Objavljeno u Nacionalu br. 646, 2008-04-01

Petorica uspješnih poduzetnika otkrivaju kako su za realizaciju svojih poslovnih ideja dobili bespovratne milijunske potpore iz proračuna Europske Unije

Tvrtka Gavrilović iz Petrinje jedna je od sve brojnijih hrvatskih kompanija koje će zahvaljujući osmišljenim i preciznim projektima uskoro dobiti milijune kuna iz proračuna Europske Unije. Gavrilović će u nekoliko mjeseci dobiti 2,5 milijuna kuna za izgradnju jednog hektara plastenika gdje će saditi 400 tona rajčica godišnje. Time će pokriti 50 posto troškova izgradnje plastenika, koji će tvrtki donijeti dodatni profit, ali i iskoristiti toplinsku energiju dobivenu od prerade mesa, vrijednu stotine tisuća eura, koja je dosad odlazila u zrak. Tako će tvrtka poznata isključivo po suhomesnatim proizvodima svoju djelatnost proširiti i na povrće – nakon rajčica u plastenicima će saditi i druge kulture. Na tu su ideju, priča vlasnik tvrtke Đuro Gavrilović, došli još ranih 90-ih, ali tehnologija tada nije omogućavala ni približnu iskoristivost energije kao danas.

Gavrilović

“Za potrebe proizvodnje od plina radimo struju i paru, a velik dio pare dosad je bio neiskorišten. Ideja o maksimalnom iskorištavanju te toplinske energije postoji već dugo, kao i ideja da počnemo saditi povrće u plastenicima. Kako Gavrilović ima i tvrtke kćeri, trgovačke kuće Dionu, Merkur, Istracommerce i Poljoprivredu, koje u ponudi imaju i povrće, moj je sin Đuro, predsjednik uprave, došao na ideju da u svoju proizvodnju uključimo i povrće, jer je u našim trgovinama velika potražnja za njim, pogotovo za rajčicama. Tako smo se odlučili za najsuvremeniju plasteničku tehnologiju: pogon je potpuno kompjuteriziran, tehnologija je svemirska, a proizvodnja je ekološka, jer zahvaljujući kontroliranim uvjetima rajčice ne trea štititi kemijskim sredstvima.“
Kad su u Hrvatskoj postala dostupna sredstva EU iz programa Sapard, specijaliziranog za poticanje poljoprivrede, prijavili su plastenički projekt kao bi dobili taj novac. Ali nisu odmah uspjeli, priča Ivo Karabatić, direktor interne revizije i voditelj Sapard projekta u Gavriloviću: “Projekt smo prijavili 2006., ali znali smo da nećemo proći. U tom prvom natječaju za Sapard kriteriji su bili i financijski pokazatelji, koje poljoprivreda ne može imati. Poslije su vidjeli da su pogriješili i u drugom natječaju kriterije su prilagodili. Jedan od uvjeta bio je i da već imamo jedan plastenik od minimalno 0,4 hektara ili poticaje za proizvodnju voća i povrća iz prethodnih godina. Na prvi natječaj prijavili smo se samo da vidimo kako se moramo pripremiti i koju dokumentaciju prikupiti. Prvi plastenik sami smo izgradili i prijavili se na sljedeći natječaj 2007., za što smo imali gotovo potpuno dorađen projekt. Za drugi smo plastenik potpisali ugovor o povratu sredstava, a za sljedeće ćemo se prijaviti na natječaje koji se budu raspisivali u sklopu budućeg programa Ipard, jer smo Sapard upravo iskoristili. Povrat novca očekujemo za nekoliko mjeseci, a uložit ćemo ga u izgradnju trećeg plastenika.“

Arbacommerce

Za izradu projekta okupili su tim od 20-ak ljudi iz tvrtke, podijelili zaduženja u prikupljanju raznih dozvola i dokumenata – za što Ivo Karabatić kaže da je najveći dio posla, izradili nacrte, izračunali troškove i na kraju zatražili konzultantske usluge svoje banke koja je čitavu dokumentaciju prekontrolirala. Drugi korak bio je slanje projekta Ministarstvu poljoprivrede, unutar kojeg je osnovana Sapard agencija koja odgovara Europskoj komisiji i radi analizu projekta i cijelog financijskog plana, dok je treći korak bio dolazak ljudi iz agencije na teren, gdje su sve još jednom detaljno pregledali. Za izradu projekta trebalo im je mjeseca dana, a od predaje dokumentacije do potpisivanja ugovora prošlo je više od tri mjeseca i tek su onda mogli početi radovi. Novac će dobiti tek nakon što sagrade plastenik, a agencija utvrdi je li sve provedeno u skladu s projektom. Cjelokupna procedura je, priča Karabatić, dugotrajna, komplicirana i zahtjevna, ali se isplati:

“Radi se o velikom novcu i logično je da Unija mora točno znati za što ga daje. Strogi su i ne toleriraju nepravilnosti, ali tako učimo i kako to kod njih funkcionira, kako bismo, kad uđemo u Uniju, znali iskoristiti i puno veća sredstva koja će nam biti na raspolaganju. I oni su svih ovih godina učili: nekad su sredstva davali prema nižim kriterijima, što im se obilo o glavu. Ljudi su novac uzimali i trošili ga na druge stvari, a mi sad zbog toga ispaštamo. Ali nismo ni mi država u kojoj svi poštuju rokove, pravila javne nabave i financijske planove, tako da će nas time prisiliti da se općenito discipliniramo, što je dobro.“

Da je to svrha pretpristupnih fondova EU, objašnjavaju i u Središnjem državnom uredu za strategiju i koordinaciju fondova Europske Unije. Unija, govori zamjenica državnog tajnika Središnjeg ureda za strategiju Nataša Mikuš, poticajima koje dodjeljuje kroz fondove postupno usklađuje funkcioniranje buduće države članice s principima prema kojima funkcionira EU. Budući da će i Hrvatska kad postane članica, morati dio proračunskog novca davati za zajednički proračun EU, i građani i institucije moraju naučiti kako iskoristiti novac koji će im biti na raspolaganju kroz fondove EU. A nakon ulaska Hrvatske u Uniju ti iznosi će se umnogostručiti te će biti sve dostupniji tvrtkama, institucijama ili udrugama civilnog društva, ali će ta sredstva otići nekoj drugoj članici ako se iz Hrvatske prijavi premalo projekata ili ako ti projekti ne budu kvalitetni. Da svijest o tome u Hrvatskoj raste, dokazuju sve brojniji projekti koji prolaze na natječajima Europske komisije, ali i nastanak tržišta razvojnih ili konzultantskih agencija koje za klijenta izrade projekt za nekoliko desetaka tisuća kuna ili već izrađeni projekt za manji iznos prekontroliraju. Pokreću se i privatni seminari, uz besplatne seminare raznih ministarstava, što pokazuje da su i mnoge tvrtke uvidjele koliko je korisno imati zaposlenika educiranog za izradu projekata.

Od 2005. Sapard program omogućava da novac iz EU dobiju hrvatski proizvođači hrane. Do ove su godine oni jedini mogli izravno dobiti ta sredstva, ali nedavno je bio raspisan natječaj u sklopu programa Phare 2006 prema kojem novac mogu dobiti i male i srednje izvozno orijentirane tvrtke. O fondovima EU Nataša Mikuš kaže:

“To je novac poreznih obveznika iz EU, koji ima različitu namjenu. Najveći dio, nešto više od trećine, i kod njih ide za poljoprivredu ili za prekvalifikaciju poljoprivrednika u sektor poduzetništva, jer je njima najteže opstati na tržištu. Velik dio odlazi i na poticanje solidarnosti prema područjima koja zaostaju u razvoju, kako bi se EU na razini prosjeka dovelo do što većeg bruto domaćeg proizvoda.

Hrvatska dobiva sredstva iz fondova prvenstveno za provedbu obveza koje mora izvršiti kao buduća članica EU, odnosno za usvajanje zakona koji su kod njih na snazi i za osiguravanje njihove provedbe. Njihov cilj je i da Hrvatska postane konkurentna zemlja sa vlastitim izvozom, jer jedino kao zajednica konkurentnih zemalja Unija može konkurirati drugim gospodarskim silama na svjetskom tržištu.“

Zigante

I tvrtka Zigante tartufi, jedina koja u Hrvatskoj prerađuje tu skupocjenu vrstu gljiva, kroz nekoliko mjeseci očekuje povrat sredstava iz EU od 5,5 milijuna kuna. Taj će novac dobiti za projekt izgradnje nove proizvodne hale i kupnju suvremene linije za preradu tartufa. Investicija je vrijedna više od 20 milijuna kuna, a njome će Zigante tartufi pet puta povećati svoj proizvodni kapacitet. Vlasnik Giancarlo Zigante kaže da su od Unije tražili pola tog iznosa, oko 11 milijuna kuna, a oni su im odobrili 50 posto.
Generalni direktor Adriano Zigante ističe da sad mogu proizvoditi maksimalno 2000 staklenki tartufa na dan, a u novom pogonu moći će proizvoditi čak 10.000. Zbog toga su bili spremni već za prvi natječaj u Sapard programu, ali su od njega morali odustati jer tartufi kao proizvod nisu bili precizno kategorizirani te im je sugerirano da pričekaju drugi natječaj, na kojem su prošli. Za pripremu dokumentacije, osim vlastitih zaposlenika, angažirali su i konzultantsku kuću, a savjetima im je puno pomogao i Damir Marušić iz Hrvatske gospodarske komore u Puli. Adriano Zigante osobno je pripremao dio koji se odnosio na prikupljanje ponuda dobavljača opreme i izvršitelja građevinskih radova na izgradnji hale, jer je jedan od uvjeta bio imati najmanje tri ponude od tri dobavljača. Kako je izgradnja proizvodne hale pred samim završetkom, a stiglo im je već i 40 posto opreme, pred njima je faza traženja povrata dijela uloženih sredstava. Iako je procedura kroz koju su već morali proći, kao i ona radi povrata sredstava koja ih tek očekuje, iznimno komplicirana, Adriano Zigante ne smatra to čudnim: “Naši su ljudi skloni vjerovati da će netko samo tako baciti novac. No EU neće nikome refundirati novac ako sve nije točno po njenim propisima. Ozbiljno smo shvatili Sapard projekt i mislim da se isplatilo.“

Zadarska tvrtka Arbacommerce lani je s trgovine ribom proširila poslovanje i na preradu sitne plave ribe – soljenje, smrzavanje i konzerviranje inćuna, srdela, lokardi i papalina, zbog čega su izgradili novu proizvodnu halu u Labinu. No bez financijske injekcije Sapard programa od 3 milijuna kuna, kaže vlasnik tvrtke Nikola Paunović, ne bi uspjeli podnijeti sav teret opremanja hale skupom proizvodnom opremom. Riječ je najmodernijoj proizvodnoj liniji poput uređaja za brzo zamrzavanje ribe, za koje u hrvatskim lukama još ne postoji potrebna infrastruktura. Zbog toga su Sapardov natječaj shvatili kao idealnu priliku da odmah kompletiraju proizvodnju te su angažirali konzultantsku kuću koja je pratila izradu projekta i informirala ih o potrebnoj dokumentaciji.
“Jedan od dokumenata koji smo trebali dostaviti bio je i elaborat o utjecaju na okoliš, za što su neke tvrtke od nas tražile i do 150.000 kuna. Na kraju nam je to jedna tvrtka iz Osijeka napravila po puno povoljnijoj cijeni“, kaže Paunović. Arbacommerce je jedna od tri tvrtke koje su uspješno završile projekt i već je dobila povrat uloženih sredstava. No taj je dio, kaže Paunović, bio još teži od izrade projekta. Prije nego što im je vraćen dio uloženog novca, njihovu je tvrtku u šest mjeseci obišlo čak pet kontrolnih delgacija. Osim kontrole kompletne dokumentacije, priča Paunović, išli su u takve detalje da su mjerili čak i dimenzije naručenih dijelova kako bi ustanovili odgovaraju li onima iz ponude.

Agroproteinka

Tvrtka Agroproteinka iz Sesvetskog Kraljevca možda je najuspješnije od svih hrvatskih tvrtki iskoristila pretpristupne fondove EU, potpisavši dva ugovora za povrat ukupno više od 9,5 milijuna kuna. Bavi se gospodarenjem biološkim otpadom iz poljoprivrede i prehrambene industrije, a u sklopu Sapard programa gradi postrojenje za biološko pročišćavanje otpadnih voda, adaptira se proizvodna linija za obradu i hlađenje prerađenog animalnog produkta te se gradi nova linija za dehidraciju, pomoću koje će Agropreoteinka povećati kapacitete u slučaju velikih epidemija zaraznih bolesti kod životinja. Ukupna vrijednost tih investicija je oko 19,5 milijuna kuna, a EU bi pola tog novca trebala vratiti Agroproteinki kad projekti budu dovršeni. Najveći dio novca otpada na pročišćivač voda koji je tvrtka odlučila izgraditi vlastitim sredstvima, nakon što je postalo jasno da Grad Zagreb neće izgraditi pročišćivač Sesvete istok, na koji bi trebala biti priključena i Agroproteinka. On se gradi prema najmodernijim tehnologijama za otpadne vode koje su usklađene s direktivama Europske Unije. Ivica Grlić Radman, predsjednik uprave, ističe da su u tvrtki ponosni što su iskoristili više od 75 posto maksimalnog iznosa novca koji su dosad mogli dobiti iz europskih fondova, ali i da to nije bilo nimalo jednostavno: “Počeli smo pripremati projekte za Sapard gotovo tri godine prije nego što su raspisani natječaji u Hrvatskoj. Ako na dan objave natječaja počnete razmišljati kakav ćete projekt raditi, bit će prekasno. EU je vrlo rigorozna pri dodjele sredstava, ali mislim da je to u redu. Uostalom, sistem je takav da vas kao korisnika fonda motivira da radite dobro.“

U Agroproteinki uvjereni su da će se iskustva i znanje koje su stekli aplicirajući za novac iz Saparda pokazati dragocjenima u budućnosti, kad Hrvatska postane članica Unije, a hrvatskim tvrtkama na raspolaganju budu puno bogatiji fondovi.

BADco

Osim pretpristupnih fondova Hrvatskoj je, uz Tursku, nedavno postao dostupan i program Europske Unije za kulturu, regularan program za članice EU. Na natječaje se prijavilo nekoliko hrvatskih institucija poput muzeja i fakulteta. Projekti su prihvaćeni, a ugovor za najveći potpisala je zagrebačka kazališno-plesna skupina Bezimeno Autorsko Društvo, poznato kao BADco. Radi se o trogodišnjem projektu vrijednom 3 milijuna eura, u kojem sudjeluje osam suorganizatora iz sedam europskih zemalja. EU će za taj projekt financirati pola iznosa, milijun i pol eura, a kupina BADCo. će u tri godine dobiti svoj dio, 150.000 eura, a još toliko moraju skupiti sami. Zanimljivo je da su BADCo. i jedna danska umjetnička skupina jedine u tom projektu koje samostalno dobivaju sredstva, dok su svi ostali suorganizatori kazališne produkcijske kuće koji će iste iznose podijeliti na još po četiri-pet umjetničkih skupina. Za razliku od financiranja iz Sapard programa, BADCo. novac neće dobiti nakon završetka projekta, nego će im sredstva pristizati u nekoliko navrata – nakon svakog godišnjeg izvještaja. O kakvom se projektu radi, govori ravnatelj te zagrebačke skupine, docent Akademije dramske umjetnosti u Zagreb Sergej Pristaš: “Projekt se zove Black North Seas, odnosno Crno i Sjeverno more, i obuhvaća Britaniju, Norvešku, Švedsku, Dansku, Nizozemsku, Bugarsku i Hrvatsku. Glavni organizator je švedska produkcijska kuća Intercult, koja nam je 2005. producirala predstavu ‘Deleted messages’. Kako je bila jako uspješna, zvali su nas da budemo suorganizatori i u ovom projektu. To se slučajno poklopilo s tim da se Hrvatska prošle godine mogla uključiti u program EU Kultura 2007. i mi smo zahvaljujući tome mogli postati suorganizatori.

Za sudjelovanje u tom programu ministarstva kulture svih zemalja plaćaju članarinu, pa tako i naše, zbog čega im je bilo u interesu da hrvatski projekti povuku novac jer bi on u protivnom otišao u druge zemlje. Zato nas oni dijelom financiraju, ali i zbog toga što se radi o značajnoj promociji Hrvatske u Europi – zahvaljujući ovom projektu mi ćemo imati priliku predstaviti svoj rad u zemljama u kojima to možda nikad ne bismo mogli, jer u prvoj godini projekta idemo na turneje sa svojim starim predstavama po europskim zemljama, a tek 2009. igramo novu predstavu koja će nastati u sklopu projekta. To nas može dovesti do novih suradnja i povezati nas s europskim producentskim kućama.“