Bio je to autoput koji je povezivao većinu republika SFRJ. Počinjao je na sjeveru, od Jesenica preko Ljubljane potom preko Zagreba, Slavonskog Broda, pored Vinkovaca do Beograda, i od Niša preko Skoplja do makedonsko-grčke granice.

Izgradnja je započela nakon Drugog svjetskog rata kako bi Jugoslavija postala dobro prometno povezana, jer je do tad imala samo lokalne i regionalne puteve slabe kvalitete. U izgradnji autoputa su sudjelovale omladinske radne brigade, u kojima su bili omladinci iz svih republika i inozemstva te  vojska. Bilo je skoro 300.000 ljudi koji su sudjelovali u izgradnji. Najprije je bila izgrađena dionica “Zagreb-Beograd” u dužini od 382 km koja je otvorena 27. srpnja 1950. godine.

Iako se ovaj put zvao autoput, imao je samo jednu stranu sa dva prometna traka (svaki za po jedan smjer) i pomoćnu traku. Na cesti su izgrađena raskrižja s lokalnim putevima i serpentinama. Za kasnije je bila planirana izgradnja druge strane autoputa. Cesta je bila predviđena za oko 9.000 automobila dnevno, a kasnije i do 40.000 vozila. Veći dio bio je izgrađen od betonskih ploča, a negdje je bilo asfalta.

Ovaj autoput je dio europskih pravaca E61 (Austrija-Ljubljana-Zagreb-Beograd-Skoplje-Grčka).