Iza napada mađarskog ministra vanjskih poslova na Hrvatsku, kojim se pokušava izvršiti pritisak na premijera Plenkovića, krije se zapravo odbijanje JANAF-a da zbog mađarskih interesa krši sankcije EU-a protiv Rusije, a Mađari ne žele odustati od ruske nafte.

Burna reakcija mađarskog političkog vrha, izrečena kroz usta ministra vanjskih poslova Pétera Szijjárta, koji je krajem prošloga tjedna Hrvatsku proglasio nepouzdanom za transport nafte, zapravo je vrlo perfidna i prilično prljava politička igra u kojoj Mađarska pokušava ocrniti Hrvatsku pred Europskom komisijom i prikazati je u lošem svjetlu ne bi li preko hrvatskih leđa pokušala natjerati EU da pritisne Ukrajinu i ishodi njezino odustajanje od embarga na prijevoz ruske nafte kroz njezin teritorij. Drugim riječima kazano, Szijjártó kroz objavu na svojem Facebook profilu – dakle, vrlo znakovito, ne kao službeno priopćenje mađarske Vlade, nego u obliku komentara na društvenim mrežama – manipulirajući istinom i pljujući po Hrvatskoj nastoji uvjeriti Bruxelles da ruska nafta nema alternative za stabilnost opskrbe Mađarske i Slovačke”, izjavio je za Nacional izvor vrlo blizak Vladi, koji decidirano tvrdi da Mađari ni u jednom trenutku nisu bili doista zainteresirani za transport nafte Janafovim naftovodom jer tim pravcem evidentno ne može stizati ruska nafta.

Janaf je, naime, već u nekoliko navrata naglasio da poštuje odluke EU-a, odnosno da neće kršiti sankcije EU-a protiv Rusije. A od ruske nafte i suradnje s Lukoilom i ostalim ruskim tvrtkama Mađari ne žele odustati, tvrdi isti izvor. Isti se zaključak može između redova iščitati i iz jedne rečenice priopćenja kojim je Janaf, na čelu s predsjednikom Uprave Stjepanom Adanićem, reagirao na izjavu Pétera Szijjárta, a u kojoj se postavlja znakovito pitanje:

“Ovim putem postavljamo pitanje gospodinu Szijjártu zašto mađarska strana izbjegava transport sirove nafte kroz sustav Janafa. Uvjereni smo kako cijena transporta tu nije čimbenik.” Szijjártó na to pitanje nije odgovorio.

Mađarski politički vrh manipulacijama i lažima nastoji iskoristiti pad povjerenja šefice Europske komisije Ursule Von der Leyen u Plenkovića te dodatnom kritikom Plenkovića za sebe iskamčiti korist

Oštar napad na Hrvatsku dolazi u vrlo neugodnom trenutku za premijera Andreja Plenkovića, koji je sve donedavno uživao neskrivene simpatije predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, no taj je njezin odnos s hrvatskim premijerom poprilično poljuljan nakon objave ne baš pohvalnog izvješća Europske komisije o vladavini prava u Hrvatskoj. Portal Telegram je prošloga tjedna prenio informaciju da je Vijeće Europske unije objavilo pisma Ursule von der Leyen upućena liderima 25 zemalja članica, u kojima od njih traži da predlože po dva kandidata za povjerenike u novoj Europskoj komisiji. Von der Leyen je, navodi se, svim čelnicima članica EU-a vlastoručno potpisala pisma i dodala rukom pisane osobne pozdrave. Svima osim dvojici: mađarskom premijeru Viktoru Orbánu i Andreju Plenkoviću. Njih dvojica su jedini dobili primjerke isprintanih pisama bez osobnih nota i vlastoručnog potpisa predsjednice Europske komisije, tvrdi se u tekstu i dodaje da “izostavljanje osobnog dodira iz pisma Ursule von der Leyen sugerira da je hrvatski premijer u nemilosti” visokih političkih krugova u Bruxellesu, ali i da je Plenković stavljen uz bok mađarskom premijeru koji već odavno ne uživa povjerenje čelnika EU-a.

Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó proglasio je krajem prošloga tjedna Hrvatsku nepouzdanom za transport nafte, ali ne u formi službenog priopćenja, već putem društvenih mreža | Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL

Upravo u tom trenutku stiže neprimjeren i diplomatski vrlo žestok napad Pétera Szijjárta na Hrvatsku iz kojeg bi se moglo iščitati da mađarski politički vrh manipulacijama i lažima nastoji iskoristiti pad povjerenja Von der Leyen prema Plenkoviću i dodatnom kritikom Plenkovića iskamčiti korist za sebe.

Ministar Szijjártó je krajem prošloga tjedna na svojem Facebook profilu napisao da je dan ranije primio pismo od izvršnog potpredsjednika Europske komisije, Latvijca Valdisa Dombrovskisa, koji je Szijjártu i slovačkom premijeru Robertu Ficu rekao da Ukrajina ni na koji način ne ugrožava opskrbu Mađarske i Slovačke naftom jer preko Hrvatske ide još jedan naftovod, koji obje zemlje mogu koristiti.

No, tvrdi dalje Szijjártó u svojoj objavi, “Hrvatska jednostavno nije pouzdana tranzitna zemlja” jer je, prema njegovim riječima, “podigla naknadu za tranzit nafte na pet puta više od prosječne tržišne naknade od početka rata, onemogućila MOL-u ugovaranje dugoročne isporuke, nije provela investicije potrebne za povećanje kapaciteta naftovoda, a podatke koje daje o maksimalnom kapacitetu naftovoda nitko nikada nije dokazao”. Szijjártu se ubrzo pridružio i slovački ministar vanjskih poslova Juraj Blanar, koji je u petak izjavio da je “nejasno kako bi to (transport nafte kroz Hrvatsku, op. N.) funkcioniralo. Za koju cijenu? Kojim kapacitetima? To danas nitko ne zna.”

Premijer Andrej Plenković pred novim je političkim izazovom i zato što je dosad Mađarima dopuštao prevlast u energetskom sektoru u Hrvatskoj pa se oni nisu navikli nemati kontrolu | Foto: Goran Kovacic/PIXSELL

No Janaf, na čijem je čelu predsjednik Uprave Stjepan Adanić, još je početkom prošloga tjedna Nacionalu potvrdio da može osigurati dodatni kapacitet cjevovoda do mađarske granice na razini od 14,3 milijuna tona godišnje, čime bi se u potpunosti zadovoljile potrebe MOL-ovih rafinerija. U priopćenju koje je Janaf u petak objavio kao reakciju na neprimjereni Szijjártóv istup navodi se da su u veljači 2023. godine zajedno s predstavnicima MOL Grupe testirali transportni kapacitet naftovoda na dionici prema mađarskoj granici, kojom je prilikom utvrđeno da se naftovodom mjesečno može transportirati 1,2 milijuna tona sirove nafte. “Sukladno tome, Janaf može u cijelosti zadovoljiti potrebe rafinerija MOL Grupe u Bratislavi i Budimpešti za sirovom naftom”, stoji u priopćenju. Isto je u četvrtak u pismu Szijjártu, slovačkom ministru Blanaru i Ursuli von der Leyen naglasio i premijer Plenković, ističući spremnost Hrvatske i Janafa za transport nafte prema Mađarskoj i Slovačkoj. Ovom je informacijom jasno potvrđeno da Szijjártó vrlo dobro zna – ili bi trebao znati – da su podaci o maksimalnom kapacitetu naftovoda točni i da su testiranju kapaciteta naftovoda prisustvovali i predstavnici MOL Grupe.

Janaf u priopćenju iznosi i da Szijjártóva tvrdnja o tome da tvrtka netransparentno i proizvoljno podiže cijene transporta jednostavno ne odgovara istini. “Potpuna je neistina da je Janaf podigao naknade u protekle tri godine. Metodologija kojom se izračunavaju naknade uzima u obzir duljinu i razinu iskorištenosti kapaciteta pojedine dionice naftovoda, kao i pregovarački proces te nije vezana uz pravnu osobu. Janafova metodologija izračuna poznata je predstavnicima mađarske strane te ni u kojem slučaju nije proizvoljna”, stoji u priopćenju. Isto nam je potvrdio i naftni konzultant Jasminko Umićević, koji kaže da cijene transporta Janafovim naftovodom nisu ništa veće od sličnih cijena drugih kompanija. “Janafove cijene su tržišne. Nešto su više zadnjih mjeseci, no isti trend rasta bilježe i ostale kompanije u svijetu. Svi su dizali cijene transporta nafte, pa je to učinio i Janaf. Ništa više od drugih i u ovom trenutku Janafova cijena transporta nije ništa veća od cijena ostalih kompanija”, kategorički tvrdi Umićević.

Naftni konzultant Jasminko Umićević kaže da cijene transporta Janafovim naftovodom nisu ništa veće od sličnih cijena drugih kompanija | Foto: Sasa Miljevic/PIXSELL

On tvrdi i da Szijjártó svjesno manipulira i prikriva istinu kad kaže da transportni kapacitet Janafova naftovoda nije dovoljan za potrebe rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj. “Posve suprotno, kapacitet Janafova naftovoda koji vodi od terminala na Krku do MOL-ove rafinerije u Százhalombatti veći je od kapaciteta naftovoda koji rusku naftu od ukrajinske granice transportira do rafinerije u Százhalombatti”, tvrdi Umićević i podsjeća da su Mađari sve donedavno tvrdili da Janaf tehnički ne može osigurati dovoljan transportni kapacitet nafte. “A kada je ta prozirna laž razotkrivena argumentima, promijenili su ploču i sada tvrde da je Hrvatska nepouzdana”, kaže Umićević. I on tvrdi da je u pozadini ove mađarske manipulacije zapravo činjenica da Mađari ne žele kupovati naftu na mediteranskom tržištu, jer je takva kupovina transparentna.

Umićević ističe da Szijjártó svjesno manipulira i prikriva istinu kad kaže da transportni kapacitet Janafova naftovoda nije dovoljan za potrebe rafinerija u Mađarskoj i Slovačkoj

“Zna se odakle dolazi nafta, Janaf točno zna odakle je nafta koju prihvaća na svoj terminal, znaju se kotacije, zna se po kojoj se cijeni kupuje ta nafta. U slučaju kupovine ruske nafte trgovina je potpuno netransparentna. Upitno je po kojim cijenama je Mađari kupuju, pod kojim uvjetima, gdje ta nafta završava i tko ima interesa od kupovine ruske nafte. A tu ima svakakvih manipulacija”, upozorava Umićević. Sličnu je potvrdu Nacional dobio i iz stručnih naftaških krugova, iz kojih stiže informacija da svi korisnici Janafovih usluga prihvata sirove nafte na terminalu na Krku kao uvjet za dobivanje suglasnosti za prihvat tankera moraju dostaviti podatke o porijeklu i vrsti nafte. A budući da je ruska nafta “teška” nafta s visokim postotkom sumpora, takva se nafta jednostavnom analizom lako otkrije i teško može promaknuti djelatnicima terminala.

Uz to, Umićević podsjeća i da se ukrajinski embargo za transport nafte preko njezina teritorija za sada odnosi samo na naftu koju prodaje ruski Lukoil, dok ostale ruske kompanije svoju naftu mogu još uvijek nesmetano transportirati do Mađarske.

Mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó nedavno se u New Yorku susreo s ruskim ministrom Sergejem Lavrovom na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a | Foto: Valery Sharifulin/TASS/Profimedia

“Zanimljivo je znati zbog čega se mađarski politički vrh tako uzvrtio zbog zabrane transporta nafte za Lukoil. Naime, Lukoil vrlo jednostavno može svoju naftu transferirati nekoj drugoj ruskoj kompaniji, koja nije pod embargom, i opet je tako zamaskiranu poslati u Mađarsku. No očito je da mađarski vrh ima neki konkretni dogovor baš s Lukoilom i zato im je ovo vrlo neugodna situacija. A i Rusija je na gubitku jer svoju naftu ne može prodati Mađarima”, zaključuje Umićević. Podsjeća na još jednu činjenicu koja može stajati u pozadini priče o otporu Mađara za korištenje Janafova naftovoda.

“Mađari su od 2003. pa do danas u Hrvatskoj radili što su htjeli, preuzimanjem potpune kontrole nad Inom zavladali su energetskim sektorom Hrvatske, preuzeli su domaću naftu i plin te drže najveći dio maloprodajnog lanca naftnih derivata. Učinili su sve, uključujući i tri međunarodne arbitraže, ne bi li Hrvatsku maksimalno udaljili od svojih interesa, i njima je ova situacija, u kojoj bi ovisili o Hrvatskoj i njezinu naftovodu, nad kojim nemaju kontrolu, politički jednostavno neprihvatljiva”, tvrdi Umićević.

Da ovo nije prvi ovakav teško objašnjiv svađalački nastup mađarske diplomacije podsjeća i Ministarstvo gospodarstva na čelu s ministrom Antom Šušnjarom. U priopćenju koje su u petak objavili kao reakciju na izjave Pétera Szijjárta navodi se da su odnosi Hrvatske i Mađarske već bili poljuljani tijekom pripreme za izgradnju LNG terminala na otoku Krku.

“Unatoč tome što su mađarske tvrtke imale priliku biti s hrvatskim (su)vlasnik, a potom i korisnik terminala, odbili su prvo javni poziv za ulazak u vlasništvo, a potom i mogućnost inicijalnog zakupa kapaciteta terminala”, stoji u priopćenju. Također se podsjeća i da je, nakon što je terminal dovršen, Mađarska naglo promijenila stav te se počela žaliti na dostatnost kapaciteta terminala i transportnog sustava plinovoda te cijena, odnosno transportnih tarifa.

Činjenica da je PPD zakupio sve raspoložive kapacitete LNG terminala čak do 2037. godine, nanijela je veliki udarac mađarskim tvrtkama koje u narednih deset godina ostaju bez prihoda od oko 30 milijardi eura

“Ironično, dvije najveće mađarske tvrtke sada su najveći zakupci kapaciteta LNG terminala i to do 2037. godine i uredno plaćaju iste tarife kao i svi drugi korisnici. Stoga je izjava Szzijjartoa kako bi obustava isporuke nafte s istoka ostavila Mađarsku i Slovačku ‘na milost i nemilost nepouzdane tranzitne zemlje’ suluda i krajnje besmislena”, stoji na kraju priopćenja u kojem se upozorava na “nepredvidljivo i kontradiktorno ponašanje Mađarske u pitanjima energetske suradnje”.

No kad je Ministarstvo gospodarstva već spomenulo zakup LNG terminala od strane mađarskih tvrtki MVM i MET, valja podsjetiti da je Prvo plinarsko društvo (PPD), koje je u vlasništvu poduzetnika Pave Vujnovca, sredinom ožujka prošle godine zakupilo sve raspoložive kapacitete LNG terminala čak do 2037. godine, o čemu je Nacional pisao u jesen prošle godine. Taj potez je ne samo od velikog poslovnog značenja za PPD nego ima i dugoročnu stratešku i geopolitičku važnost sa značajnim posljedicama za energetsku stabilnost Hrvatske, ali i energetske odnose Hrvatske i Mađarske. Taj je potez nanio veliki udarac mađarskim tvrtkama koje, s obzirom na prosječnu godišnju zaradu od oko tri milijarde eura od zakupa kapaciteta krčkog terminala, u narednih deset godina ostaju bez prihoda od oko trideset milijardi eura.

‘Uvjereni smo da cijena transporta tu nije čimbenik’, reagirao je JANAF, na čelu s predsjednikom Uprave Stjepanom Adanićem, na izjavu mađarskog ministra Pétera Szijjárta | Foto: Josip Regovic/PIXSELL

Mađarska vlada je, opet kroz više izjava Petera Szijjárta tijekom 2019. i 2020. godine, suprotno navodima iz priopćenja Šušnjarova Ministarstva, pokazivala veliki interes za kupnju 25 posto udjela u terminalu, a MVM i MET i sada su doista značajni zakupci kapaciteta LNG terminala, ali ne do 2037. Godine, kako to u priopćenju navodi Ministarstvo gospodarstva, nego do 2027. godine. Što drugim riječima znači da im je PPD svojim zakupom slobodnih kapaciteta “progutao” značajan dio kolača od potencijalno visoke zarade, ali i od vrlo jakog alata u političkom ratu ne samo s Hrvatskom nego i s cijelom Europskom unijom.

Uzmu li se sve navedene činjenice u obzir, valja se zapitati i bori li se Mađarska na ovaj način, ne birajući sredstva, da zadrži svoju kontrolu nad energetskim sektorom u Hrvatskoj koja joj polako ali sigurno izmiče? Iz svega navedenog nameće se jednostavan zaključak da mađarski politički vrh na neformalan način, putem društvenih mreža, izmišljenim argumentima i uvredljivim riječima nastoji pred Europskom komisijom, ali i pred vlastitom javnošću, opravdati svoju ovisnost o ruskoj nafti, koje se očito ne žele odreći. Uostalom, ta je nafta, ali i mađarska uloga u njezinu transportu i prodaji, vrlo snažno oružje u rukama Vladimira Putina za izazivanje kaosa i nesloge unutar Europske unije, koje Moskva neće tako lako ispustiti iz ruku. A nije posve nemoguća ni pretpostavka da i sam Vladimir Putin i čelnici Lukoila vrše pritisak na Viktora Orbána i prisiljavaju ga da riješi problem ukrajinskog embarga kako zna i umije jer Lukoil gubi ne samo velik novac nego i jedan od značajnijih pravaca za transport nafte prema Europi. Je li u pozadini mađarskog napada na Hrvatsku doista u pitanju zaštita interesa mađarskog naroda, kako to tvrdi Szijjártó, ili se pod tom egidom krije zaštita interesa malobrojne političke klike okupljene oko premijera Viktora Orbána, pokazat će vrijeme. U svakom slučaju, Hrvatska ne bi smjela biti žrtva vazalskog odnosa Mađarske prema Rusiji.