Objavljeno u Nacionalu br. 585, 2007-01-30

DRAMA KOJU PROŽIVLJAVA nogometaš Ivan Klasnić, čije je tijelo odbacilo presađen bubreg, ukazuje na teške liječničke propuste

Drama koju ovih dana proživljava nogometaš Ivan Klasnić, čije je tijelo odbacilo transplantirani bubreg njegove majke Šime te sada čeka na novu transplantaciju gdje bi donor trebao biti njegov brat Josip, započela je još prije godinu dana. Prema informacijama koje smo dobili od Klasnićevih bliskih prijatelja, on je još prije godinu dana rekao kako su mu bubrezi nešto slabiji ali i da nije zabrinut jer to nije ništa strašno. Očigledno da je problem s bubrezima bio veći no što je to mislio Klasnić, ali i liječnici Werdera iz Bremena, kluba za koji igra, jer je nakon toga, u posljednjih godinu dana, Klasnić igrao sve slabije i sve manje, te se svađao s trenerom i čelnicima kluba. Na kraju je, bez konzultacija s čelnicima Werdera, pronašao liječnički tim koji je konstatirao probleme s bubrezima i ubrzo odlučio da je transplantacija neizbježna. Zašto liječnici to nisu otkrili i zaključili daleko prije? To se pitaju i Klasnićevi prijatelji s kojima smo razgovarali i koji su nam potvrdili kako u Werderu igrači dva puta godišnje prolaze najdetaljnije preglede. Jednako tako, prije odlaska na prošlogodišnje svjetsko prvenstvo u nogometu u Njemačkoj, svi hrvatski reprezentativci, uključujući i Klasnića, prošli su sličan pregled. Niti jedan liječnik nije pronašao anomaliju u radu Klasnićevih bubrega, niti klupski, niti reprezentativni, dr. Boris Nemec i dr. Zoran Bahtjarević. Međutim, otkud onda Klasniću prije godinu dana saznanje da mu bubrezi slabije rade? S njegovim liječnicima o tome je danas nemoguće razgovarati jer zbog liječničke etike ne smiju govoriti o pacijentovoj bolesti a pored toga Klasnić ih je, kako saznajemo, posebno nazvao i rekao im da ne smiju govoriti o njegovoj bolesti. Zbog svega toga stvorila se fama oko Klasnićeve bolesti pa je satelitska tv-postaja Eurosport prenijela tvrdnje s britanske web stranice sportinglife.com kako je Klasnić krio probleme s bubrezima još od kraja 2005. godine. Bez konkretnijih informacija može se, jednako tako, posumnjati da su liječnici skrivali od Klasnića izvore njegovih problema, odnosno da su mu baš oni, prvenstveno Werderovi, rekli da može nastaviti igrati bez potenciajalnih zdravstvenih problema.

Prema nekim nepotvrđenim informacijama, Klasnić smatra liječnike Werdera krivim za svoje zdravstvene probleme. Naime, početkom studenoga 2005. godine Klasniću je operirano slijepo crijevo. Kada su godinu dana kasnije bolovi postali preteški, Klasnić je izjavio kako ga boli upravo na onom mjestu na kojem je operirao slijepo crijevo. Kako je sada otkriveno da su problemi u bubrezima Klasnić je navodno posumnjao da je prva dijagnoza iz druge polovice 2005. godine bila pogrešna te da on uopće nije imao problema sa slijepim crijevom. Otud dolazi njegova odluka da nove zdravstvene preglede radi mimo znanja i informiranja čelnika Werdera. Klaus Allofs, sportski direktor Werdera, prije dva mjeseca uopće nije imao razumijevanja za takvo Klasnićevo ponašanje. Bjesnio je u medijima, tvrdeći kako Klasnić ima pravo tražiti mišljenje drugih liječnika i ne informirati o tome čelnike Werdera ali da će takvo ponašanje sigurno imati posljedice na daljnje odnose između kluba i Klasnića. Sada Allofs više ne spominje loše odnose nego tvrdi da će klub produljiti Klasnićev ugovor koji ističe 30. lipnja ove godine. To je galantan potez Werdera koji istodobno otvara sumnju da klub želi pomoći Klasniću nakon što su shvatili da njihovi liječnici nisu na vrijeme alarmirali ni klub ni igrača o njegovu zdravstvenom stanju. Ne bi bilo prvi put, Zlatko Kranjčar je prije godinu dana tvrdio kako su hrvatski liječnici riješili zdravstvene probleme reprezentativca Josipa Šimunića nakon što liječnici u njegovoj Herthi iz Berlina mjesecima nisu znali što mu je. Uostalom, Ivica Banović, bivši igrač Zagreba koji sada igra u Nürnbergu, jedan je od rijetkih koji je progovorio o Klasnićevu slučaju i koji je rekao “Klasnić mi je rekao da nije sve tako jednostavno kako se čini i kako mediji pišu.”

Loši odnosi između Ivana Klasnića i Werdera započeli su prije godinu dana što se poklapa s Klasnićevim priznajem o problemima s bubrezima. Nakon što je Werder 2004. godine postao prvak Njemačke, pri čemu je Klasnić postigao 13 golova, trener Thomas Schaaf dokazao je da nije mlad i neiskusan trener. Schaaf (45) je nekadašnji igrač Werdera koji je 1999. postao trener kluba i s kojim je Werder tri puta igrao Ligu prvaka. I u sljedećoj sezoni, 2004./2005. Klasnić je igrao dobro, postigao 10 golova u prvenstvu i pet u Ligi prvaka. Međutim, početkom 2006. Schaaf više drži Klasnića na klupi no u igri zbog čega je Klasnić svoje nezadovoljstvo objavio preko medija. U Njemačkoj je takvo ponašanje neprihvatljivo, zahlađeni su odnosi kluba i Klasnića, a čak je i tadašnji izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Kranjčar rekao kako se Klasnić nije ponio korektno spram svog kluba te da ni on ne bi tolerirao takvo ponašanje. Istog trenutka, kada se saznalo za sukob Klasnića i kluba, počeo je lov drugih klubova na Klasnića. Prvi se javio Hamburger SV jer je Klasnić rođen i ponikao u nižerazrednim klubovima iz Hamburga. U Hamburgu žive njegovi roditelji koji su prije 35 godina došli iz Tomislavgrada u Njemačku kao i njegov stariji brat Josip koji radi kao zubar. Klasnić je kao tinejdžer prvo igrao u amaterskim klubovima Union 03 i TSV Stellingen, sa 18 godina je prešao u drugoligaški St. Pauli da bi ga sa 21 godinom, u ljeto 2001., angažirao Werder iz Bremena. Prve dvije sezone mladi Klasnić se nije naigrao jer je imao dvije ozbiljne ozljede koljena ali je u sezoni 2003./2004. zaigrao u prvom sastavu u 27 utakmica i postigao 13 golova.

Ta sezona bila je dovoljna da ga se proglasi jednim od najboljih napadača u njemačkoj ligi. Rudi Voller, tadašnji izbornik njemačke reprezentacije, odmah mu je ponudio igranje u njemačkoj reprezentaciji jer Klasnić ima dvojno državljanstvo. Jednako tako, javio se i Blaž Slišković, tadašnji izbornik reprezentacije BiH, ali Klasnić ih je sve odbio te prihvatio poziv Hrvatskog nogometnog saveza i Otte Barića, tadašnjeg izbornika. Klasnić je 2004. debitirao za hrvatsku reprezentaciju, putovao je u Portugal na Europsko nogometno prvenstvo gdje nije odigrao ni minutu.

Kada se u proljeće 2006. godine Hamburger SV zainteresirao za Klasnića u njemačkim medijima se objavilo kako bi transfer bio vrijedan 12 milijuna eura i od tog trenutka svi pišu kako je njegova vrijednost 12 milijuna eura. U Werderu su rekli da je ponašanje Hamburgera neprihvatljivo i da odbijaju razgovarati o prelasku Klasnića. Međutim, nakon ljeta njegova je vrijednost pala. Prvo nije odigrao ništa osobito na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj da bi zatim izgubio mjesto u prvoj postavi Werdera, a dolaskom Slavena Bilića za izbornika, izgubio je mjesto i u prvoj postavi reprezentacije. Tada se nije znalo da njegove slabije igre imaju veze s bubrežnim problemima. Analizirala se njegova igra i njegov stil. Nogometni trener Tomislav Ivić je rekao kako Klasnić treba igrati za reprezentaciju kada Hrvatska igra kod kuće i stalno napada jer je on igrač šesnaesterca. Međutim, kada se igra u gostima kada treba puno trčati u kontranapadima, Klasnić, po njemu nije upotrebljiv i ne može igrati u prvom sastavu. Sve te teorije sada su upitne jer, očigledno, Klasnić nije mogao trčati zbog zdravstvenih problema koji su svakog mjeseca bili sve teži i teži. Uslijed svih tih događaja, tržišna cijena Ivanu Klasniću je pala. Iako su se u jesen prošle godine brojni klubovi zainteresirali za Klasnića, od ruskog Zenita na istoku pa do engleskog Manchester Cityja i portugalske Benfice na zapadu, nitko nije objavio koliko bi platili Klasnićev transfer. Jedino je to objavio španjolski Betis koji je ponudio četiri milijuna eura za Klasnića, tri puta manje no što je Hamburger SV nudio samo šest mjeseci ranije. Werderovi čelnici bili su ga spremni prodati a kako mu 30. lipnja ističe ugovor, vjerojatno bi ga prodali ovih dana kako bi dobili za njega kakvu-takvu odštetu. Nakon 30. lipnja Klasnić je slobodan igrač, klub koji bi ga kupio ne bi trebao plaćati odštetu Werderu. Kako stoje stvari, pitanje je hoće li nakon 30. lipnja Klasnić ikada više profesionalno zaigrati nogomet.

Greška kirurga?

Ivan Klasnić je u bolnici Klinikum Bremen Mitte gdje je transplantaciju bubrega obavio ravnatelj klinike za urologiju dr. Kurt Dreikorn. Pročelnik zavoda za dijalizu prof. dr. sc. Petar Kes prokomentirao je događaje oko Klasnića. “Najčudnije je da do sada nije primijećena nikakva anomalija i da je jedan vrhunski sportaš bez ikakvih problema prošao nekoliko specijalističkih pregleda, a da ništa ne bude otkriveno. Analiza krvi i mokraće otkriva oštećenje bubrežne funkcije jer je u mokraći višak bjelančevina ili je veća razina crvenih krvnih zrnaca”, kaže Kes. Njemu je čudno da je tijelo Ivana Klasnića odbacilo bubreg jer je davalac netko iz uže obitelji, a u tim slučajevima postižu se najbolji rezultati. “Postoje tri razloga zašto bi tijelo odbacilo bubreg. Prvi je da je u tijelu veliki broj antitijela koja su napala presađeni bubreg, ali prilikom presađivanja morale su biti napravljene pretrage na davatelju i primatelju, pa je vrlo teško vjerovati da bi takvo što promaknulo liječnicima. Druga mogućnost je imunološki mehanizam odbacivanja kada dođe do tromboze i kada je promptno prestala funkcija burega, a treća da je došlo do velikog krvarenja, ali sumnjam da je to bio razlog odbacivanja presađenog bubrega”, kaže Kes.