Član Uprave Građanskog nogometnog kluba Dinamo Krešimir Antolić, bivši visokorangirani policajac te blizak suradnik osuđenog i odbjeglog kriminalca Zdravka Mamića, ključna je osoba za razumijevanje subotnjeg teškog incidenta nakon utakmice zagrebačkog kluba i Hajduka na Maksimiru u kojemu su vatrenim oružjem propucana najmanje četiri navijača, dok je ozlijeđeno više desetaka građana i policajaca. Nacional je dubinski istražio što stoji u pozadini ovog incidenta, a ekskluzivno je razgovarao s više neposrednih svjedoka samog događaja – kao i sa samim građanima ozlijeđenih hicima iz policijskog oružja, koji su rasvijetlili što se protekle subote doista događalo u krugu zagrebačkog stadiona i uz autocestu A1. Također, Nacional ekskluzivno donosi i fotografije više ranjenih osoba koje ilustriraju snagu subotnje policijske intervencije.

Teški neredi, najmanje četvorica ustrijeljenih navijača i više desetaka ozlijeđenih građana i policajaca u sukobu na odmorištu Desinec na autocesti A1, neposredno nakon subotnje utakmice Dinama i Hajduka u Zagrebu, vjerojatno je najozbiljniji navijački incident u trideset godina hrvatskog nogometa, ali i ozbiljan propust prije svega zagrebačke policije. No tek treba istražiti radi li se o pukom neprofesionalizmu ili o planski isprovociranim problemima, moguće i u dogovoru zagrebačke policije i vodstva GNK-a Dinamo bliskog Zdravku Mamiću. Nacional je tijekom nedjelje i ponedjeljka rekonstruirao događaje prije, tijekom i neposredno nakon spomenute utakmice te razgovarao s nizom sugovornika – od samih ozlijeđenih navijača i svjedoka incidenta na Desincu, preko dobro upućenih izvora iz nogometnih struktura do visokih izvora iz sigurnosnog sustava – koji su gotovo unisoni u mišljenju da odgovornost za nerede prije svega leži upravo na policiji. Dodatno, mnogi od njih otvoreno tvrde da se dogodilo i evidentno prekoračenje policijskih ovlasti, ne samo u neselektivnoj primjeni sile nego i u korištenju vatrenog oružja. Protekle subote na odmorištu Desinec policajci su u smjeru civila ispalili više desetaka metaka, što je u RH dosad nezabilježeno, a broj ozlijeđenih navijača čak je i znatno veći nego što se to iznijelo u prvoj službenoj verziji. Mecima iz vatrenog oružja nisu ranjena dvojica, već njih četvorica, od kojih jedan 18-godišnjak, a broj ozlijeđenih znatno je veći od prijavljenih petnaestak. Mnogi od njih, naime, svoje teške ozljede uopće nisu prijavljivali jer se pokazalo da sve takve osobe policija automatski privodi i protiv njih podnosi kaznene prijave. No ozlijeđeno je, prema službenoj verziji, i dvadesetak policajaca.

Član Uprave Dinama Krešimir Antolić, bivši visokorangirani policajac te blizak suradnik osuđenog i odbjeglog kriminalca Zdravka Mamića. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

„Radi se o incidentu koji je moguće režiran, odnosno, u najmanju ruku isprovociran. Ključnu ulogu imali su član Uprave Dinama Krešimir Antolić i zasad neidentificirana osoba iz Policijske uprave zagrebačke koja je donijela odluku da se Hajdukovim navijačima, njima gotovo dvije tisuće, de facto ne dozvoli ući na utakmicu. Naime, proizvoljnom odlukom Kluba njima je zabranjeno čak i unošenje uobičajenih navijačkih rekvizita poput transparenata, megafona i bubnjeva, a znalo se da u tom slučaju navijači neće pristati ući na stadion. I umjesto da policija intervenira i naredi otvaranje ulaza kako bi prevenirala podizanje tenzija i moguće incidente, ona se postavila kao servis Dinamova direktora, što se kosi s osnovnim postulatima policijskog postupanja s masama ljudi. To je bio okidač za cijelu seriju nesretnih događaja: nezadovoljna masa od više tisuća navijača ostavljena je ispred stadiona i potom u izrazito nehumanim uvjetima poslana natrag prema Splitu, a frustracije su bile vidljive na svakom koraku“, opisuje subotnju situaciju jedan od izravnih svjedoka događaja koji je ujedno i nogometni dužnosnik.

„Cijelo vrijeme putovanja u Zagreb navijači su tretirani poput stoke, a bijes je prokuljao kada se spoznalo da policija provodi Antolićeve naloge i kada je čak i na povratku, nakon šest ili sedam sati torture, zabranjeno bilo stati i osvježiti se ili otići na zahod. Ljudi su naprosto ‘pukli’, a policija – koja u jednom trenutku doista jest bila brojčano inferiorna – reagirala je potpuno nezamislivo. Pucali su u ljude, i to ne na benzinskoj crpki, nego na samoj autocesti, između automobila. Kada im je pristiglo pojačanje, krenuli su u svoj nasilni pohod: batinali su sve odreda, izvlačili ljude iz vozila koja su potom razbijali bez ikakva povoda, tukli mladiće koji su već bili vezani na podu, bacali suzavce u autobuse i na koncu potpuno proizvoljno privodili potpuno nedužne osobe“, rekao je za Nacional jedan od pripadnika Torcide koji se bio zatekao na mjestu incidenta i neposredno svjedočio cijelom događaju.

Rkskluzivne fotografije više ranjenih osoba koje ilustriraju snagu subotnje policijske intervencije na autocesti između Zagreba i Karlovca

„Policija je evidentno postupila netaktično i neprofesionalno, a apsurdno je da se u javnosti sada spominje SOA i postavljaju pitanja je li se incident mogao predvidjeti. Ne, do njega nije trebalo ni doći jer nikakve naznake za to nisu postojale. I umjesto da se preispituje uloga SOA-e, ovdje bi zapravo SOA trebala preispitati ponašanje zagrebačke policije i utvrditi je li, u dogovoru s vodstvom Dinama, ta situacija bila isprovocirana“, rekao je za Nacional visoki izvor iz sigurnosnog sustava. Ova trojica Nacionalovih sugovornika u središte interesa postavljaju člana Uprave GNK Dinama Krešimira Antolića, bivšeg visokopozicioniranog policajca i bliskog suradnika Zdravka Mamića. Njegova odluka o zabrani unošenja uobičajenih navijačkih rekvizita na Maksimir, kako su objasnili, planski je potez kako bi se navijačima Hajduka u stvarnosti zabranio ulazak na stadion. Dapače, on je to čak i najavio nakon utakmice istih protivnika u prosincu prošle godine, kada je na južnoj tribini formirana koreografija na kojoj je pisalo „Mrzim Dinamo“. U uputama koje je on nekoliko dana prije posljednje utakmice proslijedio za Split, a u koje je Nacional dobio uvid, propisan je niz apsurdnih i de facto neostvarivih uvjeta za unos transparenata na stadion pa se tako, između ostalog, propisuje da oni moraju biti „najavljeni“ 48 sati ranije, da ne smiju imati dimenzije veće od jednog puta dva metra te da moraju biti fizički uneseni na tribine „najmanje 30 minuta prije otvaranja ulaza“ – dakle, prije nego što policija navijače uopće doprati do stadiona. Između ostalog, u istim uputama stoji i da „upotreba megafona nije dozvoljena ako postoje saznanja da će biti upotrijebljen za činjenje protupravnih radnji i ako je na ranijim utakmicama bio upotrijebljen za vrijeđanje, omalovažavanje, narušavanje moralnih osjećaja građana“ i slično. Dakle, Dinamov direktor unaprijed je propisao nemoguće uvjete i policija je s time bila upoznata – no umjesto da na vrijeme reagira i naloži puštanje navijača i transparenata na tribinu kako bi prevenirala nerede, postavila se poput plaćene redarske službe. Čak i u kasnijim verzijama, nakon incidenata, zamjenik glavnog ravnatelja policije za opću sigurnost Damir Barić eksplicitno je izjavio da se postupalo „po uputama organizatora utakmice“, dakle, Dinama i njegova direktora.

Krešimir Antolić, član Uprave zagrebačkog kluba, bivši je visokopozicionirani policajac. U Dinamo je prešao 2013. godine i od tada je vjerni suradnik Zdravka Mamića, premda neki izvori tvrde da je i ranije bio s njim iznimno blizak. Nacional je u veljači prošle godine rekonstruirao njegovu ulogu i od više sugovornika doznao da su ga, dok je bio zaposlen u policijskom sustavu, kuloari kolokvijalno nazivali „Mamićev policajac“, a nakon 2013. godine „policijski Mamić“. No on je tek jedan od brojnih policijskih kadrova koji su proteklih godina prešli u Dinamo ili su u njemu pronašli utočište nakon što su otpušteni iz sustava MUP-a. Među ostalima, na Maksimiru je kao član Skupštine odavno bivši šef zagrebačke policije Marjan Tomurad, a posljednjih godina upravo je Krešimir Antolić praksu zapošljavanja bivših policijskih kadrova doveo do vrhunca. Tako je prosincu 2018. u tom klubu zaposlen Tomislav Hodak, diplomirani inženjer sigurnosti koji je prije toga punih dvadeset godina radio u Ministarstvu unutarnjih poslova, između ostalog upravo na poslovima osiguranja nogometnih utakmica. Njegov nadimak je Žaba, a svjedoci tvrde da je primarni objekt njegova osiguranja upravo Antolić. Nedugo potom u redove GNK-a Dinamo pristiže još jedan bivši policajac. Riječ je o Aleksandru Hodulaku, koji je u sustavu MUP-a proveo punih 26 godina, od čega zadnjih deset godina kao kontakt policajac upravo na području Maksimira. „Zaposlen je od travnja 2019. godine na 20-satno tjedno radno vrijeme na poslovima asistenta u Odjelu sigurnosti i licenciranog časnika za odnose s navijačima“, potvrdili su u ovom klubu za Nacional u veljači prošle godine. U kolovozu 2020. godine u GNK Dinamo stiže još jedan bivši policajac, Tomislav Oremuš, uz čije se ime veže pridjev „prljavi“. On je optužen da je kao pripadnik zločinačkog udruženja koje je brojalo čak 147 članova, prije šest godina sudjelovao u lažiranju niza prometnih nesreća i tako oštetio osiguravajuće kuće za više milijuna kuna. U međuvremenu je čak 145 okrivljenika priznalo krivnju i nagodilo se pa su na optuženičkoj klupi ostali samo Oremuš i odvjetnik Mislav Karlovac, kojima je suđenje počelo nedavno. Optužnica tvrdi da su inscenirali barem dvadeset sudara, nekih i lančanih, pazeći da uvijek prometni policajac Oremuš bude na dužnosti. Njemu je odmah nakon očevida isplaćivano između 1000 i 3000 kuna po nesreći, dok se za daljnje pravne poslove brinuo odvjetnik Karlovac. U Građanskom nogometnom klubu Dinamo za Nacional su tada objasnili da će Oremuš biti zadužen za koordinaciju između kluba koji vodi član Uprave Krešimir Antolić te tvrtke Plavi korner, zadužene za ugostiteljstvo na stadionu, koju vodi također friško zaposleni brat Tomislav Antolić. I sam klub se u navijačkom žargonu odavno naziva „policijski Dinamo“, no on je i puno više od toga: bio je jedno od čvorišta afere SMS jer je njegovim sredstvima plaćan Franjo Varga kako bi falsificirao prepiske visokih dužnosnika i državnih odvjetnika kojima se pokušalo dokazati da su bjegunci Zdravko Mamić i Ivica Todorić žrtve politički montiranih postupaka, odnosno Dinamo je financirao neku vrstu državnog udara. Svjedok Bruno Hotko svojedobno je svjedočio kako je bio kurir između Mamića i Varge kojemu je za različite usluge ovaj slao „novac, mobitele, njih 7-8, dva ili tri televizora, sprave za vježbanje, laptop, dva stolna računala, jacuzzi, automobil Golf 3, PlayStation, traku za trčanje, šator“ i slično.

Gotovo tijekom cijelog ponedjeljka policija je pred sud u Velikoj Gorici dovodila navijače Hajduka koji su privedeni u subotu nakon utakmice između Dinama i Hajduka u Maksimiru. FOTO: Slaven Branislav Babic/PIXSELL

„Kad je USKOK ušao u klub, nastala je panika. Inače, Antolić, Vlatka Peras i Igor Kodžoman znali su kamo ide ta oprema, a ja nisam ulazio u detalje“, svjedočio je dalje Hotko. Antolić je u javnosti iznosio neistinite tvrdnje da se radi o pukim spekulacijama, čak i kada su bili predočeni računi po kojima je zagrebački klub Vargi, između ostalog, platio kupnju i ugradnju jacuzzija. Njegovu ulogu ipak je razotkrio spomenuti svjedok Hotko kada je opisivao paniku koja je nastala kada su istražitelji dokučili vezu između Dinama i Franje Varge. „Tražili su da im vratim 500-600 tisuća kuna, što nisam htio. Na kraju ih je vratio Krešimir Antolić kojemu je taj novac, mislim, dao Zoran Mamić“, stoji u istom svjedočenju.

„Uzevši u obzir evidentnu bliskost dijela vodećih ljudi Dinama sa Zdravkom Mamićem s jedne i policijskim strukturama s druge strane, opravdano je postaviti pitanje je li subotnje postupanje policije na Maksimiru bilo tek neprofesionalno ili se radilo o svojevrsnom komplotu kako bi se podigle tenzije“, rekao je za Nacional sugovornik iz nogometnih struktura. On je upozorio na još jedan detalj koji navodi na zaključak o bliskosti dijela policije i Dinama: današnji načelnik Sektora za javni red i sigurnost u Policijskoj upravi zagrebačkoj Davor Posilović, koji je istupao u javnosti nakon incidenta i tvrdio da je policija na njega bila spremna, u prošlosti je imao poveznicu s obitelji Mamić, za što je, između ostalog, prozvan od Sindikata policije.

Cijeli splet događaja na Maksimiru i reakcija policije na ulazu na stadion – premda je i sama potvrdila da je do tog trenutka „sve s navijačima proteklo u apsolutnom redu“ – nastavili su se ukrcavanjem tisuću i pol navijača u autobuse, kombije i automobile i njihovom prepratom prema jugu države. „Nakon odbijanja ulaska na stadion u njihovom ritmu i po njihovim pravilima, svaki ulaz na benzinsku stanicu na autoputu bio je zapriječen od strane policije. Nitko iz policije nije smatrao potrebnim dati informaciju kada će nam dopustiti da stanemo na neku benzinsku crpku ili odmorište. Iako je cijeli dan, po priznanju same policije, protekao korektno i bez incidenata, umjesto razgovora s navijačima policija je izabrala zabrane, a vodu, hranu i piće za njih više od tisuću i pol predvidjela je po dolasku u Split, valjda. Kao da nije dovoljno što su ih prethodno dulje od pet sati držali gladnima, žednima i bez osnovnih ljudskih i higijenskih uvjeta. Na opravdani revolt reagirali su nasiljem i upotrebom vatrenog oružja, i to na način o kojem su se nadležne institucije dužne oglasiti. Nasumično pucanje i ispaljivanje više desetaka metaka u masu, u hrvatske građane kojima su prethodno uskratili osnovna ljudska prava i dostojanstvo, dosad je nezabilježen primjer zloupotrebe policijskog sustava i vrhunac represije kojoj su navijači Hajduka podvrgnuti već godinama. Dosad smo naivno vjerovali da nas barem ne žele i fizički likvidirati. Neuvjerljiva i bizarna objašnjenja o navijačima koji su iz čista mira izvršili desant na benzinsku crpku i mecima koji su se, eto, ‘odbijali o pod’ valjda dovoljno govore sama za sebe“, objavila je u nedjelju navečer navijačka skupina Torcida, koja inače ima vrlo rijetka službena obraćanja javnosti.

Uz odmorište Desinec, gdje se navijačka kolona zaustavila, dogodio se incident: navijači su željeli na benzinsku crpku, šesnaest policajaca u tome ih je nastojalo spriječiti i izbila je tučnjava.

Više neposrednih svjedoka za Nacional je opisalo ovaj incident.

„Početak kolone automobila zaustavio se zbilja radi toga, policija je reagirala izrazito nervozno i izbio je konflikt. Već dvadesetak metara dalje u koloni nitko nije imao pojma što se zbiva. U jednom trenutku naprosto se začulo fijukanje metaka: više policajaca pucalo je u našem smjeru. I da, njihova službena verzija o tome da su koristili vatreno oružje kako bi ‘obranili benzinsku crpku’ nije točna: sva četvorica ustrijeljenih navijača ranjena su na autocesti. Pucali su među automobilima, nasumce. Jedan osamnaestogodišnjak pogođen je u petu bez da je uopće bio u blizini incidenta i u njemu sudjelovao, jedan mladić dobio je metak u rebra, a jednome je doslovno prošao kroz prsa. U tom trenutku policija se ponašala poput drumskih razbojnika. Nije točna ni verzija po kojoj su ispalili tek manju količinu metaka niti da su uglavnom pucali u zrak: čahure su doslovno letjele na sve strane“, prepričao je jedan pripadnik Torcide. Drugi je opisao događaje koji su uslijedili nakon što je iz smjera Zagreba pristiglo policijsko pojačanje, a što je manjim dijelom vidljivo na snimkama koje su izašle u javnost. „Naprosto su krenuli od kraja kolone, izvlačili ljude iz automobila i batinali ih. Palicama su razbijali stakla, a u jedan autobus ubacili su dvije doze suzavca. One koji su sjedili u vozilu izvlačili su van i pendrečili, a one koji su bili izvan njega na silu su nogama, rukama i palicama gurali natrag. Vezali su ljude i mlatili ih na podu, a potom privodili osobe doslovno bez povoda“, opisao je Nacionalov sugovornik.

Ta neposredna svjedočanstva, u najmanju ruku, dovode u pitanje niz službenih objašnjenja koja je policija ponudila javnosti u nedjelju poslijepodne – prije svega ono o upotrebi vatrenog oružja, koja tvrde da je bila opravdana i svrsishodna. Treba reći da je upravo policija objavila dio videosnimki s nadzornih kamera crpke u Desincu, ali na njima se ne vidi da njeni pripadnici koriste službeno oružje. Po tvrdnjama svjedoka, takve snimke zapravo i ne postoje zato što je pucano na autocesti. Također, navijači propituju i neobičnu policijsku verziju prema kojoj su policajci „pucali u pod“ te eksplicitno tvrde da je njihova meta bila masa ljudi koja je stajala među zaustavljenim automobilima.

„Da, upravo to se dogodilo. Stajao sam mirno u koloni automobila i dobio metak“, rekao je za Nacional jedan od građana ozlijeđenih u incidentu, inače starije dobi. On nije sudjelovao ni u kakvim neredima ili tučnjavi, po vlastitim riječima naprosto se zatekao u masi od tisuću i pol ljudi koja se vraćala kući u Dalmaciju nakon (neodgledane) utakmice. Nakon ranjavanja nije se, u strahu za vlastitu sigurnost, ni prijavio liječniku, a o tome nije izvijestio čak ni svoju obitelj.

„Član moje obitelji ranjen je, propucan, i to dok se nastojao udaljiti od nereda u kojima nije sudjelovao. Radi se o friškom punoljetniku, gotovo dječaku, inače potpuno nekonfliktnom i odlikašu u školi“, rekla je za Nacional jedna Splićanka. „Uperili su pištolje u masu, pa tako i u mog brata kojemu je metak doletio u prsa. Još uvijek je na liječenju“, prepričao je treći sugovornik Nacionala.

Uputama koje je Krešimir Antolić donio nekoliko dana prije posljednje utakmice, a u koje je Nacional dobio uvid, propisan je niz apsurdnih i de facto neostvarivih uvjeta za unos transparenata na stadion. FOTO: Nacional

„Mog sina su iz čista mira izvadili iz automobila, polegli na cestu i ispendrečili po leđima“, posvjedočila je za Nacional jedna majka, uz zamolbu da joj se prikrije identitet.

‘Stajao sam na cesti, između dva zaustavljena kombija i vidio da se stotinjak metara dalje događa nered. U jednom trenutku policajci su nam se počeli približavati, doslovno jurišati s pendrecima, suzavcima i pištoljima, a neki od njih vikali su ‘Ajde, pi..e’. Ostao sam ukipljen na mjestu i s deset metara udaljenosti metak me pogodio u nogu. Mislio sam da je poletjela boca, ali krv je nenormalno šikljala. Odskakutao sam do kombija i legao, ljudi oko mene su skinuli majice kako bi napravili pritisak na ranu, a dok su to radili policajci su ih nastavili tući pendrecima po leđima. Kada sxu im kazali da pomažu ranjenom i upucanom čovjeku, odgovorili su sa: ‘Neka je ranjen’. Nisam vidio trenutak kada je na mene ispaljen metak, ali definitivno je pucalo više policajaca – i to ne u zrak ili pod, nego direktno u ljude. Mene je po svemu sudeći pogodio jedan s brčićima’, ispovjedio je za Nacional jedan od ozlijeđenih navijača. On decidirano tvrdi da nije sudjelovao ni u kakvoj tučnjavi ili neredu – dapače, bio je od svega udaljen gotovo stotinu metara – te da je naoružana policija dotrčala do mjesta na kojemu se nalazio i pucala iz oružja.

Tijekom ponedjeljka policija je iznova službeno ustvrdila da je upotreba vatrenog oružja u ovom slučaju bila opravdana, premda se formalno i dalje najavljuje interna istraga o tom nezapamćenom incidentu. Nacional donosi nekoliko fotografija koje ilustriraju posljedice njihova „opravdanog otvaranja vatre“ na građane.