kad se u Hrvatskoj susretnete s nekim uistinu optimističnim i ohrabrujućim gospodarskim primjerom, u TV emisijama nazvanim „Bolja Hrvatska“, to je valjan razlog da tom rijetkom događaju nazdravite čašom šampanjca ili pjenušca. Ako u ova neizvjesna inflacijska vremena niste u prilici da nazdravljate slavnim francuskim šampanjcima Möet & Chandon, Ruinart ili Veuve Clicquot, nećete nimalo pogriješiti podignete li slavljeničku čašu jednog od izvrsnih pjenušaca s Plešivice, regije najboljih pjenušavih vina u Hrvatskoj. Plešivica je za mnoge vinoljupce još neotkriveni vinorodni kraj u kojem se događa istinski vinski preporod.

Da bi se shvatila važnost tog preporoda, nužno je zaviriti u nedaleku prošlost. Najbolje je objašnjava Velimir Korak, diplomirani inženjer agronomije, cijenjeni plešivički vinar i jedan od začetnika vinskog preporoda Plešivice.

„Dvadesetih i tridesetih godina minulog stoljeća Plešivica je bila sinonim za izvrsna vina, a onda su, pojavom poljoprivrednih zadruga nakon Drugoga svjetskog rata, kao i na cijelom području bivše države, stradali mali proizvođači koji su na svojim malim posjedima od, otprilike, dva hektara, bili nositelji razvoja kvalitete. Tada je Plešivica kao vinorodno područje došla na loš glas. Oporavak je počeo tek potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, a osobito nakon osnutka hrvatske države i jačanja privatne inicijative. Trebalo je puno vremena i napora za otklanjanje predrasuda o lošim plešivičkim vinima, a jedini učinkovit način bio je proizvodnja vrhunskih vina. Više nemamo tih problema. Među vinskim znalcima Plešivica je danas sinonim za visokokvalitetna vina, možda i najbolje područje za bijela vina u Hrvatskoj, a osobito za pjenušce“, uvjeren je Korak.

Ubrzani preporod

Obitelji Tomac, Šember, Jagunić i Korak, uz mnoge mlade snage koje im se pridružuju, nositelji su ubrzane preobrazbe Plešivice u vodeću regiju pjenušavih vina u Hrvatskoj. Mnogi je već nazivaju „Malom Champagneiom“, što smatram potpuno pogrešnim. Uspoređivanje ili poistovjećivanje s velikima i moćnima vrlo je nezahvalno, ali prepoznati u njima uzore i vrijednosti temeljene na dugoj tradiciji poticajno je za vlastiti razvoj i jasniju viziju budućnosti.

Uspoređivati vinorodno područje Plešivice – posljednjih desetljeća u procesu ubrzana razvoja, osobito kad je riječ o sve boljim pjenušcima – s francuskom pokrajinom Champagne bilo bi neumjesno i pretenciozno, ali pomno pratiti napore i uspjehe plešivičkih vinara u proizvodnji pjenušavih vina ozbiljna je i vrlo izazovna zadaća vinske struke.

Obitelji Tomac, Šember, Jagunić i Korak, uz mnoge mlade snage koje im se pridružuju, nositelji su ubrzane preobrazbe Plešivice u vodeću regiju pjenušavih vina u Hrvatskoj

Nekad su se šampanjci u nas pili samo u posebnim prigodama, na novogodišnjim proslavama, vjenčanjima i svečanim domjencima, a danas se pjenušci piju u najrazličitijim prigodama. I ne samo kao ceremonijalno piće, nego i kao poželjan pratitelj vrhunske gastronomije. Tome je pridonijela i sve razvijenija kultura pijenja vina, ali i domaća proizvodnja pjenušaca, cjenovno mnogo prihvatljivija od proslavljenih šampanjaca. Plešivički laporasto-vapnenački terroir pogodan je za tzv. hladne sorte, otprilike kao i regija Champagne, a mnoge mikrolokacije pružaju dodatne mogućnosti za vrhunska ostvarenja u proizvodnji pjenušaca.

Uspješnost plešivičkih vinarija mogla bi se sažeti u nekoliko riječi: obiteljsko zajedništvo, kolektivna marljivost, upornost, stručna naobrazba, kontinuirano učenje i praćenje trendova na vinskoj sceni. U tome je ključ egzistencijalne sigurnosti i prosperiteta, ali i uzora za mnoge mlade koji žele slijediti njihov put.

Cijelo desetljeće, od početka devedesetih do prelaska u novo tisućljeće, ljubitelji vina postupno su educirani za pijenje pjenušaca koji su prije toga imali ceremonijalni status. Skeptici nisu vjerovali da se i u nas može proizvesti pjenušac šampanjske kvalitete. I ugostitelji su vrlo sporo prihvaćali ideju da se pjenušac poslužuje kao aperitiv, umjesto žestokih pića koja su, zapravo, digestiv. Devedesetih godina proizvodnja pjenušaca u Hrvatskoj bila je zanemarivih količina, a danas gotovo i nema vinarije koja ih ne proizvodi.

Jedna prilika u 40 godina

„Vrlo odgovorno shvaćam svoj posao vinara, jer je vinar čovjek koji u cijelom svom profesionalnom životu ima četrdesetak berba/pokušaja da napravi nešto kvalitetno, dok primjerice kuhar ima na tisuće takvih pokušaja. Vinaru se prilika pruža jedanput na godinu i tada uspije ili ne uspije u onome što je naumio“, kaže Dominik Jagunić, inženjer agronomije koji vodi obiteljsku vinariju Jagunić.

Plešivički su forte u proizvodnji pjenušaca ponajprije terroire i sortiment, ali i dugogodišnje bavljenje vinogradarstvom i vinarstvom, tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno. Na Plešivici su se ljudi uvijek bavili sortimentom potrebnim za pjenušce, iako su ih počeli proizvodi tek prije tridesetak godina. Dobro su poznavali karakteristike grožđa pogodnog za pjenušce, trebalo je samo naučiti u kakvim ih omjerima blendirati. Razvoju proizvodnje pjenušaca puno je pridonijelo i sustavno agronomsko obrazovanje, osobito mlađih naraštaja. Chardonnayu, najčešće dominantnoj sorti u pjenušcima, primjerice, jako odgovara plešivičko tlo. U Champagnei znaju „žonglirati“ u podrumu i nadoknaditi eventualne nedostatke tla i klime, a Plešivici sve to daje priroda, što je znatna prednost. Zbog izvrsnih prirodnih uvjeta katkad za puno dozrijevanje pjenušaca treba upola manje vremena nego šampanjcima.

Trend povećane potrošnje pjenušaca zadaća je vinara, a ne potrošača koji će prihvatiti ono piće koje je proizvođač afirmirao brendom i kvalitetom

Proizvodnja pjenušaca na Plešivici pokretačka je snaga za ugostiteljstvo i turizam, ali i vinsko obilježje sjeverozapadne Hrvatske. Dok se u drugim vinorodnim krajevima vinari oslanjaju na autohtone sorte (malvazija, teran, graševina, traminac, plavac mali, pošip, malvazija itd.), Plešivica se brendira kao regija najboljih pjenušaca u Hrvatskoj.

Spletom mnogih okolnosti učvrstila je svoj položaj na vinskoj karti Hrvatske, s dobrim izgledima i za plasman na svjetska tržišta, ovisno o raspoloživim količinama proizvedena pjenušca i mirnih vina. Trend povećane potrošnje pjenušaca zadaća je vinara, a ne potrošača koji će prihvatiti ono piće koje je proizvođač afirmirao brendom i kvalitetom.

„Plešivica je danas sinonim za visokokvalitetna vina, a od ostalih kontinentalnih zona izdvaja se terroirom i posebnim sortimentom. Čini se da je dugotrajna borba s predrasudama vezanim uz plešivičke potencijale napokon završena i da smo naposljetku prepoznati kao regija izvrsnih vina i najboljih pjenušaca u Hrvatskoj“, davno mi je govorio Velimir Korak. Njegove vizije i proročanstva danas su potpuno ostvareni. Plešivica je jedna od najvažnijih vinorodnih regija u Hrvatskoj.

Uspoređivanje Plešivice s Champagneom posve je deplasirano. Vinogradi Clicquot u Champagnei, primjerice, zapremaju gotovo 400 hektara, a sjedište šampanjerije – kojoj je svjetsku karizmu priskrbila legendarna madame Barbe Nicole Ponsardin Clicquot (1777. – 1866.) – u veličanstvenoj je palači Hotel du Marc u gradu Reimsu.

Vinogradi šampanjske kuće Möet & Chandon, osnovane 1743., zapremaju oko 1000 hektara. Podrumi su dugi tridesetak kilometara, a u njima su pohranjeni milijuni boca šampanjca na odležavanju. Möet & Chandon proizvodi oko 26 milijuna boca na godinu, među kojima se ističe vintage Dom Pérignon koji odležava 5 godina. Taj prestižni šampanjac nazvan je u spomen na slavnog slijepog redovnika, kojeg smatraju „ocem“ šampanjca. Šampanjerija Möet & Chandon ostvaruje godišnji promet veći od 1,2 milijarde eura.

Champagne je jedina i jedinstvena vinska regija u svijetu, a Plešivica je vinogradarski dragulj sjeverozapadne Hrvatske, iz godine u godinu sve izbrušeniji i poznatiji. Vinari zaslužni za vinski preporod Plešivice trebali bi biti uzor drugom vinskim regijama, kao što je Champagne bili njihov uzor u doba neizvjesnog i pustolovnog početka proizvodnje danas poznatih plešivičkih pjenušaca.

Kolumnist i novinar priloga Gastro&Wine Željko Žutelija ispred spomenika Dom Pérignonu, slavnom slijepom redovniku kojeg smatraju ‘ocem šampanjca’. FOTO: Privatna arhiva