Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan uskoro će odabrati osobu koja će započeti izvide kako bi se ustanovilo je li ravnateljica Uskoka Tamara Laptoš krivotvorila dokaze i zloupotrijebila svoj položaj. Ta osoba bit će netko tko nije zaposlen unutar Uskoka. Nju će se delegirati da izvrši uvid u sudski spis sa suđenja protagonistima afere Spice povezanima sa spornim zbivanjima unutar Podravke, a potom i da obavi potrebne razgovore s protagonistima slučaja u kojem se Tamaru Laptoš sumnjiči da se ponašala protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku i Etičkom kodeksu državnih odvjetnika.

Cvitan je to odlučio učiniti jer mu je prije nekoliko dana protiv Tamare Laptoš poslana anonimna kaznena prijava. U verziji koja mu je dostavljena piše da je ista kaznena prijava upućena i na ruke predsjednika Sabora Bože Petrova, potpredsjednika Sabora Milijana Brkića, predsjednice Saborskog odbora za ljudska prava Brune Esih, ravnatelja policije Marka Srdarevića, predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina i predsjednika županijskog suda u Zagrebu Ivana Turudića. Cvitan je o tome informirao i Tamaru Laptoš, a najavljeno mu je da će se ta kaznena prijava plasirati i u medije.

Do Nacionala je ta kaznena prijava stigla koncem proteklog tjedna putem obične poštanske pošiljke. Pošiljka sadrži internu dokumentaciju iz tvrtke Podravka i anonimnu kaznenu prijavu u kojoj nepoznati autor opisuje zašto misli da ta dokumentacija predstavlja dokaz da je Tamara Laptoš tijekom svog rada u spomenutom predmetu, među ostalim, krivotvorila dokaze i zlorabila svoj položaj.

Nacional je dubinski istražio taj slučaj i otkrio da se spomenuti dokumenti nalaze i u okviru sudskog spisa sa suđenja optuženima za razna kaznena djela povezana uz tvrtku Podravka, u kontekstu slučaja javnosti poznatijeg kao afera Spice.

U sadržaju istog spisa nalaze se i iskazi više svjedoka koji su pred sudom izjavili i precizno opisali kako je Tamara Laptoš vršila po njima neprimjeren pritisak kako bi Miroslav Vitković, tada predsjednik Uprave Podravke, proizveo nepostojeći dokaz protiv zagrebačkog odvjetnika Zorana Markovića, inače osmooptuženog na suđenju u toj aferi.

Marković je u kontekstu te afere optužen da je poticao na zloporabu položaja Zdravka Šestaka, tadašnjeg predsjednika Uprave Podravke. Optužen je da je Šestaka poticao tako što je Podravki, po Uskokovu viđenju, spornu fakturu u iznosu od 1,83 milijuna kuna za obavljene odvjetničke usluge. Šestak je, među ostalim, optužen i zbog zloporabe položaja i ovlasti jer je odobrio da mu Podravka tu fakturu plati. Radi se o mikroskopski malom dijelu te afere, koji možda obuhvaća jedan posto sadržaja sudskog spisa. Ali je Marković na početku bio nakratko zbog tih optužbi uhićen, a potom suočen sa sudskim postupkom koji traje više od šest godina. Marković je nakon višegodišnjeg suđenja 15. srpnja 2016. zasad nepravomoćno oslobođen od optužbi. Sudeći po iskazima svjedoka u postupku, one su se temeljile i na sporno pribavljenom dokazu.

Marković je za Nacional o tom slučaju kratko izjavio: “Nema dvojbe da je takvo ponašanje Tamare Laptoš protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku i Etičkom kodeksu državnih odvjetnika. Je li to i kazneno djelo, nije moje da prosuđujem.”

Iz Uskoka su Nacionalu odgovorili da navedeno smatraju insinuacijama koje su podloga za konstruirane optužbe, te da Tamara Laptoš nije prekršila niti Zakon o kaznenom postupku, niti Etički kodeks državnih odvjetnika, a stoga niti počinila kazneno djelo. Tvrde da je Tamara Laptoš postupala zakonito.

Sporni dokument za koji se tvrdi da je nastao zbog neprimjerenog pritiska tadašnje zamjenice ravnatelja Uskoka Tamare Laptoš, zapravo je dopis koji je u kolovozu 2010. sastavio tadašnji predsjednik Uprave Podravke Miroslav Vitković. U njemu je konstatirao da je unatoč tome što je već tada bila uredno plaćena, ipak sporna faktura koju je Podravka u iznosu od 1,83 milijuna kuna platila Odvjetničkom društvu Marković i Plišo. Vitković je taj dopis poslao u Uskok na ruke Tamari Laptoš.

Nacional posjeduje preslike dviju od ukupno tri verzije tog dokumenta. Prva verzija Nacionalu nije dostupna, ali se ona korigirala. Druga je nastala 25. kolovoza 2010. U njoj se navodi sljedeće: “U tijeku usklađivanja i analize poslovnog odnosa s odvjetničkim društvom Marković i Plišo, predmet analize bila je i faktura na iznos 1,83 milijuna kuna, a osnova za fakturiranje bio je aneks Ugovora od 9. listopada 2008. zaključen dana 12. siječnja 2009. kojim su definirani poslovi koje Odvjetničko društvo Marković & Plišo treba obavljati za projekt stjecanja društva Droga Kolinska Ljubljana. Navedena faktura plaćena je tijekom travnja i svibnja 2009. Sukladno izvještaju koji smo zatražili od Odvjetničkog društva Marković i Plišo vezano na sve međusobne odnose, 854 tisuće kuna iz predmetne fakture odnosi se na projekt stjecanja društva Droga Kolinska Ljubljana, dok se ostatak iznosa fakture, za koji procjenjujemo da je potencijalno sporan, odnosi na usluge koje su vezane uz savjetovanje i pripremu ugovora i ostalih dokumenata vezanih na odnose s Fima grupom i OTP bankom (u prilogu dostavljamo izvadak iz spomenutog izvještaja koji se odnosi na predmetnu fakturu). Podravka sa svojim pravnim savjetnicima, odvjetnicima Ivicom Crnićem i Hrvojem Matićem, procjenjuje da u ovom trenutku nema osnove za pokretanje sudskog procesa kojim bi se osporavala osnovanost i vjerodostojnost predmetne fakture. Ovisno o ishodu istrage i kaznenog postupka, Podravka će pokrenuti odgovarajuće sudske procese vezane uz predmetnu fakturu.” Na preslici tog dokumenta vidi se da je sve osim prvih dviju rečenica prekriženo te da je rukom nadopisano sljedeće: “Bez obzira na to što je faktura plaćena, budući da je ista predmet kaznenog postupka, za Podravku je ista i nadalje sporna.”

Treća verzija dokumenta koji je potpisao Miroslav Vitković nastala je 27. kolovoza 2010. Njen sadržaj pokazuje da je Vitković uvažio sugestiju te da je precrtani dio iz prve verzije izbačen, kao i da je druga verzija nadopunjena onime što je rukom nadopisano na prvoj verziji. Sadržaj tog dopisa glasi: “U tijeku usklađivanja i analize poslovnog odnosa s odvjetničkim društvom Marković i Plišo, predmet analize bila je i faktura na iznos 1,83 mil. kuna od dana 6. 4. 2009. Navedena faktura je plaćena tijekom travnja i svibnja 2009. Bez obzira na to što je navedena faktura plaćena, budući da je ista predmet kaznenog postupka, za Podravku je ista i nadalje sporna.”

Ukratko, u prvoj verziji spomenuta faktura za Podravku nije sporna, a u drugoj je i dalje sporna iako je plaćena. O ta dva dokumenta, čije su se preslike našle u spisu na suđenju optuženima u aferi Spice, u više se navrata svjedočilo. Nenad Mađerić, direktor razvoja poslovanja Podravke, 5. lipnja 2013. izjavio je da je spornu fakturu u Podravki potpisao Miroslav Vitković te da je i ta faktura uključena u izjavu o prijeboju, koju je također potpisao Vitković. “Izjavom o prijeboju i nakon izvršenog plaćanja od strane Podravke tom odvjetničkom društvu, međusobni financijski odnosi svedeni su na nulu što se tiče dugovanja i potraživanja”, izjavio je Mađerić. Mađerić je na sudu izjavio da su postojale dvije verzije spornog dokumenta koje je potpisao Vitković i poslao Tamari Laptoš.

“U prvom nacrtu navedena je ta faktura i da je sporna faktura plaćena sukladno izvješću odvjetničkog društva Marković i Plišo, na što se odnosi ta faktura. Također smo u tom nacrtu naveli i mišljenje odvjetničkog društva Crnić i Matić, gdje su oni naveli da za sada nema nikakvog temelja za pokretanje nikakvog pravnog spora vezano za tu fakturu… Nakon toga smo Mesić i ja zajedno razgovarali s Vitkovićem jer nas je on pozvao i rekao da je razgovarao s nekim iz Uskoka i da taj nacrt u pogledu ove fakture što smo napisali nije dobar i da treba navesti da je ta faktura za Podravku sporna. Rekao je da će telefonski nazvati Tamaru Laptoš i da će je staviti na speakerphone i da će nam ona reći što trebamo napraviti. Nakon toga je Vitković pozvao svoju tajnicu kojoj je rekao da nazove Tamaru Laptoš, što je ona i učinila, nakon čega je Vitković Tamari Laptoš predstavio tko je sve prisutan s njim u prostoriji. Nakon toga je Tamaru Laptoš stavio na speakerphone. Tamara Laptoš rekla je da bi u našem očitovanju trebalo stajati da je ta faktura za Podravku i nadalje sporna, a Mesić joj je rekao koje je mišljenje naših pravnih savjetnika Crnića i Matića i da nema nikakvog temelja za to napisati. Tamara Laptoš je rekla da treba vidjeti kako to preformulirati i da bude navedeno da je ta faktura sporna. Nakon što je taj telefonski razgovor završio, Mesić i ja ostali smo to prokomentirati s Vitkovićem i dogovoriti što da se napravi. Nakon toga smo Mesić i ja sastavili drugi nacrt vezano na tu fakturu i naveli smo isto što i u prvom nacrtu, s time što smo dodali da se ta faktura odnosi dio na posao koji je napravilo odvjetničko društvo vezano na Drogu Kolinsku, a taj dio bio je i u prvom nacrtu, a dodali smo u ovaj drugi nacrt dio za koji smo naveli da je za nas potencijalno sporan… Nakon toga je Vitković taj drugi nacrt potpisao te je rekao Mesiću da taj nacrt odnese na ruke Tamari Laptoš, što je on i učinio. Kada se Mesić vratio od Tamare Laptoš, ispričao mi je da ona nije bila zadovoljna našim očitovanjem i na tom našem očitovanju pošarala je onaj dio kojim nije bila zadovoljna, dodala je rukom što bi trebalo napisati i takav dokument je Mesić vratio u Podravku i predao ga Vitkoviću”, izjavio je Mađerić na sudu.

Ivan Mesić u to je vrijeme radio kao direktor pravnih poslova u Podravki. On je na istom suđenju ispitan 2. rujna 2014. Potvrdio je praktički sve što je izjavio Mađerić te iznio i neke dodatne detalje, navodeći zašto za Podravku ta faktura nije bila sporna. Detaljno je govorio kako se o tome konzultirao s drugim odvjetnicima te kako se sastajao s odvjetnikom Crnićem da spornu fakturu dodatno analiziraju. “Odvjetnik Crnić rekao je da je plaćanje fakture u stvari najkonkludentnija radnja kojom se priznaje faktura i da Podravka nema pravnog osnova osporiti tu fakturu”, izjavio je Mesić. Dodao je i da je prisustvovao telefonskom razgovoru s Tamarom Laptoš u društvu s Vitkovićem i Mađerićem te da je on osobno odnio opisanu verziju dopisa Tamari Laptoš u Uskok. “Drugi ili treći dan nakon našeg razgovora ja sam otišao u Uskok do Tamare Laptoš i ponovio joj stav da ta faktura za Podravku nije sporna i da nemamo pravnog osnova osporavati tu fakturu, a ona mi je ponovila svoj stav i rekla da je ta faktura za nju sporna i da ne može vjerovati da ta faktura za Podravku nije sporna ako je predmet kaznenog postupka. Rekla mi je da u dopisu ne treba biti naveden isječak iz izvješća Odvjetničkog društva Marković i Plišo, jedan dio na dopisu je precrtala i napisala je rečenicu kakav bi trebao biti sadržaj tog dopisa. Ja sam se vratio nakon toga u Koprivnicu i drugog dana otišao sam kod Vitkovića u ured i rekao mu što je bilo na susretu s Tamarom Laptoš u Uskoku i tada sam sastavio konačnu verziju dopisa… Kad sam se vratio iz Uskoka ja sam sa sobom ponio dopis po kojem je Tamara Laptoš pisala i taj dopis sam sljedećeg dana ostavio kod Vitkovića u njegovu uredu”, izjavio je na sudu Mesić.

I Mesić i Mađerić dodatno su svjedočili i odgovarali na pitanja o tom slučaju 19. travnja 2016. I tada su sve navedeno dodatno ponovili, a Mesić je pred sucem Sinišom Plešeom i prepoznao dopis u koji tvrdi da je intervenirala Tamara Laptoš te dodatno posvjedočio da je upravo ta preslika dokument u koji je ona osobno upisala što bi Vitković trebao napisati. I taj je dokument koncem proteklog tjedna dostavljen Nacionalu.

Miroslav Vitković glavni je svjedok suradnik Uskoka u aferi Podravka. On je od otvaranja te afere do travnja 2010. četiri puta svjedočio protiv svojih bivših kolega iz uprave te moćne prehrambene tvrtke. Vitković je prvi iskaz u tom slučaju pred istražiteljima Uskoka dao 25. rujna 2009., a potom je to svoje svjedočenje još tri puta nadopunjavao i donosio istražiteljima Uskoka raznu poslovnu dokumentaciju iz Podravke. Učinio je to 6. i 8. studenoga te na kraju 17. prosinca 2009.

Afera oko Podravke otvorena je potkraj ljeta 2009. objavljivanjem informacije da je Darko Marinac kao čelni čovjek Podravke u svom mandatu kreditirao tvrtku SMS Srđana Mladinića s više od 60 milijuna kuna i to se predstavilo kao kriminalna odluka za koju nitko u tvrtki nije znao. Podravka je kreditirala SMS dijelom zato što je htjela preuzeti brend te tvrtke i unaprijediti svoje poslovanje, ali i kako bi preko SMS-a riješila probleme u koje je upala Fima grupa nakon što je Podravka odlučila iskoristiti Fima grupu za kupovinu 10,64 posto dionica tvrtke, koje su nekoliko godina prije toga htjeli prodati Franck i PBZ. Vitkovićevi protivnici unutar Podravke u to su vrijeme tvrdili da je Podravka odlučila kupiti te dionice zato što je dobila politički signal od samog vrha Vlade da bi bilo dobro da se to učini, kako bi se spriječilo moguće neprijateljsko preuzimanje tvrtke. Tvrtka se od neprijateljskog preuzimanja zapravo trebala zaštititi prije svega kako utjecaj nad njome ne bi izgubili HDZ i HSS. Ujesen 2009. sumnjiva zbivanja u Podravci počela su se u medijima predstavljati kao model prvorazredne privatizacijske pljačke, koja se trebala realizirati za račun uskog kruga menadžera Podravke, i to novcem Podravke. 

Potpisnik ovog teksta u Nacionalu je vrlo detaljno pisao o sadržaju Vitkovićevih iskaza Uskoku. Ti su njegovi iskazi poslužili kao osnova iz koje se počela izvlačiti teza da se menadžment Podravke bez njegova znanja dogovarao o preuzimanju kontrole nad Podravkom novcem te tvrtke. Vitković je za Uskok dragocjen svjedok jer je od 2003. bio član Uprave Podravke pa se podrazumijevalo da zna što govori kada priča o zbivanjima unutar Podravke. Poslije je Vitković istražiteljima Uskoka u više navrata dostavljao internu poslovnu dokumentaciju Podravke, a to je znatno pomoglo Uskoku da otvori istragu, a potom i optuži ljude koje je Vitković optužio da su novcem Podravke htjeli staviti tu tvrtku pod svoju kontrolu.

Međutim, ono što je Vitković ispričao Uskoku otkrilo je da on zapravo nema puno izravnih saznanja o tome je li se i što skrivalo u pozadini kupovine spornih 10,64 posto dionica Podravke.

U svom iskazu više puta je pričao o nekim događajima iz druge ruke, odnosno prepričavao je ono što je doznao od drugih ljudi. Međutim, on je ipak sudjelovao na brojnim sastancima gdje se pričalo o privatizaciji Podravke, a to se najčešće događalo kada je tvrtka zbog toga već bila upala u probleme.

Iz sastanaka čiji je sadržaj Vitković prepričavao istražiteljima Uskoka može se naslućivati da je i on morao biti upućen u jedan dio spornih zbivanja oko kupovine 10,64 posto dionica Podravke. Međutim, Vitković je to u svojim iskazima demantirao, ali je detaljno istražiteljima prepričavao sve detalje o spornim aktivnostima svojih kolega. Izgleda kao da je on zapravo svojim svjedočenjima pred istražiteljima Uskoka sebi kupio poštedu od mogućeg kaznenog progona u istoj aferi i tako sebi i HSS-u posredno otvorio put prema preuzimanju čelne pozicije u Podravki unutar političkog rata koji je HSS poveo nedugo nakon naprasne ostavke premijera Ive Sanadera. 

U kontekstu opisane afere među optuženima se na koncu našao i zagrebački odvjetnik Zoran Marković. On je duže vrijeme radio vrlo kompleksne pravne poslove za Podravku. Markovića se tereti da je prilikom sastavljanja spornih ugovora između Podravke, mađarske OTP banke i Fima Amija nastupao kao punomoćnik tvrtke Fima Ami. Međutim, honorar mu nije platila ta tvrtka, nego Podravka. Nakon višegodišnjeg suđenja pokazalo se da ključne teze optužnice zasad nisu dokazane. Među ostalima, nepravomoćno je oslobođen i Marković.

Prema izjavama svjedoka na sudu, Vitković je bez pravnog osnova na temelju izravnog nagovora Tamare Laptoš proizveo dokument Podravke koji je trebao poslužiti kao dokaz protiv Šestaka i Markovića, onako kako je to odgovaralo Uskoku da bi se s tim dokumentom moglo optužiti i odvesti na suđenje Zorana Markovića.

Uskok demantira da je Tamara Laptoš učinila išta nezakonito. Suočeni s navedenim činjenicama iz Uskoka su Nacionalu dostavili sljedeći odgovor:

“U cijelosti odbacujemo sve insinuacije i na njima konstruirane optužbe da je ravnateljica USKOK-a Tamara Laptoš, postupajući tijekom 2010. godine kao zamjenica ravnatelja u predmetu Ureda broj K-US-115/09, postupala protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku i Etičkom kodeksu državnih odvjetnika te da je svojim postupanjem počinila kazneno djelo. Naime, sukladno odredbi članka 47. stavak 2. ZKP-a, državni odvjetnik je dužan prije i tijekom kaznenog postupka u svakom stadiju postupka ispitati postoji li mogućnost da okrivljenik oštećeniku popravi štetu uzrokovanu kaznenim djelom.

U konkretnom predmetu oštećeno je trgovačko društvo Podravka d.d., koje je osim toga u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske, te je stoga dužnost zamjenice ravnatelja, koja je postupala u tom predmetu, bila da između ostalog vodi brigu i o interesima oštećenog društva. Osim toga, sukladno zakonu, oštećeno je društvo dopisom Ureda upoznato s time da je donesen nalog o provođenju istrage te je upoznato i s pravima koja mu pripadaju sukladno ZKP-u, između ostalog i da ima pravo podnijeti imovinsko-pravni zahtjev. Sukladno tome, oštećenom trgovačkom društvu upućen je dopis kojim se poziva da se očituje u svezi određene fakture na iznos od 1,5 milijuna kuna koja je predmet kaznenog postupka. Točno je da su predstavnici oštećenog društva kontaktirali Ured tražeći pojašnjenja u svezi istoga, a na što kao oštećeni, sukladno zakonu, imaju pravo te su tražena pojašnjenja i dobili. Međutim, bez obzira na sadržaj predmetnog dopisa, isti je za sam postupak potpuno beznačajan te se na istome ne temelji ni nalaz knjigovodstveno-financijskog vještaka, a ni optužnica.

Osim toga, ono što piše u tom dopisu nije ni prvi ni zadnji put rečeno od strane oštećenog društva, budući da je Uprava društva Podravka d.d. u rujnu 2010. u ovom kaznenom postupku postavila imovinsko-pravni zahtjev na iznos veći od 400 milijuna kuna, a kojim je obuhvaćen i iznos od 1,5 milijuna kuna iz predmetne sporne fakture. Dakle, sporna faktura spornom nije postala zbog dopisa od 27. kolovoza 2010. niti je zbog tog dopisa ostala spornom, već je ista sporna zbog postupanja okrivljenika.

Da je predmetna faktura doista sporna za društvo Podravka d.d. potvrđuje činjenica da su i nakon rujna 2010. još jedna (nova) Uprava i dva različita Nadzorna odbora društva odlučili da je navedena faktura sporna za društvo Podravka d.d. i da je treba uvrstiti u imovinsko-pravni zahtjev.

Slijedom toga, apsolutno su netočni navodi da bi sadržaj predmetnog dopisa od 27. kolovoza 2010. pogoršao ‘pravnu poziciju’ okrivljenika Zorana Markovića, budući da je, kako je već istaknuto, taj dopis za sam postupak nevažan, a ‘pravna pozicija’ Zorana Markovića određena je njegovim postupanjem te u svezi s time dokazima u spisu.

Posebno su neprihvatljivi navodi da bi se na taj način ucjenjivao Zoran Marković da svjedoči u predmetu INA–MOL, budući da je predmetni dopis od 27. kolovoza 2010., dok je istraga u predmetu INA–MOL pokrenuta tek u lipnju 2011. Dakle, teško bi bilo gotovo godinu dana ranije predvidjeti da će Zoran Marković biti svjedok u predmetu INA–MOL pa da se navodnim pogoršavanjem njegove ‘pravne situacije’ isti prisili da svjedoči na određeni način.

Dakle, iz svega navedenog posve jasno i nedvojbeno proizlazi da je tadašnja zamjenica ravnatelja USKOK-a, sada ravnateljica USKOK-a Tamara Laptoš, u konkretnom predmetu postupala zakonito i u skladu s odredbama Etičkog kodeksa. ” Izvor upućen u ovaj slučaj navodi nekoliko po njemu spornih detalja iz Uskokova priopćenja. “Ako Uskok navodi da je taj dopis nebitan, postavlja se pitanje čemu onda cijela opisana procedura i trud da se u spis ubaci tek treća verzija Vitkovićeva dopisa. Osim toga, zastrašujuća je činjenica koju Uskok navodi, da je Podravka u većinskom državnom vlasništvu. To naprosto nije točno. Podravka je u većinskom privatnom vlasništvu pa što onda znači isticanje Uskoka da je u većinskom državnom vlasništvu? Zar je onda treba štititi više nego privatnu imovinu? Imovinsko-pravni zahtjev koji je Podravka postavljala u ovom postupku produkt je uprave koju je vodio Miroslav Vitković, USKOK-ov suradnik u ovom postupku. Stoga isticanje tog zahtjeva nema nikakve važnosti jer je protivan brojnim dokazima u spisu. Javnosti je već poznato i notorno da je Vitkovićevo svjedočenje u ovom predmetu prošlo i da se pretvorilo u bumerang, neugodan za USKOK. Od razdoblja koje je prethodilo tom kaznenom postupku pa sve do danas, Miroslav Vitković pretrpio je osobni pad unutar kojega je bio psihijatrijski liječen od alkoholizma, pravomoćno osuđen za klevetu, doživio prometnu nesreću u alkoholiziranom stanju nakon koje je pokušao podmititi policijskog službenika, za što je također pravomoćno osuđen. Također, nakon odlaska s mjesta predsjednika Uprave Podravke, raspoređen je na mjesta u upravama Podravkinih društava-kćeri u Ljubljani i Sarajevu, što je nekoliko kopalja ispod ranije pozicije. Sa sigurnošću se može reći da je on potpuno nevjerodostojan svjedok”, tvrdi ovaj izvor Nacionala. Izvor blizak Državnom odvjetništvu navodi kako Dinko Cvitan i Tamara Laptoš neslužbeno sumnjaju da iza te anonimne kaznene prijave stoji Ivan Turudić, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, i to kao eksponent nekih interesnih grupacija, posebice one bliske Zdravku Mamiću, najmoćnijem čovjeku hrvatskog nogometa. Uskok je zatražio da se suđenje Mamiću održi u Osijeku, prvenstveno zbog njegova prijateljstva s Turudićem.

Izvor blizak Državnom odvjetništvu navodi da Cvitan sve to doživljava kao pokušaj interesnih grupacija da destabiliziraju kompletan DORH i Uskok. Sve se to radi u vrijeme dok još nije izvjesno hoće li Sabor Cvitanu izglasati ili uskratiti povjerenje, a zasad se u okružju bliskom premijeru Andreju Plenkoviću ne nazire čak ni njegov potencijalni nasljednik. Cvitan je posebno ogorčen jer sumnja da kompletni sustav DORH-a i Uskoka žele diskreditirati teško kompromitirani pripadnici sudskog miljea, kakvim on ponajprije doživljava Turudića, ali i njemu bliske interesne skupine. Kako je nedavno, nakon formiranja aktualne vlade, Turudić u ne posve definiranim odnosima političkih i pravosudnih snaga, na iznenađenje mnogih, ponovo izabran za šefa zagrebačkog Županijskog suda, može se tvrditi da je taj kritičar Ustavnog suda, prijatelj Zdravka Mamića koji je osudio Ivu Sanadera i štitio bratića iz miljea organiziranog kriminala, pravi stup hrvatskog pravosuđa s početka 21. stoljeća. Bez obzira na to jesu li sumnje da je Turudić povezan s ovim slučajem točne ili ne, u fokusu su trenutno optužbe na račun Tamare Laptoš i izazov pred Državnim odvjetništvom da taj slučaj adekvatno obradi.