Proteklog vikenda u Hrvatskoj je proradila prva velika domaća streaming platforma MovieMix. Radi se o platformi iza koje stoji vlasnik kablovskih kanala KinoTV i DokuTV i koja će ponuditi i velik broj premijernih filmova koji nisu ili neće biti prikazani ni u kinima ni na drugim televizijama. Jedan od tih filmova je „Osinje gnijezdo“ (Wasp Network), posljednji film francuskog redatelja i scenarista Oliviera Assayasa koji je izazvao brojne političke kontroverze.

Assayas (66) je jedan od najpoznatijih francuskih redatelja, tijekom karijere čak je šest njegovih filmova prikazano na filmskom festivalu u Cannesu, gdje su se natjecali za Zlatnu palmu. Zanimljiv je i zato što se ne libi koristiti američke glumce u svojim filmovima, najbolji primjer za to je Kirsten Stewart koja je glumila u njegovim filmovima „Oblaci nad Sils Marijom“ i „Stilistica“, a za potonji je Assayas 2016. godine proglašen najboljim redateljem na festivalu u Cannesu.

Film „Osinje gnijezdo“ temelji se na istinitim događajima iz prve polovice devedesetih godina kada je nekoliko Kubanaca kao što su piloti Rene Gonzalez (glumi ga Edgar Ramirez) i Juan Pablo Roque (Wagner Moura) prebjegli na Floridu, pri čemu je prvi na Kubi ostavio suprugu Olgu (Penelope Cruz), a drugi se u Miamiju vjenčao s ljepoticom Anom Magaritom (Ana de Armas). Iako su se predstavljali kao kubanske izbjeglice koji žele srušiti kubansku vlast na čelu s Fidelom Castrom, oni su zapravo bili kubanski agenti ubačeni u redove militantne anti Castrove skupine koja je željela terorističkim akcijama na Kubi slabiti režim Fidela Castra. Tu operaciju koordinirao je Gerardo Hernandez (Gael Garcia Bernal).

Kubanci koji su pobjegli od Castrova režima i žive u Americi ogorčeni su filmom, tražili su da se zabrani njihovo prikazivanje jer su smatrali da se radi o propagandnom filmu koji slavi Castra i njegov režim. Činjenica da je film dobrim dijelom sniman na Kubi za njih je bio dokaz da je filmska ekipa bila u dosluhu s kubanskom vlašću. S druge strane, čak je i glumac Gael Garcia Bernal izjavio kako film opisuje kubanske agente čija je želja bila spriječiti nasilje na Kubi i ništa više. O tom filmu, ali i o njegovoj filmskoj karijeri, s Assayasom smo razgovarali ekskluzivno za Nacional.

U filmu ‘Osinje gnijezdo’ igra i oskarovka Penelope Cruz. FOTO: PROMO

NACIONAL: Jeste li očekivali reakcije kubanskih imigranata koji žive u Americi, u kojima su osudili vaš film? Jeste li očekivali da će ispoljiti toliku količinu bijesa?

Znao sam da neće biti sretni s filmom, ali smatrao sam da ni vlasti na Kubi neće biti sretni. Mislio sam da će me svi oni mrziti, ali i da ostatak svijeta neće biti briga. Iskreno ću vam reći, bio sam iznenađen kada su mi kubanske vlasti dopustile da dio filma snimam na Kubi. Otišli smo na Kubu, tražili smo dopuštenje, mislili smo da ga nećemo dobiti. A na kraju smo ga dobili. To je bilo prvo iznenađenje. Nakon toga sam čelnom čovjeku militantne anti Castrove organizacije u Miamiju dao scenarij na čitanje. Želio sam da prođe kroz scenarij i kaže ima li ičega što on smatra nekorektnim, netočnim ili izgleda kao propaganda. On je to napravio i rekao da je sve u redu. Time sam provjerio činjenice, kao što sam provjerio i hoće li priča povrijediti nečije osjećaje. Iznenada su se na internetu pojavili tekstovi puni mržnje koje su napisali ljudi koji nisu imali uvid u scenarij. Njima je činjenica da ćemo film snimati na Kubi značilo da se radi o propagandi. Nakon što smo završili snimanje filma, održana je premijera na festivalu u Veneciji. Nije to bila finalna verzija, imao sam vremena i prostora da neke stvari promijenim te sam želio prikazati film članovima anti Castro organizacija. Nisam želio izazvati polemike s ovim filmom te sam ih želio pitati žele li da se nešto u filmu promijeni. Nitko od njih nije došao na projekciju i razgovor.

NACIONAL: Nakon premijere filma u Veneciji oglasile su se žene na čijim životima su utemeljeni likovi koje glume Penelope Cruz i Ana de Armas i rekle da s njima nitko iz produkcije nije razgovarao.

Ana Magarita Martinez, koju u filmu glumi Ana de Armas, svoju je priču ispričala medijima milijun puta, tako da nije bilo potrebe za razgovorom. Njena priča uvijek je bila ista, nije bilo varijacija, provjerena je više puta. Mi smo film snimali na Kubi, oni žive u Miamiju, a produkcija filma nije bila takva da smo si mogli dopustiti takvu vrstu dodatnog istraživanja. Ni Penelope Cruz ni Ana de Armas nisu željele upoznati žene koje glume u filmu. S druge strane, glumci koji su glumili famoznu kubansku petorku željeli su upoznati te ljude, ali ljudi iz kubanske produkcije rekli su nam da originalni članovi kubanske petorke nisu dostupni. Ja sam susreo Renea Gonzaleza i Gerarda Hernandeza kada sam prvi put bio na Kubi. Iz nekog razloga nisu bili skloni sudjelovati u procesu nastanka filma te su izričito zatražili da ih glumci ne kontaktiraju.

NACIONAL: Producent filma Rodrigo Teixeira rekao je da ste vi savršen redatelj za ovaj film jer vam je bila bitnija priča filma od glumaca koji će u njemu glumiti. Vi ste, ipak, odabrali prilično poznate glumce.

Na početku razgovora o snimanju ovog filma Teixeira je bio taj koji je želio da se film snimi na engleskom jeziku i da u njemu glume poznati hollywoodski glumci. Ja sam mu na to rekao „Rodrigo, ako ćemo raditi ovaj film, onda ćemo ga snimati na španjolskom, a glumci će morati poraditi na kubanskom naglasku“. Želio sam da to bude latinoamerički film, nisam želio snimim američki film temeljen na ovoj priči. To mi nije imalo smisla. Kasnije mi je Rodrigo rekao „Olivier, u pravu si“.

NACIONAL: Tko je na kraju birao glumce, vi ili producent Rodrigo Teixeira?

To je bila kombinacija. Kada smo trebali Kubance s Kube, onda smo njih angažirali, kada smo trebali Kubance iz Miamija, onda smo njih angažirali. Kada smo trebali Salvadorce, angažirali smo glumce iz Salvadora. Bio sam vrlo izbirljiv oko toga. Što se tiče glavnih glumaca, s obzirom na troškove filma, trebali smo poznate glumce. Edgar Ramirez bio je očit izbor za ulogu Renea. Što se tiče Penelope Cruz, bila mi je čast imati takvu glumicu u filmu. Mislio sam, ovo je jedinstvena prilika da imam Penelope Cruz u svom filmu. Ana de Armas je Kubanka, odgovarala je i po svojim godinama. Kada smo se upoznali, ona još nije bila poznata, a nakon mog filma je bila vrlo tražena. No odmah smo se dopali jedan drugome te sam znao da je želim u ovom filmu. Rodrigo Teixeira mi je pomogao da dobijem Wagnera Mouru. Iako ga volim, nisam bio spreman angažirati ga jer je Brazilac i nisam vjerovao da može dobro odglumiti Kubanca. Teixeira je insistirao na njemu, tražio je da se još jednom sastanem s Wagnerom jer je doista želio ozbiljno pristupiti ovom filmu. Na kraju je odradio nevjerojatan posao, čak je i kubanska ekipa filma bila iznenađena njegovim kubanskim akcentom. No da Teixeira nije insistirao, ja ga ne bih angažirao. Ista stvar dogodila se s Leonardom Sbaragliom. Za tu ulogu već sam odabrao kubanskog glumca koji je svojedobno prebjegao u Ameriku. No nije mogao doći na Kubu jer postoji pravilo po kojem se ne možeš vratiti na Kubu ako si je napustio prije određenog datuma. U posljednjem trenutku shvatili smo da on ne može doći na Kubu pa je Teixeira rekao kako ima jednog sjajnog glumca iz Argentine, zove se Leonardo Sbaraglia. Nikada nisam čuo za njega, ali u roku od sat vremena Teixeira je organizirao sastanak preko Skypea i on je dobio ulogu.

Nacionalov novinar Dean Sinovčić razgovarao je s redateljem Olivierom Assayasom. FOTO: Nacional

NACIONAL: Vi ste redatelj koji je poznat po tome da u svojim filmovima bez problema kombinira američke i francuske glumce. Kirsten Stewart je najbolji primjer, glumila je u vaša dva filma, „Oblacima nad Sils Marijom“ i „Stilistici“. Možda to izgleda lako, ali vjerujem da nije tako.

Ne, to je vrlo teško. Ono što radim možemo nazvati hibridnim filmovima. Radim francuske filmove s američkim glumcima, a kada snimam takve filmove onda ne dobivam osobitu financijsku pomoć od francuske države. To je pravilo koje se u međuvremenu promijenilo, ali kada sam snimao filmove „Oblaci nad Sils Marijom“ i „Stilistica“ nije bilo poreznih olakšica na snimanje filmova na engleskom jeziku u Francuskoj. To znači da nas država nije podržala ni prilikom snimanja ni prilikom distribucije filma, što je inače uobičajeno kada snimate francuski film na francuskom jeziku. Time što smo prodali film za prikazivanje diljem svijeta nismo nadoknadili novac koji smo očekivali od francuske države. No, ja ne odustajem. Za mene je zanimljiv način snimanja filma kada mogu koristiti američke glumce za film koji se snima u Europi i koji je umjetnički ambiciozan. Pri tome američkim glumcima dajem uloge kakve im se ne nude u američkim filmovima. Danas, ako u američkim filmovima ne glumiš nekog superheroja u nekoj franšizi, ti si nitko.

NACIONAL: Kada već spominjete filmove o superherojima, kako komentirate izjavu Martina Scorsesea koji je rekao da takvi filmovi nisu filmska umjetnost?

On je to rekao u kontekstu Marvelovih filmova i ja se slažem s njime. Ja sam veliki obožavatelj američkih akcijskih filmova, na mene su utjecali redatelji poput Martina Scorsesea. Ono što se danas događa s kompanijom Marvel jest to da snimaju jako loše filmove.

NACIONAL: Čini se da su se stvorile dvije strane. Na jednoj su stariji redatelji poput Scorsesea i Francisa Forda Coppole, a na drugoj niz mlađih redatelja, 40-godišnjaka koji tvrde da starije generacije ne vide umjetnost koja postoji u Marvelovim filmovima.

Ja sam, primjerice, veliki obožavatelj Christophera Nolana i volim njegovu verziju ‘’Batmana’’. Filmske adaptacije superheroja iz stripova kompanije DC su daleko interesantnije i uzbudljivije. Čak i u slučaju filma „Joker“ koji je došao iz stripova kompanije DC i kojeg ne volim pretjerano. No morate priznati da se radi o pravom filmskom uratku. S druge strane, franšize kao što su „Osvetnici“, „Thor“ ili „Kapetan Amerika“ manje su interesantne kao filmovi nego što su stripovi na temelju kojih su snimljeni. Stripovi su pametniji. Ja volim filmove koji prikazuju stvarni život, a Marvelovim filmovima dramatično nedostaje bilo kakve realnosti.

NACIONAL: Osim toga, vi i dalje insistirate na narativnim filmovima, kao što je „Dvostruki život“ s Juliette Binoche koji ste režirali prije „Osinjeg gnijezda“. Takvi filmovi sve se rjeđe snimaju u Americi, daje li vam Francuska u tom kontekstu određenu sigurnost?

Ne baš jer za takve filmove i u Francuskoj sve teže dolazimo do novca. Takve filmove moramo snimati vrlo brzo, a proračuni su mali. Scenarij za takve filmove u osnovi je niz dijaloga, nešto poput kazališnog djela. Na papiru to ponekad izgleda kao film koji se sastoji od deset dugačkih narativnih scena. I onda financijeri kažu da ne razumiju takav film. No za film „Dvostruki život“ dobili smo novac jer u njemu glumi Guillaume Canet koji je velika francuska zvijezda kao i Juliette Binoche. Bez njih ne bismo složili financijsku konstrukciju i snimili film.

Kristen Stewart u filmu ‘Stilistica’; oskarovka Juliette Binoche u filmu ‘Oblaci nad Sils Marijom’ i ‘Dvostruki život’. FOTO: PROMO

NACIONAL: Šest vaših filmova natjecalo se na festivalu u Cannesu za Zlatnu palmu, za film „Stilistica“ dobili ste Palmu za najboljeg redatelja. Zar to financijerima u Francuskoj ništa ne znači?

Ne, zato što moji filmovi ne garantiraju uspjeh. Na kraju ga ostvarimo, ali u manjem obujmu.

NACIONAL: Ipak, financijsku ruku spasa nudi Netflix, on je otkupio neke vaše filmove i prikazuje ih na streaming platformi. Što mislite o Netflixu?

Ne mislim da će Netflix u ovom trenutku promijeniti način na koji se Zemlja okreće. Promijenit će se nešto drugo. Velike filmske kompanije više ne žele trošiti novac na filmove ambicioznih autora, već troše novac na skupe filmove koji donose novac i snimanje nastavaka. Iznenada imate filmaše kao što su Alfonso Cuaron, Noah Baumbach i Martin Scorsese s projektima za koje bi se prije deset godina velike kompanije tukle da ih dobiju. Sada takve filmove proizvodi Netflix. Ne znam previše o ekonomskoj strani proizvodnje filmova, ali smatram da će Netflix uložiti novac u te filmove jer će to generirati medijski interes. Primjerice, kada je Netflix producirao film „Roma“ Alfonsa Cuarona, znali su da neće privući ogromnu publiku i neće zaraditi milijune dolara, ali su dobili to da svi pričaju o tome. „Roma“ je bio film nominiran za Oscara i time je Netflix dobio besplatnu reklamu. Isto se dogodilo s filmom „Irac“ Martina Scorsesea. Koja bi druga kompanija financirala film Martina Scorsesea, naročito ako se zna da su njegovi filmovi iznimno skupi? Samo me jedna stvar brine, a to je prikazivanje filmova na televiziji, mobitelu ili računalu. Bio sam pozvan na premijeru filma „Irac“, ona je bila organizirana u kinu, gledao sam ga na velikom platnu. Film „Roma“ gledao sam na Telluride Film Festivalu, „Marriage Story“ sam gledao na New York Film Festivalu. Volim te filmove, uživao sam u njima, gledao sam ih u uvjetima u kojima trebaju biti viđeni. Frustrirajuće je to što postoji publika koja ne želi gledati Marvelove filmove, a ta publika nema priliku vidjeti te autorske filmove u kinima, onako kako trebaju biti viđeni.