Valjda, bez pretjerivanja, ne postoji europski nogometno imalo relevantna (ili čak: nerelevantna) zemlja koja ima lošiju nogometnu infrastrukturu od Hrvatske. I reprezentacije na dugogodišnjoj europskoj nogometneoj margini dobile su više modernih zdanja. Kod nas je Mišković sagradio Rujevicu (i svim silama se trudi da sagradi i novu Kantidu), a u Osijeku su Mađari podigli briljantnu Opus Arenu

Obnova Poljuda i Maksimira označene su kao projekti od državnog značaja. Osijek se snašao sam, a Rijeka dobila poruku da se i dalje snalazi sama. Slavonija i Kvarner nisu državno važni.

Za Maksimir je svima više teško i naći dovoljno jaki negativ. Ruglo koje se jedva drži na nogama. A kojim trče Modrić i Gvardiol… Petković i Pjaca.

Na današnjem aktualnom satu Gradske skupštine gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević progovorio je na temu stadiona. Nove Kranjčevićeve koja bi se koristila dok se gradi novi Maksimir.

“Mislim da je svima u interesu da se što prije izgradi novi stadion u Maksimiru. Da bi se on mogao izgraditi treba što prije izgraditi novi stadion na drugoj lokaciji, a to je Kranjčevićeva. Radovi na stadionu u Kranjčevićevoj krenut će početkom sljedeće godine., bit će izgrađen do rujna 2026. i imat će 11.500 mjesta. U pitanju je je rekonstrukcija koja proširuje kapacitete tako da Zagreb ima stadion na kojem se mogu igrati međunarodne utakmice Dinama i hrvatske nogometne reprezentacije. Dok traje rušenje maksimirskog stadiona i izgradnja novog, što bi trebalo biti gotovo do: 2028. godine“, najavio je gradonačelnik.

Neovisno o ideologiji i pojedincu, na stotine smo se sličnih obećanja naslušali tako da… Nikako ne možemo biti sigurni jesu li ovo riječi iza kojih će doći stvarna i konkretna djela ili nas opet ‘farbaju’ s najavama.

Jedno je sigurno: naši klubovi, gdje god zaigraju u Europi, tuđe stadione gledaju puni ljubomore i jada.