Izvor blizak vrhu HDZ-a otkrio je za Nacional kako raste zabrinutost suradnika Tomislava
Karamarka jer se njihovu šefu pokušavaju, a sve češće i uspijevaju približiti različiti
kontraverzni strani investitori i njihovi moćni domaći i inozemni lobisti. Isti izvor tvrdi kako
se on, za razliku od aktualnog premijera Zorana Milanovića, ne ustručava kontaktirati s raznim lobistima. Ako bi se to nastavilo i nakon što HDZ na parlamentarnim izborima eventualno preuzme vlast, to bi se moglo negativno odraziti na percepciju javnosti prema HDZ-u, smatra izvor blizak vrhu te stranke.

KARAMARKU SE PRIPISUJU relativno česti kontakti s lobistima mađarskog Mola, ali i
kontroverznim ruskim investitorima, za koje se tvrdi da surađuju s njegovom suprugom
Anom Šarić. Zbog tih kontakata proširile su se i tvrdnje da upravo skriveni lobisti HDZ-a stoje iza navodnih intenzivnih pritisaka na Ustavni sud, u slučaju u komu se treba odlučiti o
ustavnoj tužbi bivšeg premijera Ive Sanadera. Ako Ustavni sud objavi odluku koja bi se
mogla protumačiti kao svojevrsna amnestija bivšeg premijera Sanadera u postupku u komu
je pravomoćno osuđen jer je zbog 10 milijuna eura mita predao mađarskom Molu dominantna upravljačka prava u Ini, Sanadera bi se zapravo trebalo smatrati tek kolateralnim dobitnikom, ispričao je za Nacional izvor blizak vrhu HDZ-a. Isti izvor tvrdi da su se žestoka lobiranja i pritisci prema Ustavnom sudu, na koje je Nacional upozorio još početkom lipnja, zapravo u tom slučaju prvenstveno radili zbog interesa mađarskog Mola, a ne Sanadera. Prema tvrdnjama istog izvora, u pozadini tih lobiranja su poslovni interesi jednog uskog kruga ljudi bliskog šefu HDZ-a Karamarku. Nacional je još koncem svibnja doznao kako se zbog upravo tog uskog kruga ljudi počelo u dijelu HDZ-a propitivati Karamarkove upravljačke sposobnosti i spočitavati mu da je započeo “sanaderizaciju” stranke, i to u najlošijem smislu te riječi. Obrisi takvog mogućeg Karamarkova ponašanja počeli su se nazirati zbog sve izraženijeg utjecaja koji, prema tvrdnjama izvora bliskih vrhu stranke, na njega ima poduzetnik Josip Jozo Petrović.

TOMISLAV KARAMARKO SRDAČNO SE IZLJUBIO S RUSKOM PODUZETNICOM OKSANOM DVINSKYKH, KOJA JE U PROLJEĆE PROŠLE GODINE PRISUSTVOVALA SABORU HDZ-a U CIBONI. NEDAVNO JE S NJOM I SUPRUGOM ISTIM LETOM STIGAO U FINSKU, ŠTO JE PRIVUKLO PAŽNJU FINSKIH MEDIJA ZBOG SUMNJI DA LOBIRA ZA SUMNJIVU RUSKU INVESTICIJU

Petrović je bio predsjednik uprave zagrebačkog hotela Intercontinental i dugogodišnji član nadzornog odbora Konzuma. U naftni posao ušao je tijekom 2004., neposredno nakon što je vlast u zemlji preuzeo Sanader. Imenovan je za člana uprave Ine. Tada se neslužbeno tvrdilo da je Petrović imenovan u upravu Ine zahvaljujući neformalnom dogovoru tadašnjeg premijera Sanadera i predsjednika Stipe Mesića. Taj scenarij podrazumijevao je da na čelu Ine ostane Mesićev kadar Tomislav Dragičević, dok se Petrovića smatralo HDZ-ovom protutežom u upravi te tvrtke. Isprva se Petrović u Ini bavio maloprodajom, ali kasnije je preuzeo sektor rafinerija i marketinga, odnosno iznimno osjetljive i podjednako lukrativne poslove nabave sirove nafte i prodaje naftnih derivata. Izvori bliski Ini tada su tvrdili da se Petrović vrlo brzo prometnuo u sivu eminenciju u Ini te da se bez njega nije mogla donijeti ni jedna značajna odluka. Uskok je relativno nedavno počeo istraživati jednu od ponajvećih zagonetki iz tadašnjeg Petrovićeva mandata. Radi se o ugovorima o kupnji nafte i naftnih derivata koje je 2008. Ina sklopila sa slovenskom tvrtkom Salbatring. Nakon svega nekoliko mjeseci suradnje, Ina je na nabavi nafte izgubila 1,5 milijardi kuna, dok je Salbatringu prihod porastao za umalo tisuću posto. Neki izvori unutar Ine tvrdili su tada da je ključna osoba u tom poslovnom odnosu bio upravo Petrović. Ubrzo potom kontrolu nad Inom uvelike preuzima mađarski Mol, u čemu je Petrović također imao značajnu ulogu.

U svibnju 2009. Petrović je bio jedina osoba koja je prisustvovala razgovorima Sanadera i Zsolta Hernadija u premijerovu uredu. Petrović je o tomu svjedočio na sudu i demantirao je da je bilo ikakvih sumnjivih dogovora. Kredibilitet njegova svjedočenja doveo se u pitanje jer se pokazalo da je Petrović postao posebni savjetnik Molova čelnika Zsolta Hernadija za energetska pitanja, i to s vrlo unosnim honorarom. Petrovića se povezivalo s još nekim spornim lobiranjima iz tog vremena. Na suđenju Sanaderu zbog uzimanja mita kako bi Molu prepustio upravljačka prava u Ini, bivši čelnik Plinacroa Branko Radošević izjavio je da je Petrović na njega izvršio pritisak da malo “olabavi” u pregovorima s Mađarima oko izdvajanja plinskog skladišta Okoli iz Ine. Na suđenju u aferi Fimi media, izrazito neugodnoj i po aktualni HDZ, Tomislav Štengl, bivši direktor korporativnih komunikacija u Ini, svjedočio je da mu je upravo Petrović naredio da mora surađivati s marketinškom agencijom Fimi media. To je kasnije na suđenju Sanaderu kao svjedok izjavio i bivši predsjednik uprave Ine Dragičević. Petrović je tijekom 2006. u Veroni prisustvovao jednom od neformalnih sastanaka, na komu se po svemu sudeći razgovaralo o prodaji Plive, također u društvu bivšeg premijera Sanadera. Kako se pisalo tih dana, na taj sastanak putovalo se Vladinim zrakoplovom.

Petrovića i Karamarka vezalo je i članstvo u Upravnom odboru Košarkaškog kluba Zagreb. Petrović se tijekom 2012. počeo spominjati gotovo kao ključna osoba u Karamarkovu stožeru za preuzimanje HDZ-a. Neki pisani mediji pripisivali su mu dominantnu ulogu u prikupljanju novca za unutarstranačku predizbornu kampanju.

Petrović je u ožujku 2013. nakratko priveden u ozbiljnoj akciji Uskoka povezanoj s navodnim kupovanjem informacija iz tajnih istraga. Uz Petrovića, na meti Uskoka našli su se i slavonski poduzetnici Željko Biloš i Damir Ivić te dvije osobe iz Čepina, Stipe Barišić zvani Miljac i Dragan Baković zvani Bambur. Njih je policija osumnjičila da su poticali trojicu posrednika, među ostalima i Vladu Rajića, kuma nedavno ubijenog Vinka Žuljevića, da plaćaju mito korumpiranim policajcima kako bi im oni otkrivali tijek tajnih istraga, ponajviše iz sfera gospodarskog kriminaliteta, ali i nekih istraga o naručivanju ubojstava. Većina toga nikome iz vrha HDZ-a nije bila sporna, sve dok se nije počelo nazirati da Petrović snažno utječe na neka ključna zbivanja i kadroviranja u vrhu HDZ-a. Među ostalim, to se vidjelo prilikom izbora Miljenka Manjkasa za glavnog Karamarkova medijskog savjetnika. Nacional je sredinom travnja otkrio da je dolasku Manjkasa na mjesto glavnog savjetnika HDZ-a za medije ponajviše pripomogao upravo Petrović.

Nedugo prije nego što se to dogodilo, Karamarko, Petrović i Manjkas više su puta viđeni na kavi u hotelu Sheraton, a da je tom prilikom dogovaran Manjkasov transfer u HDZ, za Nacional je potvrdio izvor iz vrha stranke. Isti izvor tvrdi da po preporuci Petrovića Manjkas zapravo već dulje vrijeme neformalno savjetuje Karamarka.

Neki izvori unutar HDZ-a tvrde da je Petrović dio strukture ljudi koja nije osobito bliska glavnom tajniku stranke Milijanu Brkiću, kao i da imenovanje Manjkasa treba promatrati i u tom svjetlu. U okviru tih preslagivanja kadrova i utjecaja unutar HDZ-a, Petrović je prvi put javno označen kao osoba koja je i u te procese uključena kao jedan od utjecajnih ljudi iz sjene.

Petroviću pripisuju zagonetan, ali i iznimno jak utjecaj na Karamarka. Oni tvrde da je on počeo dodatno jačati i zato što Petrović navodno pozadinski pomaže u razvoju poslovne karijere Karamarkove supruge Ane Šarić. Ako bi te tvrdnje bile točne, onda bi se način funkcioniranja vrha HDZ-a mogao opisati ovako: Petrović lobistički potpomaže poslovni uzlet člana obitelji Tomislava Karamarka, to mu dodatno ojačava utjecaj na njega, na neka kadrovska rješenja unutar HDZ-a, ali i na promjenu ključnih pozicija stranke prema nekim najosjetljivijim pitanjima od strateškog nacionalnog interesa. Jedno od tih osjetljivih pitanja su i pregovori s mađarskim Molom oko upravljanja Inom.

Karamarkovi kontakti s mađarskim političarima prošli tjedan privukli su pozornost javnosti. Oni su se dogodili svega nekoliko dana nakon što je Janos Lazar, ministar ureda mađarske vlade, pod čijom je ingerencijom i mađarska obavještajna zajednica, izjavio pred mađarskim parlamentarnim Odborom za nacionalnu sigurnost da postoje određeni znakovi koji ukazuju kako presuda protiv Sanadera neće nužno zadovoljiti standarde koje postavljaju viši sudovi. Karamarko se 9. srpnja u središnjici HDZ-a susreo s ministrom vanjskih poslova i vanjske trgovine Mađarske Péterom Szijjártóm. ‘’S obzirom da je dosad, nažalost, zanemaren potencijal suradnje Hrvatske sa zemljama srednje Europe, među kojima je prijateljska Mađarska, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko naglasio je kako je potrebno intenzivirati suradnju i na političkom i na gospodarskom planu. Razgovaralo se o i potrebi jačanja suradnje HDZ-a i Fidesza, posebno nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj’’, stoji u priopćenju koje je nakon tog sastanka sročio Manjkas, glavni Karamarkov savjetnik za medije. Dan kasnije ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras izjavio je da SDP zanima o čemu je zapravo Karamarko ‘’u tajnosti’’ pregovarao s Mađarima. Maras je tada izjavio kako je Karamarko 2009. u Vladi glasovao za izmijenjeni ugovor o upravljačkim pravima u Ini. ‘’Upravo je on jedan od onih koji je prepustio apsolutno sva upravljačka prava Molu i sada, 2015., on pokušava pregovarati o nekim stvarima. Nas zanima o kojima i da li se opet radi na onaj isti ‘zna se’, način na koji je radio Sanader. Znači, 10 milijuna eura, a prepuštanje hrvatskih interesa strancima’’, izjavio je Maras koji je ispred središnjice svoje stranke rekao novinarima i da je po odlasku s vlasti HDZ 2011. iza sebe ostavio veliki broj afera, među kojima je bila i ‘’afera Ina-Mol’’, kao i brojne druge stvari koje su se vukle oko te afere. Mislio je na korupciju i gubljenje upravljačkih prava hrvatske strane u Ini.

Josip Petrović bliski je prijatelj Tomislava Karamarka

“Ne znam zašto se to zakompliciralo i izmistificiralo. S gospodinom Szijjártóm sam razgovarao kao s predstavnikom Fidesza, razgovarali smo kao stranački ljudi. Mi s tom strankom dobro surađujemo i dalje ćemo surađivati. A sve ono što sam čuo od izvjesnog ministra aktualne vlade, koja će još malo to biti, doista nije istina. Priča o Ini i Molu doista je nesuvisla konstrukcija”, rekao je Karamarko.

“Nismo uopće razgovarali o Ini, nego o suradnji dviju stranaka. U ovoj fazi jedino o tome i možemo govoriti, a kada budemo u mogućnosti i kada budemo imali operativne mogućnosti u rukama, to jest kada pobijedimo na izborima, sigurno ćemo razgovarati o problemima koji postoje. Mi s Mađarskom želimo imati dobre odnose, Mađari su naši susjedi i možemo s njima imati strateško partnerstvo, kao i s Nijemcima, i u tom smjeru treba ići”, rekao je Karamarko.

Maras očito sumnja da su Karamarko i Szijjártó mogli razgovarati i o problemima s kojima se mađarski Mol suočio u pregovorima s hrvatskom vladom oko upravljanja nad Inom. Nema nikakve sumnje da je pregovaračku poziciju Vlade popravila pravomoćna presuda Sanaderu koja je utvrdila da je mađarski Mol zahvaljujući mitu došao do dominantnih upravljačkih prava u Ini. To bi se moglo promijeniti ako Ustavni sud donese odluku koja bi išla u prilog Sanaderu.

Sanaderovi odvjetnici podnijeli su ustavnu tužbu u srpnju 2014., u propisanom jednomjesečnom roku nakon izricanja presude Vrhovnog suda, koji je Sanadera osudio na jedinstvenu zatvorsku kaznu od osam i pol godina. Pravomoćno je proglašen krivim za primanje mita od prvog čovjeka mađarskog Mola Zsolta Tamasa Hernádija u ‘’aferi Ina-Mol’’, kao i za primanje provizije od Hypo banke sredinom 90-ih kao zamjenik ministra vanjskih poslova, čime je postao prva pravomoćno osuđena osoba u Hrvatskoj za kaznena djela ratnog profiterstva.

Sudsko vijeće prvostupanjskog suda pod predsjedanjem suca Ivana Turudića izreklo je Sanaderu sedam i pol godina zatvora za slučaj Ina-Mol, a tri i pol za ‘’aferu Hypo’’. Vrhovni sud je obje kazne smanjio, prvu na šest i pol, a drugu na tri godine zatvora. U obrazloženju se navelo da je to napravljeno zbog dvije olakotne okolnosti koje Županijski sud uopće nije ili nije na pravi način cijenio. To su ranija Sanaderova neosuđivanost i sudjelovanje u Domovinskom ratu.

Ubrzo potom Sanaderovi odvjetnici podigli su ustavnu tužbu. U njoj se problematiziraju neki ključni dokazi i okolnosti koje su dovele do te pravomoćne presude. Izvori bliski Sanaderu tvrde da je u aferi “Ina-Mol” on zapravo postao žrtva arbitražnog postupka između Vlade i mađarskog Mola. Ti izvori smatraju da je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak napravio ogroman pritisak na Vrhovni sud, kada je već nakon donošenja nepravomoćne presude u tom slučaju javno izjavio da je ona dokaz kako je Mol zahvaljujući mitu i kriminalu stekao dominantna upravljačka prava u Ini. Sanaderu bliski izvori smatraju da je pod takvim pritiscima bilo teško donijeti bilo kakvu odluku koja bi išla u prilog Sanaderu, jer bi to posredno stavilo Vrhovni sud u poziciju u kojoj bi ga se moglo smatrati odgovornim za izdaju nacionalnih interesa. U tužbi Ustavnom sudu upozorilo se na još nekoliko okolnosti koje bi mu trebale ići u prilog.

Ustavni sud može odbiti ili usvojiti Sanaderovu ustavnu tužbu. Usvoji li je, mogao bi ukinuti presude za jedan ili oba predmeta koji su presudom Vrhovnog suda obuhvaćeni. Mogao bi ukinuti ili drugostupanjsku odluku, ili pak presude županijskog i Vrhovnog suda. U scenariju koji bi odgovarao Sanaderu, suđenje bi se vratilo na početak.

Odluka Ustavnog suda koja bi Sanaderu išla na ruku produbila bi sumnje u način rada nekih sudaca Ustavnog suda. Obrat u tom slučaju otvorio bi pitanje o kakvoći bitke koju je Hrvatska uoči pristupa EU nominalno otvorila protiv korupcijske hobotnice, koju je prema sada nekim već pravomoćnim presudama predvodio bivši premijer Sanader. Trebalo je u to vrijeme kreirati percepciju odlučnosti u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, što se dobrim dijelom gradilo i preko uspješnog pravosudnog obračuna s bivšim premijerom. Sada razne interesne skupine polažu nade kako će Ustavni sud zaključiti da se sve to radilo i na način koji je prekršio neka Sanaderova proceduralna i temeljna ljudska prava. To bi donekle popravilo nezavidnu situaciju u kojoj se Sanader nalazi, ali puno više bi pridonijelo popravljanju pozicije Mola u pregovorima koje s hrvatskom vladom vodi oko upravljanja Inom. U kontekstu navedenih odnosa, Karamarko se prošli tjedan morao braniti od prozivanja SDP-ova ministra koji sumnja da bi i on mogao biti upleten u neprimjerena lobiranja.

Amnesita li Ustavni sud Ivu Sanadera, on bi mogao biti tek kolateralni dobitnik, dok bi stvarni bio mađarski Mol.

Karamarko je privukao pozornost medija i zbog društva u kojem se našao tijekom nedavnog putovanja u Finsku. Sofi Oksanen, mlada finska književnica koja u svojim romanima piše o nedavnoj prošlosti Estonije i Finske te o vezama tih dviju zemalja s bivšim SSSR-om, u razgovoru za Nacional kao najveći politički problem u današnjoj Finskoj istaknula je političke napetosti u odnosima s Rusijom.

“Upravo smo saznali da će hrvatska kompanija Migrit solarna energija financirati gradnju finske nuklearne elektrane Hanhikiviki tvrtke Fennovoima, a koju želi preuzeti ruski Rosatom. Vlada je donijela odluku da izgradnja može krenuti samo ako barem 50 posto novca dolazi iz Finske. No finske kompanije nisu se oglasile, pa je idući korak bio taj da to može biti 50 posto novca iz bilo koje kompanije unutar EU. U nekoliko sati u Hrvatskoj se pronašao kandidat”, izjavila je za Nacional Sofi Oksanen.

Osim što zvuči nevjerojatno da bi neka hrvatska tvrtka uložila 158 milijuna eura u 6 milijardi eura vrijedan projekt nuklearne elektrane u Finskoj, što samo po sebi zvuči kao znanstvena fantastika, pozornost javnosti privukle su i tvrdnje da je vlasnica tvrtke Migrit solarna energija Oksana Dvinskykh bliska prijateljica predsjednika HDZ-a Karamarka i njegove supruge Ane Šarić. Najnovija potvrda o njihovom bliskom odnosu došla je iz finskih medija, u kojima je objavljeno da je 2. srpnja iz Zagreba u Helsinki doputovalo troje putnika iz Hrvatske: Karamarko, Ana Šarić i Oksana Dvinskykh. U Finskoj je trenutno prvorazredni politički prioritet pokušati utvrditi je li tvrtka Migrit solarna energija samo paravan za ruski kapital koji unatoč sankcijama na taj način preko Hrvatske želi prodrijeti u Finsku.

Kako je objavio Jutarnji list, iz HDZ-a su dobili odgovor da je Karamarko u Finsku putovao radi summita europskih poslovnih lidera The Northern Light te da nema veze s tvrtkom Migrit solarna energija, međutim, kako poznaju Oksanu Dvinskykh koja je također išla na taj summit. U HDZ-u su rekli i da su sličan upit dobili i od novinara iz Finske kojeg je zanimalo je li Karamarko razgovorao o tom projektu, ali su im odgovorili da nije jer kao predsjednik oporbene stranke nema kompetencije razgovarati o takvim projektima.

Oksana Dvinskykh 17. svibnja prošle godine prisustvovala je Saboru HDZ-a u Ciboni, održanom uoči europskih izbora. Tom prilikom ona je sjedila blizu Andrije Hebranga, a predsjednik Karamarko se s njom srdačno pozdravio i izljubio. Ana Šarić bila je pak navedena kao osoba za kontakt tvrtke Migrit solarna energija. U intervjuu za Večernji list u veljači ove godine, Ana Šarić pohvalila se kako njezina marketinška agencija Drimia, koju je osnovala s partnericom Anjom Lutilsky, odrađuje profesionalno zahtjevnije stvari uglavnom za strane klijente. Oksana Dvinskykh bila je u rujnu 2013. gošća i na otvaranju frizerskog salona Opium koji je Ana Šarić u Kaptol centru otvorila s partnericom Teom Matičević.

Oksana Dvinskykh je inače i direktorica tvrtke Titan nekretnine koja je predala ponudu za koncesiju za nekadašnje vojno odmaralište u Kuparima, a njezina tvrtka stoji i iza projekta izgradnje solarne elektrane u Orahovici koja je izgrađena 2012. Tada se pisalo da je u tom poslu riječ o ruskom kapitalu. Ti kontakti počeli su izazivati zabrinutost među Karamarkovim suradnicima, jer im se počelo činiti da bi njegovi razgranati kontakti mogli HDZ-u u nekim situacijama i naštetiti, posebno ako se dovoljno ne razjasni kakva je točno priroda njegovih odnosa s tim lobistima, čiji poslovni interesi privlače kontroverzni publicitet, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu.