konačnu odluku da postane članica europskog prostora čiju je pravnu stečevinu preuzela s danom ulaska u Europsku uniju, 1. srpnja 2013. Odluka koju je tada donijela Europska komisija Jean-Claudea Junckera na odlasku, značila je da je Hrvatska udovoljila tehničkim kriterijima za ulazak u schengensku zonu. To znači da je Hrvatska trebala financirati, izgraditi i opremiti granične prijelaze i ostalu infrastrukturu za potrebe policije u skladu s europskim kriterijima, nabaviti tehničku opremu za nadzor granice, ulagati u informatičke sustave, ući u Schengenski informacijski sustav (SIS), uspostaviti sustav viza i još podosta toga.
Odluka Komisije značila je da je sve spomenuto, kao i još mnogo toga, uspješno obavljeno i da je Hrvatska spremna preuzeti obavezu čuvanja europske vanjske granice u ime ostalih država schengenskog područja. Međutim, nakon potvrde Europske komisije uslijedila je druga faza u kojoj je Hrvatska morala zadovoljiti političke kriterije koji su mnogo fluidniji od tehničkih uvjeta i ovise o nizu vanjskih kriterija na koje se baš nije moglo izravno utjecati, a ovisili su o migrantskoj krizi, unutarnjoj političkoj situaciji u velikim članicama i općoj političkoj klimi te spremnosti za proširenje. Upravo su zbog tih političkih uvjeta trebale dvije godine da se ulazak Hrvatske u schengensku zonu nađe na dnevnom redu Europskog parlamenta, a vjerojatno i Vijeća Europske unije.
Na kraju je za pristupanje potrebna jednoglasna odluka Vijeća Europske unije, nakon konzultacija s Europskim parlamentom, na temelju schengenske evaluacije o spremnosti zemlje za ulazak u schengensko područje, tj. procjene da su u Hrvatskoj ispunjeni svi uvjeti za potpunu primjenu schengenske pravne stečevine i zaštite osobnih podataka.
O tome koliko je taj proces zahtjevan, najbolje govori situacija s Bugarskom i Rumunjskom, državama koje su zadovoljile tehničke kriterije još 2011. godine, ali do danas nisu ušle u Schengen. Njihov primjer pokazuje da ulazak u schengensko područje nije samo tehničko, već i političko pitanje, naročito u ocjeni borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala te efikasnosti pravosuđa.
Schengenski prostor ili, kolokvijalno rečeno, Europa bez granica jedno je od najopipljivijih dostignuća Europske unije i jedan od temelja europskog projekta. Područje je slobodnog kretanja ljudi i roba, unutar kojeg su ukinute kontrole granica za sve putnike, osim u izvanrednim okolnostima.
Kako je Mađarska špijunirala novinare putem Pegaza
Mađarska je na popisu zemalja koje su zloupotrebljavale Pegaz, špijunski sustav izraelske tehnološke tvrtke NSO koji omogućava pristup gotovo svim informacijama s pametnog telefona korisnika, kako bi špijunirale novinare i neistomišljenike. Kako je prenio Jutarnji list, otkrivena je globalna afera s prisluškivanjem čak 189 novinara, 65 poslovnih ljudi, 85 boraca za ljudska prava i više od 600 političara i vladinih dužnosnika među kojima su ministri, diplomati, vojni i sigurnosni časnici.
Sustav Pegaz kupilo je 60 obavještajnih, vojnih i drugih agencija zaduženih za provedbu zakona u 40 zemalja, ali neke su zemlje, među kojima i Mađarska, taj sustav zloupotrebljavale kako bi kontrolirale novinare i političke neistomišljenike. Najveći svjetski mediji dobili su – zahvaljujući neprofitnom mediju Forbidden Stories sa sjedištem u Parizu i Amnesty Internationalu, organizaciji koja se bori za zaštitu ljudskih prava – popis s oko 50.000 telefonskih brojeva koje je, prema njihovim navodima, zarazio Pegaz.
Analiza telefonskih brojeva iz Mađarske pokazala je da se osim protiv osuđenih kriminalaca i drugih legitimnih meta sigurnosnog nadzora, nadzor pomoću Pegaza provodio i nad pojedinim novinarima. Tako se spominje Szabolcs Panyi, novinar Direkta36, medija koji nije pod vladinom kontrolom. Sustav Pegaz na njegovu se telefonu aktivirao odmah nakon što je on 3. travnja 2019. postavio mađarskoj vladi, na čelu s premijerom Viktorom Orbánom, službeni upit o ruskoj banci koja je dobila odobrenje da posluje u Budimpešti unatoč sumnji da je možda riječ o paravanu za ruske obavještajce. Preko Pegaza, koji su potom aktivirale, službe su pratile svu komunikaciju tog novinara. Panyi je u izjavi za projekt Pegaz rekao kako pojedinci u Orbánovoj vladi vjeruju da su neovisni novinari dio urote protiv njih te da je među njima široko rasprostranjena paranoja koja je rezultirala i neprimjerenom reakcijom uslijed koje su se novinari našli na meti nezakonitog praćenja, kako bi vlada unaprijed imala informacije o tome što planiraju objaviti i tko su im izvori.
Inače, Panyi se još ranije našao na meti Orbánova glasnogovornika Zoltána Kovácsa, koji ga je optuživao za politički aktivizam, “orbanofobiju” i “mađarofobiju”.
Otkriveno je da je preko Pegaza vlada neizravno špijunirala i Panyijevog kolegu Andrása Szabóa, ali i Zoltána Vargu, vlasnika nekoliko portala i medija koji nisu pod Orbánovom kontrolom.
Osim novinara i vlasnika medija, kontrolirano je i desetak odvjetnika.
Orbánova vlada nije ni pokušala demantirati tajnu špijunažu, ali su se pravdali da sve rade u skladu sa zakonom.
“U Mađarskoj državna tijela ovlaštena za upotrebu tajnih instrumenata redovito nadgledaju vladine i nevladine institucije. Jeste li postavljali ista pitanja vladama Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke ili Francuske?” stoji u odgovoru vlade u Budimpešti.
Komentari