Objavljeno u Nacionalu br. 463, 2004-09-28

Hrvatski obavještajci smatraju da je tajnovita katolička organizacija Opus Dei, koja već godinu dana djeluje u Zagrebu, predstavlja opasnost za državnu sigurnost: oni se službeno bave društveno korisnim djelima, a regrutiraju svoje članove među političarima, bogatašima i ljudima od utjecaja

Hrvatska obavještajna zajednica smatra da tajnovita katolička organizacija Opus Dei, koja već godinu dana djeluje u Zagrebu, predstavlja opasnost za državnu sigurnost. Visoki izvori potvrdili su za Nacional da je još 2000. Služba za zaštitu ustavnog poretka, nakon akcije praćenja svećenika i laika bliskih Opusu Dei, sastavila izvještaj u kojem se upozorava na njihovu prikrivenu djelatnost i pokušaj postavljanja svojih simpatizera u vrhove najvažnijih državnih institucija. Premda je 2000. tajanstvena katolička institucija, koja ima jedinstven status osobne prelature Svetog Oca, tek trebala prebaciti svoje ljude iz Austrije u Hrvatsku, agenti današnje POA-e uspjeli su identificirati njezine najvažnije suradnike. Uglavnom su to članovi Hrvatskog katoličkog zbora “Mi”, koje je okupljao pokojni Josip Jurak, župnik crkve Blaženog Marka Križevčanina, a među viđenijim članovima bili su i Tomislav Karamarko, tadašnji najbliži suradnik predsjednika Stipe Mesića, Vladimir Lončarević, pomoćnik savjetnika za unutarnju politiku Predsjedničkih Dvora, Neven Jurica, odnedavno veleposlanik u Washingtonu, visoki crkveni prelati Juraj Jezerinac i Želimir Puljić. Važnu ulogu imaju braća, umirovljeni general Ivan Tolj i Mario Tolj, zagrebački župnik, a navodno su u međuvremenu članovi Opusa Dei ostvarili kontakt i s Mirkom Norcem, koji služi kaznu zbog sudjelovanja u ratnom zločinu. Tvrdi se da im je to uspjelo preko Mire Lace i Antonija Lekića, nekadašnjih časnika HV-a i suradnika Nikole Štedula, političkog emigranta bliskog toj organizaciji.

MARTIN SCHLAG, AUSTRIJSKI PRELAT Za širenje Opusa Dei u Hrvatskoj zaduženo je austrijsko krilo UGLEDNI POSLOVNI ČOVJEK IZ AUSTRIJE ‘Unatoč civiliziranim javnim nastupima, to je militantna organizacija, neki je uspoređuju s katoličkim talibanima’ FINANCIJSKA MOĆ OPUSA DEI Opus Dei u New Yorku posjeduje zgradu vrijednu 42 milijuna USD, a dio članova mu predaje svu zaradu NA UDARU OBAVJEŠTAJACA Od 1983. SDS je pratio aktivnosti Opusa Dei u tadašnjoj SFRJ, a uhodila ih je i vojna tajna službaRecenziju koja sadrži upozorenje na djelatnost Opusa Dei vidio je i Stipe Mesić, međutim izvješće ga nije pretjerano zainteresiralo. Budući da se u izvješću kaže kako su Opusovci za ostvarenje svojih ciljeva spremni na sve – od instaliranja članova organizacije u utjecajne poslovno-političke krugove do fizičke eliminacije protivnika, zanimljiv je podatak o Mesićevu letimičnom pregledu obavještajne analize. Koliko je na takvo stajalište utjecao podatak da su najmanje dvojica njegovih bliskih suradnika vrlo bliski Opusu Dei, nikada nije razjašnjeno. Ne treba isključiti ni Mesićev loš status koji uživa od vodećih članova Katoličke crkve u Hrvatskoj, tako da vjerojatno nije želio izazivati sukobe s organizacijom o kojoj je ionako imao samo nekoliko podataka. Osim toga, Opus Dei uživa otvorenu zaštitu Ivana Pavla II i podršku Josipa Bozanića, a to su ljudi s kojima čak ni Mesić ne zbija šale.

Nekoliko godina trajale su pripreme za dolazak službenih predstavnika Opusa Dei u Hrvatsku, što se napokon dogodilo prije nešto više od godinu dana. Od tada pa sve do nedavno organizacija je djelovala diskretno i gotovo se uopće nije o njoj govorilo u javnosti: Petorica članova živi u stanu od nekoliko stotina kvadrata u Vlaškoj, a sedam članica u Kušlanovoj ulici, dok se s oko 400 simpatizera sastaju na misama i tečajevima duhovne obnove, koje se održavaju jednom na mjesec.

I tako je bilo sve dok sadašnji Opusov prelat, biskup Javier Echevarria, nije potkraj kolovoza posjetio zagrebački ogranak i susreo se s oko 400 članova i simpatizera u hotelu Panorama. Echeverria je održao sastanak i s kardinalom Josipom Bozanićem, na čije je pozive Opus Dei prije godinu dana stigao u Hrvatsku, kao i s apostolskim nuncijem Franciscom Javierom Lozanom. Uostalom, još 26. siječnja 2002., na inicijativu Hrvatskog katoličkog zbora “Mi”, u crkvi Sv. Marka bila je misa koju je služio Martin Schlag, generalni vikar prelature Opusa Dei za Hrvatsku. Na Schlagovu predavanju primijećeno je još nekoliko pripadnika austrijskog Opusa, ali i Juraj Jezerinac te župnik crkve Sv. Marka, Franjo Prstec. Zadatak Austrijanaca bilo je stvaranje hrvatskog krila Opusa Dei, što je i realizirano 2003 godine.

Zanimljiv je podatak da je, koliko god ta organizacija uživa podršku većine austrijskih biskupa, velik dio tamošnje javnosti negativno raspoložen prema djelovanju Opusa Dei.

“Oni su prodrli u visoke poslovne i političke krugove i imaju jak utjecaj na situaciju u zemlji. Unatoč civiliziranim javnim nastupima, to je jedna militantna crkvena organizacija, a neki je uspoređuju s katoličkim talibanima”, rekao je za Nacional ugledni austrijski poslovni čovjek. Koliko su se uspjeli probiti u austrijske strukture govori podatak da su članovi, među ostalima i direktor jedne tamošnje medijske kuće, glavni urednici pojedinih listova, biskupi, ali i lokalni bogataši. Tako je prije desetak godina, jedan od vlasnika velike robne kuće iz Graza “Kastner und Koller” (prijeratnih vlasnika zagrebačke Name), svu imovinu darovao Opusu Dei i počeo im služiti u celibatu. Prema Nacionalovu izvoru, u Austriji postoje glasine kako su 1991. članovi Opusa Dei sudjelovali u nabavi oružja za Hrvatsku. Navodno je to i razlog zašto su hrvatski biskupi tako dobrohotno prihvatili njihov dolazak u Zagreb.

Jedan od rijetkih disonantnih glasova bio je onaj teologa dr. Adalberta Rebića, koji je, na najavu dolaska u Hrvatsku, javno izjavio da je “posrijedi vrlo tajnovita organizacija čiji se članovi javno ne deklariraju niti izvana nose nekakva obilježja ili posebne odore”. Bilo je to pojedinačno stajalište, također crkvenog konzervativca, koji nije imao podršku biskupske konferencije.

Uostalom, i nema crkvene institucije koja je izazvala toliko kontroverzija poput Opusa Dei, koji je 1928. osnovao Josemaria Escriva de Balaguer y Albas. Službeno je riječ o osobnoj prelaturi sa sjedištem u Rimu, čiji članovi u svakodnevnom životu promiču apostolsku djelatnost i bave se društveno korisnim radom. Članstvo se dijeli u nekoliko kategorija: numerarije, koji su u pravilu akademski obrazovani, a žive u istospolnim zajednicama; supernumerariji, koji su za razliku od njih najčešće obiteljski ljudi; asociatiji te suradnici koji nemaju stalna zaduženja. Oko 1800 svećenika članovi su udruge Svetog Križa i podliježu kanonskom pravu, za razliku od ostalih pripadnika Opusa Dei. Organizacija i više od 80.000 njezinih članova izbjegavaju javnost, a u pravilu se regrutiraju unutar društvenih elita, poput uspješnih poslovnih ljudi, odvjetnika i sudaca, političara i profesora. Zato i ne čudi da ih neki nazivaju masonerijom unutar Katoličke crkve, budući da netko do svoje punoljetnosti može biti član Opusa Dei a da to nikad ne bude javno obznanjeno. Vrlo brzo postalo je jasno da usprkos Escrivinim tvrdnjama o političkoj neutralnosti, Opus Dei čvrsto podržava Francov režim, čiji su brojni ministri pripadali toj organizaciji. Na internetu djeluju i portali na kojima Escrivini protivnici citiraju njegova izrazito dubiozna politička gledišta, poput onog u kojem zbog borbe protiv ateista, komunista i masona veliča Franca i dodaje da podržava i Hitlera, ako imaju iste neprijatelje. Zbog toga su i neki španjolski biskupi prosvjedovali kada je Ivan Pavao II 1992. Escrivu proglasio blaženim. Sadašnji Papa snažno cijeni čvrstinu i konzervativizam koji provodi Opus Dei, što je potvrdio proglasivši ga vlastitom prelaturom, a 2002. Josemaria Escriva proglašen je svetim.

No, koliko god mističnost pogoduje stvaranju fame oko Opusa Dei, da nisu financijski snažni, vjerojatno bi bili zanimljivi tek pokojem sociologu religije. Ovako je to institucija koja u New Yorku posjeduje zgradu vrijednu 42.000.000 dolara, a velik broj članova joj dobrovoljno prepušta svu zaradu, a vodstvo im daje svojevrstan džeparac. Članovi se nerijetko odriču privatne imovine i predaju je crkvenoj prelaturi.

Ništa manje zanimljiv podatak nije da se za djelovanje Opusa Dei početkom 80-ih zainteresirala jugoslavenska Služba državne sigurnosti. Unutar SDS-ova zagrebačkog odjela, djelovao je poseban detašman zadužen za špijuniranje svećenika i osoba bliskih Katoličkoj crkvi. Bili su iznimno učinkoviti, a jedna od glavnih meta bio je biskup Đuro Kokša, čije su prostorije bile ozvučene, a on kontinuirano praćen. Biskup nije znao da je pod prismotrom, a svaki dan je Služba državne sigurnosti dobivala izvješća o njegovim razgovorima i stavovima vodećih ljudi zagrebačkog Kaptola. Do koje se mjere SDS infiltrirao u crkvene vrhove, pokazuje podatak da su, kada bi se održavala zatvorena zasjedanja Biskupske konferencije Jugoslavije, izvještaje s jutarnjih sesija crkvenih velikodostojnika agenti i njihovi šefovi imali prije nego što bi počela popodnevna zasjedanja.

Oko 1983. Služba državne sigurnosti zapazila je pokušaje ulaska Opusa Dei u ovdašnju Katoličku crkvu. Trag je vodio do Beograda i tamošnje nuncijature u kojoj je tih godina radio Javier Lozano, aktualni apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj. “U to vrijeme u Zagrebu su imali podršku malog broja ljudi nepoznatih u javnosti, iako je bilo očito da žele ući u ovo područje. Međutim, ubrzo smo ih stavili pod nadzor jer je to posao kontrašpijunaže u svakoj zemlji. Tada je zamalo izbio skandal jer se u jednom trenutku ispostavilo da istu ekipu špijunira i Vojno-sigurnosna uprava Generalštaba JNA, tako da su pojedini informatori radili i za nas i za njih. Mislim da Opus Dei namjerno mistificira svoj utjecaj i ulogu, no kako rade u konspiraciji, sasvim je logično da su zanimljivi tajnim službama”, ispričao je prošle subote za Nacional nekadašnji agent SDS-a.

Služba državne sigurnosti imala je ključan utjecaj i na rad komisija za odnose s vjerskim zajednicama – pojašnjava bivši SDS-ovac – a one su odabranim novinarima davale upute kako pratiti religioznu problematiku. Najistaknutiji komunistički kritičari Crkve tog perioda bili su Nenad Ivanković i Nino Pavić. Prvi je danas vodeći državotvorac, a drugi se prije desetak dana privatno susreo s prelatom Echeverriom, kako je izvijestio Jutarnji list. Čini se da je vatikanska moć praštanja doista bezgranična.

U vrijeme Tuđmanove vladavine obavještajna zajednica je gotovo u potpunosti prestala nadzirati Crkvu. Potom je 2000. Služba za zaštitu ustavnog poretka probila konspirativnu djelatnost Opusa Dei i de facto ih proglasila opasnima po Hrvatsku. Izvještaj je ignoriran i 2003. nasljednici Josemaria Escrive stigli su u Zagreb, gdje danas imaju podršku kardinala Bozanića. U idućim godinama bit će zanimljivo vidjeti do kojih granica će uspjeti proširiti svoj utjecaj.

POLITIČARI BLISKI OPUSU DEI

Nakon španjolskog građanskog rata, u kojem su republikanci pobili oko 6300 svećenika i časnih sestara te 13 biskupa, kao i cjelokupna tamošnja Katolička crkva i Opus Dei je podržavao diktatorski režim Francisca Franca. Stoga ne iznenađuje da su 50-ih i 60-ih mnogi ministri bili pripadnici te organizacije. Godine 1995. Le Monde Diplomatique objavio je popis poznatih političara povezanih s Opusom Dei. Među ostalima, tu su Valery Giscard dEstaing, bivši premijer Raymod Barre, Jacques Santer, Jose Maria Aznar, Juan Antonio Samaranch, Otto von Habsburg, Alois Mock, pa i odbjegli peruanski diktator Alberto Fujimori. Ali svakako najutjecajniji pripadnik i dalje je Joaquin Navarro Valls, liječnik i novinar koji obnaša dužnost glasnogovornika Svete Stolice.