Prostrana i opkoljena središnja regija koja prekriva veći dio istočne Ukrajine – Donbas – bila je prva crta sukoba ukrajinskog konflikta s Rusijom od 2014. godine. Njeni stanovnici sada nose ožiljke nakon osam godina borbe, a pripremaju se za još intenzivniji napad. Očekuje se da će predstojeća bitka za kontrolu nad teritorijem definirati invaziju ruskog predsjednika Vladimira Putina, nakon što su njegove snage pretrpjele neuspjehe u Kijevu, te diljem središnje i sjeverne Ukrajine.

Satelitske snimke prikazuju ruske vojne konvoje kako se kreću prema Donbasu u veliku ofenzivu, a ukrajinski ministar vanjskih poslova upozorio je svijet na predstojeću bitku koja će ‘podsjetiti na Drugi svjetski rat’. Ruska pobjeda u ovoj regiji, piše CNN, zgrozila bi Zapad, ali bi ujedno mogla i spasiti Putinove ratne ciljeve. S druge strane, poraz bi mogao ‘zacementirati’ ovu invaziju kao povijesni neuspjeh. U svakom slučaju, gotovo je sigurno da će regija pretrpjeti još veće štete.

Riječ je o regiji povijesnog i kulturnog značaja čije je blizina Rusiji diktirala veći dio njenog postojanja. Oni koji su nekada tamo živjeli Donbas opisuju kao neovisno i kruto središte industrije koje je desetljećima ostalo sumnjičavo prema vanjskim silama. Valovi sukoba iz 2014. godine preoblikovali su i ranili tamošnje gradove.

Industrijsko srce Sovjetskog saveza

Od osnutka dva velika grada ove regije – Donjeck od strane velškog majstora željeza 1869. godine i Luhanska sedam desetljeća ranije od strane škotskog industrijalca – industrija je bila žila kucavica ove regije. Samo ime Donbas akronim je za Donjecki ugljeni bazen. Tijekom većeg dijela 20. stoljeća imao je veliku ulogu ‘industrijskog srca’ Sovjetskog Saveza, ispumpavajući ugljen u ogromnim količinama.

“Sovjetski Savez je intenzivno razvijao Donbas kao industrijsko središte”, rekao je Markian Dobczansky, suradnik na Ukrajinskom istraživačkom institutu Sveučilišta Harvard i dodao da je to bilo mjesto koje je postavilo tempo sovjetske industrijalizacije. Također, radilo se o mjestu industrijske proizvodnje s ekstremno visokim ulozima, ali i velikom represijom. “Teror je bio prisutan pod sovjetskom vlašću. Represija se događala u cijelom Sovjetskom Savezu, ali u Donbasu je bila izrazito intenzivan”, rekao je i dodao da je vladala ogromna sumnjičavost, uhićenja je bilo puno, kao i prividnih suđenja.

Potom je došlo do razvoja proizvodnje čelika i metala, stvaranje željeznice i razvoj brodarske industrije u lučkom gradu Mariupolju. To je diverzificiralo regiju, pa više nije bila samo središte za ugljen. Ipak, ekonomska moć regije smanjila se u tri desetljeća od pada Sovjetskog saveza. Rory Finnin, izvanredni profesor ukrajinskih studija na Sveučilištu Cambridge, rekao je za CNN da je Donbas u 1990-im godinama doživio veliki ekonomski pad. Tijekom početne tranzicije iz komunizma regiju su, objasnio je Finnin, zadesili veliki pad životnog standarda kao i brzorastuće siromaštvo. Ipak, Donbas je, nakon prijelaza stoljeća, i dalje industrijski epicentar Ukrajine, kao glavni poljoprivredni proizvođač u zemlji.

Stanovnici regije, navodi Finnin, ostaju i dalje ‘žestoko neovisni’. Dugogodišnja industrijska privlačnost regije privukla je ljude iz cijele istočne Europe tijekom prošlog stoljeća, a imala je snažne društvene i ekonomske veze sa susjednom Rusijom, kao i s ostatkom Ukrajine. Za razliku od većeg dijela središnje i zapadne Ukrajine, koja je povijesno mijenjala vladare između različitih europskih imperija, Donbas je većinu prošlog tisućljeća proveo pod kontrolom Rusije.

Na jedinom postsovjetskom popisu stanovništva u zemlji 2001. godine, nešto više od polovice stanovništva Donbasa činili su etnički Ukrajinci i trećinu etnički Rusi, a ruski je jezik najrašireniji. Ipak, Ukrajina ima tradiciju višejezičnosti i veza između jezika i nacionalnog identiteta tu je slaba, kažu stručnjaci. Gradovi Donbasa smješteni su daleko od metropolitanskih centara u središnjoj i zapadnoj Ukrajini, a proeuropska politika pod utjecajem Zapada obično nije prihvaćena u Donbasu kao na zapadu Ukrajine. Taj osjećaj nepovezanosti s glavnim gradom Kijevom i drugim metropolitanskim središtima doveo je do velikog broja lokalnih pokreta i bio je pozadina na kojoj su proruski separatisti pokušali preuzeti kontrolu nakon što je Moskva anektirala Krim.

No, stručnjaci upozoravaju da je važno ne vjerovati predodžbama da je Donbas proruski ili antiukrajinski, što je  koncept koji Kremlj nemilosrdno naglašava od 2014. godine. Istraživanja javnog mnijenja – i vlastiti glas regije za neovisnošću na ukrajinskom referendumu održanom 1991. godine – potvrdili su želju Donbasa da iza sebe ostavi odanost iz sovjetske ere.

Što točno Donbas znači Putinu?

Iako je 1991. Donbas, zajedno s ostatkom Ukrajine, postao neovisan, ta je regija zadržala važno mjesto u psihi ruskog vodstva. Poznati sovjetski propagandni plakat iz 1921. nazvao je Donbas ‘srcem Rusije’, prikazujući regiju kao kucajući organ s žilama koje se protežu diljem Ruskog carstva. Prije toga, regija je bila dio koncepta ‘Novorossiya’ ili ‘Nova Rusija’, termina koji se odnosio na zapadne teritorije prema kojima je Rusko carstvo imalo ekspanzionističke planove.

Stručnjaci su često sugerirali da je Putinova željeni ‘finiš’ obnova Sovjetskog Saveza u kojem se prvi put istaknuo. Anna Makanju, bivša direktorica za Rusiju u Vijeću za nacionalnu sigurnost SAD-a, prošlog je mjeseca istaknula da Putin ‘vjeruje da je poput careva’, carskih dinastija koje su stoljećima vladale Rusijom, ‘potencijalno pozvanih od Boga kako bi kontrolirao i vratio slavu ruskog carstva’.

Ali, takav se projekt nije mogao ostvariti bez pokušaja da se ponovno zauzme Donbas, s obzirom na njegov značaj kao industrijske okosnice Ruskog carstva. “To je simbolički vrlo važno; Donbas je opskrbljivao cijeli Sovjetski Savez sirovinama”, rekao je Dobczansky. U tom je kontekstu Putin svoju invaziju preusmjerio na regiju u kojoj je prije osam godina započeo njegov sukob s Ukrajinom. Američki obavještajci smatraju da je da je Putin preusmjerio svoju ratnu strategiju na postizanje neke vrste pobjede na istoku do 9. svibnja, ruskog ‘Dana pobjede’ kojim se obilježava nacistička predaja u Drugom svjetskom ratu.

Samir Puri, viši stručni saradnik za urbane poslove sigurnosti i hibridnog ratovanja na Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS), smatra da je vrlo vjerojatno da će Putin sada sve napore uložiti kako bi prepolovio Ukrajinu, što bi mu dalo dovoljno ‘materijala’ da može proglasiti pobjedu i utišati svoje kritičare koju tvrde da je ova invazija – neuspjeh i promašaj. “Zauzimanje Donbasa bila bi utješna nagrada, jer je Kijev sada izvan ruskog vojnog dosega. Ali, to je dobra utješna nagrada”, rekao je Puri.

Osam godina sukoba

Nakon što je Vladimir Putin 2014. godine anektirao Krim i nakon što je došlo do okupacije dijelova Donbasa od strane pobunjenika koje podržava Moskva, u regiji je zaustavljeno razdoblje sve većeg prosperiteta. Rat je izbio 2014. nakon što su pobunjenici koje podržava Rusija zauzeli vladine zgrade u gradovima diljem istočne Ukrajine. Intenzivne borbe ostavile su dijelove Luganska i Donjecka u rukama separatista koje podržava Rusija. Područja u Donbasu pod kontrolom separatista postala su poznata kao Luganska i Donjecka Narodna Republika. Samoproglašene republike nije priznala nijedna vlada osim Rusije i njenog bliskog saveznika Sirije, a ukrajinska vlada uporno je odbijala izravno razgovarati s čelnicima obje samoproglašene republike.

Život stanovnika usred sukoba pretvorio se u način života. Više od 14.000 ljudi poginulo je u sukobu u Donbasu od 2014., uključujući 3.000 civila zatečenih u sukobu. Ukrajina je izvijestila da je od 2014. godine gotovo milijun i pol ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove, pri čemu je više od polovice registriranih interno raseljenih osoba ostalo na područjima Donbasa koja su ostala pod ukrajinskom kontrolom, a oko 160.000 se preselilo u širu regiju Kijeva.

Rusija je u međuvremenu agresivno pokušala potaknuti separatističke osjećaje u regiji, na koje je tada ukazivala kao na opravdanje za invaziju. “U propagandi od 2014. Donbas je postao žrtveno janje u ruskim narativima”, rekao je Dobczansky i dodao da je to mjesto gdje su Rusi gajili kult žrtve i gdje su svoje vlastito raspirivanje rata uspjeli pretvoriti u narativ o žrtvi od strane ukrajinskih nacionalista. Taj je izgovor naposljetku i doveo do toga da je Putin, dva dana prije nego što je pokrenuo svoju invaziju na Ukrajinu, proglasio Donjeck i Lugansk neovisnima.

Novi ruski napad

Hoće li bitka za Donbas biti posljednje poglavlje ruskog rata, ili samo njegova sljedeća faza, ostaje za vidjeti. No, koncentrirajući se na ovu regiju, čini se da je Putin napravio ‘puni krug’ u svom napadu na Ukrajinu. “Donbas je bio prva linija bojišnice prije osam godina, tako da su vojni položaji s obje strane izvanredno dobro utvrđeni”, rekao je Dobczansky.

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba izjavio je ranije ovog mjeseca da će vas ‘bitka za Donbas podsjetiti na Drugi svjetski rat, s velikim operacijama, manevrima, sudjelovanjem tisuća tenkova, oklopnih vozila, aviona i topništva’. Smatra da se neće raditi o lokalnoj operaciji, sudeći prema onom što se vidi u ruskim pripremama.

Puri vjeruje da će sukob u Donbasu biti vrlo različit od onoga što smo imali prilike vidjeti u Kijevu ili Mariupolju. “Ukrajinska fronta miješa urbani i ruralni teritorij… neki od urbanih teritorija koje će Ukrajina braniti već su razoreni u osam godina granatiranja”, rekao je.

Dok ruske kolone budu krenule prema Donbasu, bez sumnje će naići na ukrajinske snage koje jako dobro poznaju mjesta i gradove koje brane gotovo cijelo desetljeće. Najviši ukrajinski general, Valeri Zalužnji, kao i veliki dio vojske imaju iskustvo na terenu u borbama u regiji nakon 2014. godine, a nekoliko ukrajinskih dužnosnika opisali su bitku za Donbas kao ključnu sljedeću fazu rata.

“U vojnom smislu Rusima je ugodnije voditi rat u Donbasu nego što je to bilo u Kijevu, Sumiju ili Harkivu”, rekao je Dobczansky i zaključio da je to ujedno i mjesto gdje se nalaze najiskusnije jedinice ukrajinske vojske pa će se ruske snage suočiti s najžešćim otporom.