TRIBINA ‘ANGAŽIRANA UMJETNOST – OPASNA UMJETNOST?’
U petak, 26. travnja, u Gradskoj knjižnici grada Zagreba, na Starčevićevu trgu, bit će održana tribina „Angažirana umjetnost – opasna umjetnost?“ koju će moderirati Mirela Priselac Remi, pjevačica grupe Elemental koja je poznata po angažmanu u mnogim društvenim akcijama i inicijativama.
Želja Mirele Priselac je preispitati s gostima jesu li umjetnici najopasniji kada reagiraju i zovu na bunt. Želja joj je da u razgovoru s dvoje umjetnika i glazbenim kritičarem pokuša odgonetnuti što umjetnike tjera na reakciju te može li umjetnost pokrenuti revoluciju ili barem za nju dati soundtrack. U povodu te tribine kazala je: „Na prvoj tribini htjela sam govoriti o poeziji, međutim s obzirom na to da sam opipala puls svih zbivanja koja su nas zadesila posljednjih nekoliko tjedana i mjeseci, sad je pravo vrijeme da progovorimo o angažiranoj umjetnosti. Čak i po gostima koje sam odabrala htjela sam pokriti sva područja umjetnosti i umjetnika. Jedna od gošći je Jelena Veljača koja stoji iza kampanje #Spasime. Iznimno mi je bitna ta kampanja i važno je da se o tome govori. Želim porazgovarati i s Borutom Šeparovićem zbog njegova ukupnog rada i možda demistificirati motive njegova djelovanja“.
Upitali smo je zašto je posljednjih godina izostala društvena kritika većine hrvatskih glazbenika:
„Posve sam sigurna da je u posljednjih nekoliko godina otupjela ta oštrica, ali nisam posve sigurna zašto je tome tako. Možda bih sebi to najlakše objasnila tako da se atmosfera u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina poprilično promijenila i da smo postali još više tradicionalna zemlja. Možda zbog toga što je na vlasti desnica koja promovira sustav vrijednosti koji je dosta rigidan i orijentiran ka tradiciji pa možda i nacionalizmu, a možda i na nekim marginama desnice čak i fašizmu. Zbog toga je postalo opasno baviti se angažiranom umjetnošću i nije svaki umjetnik, pa čak i onaj koji je možda nekoć bio angažiran, spreman, metaforički govoreći, staviti svoju glavu na panj. Jer u tom vremenu u kojem vlada desni sustav vrijednosti i kada je vrlo moćan, onda zaista može biti opasno stati na vjetrometinu i vikati car je gol“.
NACIONAL: Koliko je onda važno umjetnicima da reagiraju?
Baš zato smatram da je danas više nego ikada potrebna reakcija. Međutim, neće se svatko odlučiti na nju zbog toga što će gledati svoj interes i staviti ga iznad želje za boljitkom društva. Drugim riječima, čuvat će svoju stražnjicu. Ne samo da mi se čini da je došlo do smanjenja broja umjetnika koji su angažirani, nego mi se čini da se i glazbena scena uljuljkala u atmosferu u kojoj se stvaraju pjesme koje ne provociraju. Pjesme koje ni smrde niti mirišu. Pjesme koje su srednjostrujaške, odmjerene i bez prevelikih amplituda u emociji. Muzička scena je mlaka. I s dečkima iz benda sam komentirala, a i posve sam uvjerena u to, da smo mi 2018. ili 2019. izbacili našu pjesmu „Romantika“ koja je repana u trima strofama, na jednom vrlo čudnom ritmu i govori o seksu za jednu noć i to iz perspektive žene, ta pjesma ne bi dospjela na radio. Možda bi je puštali u noćnom programu. Ako i to, a i samo na odabranim radijskim stanicama koje su liberalnije ili eksperimentalnije. Ne samo da govorimo o angažiranoj umjetnosti koja je pala u drugi plan, nego i o temama koje su rubne ili provokativne, pod navodnicima. Takve teme sve teže pronalaze mjesto u mainstream eteru.
NACIONAL: Kako umjetnici, konkretno glazbenici mogu prenijeti publici svoje stavove?
Srećom imamo internet, YouTube i društvene mreže, na koje takve pjesme mogu doći, iako se onda stvara generacijski jaz jer se mlađa generacija oslanja na YouTube, dok se starija oslanja na televiziju i radio. Tako da ako želiš biti subverzivan, moraš se osloniti na mlađe generacije i na te takozvane nove medije.
NACIONAL: Iz kojeg razloga vi pišete pjesme s grupom Elemental i koji su vaši motivi za angažiranu pjesmu?
Kada radimo neke društveno-angažirane pjesme, radimo to iz potrebe da reagiramo, da osvjetlamo neku tematiku, da osvijestimo neku problematiku zato što osjećamo tu potrebu. Kada si umjetnik onda si povezan sa svojim osjećajima zbog toga što na osnovu njih gradiš temelje svog stvaralaštva. Osim što smo osjećajni, mi muzičari smo često i empatični. Ako imaš tu osjećajnost u sebi i razvijenu empatiju, teško je ne reagirati angažirano. Želiš pomoći društvu u kojem živiš i svijetu oko sebe da postane bolji. Na svoj mali, suludi način pokušavaš popraviti i poboljšati svijet.
NACIONAL: Odakle vi krećete kada se odlučite za angažiranu pjesmu?
Uvijek krećeš od sebe. Kada pišeš razmišljaš kroz svoju prizmu, gledaš stvari iz svog rakursa, a isto je tako kada pišeš angažirane pjesme. Pišeš ih da sebi olakšaš neke stvari i da izbaciš neke svoje misli ili frustracije o stvarima koje se događaju oko tebe. Kada ta pjesma zaživi unutar nekog šireg konteksta, u ovom slučaju društvenog, onda imaš osjećaj kako sve to što radiš ima smisla. Onda smo i mi kroz angažiranu umjetnost u stalnoj potrazi za smislom. Za nečim višim i za nečim većim od nas samih. Angažirana umjetnost kreće iz malog, intimnog svijeta, ali dobiva pravi smisao tek onda kada se drugi ljudi u njoj pronađu i poistovjete i kada tvoje riječi postanu riječi nekog drugog. Angažirana umjetnost nije naravno jedini vid umjetnosti, nego samo jedna od niša umjetnosti, stoga ne strahujemo za umjetnost u cijelosti. Ali ako nestane angažiranosti iz umjetnosti, želje za provokacijom, želje za izazivanjem i sebe kao umjetnika i svoje okoline, moglo bi se dogoditi da umjetnost postane poprilično dosadna.