Premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić Vladinim su paketom mjera za ograničavanje cijena plina i električne energije teret drastičnog poskupljenja plina prebacili na leđa veletrgovaca plinom i opskrbljivača, nastojeći zaštititi kućanstva te male i mikro poduzetnike od cjenovnog udara koji bi mnoge od njih uništio. Vlada je paketom mjera ugasila požar velikog poskupljenja plina, no pritom nije riješila glavni problem – neorganizirano tržište plina na kojem kronično nedostaje znanja i odgovornosti svih sudionika i nadležnih institucija da pravovremeno i proaktivno obavljaju svoje uloge na tržištu. Istraživanje o razlozima poremećaja na hrvatskom tržištu plina koje je Nacional proveo protekloga tjedna pokazalo je da je sustav opskrbe plinom u Hrvatskoj neprihvatljiv surogat između liberaliziranog i državno reguliranog sustava koji ni veletrgovcima ni opskrbljivačima ni voditeljima bilančnih skupina ne omogućava poslovanje na zdravim osnovama niti osigurava ulaganja u napredak poslovanja. Energetski stručnjaci s kojima smo razgovarali, koji su željeli ostati anonimni, upozorili su na kronične slabosti funkcioniranja domaćeg sustava opskrbe plinom. Kažu da su politikantstvo i populizam, oslanjanje opskrbljivača na financijsku pomoć lokalne samouprave, što je suprotno postulatima liberaliziranog tržišta, nedostatak aktivnije uloge Hrvatske energetske regulatorne agencije kao regulatora, ali i kronično neulaganje u znanje i stručnost kadrova na hrvatskom plinskom tržištu glavni razlozi zbog kojih još nije zaživio održiv model poslovanja svih aktera plinskog sustava, što se onda neminovno prelama preko leđa krajnjih kupaca. Karakterističan primjer takvog zabrinjavajuće manjkavog i neprofesionalnog ponašanja je slučaj Gradske plinare Zagreb.

Jedan od izvora s kojima je Nacional razgovarao upozorio je da aktualni problem s plinom u Hrvatskoj, odnosno činjenicom da dio opskrbljivača nije na vrijeme sklopio ugovore s veletrgovcima i tako osigurao dovoljne količine plina za svoje korisnike ili je nabavio nedovoljne količine plina, nije uzrokovan nedostatkom plina, već isključivo neprofesionalnošću i neodgovornim postupanjem dijela opskrbljivača. „Zanemarimo li činjenicu da je voditelja bilančnih skupina (bilančne skupine su grupe krajnjih distributera plina na lokalnom području koje okuplja i vodi opskrbljivač, voditelj bilančne skupine, op. N.), odnosno opskrbljivača na hrvatskom tržištu previše za tržište veličine Hrvatske, ostaje problem nedovoljne pripremljenosti i stručnosti kadrova koji rade u značajnom dijelu tvrtki opskrbljivača, ali i financijske nespremnosti tih tvrtki da izdrže udar visokih cijena. Nažalost, opskrbljivači ne ulažu dovoljno u obrazovanje i stručno osposobljavanje svojih kadrova, dio tih kadrova nedovoljno poznaje tržište plina i još se uvijek ne snalazi na tržištu kakvo u nas vlada u zadnji šest-sedam godina, odnosno od liberalizacije tržišta plinom. Dio tvrtki opskrbljivača, većinom onih koje su u vlasništvu lokalne zajednice, još uvijek smatra da će im institucije lokalne samouprave priskočiti u pomoć kad zapadnu u probleme i da će izdvojiti novac za pokrivanje njihovih dugova jer se oslanjanju na činjenicu da se opskrba plinom ne smije prekinuti. Većina tih tvrtki opskrbljivača nema niti osnovnu zalihu likvidnosti koja bi im pomogla da amortiziraju cjenovni udar kakav se dogodio ove godine. Njihovi problemi likvidnosti samo se prelijevaju na sve ostale sudionike u lancu opskrbe plinom“, upozoravaju naši sugovornici.

Premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić Vladinim su paketom mjera za ograničavanje cijena plina i električne energije teret drastičnog poskupljenja plina prebacili na leđa veletrgovaca plinom. FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

No kako funkcionira plinsko tržite u nas? Veletrgovci plinom – Ina, MET, PPD… – uobičajeno sredinom kalendarske godine, a najčešće u lipnju ili srpnju, raspisuju natječaje za sklapanje ugovora za nabavu plina na koje se javljaju voditelji bilančnih skupina, odnosno opskrbljivači koji tako osiguravaju izvor plina za pružanje usluge opskrbe plinom svojih članova, odnosno distributera koji plin distribuiraju krajnjim korisnicima. Godina 2021. bila je specifična zbog neočekivano naglog rasta gospodarskih aktivnosti koje su potaknule veću potrošnju plina na koju proizvođači nisu računali. Proizvođači su tijekom pandemije smanjili proizvodnju plina jer su gospodarske aktivnosti pale, a nagli rast potražnje ih je iznenadio i oni nisu bili spremni tržištu isporučiti potrebne količine plina. Zbog manjka plina na globalnom tržištu i povećane potražnje cijena je naglo narasla, a ratna djelovanja u Ukrajini i sankcije Rusiji samo su unijeli dodatnu dozu nesigurnosti na europsko tržište plina. U Europi su se neki opskrbljivači tijekom 2021. i 2021. na vrijeme osigurali dugoročnim ugovorima s hedgingom – klauzule u ugovoru koje osiguravaju kupca i trgovca od naglih promjena cijena robe – no neki su kalkulirali i čekali pad cijena plina koji se nije dogodio. Zato je dio skladišta u EU-u ostao prazan i nastala je panika, pa su u probleme upali i oni koji su na vrijeme sklapali dugoročne ugovore jer je i njih pogodio manjak plina na tržištu.

U Hrvatskoj je posljednjih nekoliko godina tržište plina liberalizirano, posebno opskrba i distribucija u kojima trenutno posluje oko 90 poduzeća. Liberalizacija plinskog tržišta bila je obaveza preuzeta u pristupnom procesu pridruženja Hrvatske Europskoj uniji s ciljem ukidanja državnih monopola na formiranje cijene plina i uvođenje tržišnog formiranja cijena, ali i povećanje standarda opskrbe plinom. Liberalizacija tržišta je donijela veći tržišni udio privatnih tvrtki opskrbljivača. Tržište omogućava kućanstvima da mogu birati opskrbljivače ovisno o cijeni koju nude na tržištu, no kada je cijena plina počela rasti mnoga su se kućanstva krenula vraćati svojim starim opskrbljivačima, obveznicima pružanja javne usluge kojima je cijena prema kućanstvima regulirana, u nadi da će tako biti sigurniji. To je pak jednom dijelu opskrbljivača u obvezi javne usluge naglo povećalo broj kupaca, što je pak značilo da kupcima moraju isporučiti više plina nego što su ranije planirali. Manjak su morali pokriti nabavom plina po tržišnim cijenama koje su u međuvremenu narasle i nekoliko puta. Jedino skladište plina u Hrvatskoj, ono u Okolima pokraj Bjelovara, koje vodi tvrtka PSP Okoli, ispražnjeno je i prije uobičajenog roka i opskrbljivači su ostali bez važnog izvora plina. Zbog visokih cijena plina na tržištu, po kojima su plaćali dodatne količine plina, brojni su voditelji bilančnih skupina, odnosno opskrbljivači suočeni s gubicima u poslovanju. U ovom trenutku izlazi problematična filozofija opskrbe plinom i poslovanja opskrbljivača koji svoju uslugu opskrbe plinom nude uz minimalne marže i nedostatka bilo kakvih novčanih zaliha koje bi im pomogle amortizirati financijski udar visokih cijena.

Jedan od primjera takvog problematičnog poslovanja je i tvrtka opskrbljivač Međimurjeplin iz Čakovca. Međimurjeplin je bio zakupac dijela kapaciteta skladišta plina u Okolima. PSP je ranije nego što je uobičajeno promijenio smjer plina, odnosno zaustavio je ciklus povlačenja plina iz skladišta već početkom ožujka umjesto 1. travnja. Međimurjeplin je, kako je Nacionalu objašnjeno iz stručnih krugova, ostao bez dovoljnih količina plina za svoje kupce, pa je dodatne količine pokušao kupiti na tržištu. Kad im to nije uspjelo, jednostavno su dodatne količine plina povukli iz plinskog sustava. No ostaje nepoznato po kojim im je cijenama taj plin naplaćen. Naime, vrijednost plina koji je Međimurjeplin povukao iz sustava po sadašnjim tržišnim cijenama iznosi oko 10 milijuna kuna, no po prošlogodišnjim bi cijenama, kada je plin utiskivan u skladište, taj plin vrijedio oko 2,5 ili tri milijuna kuna. Upitali smo stoga direktora tvrtke Međimurjeplin Nenada Hranilovića je li doista Međimurjeplin povlačio dodatne količine plina iz sustava, po kojim cijenama ga je plaćao i je li izdao dodatne garancije HROTE-u za podmirenje svojih financijskih obaveza, te je li im HROTE dodatne količine fakturirao i po kojim cijenama. Na čitav niz Nacionalovih pitanja upućenih na adresu Međimurjeplina, dobili smo tek kratak i prilično uopćen Hranilovićev odgovor u kojem se, uz potvrdu da njegova tvrtka ima zakupljene kapacitete podzemnog skladišta plina u Okolima, navodi da Međimurjeplin „uredno podmiruje svoje obveze prema PSP Okoli, kao što ima i prema HROTE dostavljenu garanciju za uredno plaćanje obveza“. Dodao je i da je bez obzira na rat u Ukrajini Međimurjeplin svim svojim kupcima osigurao plin, bilo od dobavljača, bilo iz sustava. iz sustava. „Naše poslovanje je stabilno u danim okolnostima i vjerujemo da će tako biti i nadalje“, stoji na kraju odgovora direktora Hranilovića.

U nepovoljnoj situaciji sada se našao i HEP koji je postao zajamčeni opskrbljivač koji može uskočiti po potrebi u opskrbi kućanstava i pripomoći opskrbljivačima u obvezi javne usluge kada ovi pokleknu pod teretom drastičnog povećanja cijena plina na tržištu, no to radi na vlastitu štetu i na teret vlastitog poslovanja. HEP je sve donedavno bio kupac plina od veletrgovaca i dobavljača, a sada je i sam u ulozi opskrbljivača u obvezi javne usluge, odnosno opskrbljivača kućanstava s reguliranom krajnjom prodajnom cijenom koju je Plenkovićeva vlada ograničila kako bi smanjila cjenovni udar na kućanstva. HEP se tako našao u situaciji da plin kupuje po osjetno višoj cijeni, a krajnjim ga kupcima prodaje po nižoj jer je prisiljen osigurati povoljniju cijenu za građane, što će se direktno odraziti na HEP-ov gubitak u poslovanju. Energetski stručnjaci upozoravaju kako bi Uprava HEP-a, na čijem je čelu Frane Barbarić, trebala preuzeti aktivniju ulogu na tržištu plina i angažirati se kao redovni dobavljač i opskrbljivač, umjesto da uskače povremeno, kao svojevrsni „vatrogasac“ kada se situacija na tržištu poremeti, a cijene krenu drastično rasti i kada opskrbljivači počnu gomilati gubitke. I Uprava HEP-a je, kako tvrde isti izvori, pogriješila jer nije na vrijeme prepoznala poremećaj i nije zakupila veće količine plina, kalkulirajući, slično kao i mnogi drugi opskrbljivači, da je rast cijena tek privremen i da će se situacija ubrzo smiriti, što se nije dogodilo.

Frane Barbarić, predsjednik uprave HEP-a koji je usred plinske krize dobio status opskrbljivača u obvezi javne usluge, zbog čega će trpjeti gubitke. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Iz tvrtke Hrvatski operator tržišta energije (HROTE), pak tvrde da neovlašteno povlačenje plina iz sustava nije moguće. “Glavna obveza voditelja bilančne skupine je da svakog plinskog dana uravnotežuje svoje količine plina koje je predao odnosno koje je preuzeo na transportnom sustavu RH. Voditelji bilančnih skupina međusobno razmjenjuju količine plina prema sklopljenim ugovorima, čime je onemogućeno neovlašteno korištenje tuđeg plina”, tvrde iz HROTE-a. No ipak priznaju da ima i onih voditelja bilančnih skupina (opskrbljivača) koji s vremena na vrijeme propuste uravnotežiti količine plina koje uzimaju ili predaju u sustav. “Voditeljima bilančnih skupina koji do kraja plinskog dana nisu uravnotežili svoje ulazno-izlazne količine plina na razini transportnog sustava, obračunava se dnevno odstupanje po primjenjivim cijenama. Primjenjive cijene su, osobito zbog aktualnih geopolitičkih zbivanja na istoku Europe, od prošlog ljeta znatno porasle i to s uobičajenih 150 do 200 kuna za megavatsat na 1000 kuna za MWh. U prvoj polovici ožujka ove godine primjenjive cijene su čak nekoliko dana bile i više od 2000 kuna za MWh”, stoji u objašnjenju HROTE-a. Također tvrde da HROTE kao operator tržišta plina redovito obračunava dnevno odstupanje voditeljima bilančnih skupina, i to prema podacima o ulazu i izlazu iz plinskog transportnog sustava koje dobiva od Plinacroa kao operatora transportnog sustava. Obračun se, kažu u HROTE-u, obavlja po javno objavljenim cijenama koje na svojim stranicama objavljuje HROTE.

Na pitanje Nacionala jesu li voditelji bilančnih skupina HROTE-u dostavili adekvatnu garanciju plaćanja, odnosno jesu li dostavili važeća sredstva osiguranja plaćanja dodatno povučenih količina plina, iz HROTE-a napominju da su svi voditelji bilančnih skupina dužni dostaviti instrument osiguranja plaćanja na temelju podataka o rezerviranim kapacitetima, pri čemu minimalni iznos sredstva osiguranja plaćanja (u obliku bankarske garancije ili novčanog depozita) ne može biti manji od 500.000 kuna. “U slučaju da postojeći instrument osiguranja ne pokriva mjesečnu obvezu, VBS je obavezan dostaviti dodatno sredstvo osiguranja plaćanja”, stoji u odgovoru HROTE-a.

Nenad Hranilović, direktor Međimurjeplina, tvrdi da oni podmiruju sve svoje financijske obveze prema HROTE-u i isporuke plina kupcima. FOTO: Marko Jurinec/PIXSELL

Naš izvor tvrdi da su nadležna državna tijela tijekom 2021. u više navrata pozivala opskrbljivače da prijave eventualne probleme s likvidnošću uzrokovane naglim skokom cijena plina, upravo kako bi se spriječile potencijalno neugodne situacije da opskrbljivač zbog svoje nelikvidnosti dođe u situaciju da svoju javnu uslugu, odnosno opskrbu kućanstava i poduzetnika plinom, neće moći izvršiti. No čini se da niti jedan opskrbljivač nije prijavio nikakav problem, vjerojatno računajući na činjenicu da će im lokalna zajednica, koja je u značajnom broju slučajeva vlasnik tvrtki opskrbljivača, priskočiti u pomoć. A mnogi od njih doista su se našli u problemima i gubicima i njihovo je poslovanje, a time i regularna opskrba kupaca plinom, dovedeno u pitanje.

No osim opskrbljivača, u problemima bi se mogao naći i HROTE. Naime, prema informacijama do kojih je Nacional došao iz stručnih, energetskih izvora, voditelji bilančnih skupina su se ponijeli vrlo neprofesionalno, zaključivši da je njihova usluga važna i da će se lokalna zajednica potruditi riješiti njihove probleme kako kućanstva i poduzetnici ne bi ostali bez plina. To se ranijih godina doista i događalo, jer je lokalna zajednica nerijetko podmirivala dodatne troškove opskrbljivača koji su u njihovu vlasništvu, a koji su i ranije, u nedostatku plina, posezali za institutom tzv. „neovlaštene potrošnje“, odnosno povlačenjem dodatnih količina plina iz sustava. No situacija se sada značajno promijenila jer su cijene plina višestruko porasle, a dodatne količine plina, veće od ranije ugovorenih, koje opskrbljivači povuku iz plinskog sustava jer ga nisu mogli nabaviti na otvorenom tržištu, padaju na teret HROTE-a i veletrgovaca koji plin nabavljaju na europskom tržištu po aktualnim, vrlo visokim cijenama, gurajući i njih u dodatna financijska opterećenja. Takvim su potezima, potvrđeno nam je, opskrbljivači generirali lanac nelikvidnosti koji dovodi u pitanje normalno funkcioniranje plinskog sustava.

Činjenica je pak da neplaćanje obveza ili neizdavanje garancija plaćanja koje rade voditelji bilančnih skupina može značajno ugroziti poslovanje HROTE-a i čitav plinski sustav. Naime, iz HROTE-a napominju da oni kao operator plinskog tržišta svaki mjesec provode obračun u okviru kojeg utvrđuju naknade za dnevno odstupanje – razliku između preuzetih i predanih količina plina u transportni sustav – i trgovanje plinom na trgovinskoj platformi između voditelja bilančne skupine i operatora transportnog sustava te pritom vode računa o načelu financijske neutralnosti. Odnosno, HROTE kao operator tržišta temeljem mjesečnog obračuna prikuplja novac od voditelja bilančnih skupine koji su ga dužni uplatiti po izdanim računima, i to tako da voditelj bilančne skupine koji sustavu predaje više plina, a manje ga povlači stvara višak u plinskom sustavu i za taj će višak od HROTE-a dobiti novčanu nadoknadu. S druge strane, voditelj bilančne skupine koji više plina povlači iz sustava, a manje u njega predaje dužan je platiti razliku temeljem računa koje mu izdaje HROTE. Kako bi HROTE mogao ispunio svoju obvezu plaćanja prema voditeljima koji su ostvarili pravo na primitak novca, nužno je da prije toga svi ostali voditelji koji su ostvarili manjak podmire svoje novčane obveze prema HROTE-u. “Nakon svih provedenih uplata i isplata po mjesečnom obračunu, račun HROTE-a mora ostati na nuli odnosno ne smije biti ni na dobitku ni na gubitku”, konstatiraju iz HROTE-a.

No svaki izostanak ili kašnjenje ispunjavanja obveze plaćanja voditelja bilančne skupine može poremetiti ravnotežu i izazvati lanac nelikvidnosti. U HROTE-u navode da raspolažu instrumentom koji ih štiti od eventualnih neplaćanja, koja bi u konačnici mogla rezultirati manjkom sredstava neophodnih za isplatu novčanih sredstava. „HROTE je Pravilima o organizaciji tržišta plina propisao voditeljima bilančnih skupina obvezu dostave instrumenta osiguranja plaćanja u vidu bankarske garancije ili novčanog depozita. U namjeri da dodatno smanji financijski rizik i u potpunosti ispuni svoje novčane obveze, HROTE je također pravilima propisao voditeljima bilančnih skupina obvezu dostave dodatnih instrumenata osiguranja plaćanja ako im se utvrdi da im ranije dostavljeni instrument ne pokriva novčanu obvezu u okviru mjesečnog obračuna“, stoji u odgovoru HROTE-a na Nacionalovo pitanje o stabilnosti njihova poslovanja. Drugim riječima, voditelji bilančnih skupina dužni su bankovnim garancijama potvrditi vlastitu likvidnost. No što se dogodi ako takva bankovna garancija kasni ili pak uopće nije dostavljena? HROTE na to pitanje nije precizno odgovorio, no napominje da je, temeljem mjesečnog obračuna za veljaču 2022., 11. ožujka ove godine dostavio račune voditeljima bilančnih skupina, kao i zahtjeve za dodatnim instrumentima osiguranja onim voditeljima čiji postojeći instrumenti osiguranja ne pokrivaju mjesečnu obavezu. „Rokovi za plaćanje računa kao i rokovi za dostavu dodatnih instrumenata osiguranja su u tijeku, odnosno još nisu dospjeli. Mjesečne obveze svih voditelja bilančnih skupina za siječanj 2022. godine su podmirene“, stoji u odgovoru HROTE-a. HROTE vodi Boris Abramović, čovjek o kojem je Nacional u više navrata opširno pisao, posebno prošle godine, otkrivajući brojne skandale koji prate njegovu ravnateljsku funkciju. Među ozbiljnim optužbama koje je više Nacionalovih izvora iznosilo na račun Borisa Abramovića bili su kršenje zakona, financijske malverzacije, nenamjensko trošenje državnog novca, organiziranje razuzdanih uredskih zabava za odabrane suradnike s potocima alkohola kupljenog na račun poreznih obveznika, ali i instaliranje lokalnog HDZ-ova kadra na mjesto drugog zamjenika direktora koje je, prema istim izvorima, odrađeno po nalogu ministra gospodarstva Tomislava Ćorića.

Boris Abramović, čelni čovjek HROTE-a privukao je pozornost brojnim skandalima koji prate njegovu ravnateljsku funkciju. FOTO: Screenshot

Iako su do Nacionala proteklih dana stigle optužbe dijela opskrbljivača iz kojih se dalo razabrati da je ranijim završavanjem ciklusa povlačenja plina tvrtka PSP Okoli kao operator skladišta plina u Okolima navodno zakinula dio opskrbljivača jer je završila s isporukom plina u trenutku kada je u skladištu još preostalo plina koji su ti opskrbljivači zakupili, iz tvrtke PSP Okoli demantiraju takve optužbe. Uz napomenu da je protekla plinska godina za sve sudionike u lancu opskrbe plinom, pa i za PSP kao operatora sustava skladištenja bila iznimno izazovna i zahtjevna, iz te tvrtke napominju da se nestabilna situacija na europskom tržištu odrazila i na njihovo poslovanje te da je podzemno skladište plina u protekla nešto više od dva mjeseca, odnosno od početka 2022. kontinuirano radilo s maksimalnim kapacitetima povlačenja, i to, kako su naglasili, upravo prema zahtjevima korisnika, odnosno zakupaca plina. To je i bio razlog da su se ranije nego što je uobičajeno stekli zakonom i pravilima propisani tehničko-tehnološki uvjeti za promjenu ciklusa iz povlačenja u utiskivanje.

Naime, skladište je do trenutka završetka ciklusa povlačenja gotovo do maksimuma ispraznilo svoje zalihe, a u njemu je ostala tek minimalno propisana količina plina (tzv. plinski jastuk) koja omogućava očuvanje tlaka u skladištu i njegovo normalno funkcioniranje. PSP je promjenu ciklusa obavio sukladno Pravilima korištenja sustava skladišta plina, koja su na snazi od 2018., tvrde iz PSP-a, na čijem je čelu Vlado Vlašić. „Sukladno tim Pravilima ciklus povlačenja plina traje od 1. listopada do 31. ožujka, a može se, ovisno o stanju zapunjenosti skladišnih kapaciteta, nominacijama korisnika i tehničkim uvjetima skladišta, produljiti ili skratiti za maksimalno trideset dana. Promjena ciklusa iz povlačenja u utiskivanje u prvoj polovici ožujka posljednji se put dogodila 2019. godine. Dakle, ništa neuobičajeno.

U usporedbi s drugim skladištima plina, na dan završetka ciklusa povlačenja prosječno stanje zapunjenosti europskih skladišta iznosilo je 27,6 posto, dok je stanje zapunjenosti skladišta PSP Okoli iznosilo 16,4 posto. Prosječna količina plina u skladištu na kraju ciklusa povlačenja plina iz skladišta u posljednjih 10 godina bila je oko 190 milijuna kubnih metara. Na kraju ovoga, netom završenog ciklusa povlačenja u skladištu je oko 80 milijuna kubnih metara plina naših korisnika, što također potkrepljuje maksimalan režim povlačenja plina, osobito u posljednja dva mjeseca prije promjene ciklusa“, objašnjavaju iz PSP-a. Korisnicima nije bio uskraćen nijedan zahtjev za isporuku plina iz skladišta tijekom čitavog vremena ciklusa povlačenja, tvrde u PSP-u i dodaju da su zalihe plina iz skladišta ispražnjene do zakonskog maksimuma, nakon čega je bilo potrebno prekinuti ciklus povlačenja plina kako se ne bi ugrozilo normalno poslovanje skladišta u idućoj sezoni.

PSP Okoli upravo je započeo sezonu utiskivanja novih količina plina u skladište, no ove sezone taj će plin biti nabavljan po izuzetno visokim cijenama koje na europskom tržištu prelaze 200 eura za megavatsat (MWh). Mnogim domaćim opskrbljivačima, nepripremljenima za ovakve nepovoljne uvjete poslovanja, bit će prilično teško nabaviti dovoljne količine plina koje će za svoje potrebe pospremiti u skladište, pa je već sasvim izvjesno da će za pripremu nove plinske sezone biti nužna i državna intervencija, odnosno financijska injekcija iz državnog proračuna kako bi se osigurale dovoljne količine plina. Plinsko tržište nalazi se usred krize i nestabilnosti i određena intervencija države je nužna. No nešto hitno treba mijenjati i u funkcioniranju sustava plinskog tržišta u Hrvatskoj i da dosadašnje navike trebaju mijenjati i Hrvatska energetska regulatorna agencija i opskrbljivači i veletrgovci plinom i Plinacro kao operator plinske mreže jer plinsko tržište nije liberalno. Ono još uvijek ovisi o državnim intervencijama i intervencijama lokalne samouprave kao vlasnika opskrbljivača. A to dugoročno nije održivo jer na kraju priče najveću cijenu nesređenog tržišta plaćaju krajnji kupci – kućanstva i poduzetnici.