Opel Ascona je inicijalno je razvijana kao Kadett C. No početkom 1970. Opel Kadett B, pet godina nakon uvođenja, toliko se dobro prodavao (Kadett A je izdržao od 1962. do 1965.) da su u Opelu odlučili produžiti mu vijek do 1973.

Novorazvijeni su model odlučili pozicionirati pola klase više, kao zaseban model, koji će ponijeti ime po poznatom švicarskom ljetovalištu. U prvoj generaciji rađena je kao limuzina s dvoja i četvera vrata te trovratni karavan, dok je coupe inačica postala zaseban model pod imenom Manta. Klasičan koncept s motorom sprijeda i stražnjim pogonom preuzet je od uspješnog modela Opel Kadett B, kao i motorizacija.

Ascona je predstavljena nepuna dva mjeseca nakon coupe modela Opel Manta, na istoj platformi, i nekako je sve vrijeme produkcije ostala u njenoj medijskoj sjeni, premda je bila popularna, za svoje vrijeme vrlo kvalitetne, ali i konzervativne konstrukcije.

Dužinom od 418 cm i širinom 164 cm bila je tada srednja klasa. Prodana je u višemilijunskoj nakladi i velik je tržišni uspjeh za Opel, no nekako se tvrtka iz Rüsselsheima uvijek pomalo maćehinski odnosila prema ovom slučajno nastalom modelu.

Pogledajmo samo odabir varijanti karoserije: u prvoj generaciji, rađenoj do 1975., mogli ste birati između limuzina s dvoja i četvera vrata, kao i karavana pod oznakom Voyage, ali samo u trovratnoj verziji. U seriji B ponuđene su samo dvije limuzinske inačice, a u trećoj, posljednjoj generaciji pridodana im je i kombilimuzinska varijanta s pet vrata.

Usporedimo li to s mnogobrojnim inačicama direktnog konkurenta, modela Ford Taunus i Ford Sierra, jasno je da je Opelov odabir bio pomalo samozatajan i da su se, posebice po pitanju kasnijeg odustajanja od karavana, odrekli lijepog dijela tržišnog kolača iz nikada razjašnjenih razloga.

Opel Ascona S 1900 s 90 KS bila je najbolji model u novoj liniji, koja je zatvorila jaz između Kadetta i Rekorda. Kromirani blatobrani, svjetla za maglu i čelični sportski naplatci pomaknuli su novu srednju klasu u smjeru većeg Rekorda. Do stotke je ubrzavao za 13 s,, kao i jednako snažna Manta, ali je, zbog lošije aerodinamike umjesto 171 postizala 161 km/h. Verzija SR 1900 usto je imala sportske dodatke i mat-crnu masku i bočne trake

Srećom, Ascona je i u tako limitiranom broju izvedenica tržišno bila vrlo uspješna, zahvaljujući skladnom, pomalo amerikaniziranom dizajnu, relativno povoljnoj cijeni i onoj klasičnoj kvaliteti izrade, koja je Opel dovela na dobar glas, samo da bi ga 1990-ih uspjeli gotovo uništiti brzohrđajućim i kvarljivim Astrama i Vectrama.

Mehanika je izvedena iz kultnog Opel Kadett B, s neznatno većim dimenzijama i kratkim međuosnim razmakom od 243,5 cm. Prve su verzije imale CIH motor, s bregastim vratilom bočno u glavi, uveden 1965. u Rekordu B. Obujam osnovnog povećan je s 1492 na 1584 ccm, uz snagu 68 i 80 KS.

Na vrhu je bio model SR, s 1897 ccm i 90 KS. Početkom naftne krize 1972. uveden je Kadettov OHV motor s 1196 ccm i 60 KS. Pored ručnog mjenjača s četiri stupnja u opciji je bio i automatski s tri. Motor i mjenjač uzdužno sprijeda i stražnji pogon s krutim mostom tada su još bili uobičajeni.

Opel Ascona Voyage, karavanska izvedba, u osnovnoj se verziji proizvodila s dvoja vrata, što je za današnje pojmove karavana hipokrizija. Modeli druge i treće generacije više se nisu nudile kao karavani i to je bila Opelova velika greška, jer je izgubio velik dio tržišnog kolača

U prvoj seriji bazni motor, kao u Manti, bio je 1.6 sa 68 KS, u sredini ponude bio je 1.6 S s 80 KS, a na vrhu 1.9 S s 90 KS. Bili su to 4-cilindraši serije CIH, uvedeni u ljeto 1965. u Opel Rekord B (1.5/60, 1.7/75 KS i 1.9/90 KS) s bregastim vratilom poprečno u glavi motora CIH (cam-in-head).

Kombinacijom OHC i OHV koncepcije imao je male podizne motke (pushrod). Bilo je to nužno radi smanjenja visine motora. BMW i Audi tome su doskočili postavljanjem motora uzdužno ukošeno, pa su mogli koristiti klasičnu koncepciju OHC (overhead camshaft). Zaslugom naftne krize, u ožujku 1972. stiže model 1.2, s OHV motor, snage 60 KS, iz Kadetta.

U SAD-u nosila je oznaku Opel 1900, inače je svugdje prodavana pod imenom Ascona. Walter Röhrl je 1974. osvojio Europsko prvenstvo u reliju, potvrdivši potencijal Opelove koncepcije. Ascona prve serije prodana je do 1975 prodana u 692.000 primjeraka. Rađena je samo kao Opel, dok su kasnije generacije u svijetu prodavane i kao Vauxhall i Chevrolet..

Serija B iz 1975. osjetno je narasla, postavši prava limuzina, uz veći izbor motora, pa i dvolitreni dizelaš. Skladan dizajn, naglašeno solidna izvedba i povoljna cijena učinili su je vrlo popularnom: prodano ih je oko 1,2 milijuna. Usto, Walter Röhrl je 1982. modelom 400 Grupe B osvojio svjetsku titulu u reliju, povećavši karizmu modela.

Elegantni coupe, 11 cm duži i 8 cm niži od Ascone, na boku je imao kromirani simbol velike raže, temeljen na fotografijama francuskog oceanologa Jacques-Yvesa Cousteaua

I kod nas je bila mnogo češća od prve generacije, no manje zastupljena od treće, koja se proizvodila od 1981. do 1988., kad je naslijedila prva Vectra. Posljednja, Ascona C, bila je nakon Kadetta D drugi Opelov model s prednjim pogonom, a dizajnom posve u duhu oštrih, ravnih linija 1980-ih.

Na vrhu ponude bio je 1.9/90 KS iz Opel Rekorda, pa je Ascona u SAD prodavana kao Opel 1900. Walter Röhrl je 1974. osvojio Europsko prvenstvo u reliju, a do predstavljanja druge generacije modela 1975. proizvedeno je oko 692.000 primjeraka. Treća je generacija dobila suvremenije podvozje i prednji pogon, a model je 1988. zamijenjen Vectrom.