Rat u Ukrajini temeljito je promijenio rusko-iranske odnose. Suradnja između ove dvije zemlje dosegnula je dosad neviđene razine, što se vidi u korištenju iranskih bespilotnih letjelica od strane Rusije u Ukrajini. Te dvije zemlje povećale su svoje napore kako bi zajedno odoljele zapadnim sankcijama i političkoj izolaciji. Iran također nastavlja širiti svoj nuklearni program na zabrinjavajućim razinama – i to naravno bez protivljenja iz Moskve.

Takav razvoj situacije predstavlja nove, izravne sigurnosne prijetnje europskim vladama. Prvo, jačanje partnerstva može omogućiti Rusiji da produži rat i poveća razaranje u Ukrajini. Drugo, zajedno mogu promijeniti ravnotežu moći na Bliskom istoku putem ruske podrške iranskim nuklearnim ambicijama, transfera oružja Iranu i prijetnji vojnom eskalacijom u Siriji. Treće, mogli bi potkopavati zapadni utjecaj u institucijama globalnog upravljanja.

Sukob u Ukrajini samo je ubrzao stalno produbljivanje veza između Irana i Rusije. No, tijekom proteklog desetljeća, Moskva je ostala svjesna da ne želi antagonizirati Zapad i Izrael kroz svoje odnose s Teheranom. Sada, nakon rata u Ukrajini i posljedičnog prekida odnosa između Rusije i Zapada, Iran se pojavljuje kao jedan od najčvršćih saveznika Moskve. Nekoliko tjedana prije nego što je Rusija pokrenula rat, iranski predsjednik Ebrahim Raisi i njegov ruski kolega, Vladimir Putin, razgovarali su o konačnom sklapanju dugoočekivanog sporazuma o suradnji na 20 godina kako bi proširili odnose u svim sferama.

Rusija se sada nalazi ovisnom o Iranu na načine koji su bili nezamislivi prije veljače 2022. Iranski vojni doprinos ruskom ratnom naporu napravio je ogromnu razliku u ruskoj sposobnosti da ustraje u teškom sukobu. Iran, nekada sekundarni igrač, sada je jedan od najznačajnijih suradnika Rusije u ratu u Ukrajini.

Ruska spremnost za suradnju s Iranom sukladna je primjetnom skretanju iranske unutarnje politike dalje od traženja normalizacije s Zapadom. Iran je doživio niz razočaranja u svojim odnosima sa Zapadom. To uključuje neuspjeli nuklearni sporazum iz 2015. poznat kao “Zajednički sveobuhvatni plan akcije” (JCPOA); nesposobnost europskih zemalja da održe ekonomske odnose s Iranom nakon povlačenja SAD-a iz sporazuma 2018. godine; i početnu oklijevanju Bidenove administracije da brzo obnovi JCPOA. Ovaj zastoj pogoršan je nakon što su američki obavještajci u srpnju 2022. otkrili da Iran planira slati borbeni bespilotni zrakoplov Rusiji i brutalne represije nad iranskim prosvjednicima koje su počele u rujnu 2022. godine.

Značajan faktor koji gura Iran da podrži ruski rat u Ukrajini je uspon hardlinera i duboke države u monopoliziranju donošenja odluka. Ova dinamika ravnoteže moći izravno je utjecala na odluku Irana da podrži Rusiju u sukobu. Kako jedan iranski stručnjak opisuje: “Zapad je više puta razočarao [umjereniju] frakciju izdajom njihovih sporazuma i pružanjem ničega. S druge strane, Rusija je njegovala i ojačala poziciju hardlinera koji su sada na vlasti. Ponudila je i dostavila ekonomske dobiti, vojne nadogradnje i sigurnosnu pomoć kako bi održala njihov položaj.” Stav Rusije i Irana protiv Zapada bio je dio onoga što njihov odnos održava zajedno već neko vrijeme. Kako su obje zemlje suočile s padom svojih odnosa sa Zapadom, našle su zajednički uzrok u osporavanju američkog predvođenog međunarodnog sustava i zagovaranju njihove zajedničke vizije multipolarnog svjetskog poretka.

U koji je objavio European Council on Foreign Relations 2023 stoji kako Rusija i Iran tražili unapređenje svojeg partnerstva kroz veću diplomatsku podršku u suprotstavljanju zapadnoj hegemoniji, međusobno pružanje ključnih oružanih sustava i dijeljenje stručnosti o izbjegavanju sankcija.

Iako europske zemlje neće moći potpuno zaustaviti ovu nadogradnju rusko-iranskog odnosa, rad preporučuje kako smanjiti štetu europskoj sigurnosti kroz kalibriranu mješavinu pritiska i diplomatskih alata. Što se tiče pritiska, europske vlade trebale bi kontinuirano pregledavati i poboljšavati svoje restriktivne ekonomske mjere usmjerene na proizvodnju iranskih bespilotnih letjelica i raketa. Te mjere postupno mogu smanjiti iranske opskrbne linije dok zapadne vlade ojačavaju ukrajinsku obranu. Europske zemlje također trebaju surađivati s Sjedinjenim Državama i drugim savezničkim državama kako bi produbile obavještajnu suradnju o transferima oružja između Irana i Rusije te objavile rezultate gdje je to primjereno.

Ranije je Zapad uspio pregovarati s Moskvom kako bi izolirao Teheran, ali to očito nije moguće s obzirom na rusku agresiju protiv Ukrajine. Zapad može usporiti iransko partnerstvo s Rusijom putem transakcijskog sporazuma s Teheranom. Mjere koje smanjuju napetosti između Zapada i Irana mogu stvoriti diplomatske procijepe kako bi razdvojili Rusiju i Iran.

Bit ovih napora je da bi zahtijevali od Irana da obustavi ili smanji akcije koje ozbiljno ugrožavaju europske interese. To može uključivati smanjenje transfera oružja Rusiji, povlačenje iz nuklearnih aktivnosti i prestanak napada protiv zapadnih interesa na Bliskom istoku. Zauzvrat, Zapad bi trebao ponuditi Iranu olakšanje od različitih ekonomskih sankcija koje su nametnule SAD i Europska unija.

Geopolitičke ambicije Irana ostaju važne. No, ekonomske potrebe i dalje oblikuju iransku vanjsku politiku i rasprave. Javne ličnosti i mediji povezani s reformističkom frakcijom – koja, iako marginalizirana, pruža način za procjenu javnog nezadovoljstva unutar Irana – otvoreno kritiziraju i Rusiju i iransku vojnu pomoć u ratu u Ukrajini. Neki od tih ljudi osuđuju odluku o pružanju bespilotnih letjelica Rusiji jer je Iranu ona koštala priliku da poboljša odnose sa Zapadom i ublaži ekonomske sankcije obnovom JCPOA. Drugi se brinu da je Rusija stvorila “zamku za Iran”. Osim toga, bivši iranski dužnosnik upozorava da Iran biva uvučen u “blato” u Ukrajini, dodajući da su “Kinezi bili dovoljno pametni da ne zapadnu u zamku”.

Čak i nakon što je Raisijeva “hardlajnska” vlada preuzela vlast 2021. godine, Iran je pregovarao – iako tvrdoglavo – s Zapadom o nuklearnim pitanjima i oslobađanju zatvorenika. Unatoč jasnom naginjanju prema Moskvi i Pekingu, nisu uspjeli ili nisu htjeli zadovoljiti kritičke ekonomske potrebe Irana. Ukidanje sankcija od strane europskih i američkih zemalja moglo bi Iranu pružiti prostora u trenutku kada očajnički treba poboljšati ekonomske uvjete. Stoga bi lideri Irana mogli vidjeti korist u smanjenju svoje podrške ruskom ratu u zamjenu za olakšanje koje, kako tvrde u radu, mogu pružiti samo zapadne zemlje.

Dublje partnerstvo Rusije i Irana samo će ojačati poziciju hardlinerskih aktera unutar Irana koji su uglavnom odgovorni za povrede ljudskih prava. Nažalost, rusko-iranski odnos simptomatičan je za izranjanje novog globalnog poretka, u kojem će europske zemlje morati sudjelovati u nepopularnim kompromisima kako bi se suprotstavile geopolitičkim blokovima koji žele oslabiti Zapad.

LEVČENKO: “Nova osovina zla rađa se na relaciji Rusija – Iran”