Odluči li se mađarski premijer Viktor Orbán doista usprotiviti vjerojatnoj odluci čelništva Europske unije o zabrani uvoza ruske nafte u sklopu novog paketa sankcija Moskvi zbog agresije na Ukrajinu, taj bi potez mnogo više štete mogao nanijeti Mađarskoj nego Hrvatskoj, potvrdila su za Nacional dva međusobno posve neovisna energetska stručnjaka. Unatoč činjenici da je Ina pod apsolutnom upravom mađarskog MOL-a i da na njezino poslovanje hrvatska Vlada kao suvlasnik već godinama nema nikakvog utjecaja, MOL neće moći zloupotrijebiti Inu u korist vlastitih interesa jer neće imati nikakve alate kojima bi Hrvatsku natjerao da to prihvati. No bude li hrvatska Vlada na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem uz asistenciju resornog ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića, ili njegovog nasljednika u slučaju Ćorićevog odlaska iz Vlade, znala i bude li se usudila iskoristiti aktualnu situaciju i očitu nemilost u koju će upasti Orbán usprotivi li se odluci Unije o uvođenju novog paketa sankcija protiv Rusije, ovo bi mogla biti odlična prilika da se donesu ključne odluke koje će vratiti upravljačka prava hrvatskog suvlasnika u Ini i koje će povećati hrvatsku energetsku samodostatnost. A jedna od takvih odluka jest i zadržavanje domaće nafte u zemlji i što hitnije stvaranje tehničkih pretpostavki da se ta nafta prerađuje u rafineriji u Rijeci, za što postoje i zakonske pretpostavke, o čemu je Nacional već pisao sredinom ožujka.

Energetski konzultant Jasminko Umićević kaže kako bi svaka vlada koja vodi računa o svojim nacionalnim interesima u energetici našla načina da učini upravo to i da pokuša vratiti utjecaj u Ini. „No uz ovakvog ministra kakav je Tomislav Ćorić to je teško za očekivati“, dodao je. Umićević je Nacionalu potvrdio da će, u slučaju da EU donese odluku o embargu na uvoz ruske nafte, tu odluku zasigurno podržati i Hrvatska, što drugim riječima znači da se ruska nafta neće smjeti uvoziti ni transportirati Janafovim naftovodom za Mađarsku pa neće biti ni mogućnosti da Orbán na bilo koji način ucjenjuje Hrvatsku ili ugrožava njezin energetski suverenitet.

Andrej Plenković ima priliku donijeti ključne odluke koje će vratiti upravljačka prava hrvatskog suvlasnika u Ini i koje će povećati hrvatsku energetsku samodostatnost. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

„Nisam čak siguran niti da će Mađarska jedina staviti veto na odluku o zabrani uvoza ruske nafte. Rekao bih da bi se Orbánu moglo priključiti još nekoliko zemalja koje su najviše ovisne o ruskoj nafti. U svakom slučaju za očekivati je da će EU donijeti odluku o zabrani uvoza, ali i transporta ruske nafte kroz EU. U tom bi slučaju MOL ostao bez dobavnog pravca putem Janafa, a ostala bi mu opcija uvoza nafte preko Ukrajine, što uglavnom čini i sada“, objasnio je Umićević.

Ipak, teško je vjerovati da bi Ukrajina dopustila neometanu opskrbu Mađarske ruskom naftom preko vlastitog teritorija. Energetski konzultant Srećko Leustek tvrdi:

„Siguran sam da Ukrajina takav scenarij neće dopustiti. Oni doduše zarađuju na transportu ruske nafte, slično kao i na plinu, no vjerujem da bi EU bila spremna Ukrajini djelomično ili u potpunosti nadoknaditi tu štetu. Prilično sam siguran i da bi se Ukrajinci čak i odrekli te naknade ako će time oslabiti moć Rusije koja napada njihovu zemlju.“

A neizravna, ali vrlo jasna najava Viktora Orbána da Mađarska neće podržati zabranu uvoza ruske nafte, koju proteklih dana ozbiljno razmatra čelništvo Europske unije, potaknula je pitanje mogućih posljedica takve mađarske politike po Hrvatsku. Orban je protekli tjedan izjavio da Mađarska prvo želi vidjeti detalje prijedloga sankcija Europske unije na uvoz ruskog plina i nafte prije nego što donese definitivnu odluku hoće li prijedlog podržati ili će ga blokirati. Šef ureda mađarskog premijera Gergely Gulyas u četvrtak je medijima potvrdio da se Mađarska od početka čvrsto protivi embargu na ruski plin i naftu jer bi takav embargo, kako je kazao, uništio mađarsku ekonomiju jer ta zemlja u značajnoj mjeri ovisi o ruskim energentima. Mađarska uvozi oko 80 posto plina i 65 posto nafte iz Rusije, a MOL-ove rafinerije u Százhalombatti pokraj Budimpešte i slovačkoj Bratislavi prerađuju uglavnom rusku naftu.

„Željeli bismo vidjeti koji su prijedlozi na stolu i postoji li alternativa kako bismo zamijenili resurse koji stižu iz Rusije“, rekao je Gulyas i objasnio kako bi MOL trebao uložiti stotine milijardi forinti i najmanje godinu dana rada da svoje rafinerije prilagodi kako bi mogle prerađivati naftu koja nije iz ruskih izvora. „Trebaju nam odgovorne odluke ako želimo uvesti bilo kakve sankcije. Moramo znati odakle ćemo uvesti energente, u kojim količinama i tko će to platiti. Danas to ne vidimo i bilo bi neodgovorno govoriti o dodatnim sankcijama“, zaključio je Gulyas.

Može li i na koji način Mađarska iskoristiti Inu za zadovoljenje svojih interesa, a na štetu Hrvatske, upitali smo i konzultanta Leusteka. Evo kako on vidi aktualnu situaciju, ali i rješenje problema:

„Ne mislim da MOL može na bilo koji način ugroziti Inu i Hrvatsku. Hipotetski gledano, to se može dogoditi jedino u slučaju da imamo veleizdajničku vladu ili notorne kukavice. Kakva god bila ova Vlada, nemoguće je da ne bi došlo do reakcije na bilo kakav pokušaj Mađarske u tom smjeru.

Uostalom, ako Orbán ostane sam u stavu da se embargo ne uvodi, sigurno će postati persona non grata i kao takvom ćemo mu moći nametnuti reperkusije koje inače u normalnim okolnostima ne bismo mogli. Ini se u tom slučaju mogu do daljnjega uskratiti dozvole za crpljenje nafte s hrvatskih naftnih polja, a samim time i transporta te nafte prema rafinerijama u drugim zemljama. Mađarskoj bi se tako nametnula jedna vrsta sankcija, do kojih je već i došlo uskraćivanjem financijskih sredstava iz europskih fondova nakon nedavnih parlamentarnih izbora. Mislim da bi Hrvatska u tom slučaju dobila zeleno svjetlo od Europske unije da poduzme određene korake kako bi vratila upravljačka prava u Ini. Ostaje otvoreno pitanje bi li hrvatski premijer tu mogućnost htio iskoristiti.“

Mađarski premijer Viktor Orbán i šef MOL-a Zsolt Hernádi zauzeli su potpuno drugačiji stav prema ruskoj nafti od ostatka Europske unije. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Druga je pak opcija da Ina po nalogu Vlade nastavi s crpljenjem nafte, ali da se ta nafta transportira na preradu u Rijeku i tako osigura određena količina derivata za domaće tržište. U tom slučaju nafta ne bi bila oteta MOL-u, nego bi mu za nju bila plaćena pravična naknada u skladu s udjelom koji MOL ima u Ini, smatra Leustek.

„EU ne voli soliranja, a pogotovo kada takvo ponašanje dolazi iz zemlje koja i dalje robuje vremenima iza željezne zavjese i nikad se nije riješila nostalgije za komunizmom. Tanka je linija koju treba prekoračiti da se Orbán nađe pod blažom verzijom sankcija nametnutih Putinu. Europa nema više puno razumijevanja za Orbána i, ako želi, može ga potpuno izolirati. Ono što je još jučer bilo nezamislivo, danas se drastično mijenja. Rukavice se skidaju i raznorazni orbani će morati pognuti šiju“, tvrdi Leustek.

No što se može dogoditi dođe li do nestašice naftnih derivata na tržištu Europske unije kao direktne posljedice embarga na uvoz ruske nafte i nemogućnosti većine zemalja da brzim rješenjima nadoknade manjkove derivata iz drugih izvora? Može li u tom slučaju MOL zakomplicirati život hrvatskim vozačima odluči li derivate, koje je do sada nabavljao za hrvatsko tržište, preusmjeriti u Mađarsku kako bi zadovoljio potrebe vlastitih kupaca? Jasminko Umićević smatra da je takav scenarij malo vjerojatan.

Zabrana uvoza ruske nafte u sklopu novog paketa sankcija Moskvi i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu zbog agresije na Ukrajinu izazvala je novo protivljenje mađarskog premijera Viktora Orbána. FOTO: EPA/ALEXANDER ZEMLIANICHENKO

„Ina sama nabavlja derivate uglavnom na mediteranskom tržištu i jednim dijelom od MOL-a. No ne vjerujem da bi se Orbán usudio povući tako drastičan potez i pritisnuti Upravu MOL-a na čelu sa Zsoltom Hernádijem da uskrati Hrvatskoj derivate. Rekao bih da će Orban, usprotivi li se odluci EU-a o zabrani uvoza ruske nafte, imati puno većih problema u vlastitoj zemlji da bi se bavio Hrvatskom“, kaže Umićević.

Leustek pak tvrdi da bi premijer Plenković, dogodi li se nešto takvo, imao alate da se takvom ponašanju MOL-a i mađarske vlade usprotivi.

„Ina je samo jedan od dobavljača derivata na hrvatskom tržištu i kao takav je zamjenjiv. Ako pretpostavimo scenarij pokušaja blokade opskrbe hrvatskog tržišta od strane MOL-a, onda bi u svakoj normalnoj zemlji, a to Hrvatska jest, vlada donijela odluku da se domaća nafta nastavi crpiti s naftnih polja i odvozi na preradu u Rijeku.

To pokriva jedan dio potreba za naftnim derivatima. Drugi dobavljači koji nemaju vlastite rafinerije, poput Croduxa, Petrola i ostalih, nastavljaju nabavljati derivate iz izvora iz kojih su to činili i do sada. A ako to nije dovoljno, u tom se trenutku može uključiti i država i preko Agencije za ugljikovodike može kupiti derivate tamo gdje je najekonomičnije“, objasnio je Leustek. Ovdje ipak valja podsjetiti da Ina sa svojih gotovo 400 benzinskih postaja samo u Hrvatskoj drži značajan udio u prodaji derivata na domaćem tržištu pa bi supstitucija tog udjela mogla biti prilično zahtjevan zadatak ako do nestašice dođe. No ne i nemoguć.

No može li MOL iskoristiti svoju dominantnu upravljačku poziciju u Ini kako bi u slučaju zabrane uvoza ruske nafte njezino poslovanje prilagodio mađarskim interesima? Nacionalov izvor dobro upućen u poslovanje Ine kratko je odgovorio:

„Neće učiniti ništa više od onoga što ionako već godinama radi, a to je da Inine poslove vodi onako kako to odgovara isključivo MOL-u i mađarskoj vladi, nanoseći dugoročnu štetu Ini i hrvatskoj državi već gotovo 20 godina!“

MOL već ionako uzima hrvatsku naftu i odvozi je na preradu u Százhalombattu i Bratislavu, zatvara rafinerije, smanjuje Inin udio u maloprodajnoj mreži u Hrvatskoj i u regiji, rastjeruje stručni kadar iz kompanije, a sve su to potezi od interesa za mađarskog suvlasnika, a na štetu hrvatskog suvlasnika, kaže taj izvor. Dodao je i kako u ovom trenutku, kada je u pitanju nabava derivata za potrebe domaćeg tržišta, kupovinu obavljaju Inini traderi (trgovci), no valja pritom znati da je ta samostalnost tek prividna jer svaka takva akvizicija mora dobiti odobrenje iz sjedišta MOL-a u Budimpešti.

Isti izvor podsjeća da je Vlada i do sada na raspolaganju imala pravne alate koji su joj pružali mogućnost ograničavanja MOL-ove samovolje u Ini, ali za njima ni premijer Plenković ni njegov prethodnik Zoran Milanović nikada nisu posegnuli.

„Nažalost, činjenica je da je sadašnja Vlada, a posebno premijer Plenković i ministar Ćorić, u velikoj mjeri zavisna o MOL-u. A kada je u pitanju Ina, premijer nije autonoman u donošenju odluka, jednako kao ni ministar Ćorić. Isto će se dogoditi i s novim ministrom gospodarstva, koji će samo provoditi naloge MOL-a i Orbánove vlade. Znam vrlo pouzdano da i sigurnosne službe i DORH redovno analiziraju situaciju i šalju iscrpna i točna izvješća premijeru o slučaju Ine. No očito je da premijer, kada je u pitanju Ina, odluke donosi mimo tih izvješća i pod uplivom nekih drugih izvora, a pritom ne koristi sve alate i mogućnosti koji mu stoje na raspolaganju da zaštiti hrvatske nacionalne interese“, tvrdi Nacionalov izvor.

Energetski konzultant Jasminko Umićević smatra da bi svaka vlada koja vodi računa o svojim nacionalnim interesima u energetici, našla načina da pokuša vratiti utjecaj u Ini. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Dokaz za takvu tvrdnju, kaže, dogodio se u lipnju prošle godine, kada je hrvatska Uprava podržala zajedničku hrvatsko-mađarsku kupnju slovenskog lanca benzinskih postaja OMV Slovenija.

„Paket dionica slovenske podružnice OMV-a kupili su zajednički Ina i MOL, i to Ina 33 posto, a MOL 67 posto dionica. No OMV-ove benzinske postaje u Sloveniji u stvarnosti je kupio MOL, uz tek minorno i manekensko sudjelovanje Ine, koja u stvarnosti, sa svojih 33 posto udjela u novoj tvrtki koje je platila 100 milijuna dolara, neće imati nikakvog utjecaja na poslovanje.

Premijer Plenković je tada biranim riječima pozdravio navodnu ‘zajedničku’ akviziciju Ine i MOL-a u Sloveniji, izražavajući zadovoljstvo što je ‘Ina prepoznala poslovni interes i priliku za širenje na slovensko tržište’, no nisu smatrali za potrebno obavijestiti hrvatsku javnost da će benzinske postaje u Sloveniji poslovati pod brendom MOL-a. Unatoč činjenici da je takav ugovor štetan za Inu, hrvatski članovi Uprave ipak su ga šutke podržali. Zašto? To nikada nisu objasnili“, upozorio je Nacionalov izvor. Jednom riječju, mogućnosti za zaštitu hrvatskih interesa ima. Preostaje jedino odgovor na pitanje hoće li premijer Plenković i ministar Ćorić imati hrabrosti posegnuti za alatima koji im stoje na raspolaganju kako bi to i učinili.