Objavljeno u Nacionalu br. 787, 2010-12-14

Marinko Mikulić, slavonski poduzetnik, vlasnik Grupe Pan, pozvao je u pomoć državnog odvjetnika Mladena Bajića zbog pritisaka Milana Lučića

Marinko Mikulić, slavonski poduzetnik i vlasnik nekoliko tvrtki u okviru Grupe Pan, koje se ponajprije bave papirnom industrijom, proizvodnjom kartona i kartonske ambalaže, zatražio je prije nekoliko dana pomoć bivšeg predsjednika Stipe Mesića i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Mikulić je to učinio kako bi se pokušao osloboditi po njemu nezakonitih pritisaka kontroverznog poduzetnika Milana Lučića, koji je prije nekoliko godina privukao iznimnu pozornost javnosti u regiji, kada je na internetu objavljen privatni pornofilm u kojem se Lučić pojavio kao omamljeni i potentni partner pjevačice Severine Vučković.

Marinko Mikulić započeo je svoj poslovni razvoj nedugo nakon završetka Domovinskog rata i razvijao posao u Donjim Andrijevcima, a potom i u Zagrebu. Počeo je proizvoditi papir i papirnu ambalažu te uskoro postao najjači hrvatski poduzetnik u toj industrijskoj grani. Počeo je potom kupovati i neke druge tvrtke te ulagati i u druge industrijske djelatnosti, a okušao se i u izdavaštvu, jer je prije nekoliko godina bio i vlasnik tjednika Fokus, koji se na kraju ugasio. Iako je u nekim dijelovima svog poslovanja doživljavao uspone i padove, Mikulić je na području papirne industrije uglavnom ostvarivao izvrsne rezultate. Prošle godine tvrtke iz sastava Pan – papirne industrije ostvarile su ukupan prihod od čak 1,2 milijarde kuna. Izvezle su svoje proizvode u vrijednosti od 60 milijuna kuna. U Mikulićevim tvrtkama bilo je zaposleno 1200 ljudi, a taj se broj uskoro trebao i dodatno povećati. Unatoč svemu, sve je to dovedeno u pitanje u travnju ove godine, kada je Milan Lučić, prema Mikulićevim tvrdnjama, izmislio potraživanja prema njegovim tvrtkama i u sumnjivoj sprezi s nekim sucima uspio otvoriti stečaj nad Mikulićevim Panom. Mikulić tvrdi da je hrvatski pravosudni sustav dopustio Milanu Lučiću da nezakonito otvori stečaj nad Pan papirom.

“Lučiću se dopustilo da na temelju izmišljene tražbine pokrene stečajni postupak nad tvrtkom Pan – papirna industrija, iako je to tada bila jedna od najlikvidnijih tvrtki u državi, koja je raspolagala jako velikim kapitalom i bila udružena s drugim tvrtkama na raznim razvojnim projektima. Sud već ignorira činjenicu da se u spisu nalaze dokumenti koje je krivotvorila Lučićeva tvrtka Petrol, a na kojima on temelji svoje potraživanje od Pana. Krivotvoreni dokumenti su ugovori o cesijama, a kako su jako loše krivotvoreni, po tim dokumentima ispada da Petrol duguje Panu, a ne obratno. Sud čak ignorira i nalaz vještaka koji je utvrdio da Pan nije nikada poslovao s Petrolom, niti novčano niti robno i uz sve to sud ignorira i nalaz vještaka da je Pan nezadužena tvrtka s dovoljno kapitala za normalan rad. Zapravo se u ovom slučaju može reći da su se neki suci udružili s kriminalcima kako bi od moje tvrtke iznudili nekoliko milijuna eura. Zato smo zatražili od mjerodavnih institucija da pokušaju ispitati kako je moguće da ljudi poput Lučića još nisu u zatvoru i tko su njegovi zaštitnici u pravosudnim krugovima”, rekao je Mikulić za Nacional.

Mikulićeve optužbe protiv Lučića nisu jedini slučaj da se Lučića povezivalo s diskutabilnim poslovnim ponašanjem. Slične je pritiske Lučić prije nekoliko godina priredio i Dubravku Grgiću, čelniku osiguravajućeg koncerna Agram i dioničaru Euroherca. Grgić je Lučića javno tijekom 2005. optužio za nezakonitu spregu s dijelom splitske policije i dokaze o toj sprezi dostavio Državnom odvjetništvu. Uspio se obraniti od Lučićevih pritisaka, iako Lučić i dalje pokušava vršiti pritisak na Grgića. Marinku Mikuliću je u njegovoj borbi s Lučićem nedavno odlučio pomoći i bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić. On je prije nekoliko dana zatražio od glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da zaštiti Mikulića od Lučićevih pritisaka. Mesić je Bajiću poslao opsežnu dokumentaciju koju je dobio od Mikulića, a u kojoj se detaljno opisuju Mikulićevi problemi.

Stipe Mesić za Nacional je ovako komentirao svoju inicijativu kako bi pomogao Mikuliću: “Marinko Mikulić obratio mi se još prije nekoliko godina, dok sam obnašao funkciju hrvatskog predsjednika. Detaljno mi je ispričao u kakvim je problemima i tko je, po njemu, u pozadini njegovih poslovnih problema. Tada sam mu sugerirao da svoje probleme svakako pokuša riješiti isključivo pravnim putem, te da se pouzda u funkcioniranje pravne države. Mikulić se tada složio sa mnom. Nedavno mi se opet javio i rekao mi da mu se čini da u Hrvatskoj pravna država ne funkcionira, te da se to u njegovu slučaju može izvrsno vidjeti. Detaljno mi je ispričao s kakvim se sve nevjerojatnim situacijama suočio kada je svoje probleme pokušao riješiti pravnim putem. Dostavio mi je i opsežnu dokumentaciju za koju tvrdi da dokazuje u najmanju ruku neprimjerenost ponašanja nekih sudaca koji su bili zaduženi za odlučivanje u pravnim sporovima koji su se ticali Mikulićevih poslovnih problema. Sve sam to poslao Mladenu Bajiću s molbom da taj slučaj žurno i temeljito preispita.”

Nacionalu je ispričao kako je Mesića zamolio da od Bajića zatraži da ispita još neke situacije u kojima se, prema Mikulićevim tvrdnjama, njemu nezakonito otežava poslovanje. Marinko Mikulić tvrdi da je njegovim tvrtkama velike probleme stvorio i ministar financija Ivan Šuker. Šuker je nezakonito ignorirao i odbio provesti Ugovor o nagodbi koji je još u travnju 2003. Mikulić sklopio s tadašnjim ministrom financija Matom Crkvencom. Mikulić se za vrijeme mandata koalicijske vlade lijevog centra sukobio s lokalnim vlastima u istočnoj Slavoniji, jer su lokalne vlasti htjele nasilno preuzeti vlasništvo nad velikim plantažama u tvrtki Borinci, koju je Mikulić kupio. Bilo je tu velikih natezanja, a na kraju su Mikulić i Crkvenac postigli nagodbu. Mikulić je državi dao vlasništvo nad plantažama koje su vrijedile najmanje 115 milijuna kuna, a ostao je i bez kompletnog uroda na tom dijelu plantaža, čija se vrijednost procjenjivala na oko 50 milijuna kuna.

S druge strane, Ministarstvo financija otpisalo je porezna potraživanja prema drugim Mikulićevim tvrtkama. Mikulić tvrdi kako je pune tri godine saldo dugovanja Pana i drugih tvrtki prema poreznoj upravi u papirima iznosio nula kuna. Međutim, to je promijenio HDZ-ov ministar financija Ivan Šuker. Šuker je unatoč toj nagodbi prisilno naplatio od Mikulića više desetaka milijuna kuna iz raznih njegovih tvrtki, govoreći kako mu ne pada na pamet poštovati nagodbu koju je sklopio Crkvenac. To je Šuker izjavio pred deset svjedoka. Zbog takvog njegova stava, Mikulićeve tvrtke ostale su svojevremeno bez kompletnih obrtnih sredstava, ali i bez vlasništva nad plantažama i voćnjacima milijunske vrijednosti.

“Time je tvornica Pan privremeno zaustavljena u svom razvoju na grub, nezakonit i nemoralan način”, kaže Marinko Mikulić. Nacional je doznao da je do takvog neugodnog raspleta događaja možda došlo zato što se jedan dio dužnosnika HDZ-a odlučio osvetiti Mikuliću. Dok je bio vlasnik tjednika Fokus, Mikuliću su u vrijeme frakcijskih obračuna Ive Sanadera i Ivića Pašalića pripisivali da je Fokus praktički bio stavio na raspolaganje Iviću Pašaliću, te da je kroz neke članke u tim novinama afirmirao političke stavove rigidne desne frakcije unutar HDZ-a. Moguće je da mu je to naknadno stvorilo probleme s Ministarstvom financija i Ivanom Šukerom, koje je opisao. Ako je to točno, zanimljivo je u toj situaciji osobito to što se Mikulić našao na meti Ivana Šukera, koji je u vrijeme tadašnjih unutarstranačkih obračuna u HDZ-u također bio na strani Ivića Pašalića, pa se naknadno priklonio Sanaderu. Mikulić je Stipu Mesića zamolio da od Mladena Bajića zatraži i da istraži kako su mu preoteli vlasništvo koje je tvrtka Pan imala nad tvrtkom Bilokalnik – IPA iz Koprivnice.

Kroz tu tvrtku Pan je trebao dodatno razvijati svoje poslovanje, ali se to nije dogodilo. On tvrdi da je uprava Bilokalnika, zajedno s direktorima tvrtki Fima, Ed papir, Retis i Exportdrvo, kroz fiktivne ugovore o prodaji trezorskih dionica koje nikad nisu plaćene privremeno otuđila trezorske dionice Bilokalnika, kako bi mogli glasovati na skupštini i preuzeti kontrolu nad tom tvrtkom.

“Mi smo u tom slučaju kao jedini pravi vlasnici dionica nadglasani na skupštini s otuđenim vlastitim kapitalom, što je protivno moralu, zakonu i Ustavu. Nakon što su Zdravko Dimač, direktor Bilokalnika, i njegovi pomagači instalirali u Bilokalniku svoju vlasti, vratili su sve dionice u trezor i raskinuli sve fiktivne ugovore s navedenim tvrtkama. Potom su za nekoliko mjeseci Dimač i pomagači počeli prodavati trezorske dionice za jednu petinu nominalne cijene kroz kompenzacije koje se ne mogu provjeriti. Takvim ugovorima tvrtka Belišće preuzela je upravu nad Bilokalnikom i instalirala svoju vlast. Takav kriminal ne bi bio moguć da državni službenici nisu zapravo tolerirali kriminalne transakcije i omogućili da se na temelju takvih ugovora mijenja vlasnička struktura. Riječ je o korupciji unutar Hanfe i Komisije za vrijednosne papire. Posjedujem svu dokumentaciju koja može potvrditi optužbe koje sam izrekao – fiktivne ugovore koji su kasnije raskinuti, policijsko izvješće koprivničke policije, izvješće Hanfe… Nadam se da je došlo vrijeme da se taj kriminal napokon temeljito istraži”, rekao je Mikulić za Nacional. Mikulić tvrdi da je zbog svega nevedenog njegova tvrtka Pan izgubile stotine milijuna kuna vrijednu proizvodnju, te se suočila s golemim gubicima. Mikulić tvrdi da se godinama pokušava boriti sa zagonetnim opstrukcijama unutar pravosudnog sustava, ali i da ne gubi nadu da će uskoro moći nastaviti ulagati u razvoj poslovanja. Tvrdi kako želi vjerovati da su se okolnosti u Hrvatskoj promijenile, te da se može očekivati žurna akcija Državnog odvjetništva, to više zato što Mikulić vjeruje da sve optužbe koje je iznio može vrlo kvalitetno dokumentirati.