Od svoje 15. godine je pod jedrima – svaki iskusniji jedriličarski trener reći će vam da je u tom sportu to relativno kasni početak – ali taj je nedostatak vrlo brzo nadoknadila i krenula redom osvajati prvenstva Hrvatske u raznim klasama. A već s nepunih 19 i sa svega četiri godine jedriličarskog iskustva, hrabro je 1996. uskočila u veliki 15-metarski austrijski brod i kao co-skipper na regati Hong Kong Challenge Round the World Race krenula na put oko svijeta. I danas je jedini jedriličar iz Hrvatske kojemu je uspjelo u regati oploviti svijet. Iza nje je bezbroj velikih regata po svim oceanima svijeta, bezbroj prejedrenih milja, ali i niz ženskih jedriličarskih posada čije je osnivanje potaknula i pomogla u organizaciji samih jedriličarskih početaka, baš u inat podcjenjivačkim pogledima muških kolega i s prkosnom željom da pokaže da su žene na regatnom brodu jednako snažne i spremne pokoriti vjetar i more. Ona je Petra Kliba, 47-godišnja regatna jedriličarka iz Pule koja živi za natjecanje s vjetrom, morem i konkurentskim brodovima i posadama i koja je, kako sama kaže, posljednjih 20 godina svojeg života posvetila projektima namijenjenima upravo ženama i motivaciji i poticajima da se okušaju u tom sportu koji se još uvijek smatra isključivo muškim. Upravo se sa svojim ženskim timom priprema za legendarnu masovnu tršćansku regatu Barcolanu na koju odlaze u listopadu.

Odmah na početku našeg razgovora, kad smo je pitali kako se žene snalaze u muškom svijetu jedrenja, ispričala nam je inspirativnu priču o jedrilici imenom Maiden na kojoj je prva ženska posada na svijetu, predvođena britanskom jedriličarkom Tracy Edwards, još 1989. godine sudjelovala u tada prestižnoj regati Whitbread Round the World Race, danas poznatoj kao Ocean Race. O tom pothvatu ženske posade broda Maiden i preprekama s kojima su se suočavale na do tada tipično muškoj i vrlo zahtjevnoj utrci, snimljen je 2018. i dokumentarac. „Film odlično ilustrira sve probleme, podcjenjivačke i stereotipne primjedbe muških kolega koje je posada broda Maiden doživljavala na višemjesečnoj regati. Godine su prošle, a ništa bitnoga se nije promijenilo. Jer predrasude s kojima se posada Maidena susretala prije 35 godina jednake su i danas. Jedriličarski sport je dugo doista bio rezerviran isključivo za muškarce, dijelom i zbog iznimnih fizičkih napora koje jedrenje, a pogotovo off-shore i prekooceansko jedrenje, zahtijeva od sportaša“, objasnila je za Navigare Petra Kliba, koja vrlo dobro zna što znači mjesece provoditi na moru i koliko je to fizički i psihički zahtjevno i izazovno.

‘Jedriličarski sport dugo je bio rezerviran za muškarce, dijelom i zbog iznimnih fizičkih napora koje jedrenje, a pogotovo off-shore i prekooceansko jedrenje, zahtijeva’, kaže Petra Kliba

„Kad smo 2007. godine skupljale posadu za regatu North Atlantic Challenge, koja se vozi iz američke luke Newport do Hamburga i na kojoj sam također bila co-skipper, bila sam svjesna da će nam u ženskom timu, koji je brojao 14 jedriličarki, uvijek trebati jedan ili dva para ruku više upravo zbog toga što smo fizički slabije od muškaraca. No, vjerujte mi, kad žene na brodu poslože ekipu, onda je to posve drugačija atmosfera od one nabijene testosteronima kakve vladaju na ‘muškim’ brodovima. Mi smo možda fizički slabije od muškaraca, ali smo mentalno daleko snažnije i umom nadoknađujemo taj nedostatak“, istaknula je Petra Kliba. Jedan od razloga, objasnila je, što se žene teže odlučuju na sudjelovanje u regatama jest i činjenica da kada jednom stvore obitelj, žene moraju uložiti puno više truda kako bi organizirale i osigurale normalan obiteljski život i brigu o djeci u vrijeme dok su na regatama, koje, podsjetila je, znaju trajati i po nekoliko mjeseci. „Muškarci nemaju takve probleme jer dobro znaju da će, kad oni odu na more, brigu o obitelji preuzeti žena“, objasnila je Petra Kliba te dodala da je i 2008. godine, također kao članica ženske posade i skiperica, sudjelovala na Baltic regati, a 2012. godine kao skiperica na francusko-talijanskoj regati Giraglia Rolex Cup koja se svake godine jedri iz Saint Tropeza do Genove. Sve to vrijeme neumorno je radila na poticanju ženskog natjecateljskog jedrenja pa je uspješno osnovala ili potaknula osnivanje nekoliko ženskih timova u Njemačkoj, Italiji i Hrvatskoj.

‘Mi smo možda fizički slabije od muškaraca, ali smo mentalno daleko snažnije i umom nadoknađujemo taj nedostatak’

No nekako smo se tijekom razgovora stalno vraćali na onu odluku da se kao jedva punoljetna djevojka, s nepunih 19, otisne na veliko more u avanturu oko koje bi dugo razmišljali i dvojili i puno stariji i iskusniji jedriličari. „Otprilike 1994. godine slučajno sam upoznala pulsku jedriličarku Kristinu Džin koja me je pitala jesam li zainteresirana za priključenje četveročlanoj ženskoj posadi koja kreće na svjetsko prvenstvo u francuski La Rochelle malom jedrilicom od nekih osam metara. Pristala sam i tada sam prvi put jedrila na brodu s višečlanom i ktome ženskom posadom. Sve do tada jedrila sam kao solo jedriličar u malom čamcu olimpijske klase Europa. Kristina me je kasnije povezala s jednom austrijskom posadom koja je u to vrijeme jedrila u Puli na 15-metarskom brodu i koja mi je svega par mjeseci nakon povratka iz Francuske ponudila da treniram s njima. Imala sam tada 18 godina i nisam puno razmišljala. Pristala sam i tada sam se definitivno ‘zarazila’ jedrenjem“, otkrila nam je Petra Kliba.

‘Moj prvi posao kormilarke bio je na regati na putu oko svijeta, za taj sam posao bila plaćena i tada sam shvatila da je to zanimanje kojim se želim baviti i zarađivati za život’

Ta se austrijska posada u Puli upravo pripremala za regatu Hong Kong Challenge Round the World Race. Nije trebalo dugo da Austrijanci prepoznaju talent u mladoj Puljanki i ponude joj da s njima krene prvo u listopadu 1994. na tršćansku Barcolanu, a potom, nakon gotovo dvije godine intenzivnog treninga, i na put oko svijeta. „Ponudili su mi da na brodu budem kormilarka. Prihvatila sam, to je bila prilika koja se pruža jednom u životu i nisam je htjela ispustiti iz ruku. I sve se odvijalo toliko brzo da ja nisam stigla ni roditeljima reći da sam se prijavila za člana posade i da namjeravam krenuti na put oko svijeta budem li ispunila sve kriterije. Rekla sam im tek mjesec dana prije polaska. Možete misliti kakva je bila reakcija. A opet su bili svjesni da je to prilika koju imam tada i vjerojatno nikad više“, prisjetila se Petra Kliba.

U to vrijeme početaka interneta i satelitskih telefona, informacije i vijesti s oceana sporo su dolazile do kopna i Petrini su roditelji dobivali jako malo vijesti o njezinoj plovidbi u tih gotovo godinu dana. No ona kaže da je ta regata bila presudna za njezinu budućnost: „To je bio moj prvi posao. Ja sam na toj regati za svoj kormilarski posao bila plaćena i tada sam shvatila da je to zanimanje kojim se želim baviti i od kojega ću zarađivati za život. Da se razumijemo, to je vrlo težak posao. I danas su muškarci više plaćeni za taj posao od žena. No ja ne odustajem. Krenula sam u svijet, godinama sam skupljala iskustvo u brojnim jedriličarskim timovima i na regatama, postala sam i jedriličarska instruktorica i trenerica, osnivala sam ženske jedriličarske timove, među ostalima Femme Fatales Sailing i WOBi’s team (Welcome on Board international), svjetsku jedriličarsku ekipu žena.“

Danas Petra Kliba jedri pod vlastitim brendom Petra Kliba Sailing i organizira različite tečajeve jedrenja za žene

Vratila se 2007. godine u Hrvatsku i upoznala žene iz BB Crewa, prve ženske jedriličarske posade u nas, kojima se pridružila kao kormilarka. No nije odustajala od jedrenja po svijetu pa se okušala i u „match raceu“, dvobojnom jedrenju.

U tri navrata sudjelovala je u olimpijskim kampanjama u želji da zajedri na olimpijskim igrama. Prvi pokušaj njezine kvalifikacije na Olimpijske igre u Atlanti 1996. godine, u klasi Europa Savannah, nije završio uspješno zbog nedostatnih financijskih sredstava i problema s pronalaženjem trenera. Taj neuspjeh, kaže, bio je presudan za odluku da se priključi austrijskoj posadi na regati Hong Kong Challenge Round the World Race. Dosta kasnije, 2012. godine, ponovno je pokušala proći kvalifikacije kao članica posade za ženski „match race“, što također nije realizirano, a posljednji pokušaj, onaj u kvalifikacijama 2020. i 2021. godine za upravo završene Olimpijske igre u Parizu, s Ivicom Kostelićem, nekad skijašem a danas zagriženim jedriličarom, u klasi „off-shore“, propao je jer je klasa – ukinuta.

„Kad smo se 2020. godine Ivica i ja dogovorili da probamo jedriti zajedno i pripremiti se za OI u Parizu, moj je uvjet bio da prvo neko vrijeme jedrimo skupa da vidimo kako uopće funkcioniramo na brodu. I nakon prejedrenih otprilike 100 milja shvatili smo da se dobro nadopunjujemo i da smo dobar tim. Krenuli smo trenirati zajedno nekih godinu dana, no onda je u proljeće 2021. stigla vijest da je Olimpijski odbor ukinuo klasu ‘off-shore’ i izbacio je iz olimpijskog programa. I tako je naša suradnja propala“, rekla je Petra. No ti neuspjesi nisu je pokolebali. Posve suprotno, nastavila je istim tempom sudjelovati na brojnim regatama, a ove godine početkom svibnja osvojila je osmo mjesto na ORC Europskom prvenstvu za dvojce (jedrenje u paru) u talijanskom Caorleu s nizozemskom jedriličarkom Steffi Edeler. Iako osmo mjesto na prvu ne zvuči kao odličan uspjeh, treba reći da su Kliba i Edeler taj uspjeh ostvarile kao jedina ženska posada na regati u konkurenciji 30 isključivo muških posada iz pet zemalja.

‘Kad smo se 2020. Kostelić i ja dogovorili da probamo jedriti zajedno i pripremiti se za OI u Parizu, moj je uvjet bio da prvo neko vrijeme jedrimo skupa’

Danas jedri pod vlastitim brandom Petra Kliba Sailing u okviru kojega organizira različite tečajeve jedrenja za žene. Napomenula je i da joj se kroz druženje s curama iz BB Crewa još 2007. godine javila ideja da sama osnuje hrvatsku žensku ekipu nakon što je takve ekipe uspješno osnivala po svijetu. Ta se ideja konačno prošle godine pretočila u stvarnost i nastao je Petra Kliba Women Sailing Team. Vatreno krštenje novoosnovani tim imao je na noćnoj regati Full Moon u ožujku 2023. u Puli. „Iznajmili smo maxi krstaš i na njega ukrcali posadu od 12 žena. Neke od njih su kod mene prošle školu jedrenja i odmah se, bez puno jedriličarskog iskustva, ukrcale na veliki brod i krenule na regatu. A iste smo 2023. godine u jesen nastupile i na tršćanskoj Barcolani, i to ovoga puta s mojim vlastitim brodom dužine osam metara. Nas četiri cure odjedrile smo regatu i primile nagradu za prvi ženski tim od grada Trsta. Osvojile smo 76. mjesto, što je jako dobar uspjeh ako znamo da na toj regati sudjeluje i po 2000 brodova. I ta mi je Barcolana najdraža od svih 15 na kojima sam do sada sudjelovala“, rekla je Petra Kliba.

‘Kad žene na brodu poslože ekipu, onda je to posve drugačija atmosfera od one nabijene testosteronima kakve vladaju na ‘muškim’ brodovima’

Posebno je ponosna na svoj projekt nazvan „Mama sailing“, jednotjedno jedrenje na brodu na kojem su jedina posada mame sa svojim klincima. „To nisu mame jedriličarke. To su žene koje su nerijetko prvi put na brodu i nemaju jedriličarskog iskustva. Tijekom tog tjedna intenzivno plovimo, i mame i djeca sudjeluju u svim aktivnostima na brodu i to je za sve njih poseban doživljaj. Djeca su moji pomoćnici i kroz te aktivnosti uče o brodu, plovidbi, ali i o životu u skladu s prirodom i suživotu s morem. A ta znanja koja usvoje na plovidbi i iskustva koja prožive, ostaju za cijeli život“, istaknula je Petra Kliba. A kako mali moreplovci sa svojim mamama aktivno sudjeluju u plovidbi i svim poslovima na brodu, taj bi projekt doista mogao postići ono o čemu kao pomorska zemlja puno govorimo, ali još uvijek malo činimo u tom smjeru: da mlade generacije u većem broju zavole more, jedrenje i boravak na brodu kao način života i zdrav hobi koji će zamijeniti sjedenje pred ekranom računala. Jer, nažalost, složit će se mnogi, Hrvati žive uz more, ali vrlo malo doista žive s morem.